"Možeš samo još jednom dva takta prije pripjeva?", upitala je Luna.

"Naravno.", odgovorila joj je Maya.

Ponedjeljak je, što za Mayu znači da je danas drugi krug Školskog natjecanja u pjevanju. Ona i Luna ustale su ranom zorom te se našle ispred škole i marljivo ponavljale pjesmu za današnji nastup.

"Tko to tako užasno zavija u sobi pored?", upitala je Maya prekinuvši s pjevanjem.

"Još pitaš?", upitala je nju Luna podignuvši obrvu.

Maya se lupila rukom po čelu, znajući na koga Luna misli. Nastavila je pjevati, no zarivši prste u uši da joj ne prokrvare od Vickyna lošeg pjevanja. Nakon nekog vremena priključila im se Paula, zadihano ulazeći u vježbaonu.

"Jesi li ti trčala maraton?", upitala ju je Maya.

"Skoro.", odgovorila joj je Paula pokušavajući uhvatiti dah.

Stavila je torbu na pod, primakla si stolac i sjela na njega pognuvši glavu i uzimajući zrak. Neko vrijeme provela je u tom položaju sve dok nije počela normalno disati.

"George i ja smo prekinuli.", rekla je curama iznenadno.

"Što?", upitala ju je Maya prestajući pjevati iste sekunde.

"Tko je to?", upitala ju je Luna.

"Ostavio te?", upitala ju je Maya.

"Ne poznam ga.", rekla je Luna.

"Ne!", odgovorila je Paula Mayi. "Ja sam prekinula s njim.", rekla joj je.

"Ček', ti si prekinula s njim?", upitala ju je Maya začuđeno.

"Da.", odgovorila joj je Paula.

"I kako si proslavila prekid?", upitala ju je Maya znatiželjno.

Paula je preokrenula očima.

"Uzmeš li ti ikad slobodan dan od sarkazma?", upitala ju je.

"Nikad.", odgovorila joj je Maya. "Bilo kuda, sarkazam svuda.", rekla joj je uz smiješak.

"Ti si...", počela je Paula. "Ahh...", izdahnula je. "Nema veze.", rekla je.

"U redu onda.", rekla joj je Maya. "Sad, šalu na stranu...", počela je. "Znam da ga još uvijek voliš. Idi za njim. Moraš ići za njim.", govorila joj je.

Paula ju je gledala par trenutaka i samo šutjela.

"No? Što me sad gledaš?", upitala ju je Maya. "Idi i ulovi ga prije no što si je našao drugu!", rekla joj je. "Trči!"

"Ja da trčim za njim?", upitala ju je Paula ozbiljno.

"Da!", odgovorila joj je Maya. "To ti je ono dok hodaš, ali samo brže, ako nisi znala.", rekla joj je.

"Ja ne trčim ni dok kasnim na sat, a kamo li da trčim za njim.", rekla joj je.

Maya je stajala s prekriženim rukama i promatrala Paulu, no povremeno pogledavajući i Lunu.

"Kako se to uopće dogodilo?", upitala ju je.

"Kako?", upitala je nju Paula. "Evo, tako.", odgovorila joj je.

Počela se prisjećati događaja tog dana. Bio je petak. Nastava je završila, a ona je otišla kući. Obučena u svjetlorozu haljinicu, sa svjetlorozim štiklama, kosom svezanom u punđu te večernjom torbicom u lijevoj ruci, nervozno je čekala Georgea ispred svoje kuće. Nakon nekog vremena koje je provela čekajući, kupajući se u nervozi i strahu, vidjela je kako joj se približava visok i zgodan dečko smeđe kose, obučen u plavu košulju, sako i svečane hlače s mašnom oko vrata, koji drži buket cvijeća u ruci i paket pralina u ukrasnoj vrećici. Prišao joj je, dajući joj poljubac na obraz.

"Prekrasna si večeras. Imam nešto za tebe.", rekao joj je pružavši joj cvijeće i praline.

Ona ga je i dalje nervozno gledala. Prisilno se nasmiješila i zagrlila ga, prihvačajući poklon.

"Mogu li dobiti tvoju ruku?", upitao ju je.

Nervozno mu je pružila svoju ruku. Oboje su krenuli. Ona je cijelim putem šutjela, udišući njegov parfem koji nikada više neće moći udisati, dok je on govorio. Povremeno mu je odgovarala s "Da." ili "Aham."

"Paula, je li sve u redu?", upitao ju je zastavši. "Ako ne želiš ići, ne moramo.", rekao joj je.

"Ne, ne.", odgovorila mu je. "Sve je u redu."

Pogledao ju je zabrinuto, pitajući se je li zaista sve u redu kako ona govori. Nastavili su hodati držeći se za ruke. Ona ga je stisnula još jače, ne ispuštajući svoju ruku iz njegove. Cijelim putem promatrala ga je žalosnim pogledom punim tuge. U jedan tren suze su joj se počele nakupljati u očima, no ona ih je spregnula, govorivši sama sebi da mora ostati jaka. Došavši do restorana, htjela je otvoriti vrata, no on ju je preduhitrio otvarajući ih i propuštajući ju prvu, na što mu se nervozno nasmiješila. Sjeli su za poseban rezerviran stol te se raskomotili. Uskoro je do njih došao konobar, pitavši ih što žele naručiti. Od svih osjećaja u tom trenutku, Paula je najmanje osjećala glad i žeđ. Cijelu večer George je pokušavao započeti razgovor s njom, no bezuspješno. Gledala je u svoj tanjur, prebirajući vilicom po jelu od kojeg je pojela samo dva malena griza. Pitavši ju kako joj se sviđa jelo, od nje je dobio odgovor "Dobro." U jednom trenutku ispričao se i otišao do WC - a. Ona je nastavila sjediti za stolom. Suze su joj krenule natapati obraze. Odmah je uzela maramicu iz torbice te ih njome obrisala. Razmišljala je što će biti, da mora to napraviti i da će joj biti jako žao. George se vratio s WC - a, popravivši kosu. Sjeo je za stol i vidio ju spuštene glave. Rekao joj je neka podigne glavu. Ona ju je podigla te ga promatrala svojim crvenim očima koje su bile natopljene suzama.

"Paula jesi li ti to plakala?", upitao ju je vrlo zabrinuto.

"Ne.", slagala mu je odloživši vilicu.

"Paula...", počeo je. "Znam da nešto nije u redu. Cijelu večer nešto nije u redu.", rekao joj je. "Što je bilo?", upitao ju je. "Znaš da mi možeš reći.", rekao joj je stavljajući svoju ruku na njenu.

"U pravu si. Nije u redu.", rekla mu je.

"Je li problem u meni?", upitao ju je. "Voliš li me?"

"Nije problem u tebi.", odgovorila mu je. "I kakvo je to uopće pitanje?", upitala ga je. "Naravno da te volim, samo...", govorila je, no onda se zaustavila.

"Samo?", upitao ju je zabrinuto.

Stisnula je njegovu ruku najjače što je mogla.

"George, oprosti, ali ja više ne mogu.", rekla mu je.

Crvene oči su joj se caklile, polako se puneći suzama. Gorke suze uskoro su joj počele teći obrazima, natapajući ih te joj razmazujući šminku. Gledala ga je plačući te razmišljala kako mora skupiti snage i reći mu zadnji put. Oklijevala je, no u jednom trenutku je čvrsto odlučila.

"Ja te volim i pored nikog nisam bila tako sretna kao pored tebe...", počela je. "Ove mjesece... Ove mjesece koje smo proveli zajedno ne bih mijenjala ni za što. Značiš mi sve na svijetu, ali...", govorila je no onda se zaustavila.

"Ali?", upitao ju je zbunjeno, stegnuvši njenu ruku još jače.

"Ali ne možemo biti zajedno.", dovršila je. "Oprosti.", rekla mu je.

"Što?", upitao ju je stisnuvši njenu ruku najjače. "Paula znaš da te volim.", rekao joj je.

"Oprosti.", rekla mu je. "Jednog dana ćeš znati zašto. Znat ćeš da sam to učinila jer nisam imala drugog izbora."

Ustala je od stola te uzela maramicu.

"Paula, o čemu to govoriš?", upitao ju je zbunjeno.

Ostavila ga je iza sebe te krenula prema vratima.

"Paula!", ozvao ju je pokušavši ju zaustaviti, no prekasno.

Ona je već zatvorila vrata za sobom. U naletu bijesa i emocija, lupio je šakom o stol, na što je dobio mnogo zabrinutih pogleda ljudi sa svih stolova oko njega. Ustao je od stola, ostavljajući novce za večeru te krenuvši prema vratima. Odjurio je na suprotnu stranu od Pauline. U njegovom tijelu miješale su se tuga, gnjev i žalost - jedna emocija jača od druge. Ona je hodala do kuće i cijelim putem plakala. Razmazana šminka unakazila je njeno prelijepo lice. Hodajući, raspustila je punđu i bacila ukosnicu na cestu. Zastala je, ozula štikle te počela trčati. Došavši do kuće, ušla je u nju te hitro pojurila u svoju sobu, zalupivši vratima najjače što je mogla. Spustila se niz vrata, sjela uz njih te bacila štikle na kraj sobe. Njena svjetloroza haljina uskoro je bila natopljena suzama žalosti i jada. Plakala je na podu, obasjana svjetlom žutog mjeseca.

"I tako je to bilo.", rekla im je završivši s prisjećanjem.

Cure su ju promatrale punu minutu u tišini, dok su se njene oči počele cakliti i puniti suzama.

"Prošlo je točno deset dana od Valentinova, a ja to ne znam!", rekla joj je Maya. "Tek mi sad govoriš?!", upitala ju je.

Paula ju je pogledala plačući.

"Paula, oprosti.", rekla joj je Maya došavši do nje. "Stvarno nisam tako mislila.", rekla joj je.

"Znam da nisi. Sve je u redu.", rekla joj je Paula. "Nisam ti htjela ništa govoriti jer sam vidjela da se mučiš i da imaš svoje probleme i još je u svemu tome ovo natjecanje za koje se tako jako pripremaš. Oprosti."

"Sve je u redu.", rekla joj je Maya zagrlivši ju. "Zašto si ga ostavila?", upitala ju je.

"Moji ne žele da budem s njim.", odgovorila joj je Paula.

Maya je krenula do svoje torbe, uzimajući maramicu te ju pružajući Pauli koja ju je prihvatila.

"Imala sam puno problema sa svojima u zadnje vrijeme...", počela je Paula brišući suze. "Oni ne žele da se družim s vama, a pogotovo ne da budem s njim. Umislili su da su nas njih dvojica uvalili u sve probleme i u ono s otmicom. Morala sam prekinuti s njim jer su mi prijetili da će me ispisati iz škole i premjestiti me, a nisam mogla riskirati da izgubim vas jer mi stvarno značite previše.", govorila je djevojkama. "I ti Mayo, i ti Luna i Michael i Lucas, a i George.", rekla im je.

Približila se curama i privukla ih u zagrljaj.

"Vi ste moji prijatelji i ne želim vas izgubiti.", rekla im je.

"Nikad ni nećeš.", rekla joj je Maya.

Neko vrijeme su provele u tišini, no onda je Luna započela.

"Ja tu sad nisam ništa shvatila.", rekla im je. "Može li mi itko reći o čemu se tu sad radi? I tko je taj George? I tko su "njih dvojica"?", ispitivala ih je. "I kakva otmica?!", upitala je šokirano i uplašeno.

"Ne poznaješ Georgea?", upitala ju je Maya. "To je Michaelov brat.", odgovorila joj je. "Blizanac.", nadodala je.

"Michael ima brata?", upitala ju je Luna začuđeno. "I k tome još blizanca?"

"Da.", odgovorila joj je Maya.

"Lijepo.", rekla je Luna. "Neki dan smo on i ja išli na kavu."

"Stvarno?", upitala ju je Paula.

Pogledala je Mayu intrigantnim pogledom, na što joj je ona uzvratila istim, čitajući joj misli.

"Zašto ste išli?", upitala ju je Maya nasmiješeno.

Luna je promatrala čas nju, a čas Paulu.

"Što je?", upitala ih je. "Zašto se tako gledate?

"Tako.", odgovorila joj je Maya.

Luna se nakon nekoliko trenutaka nasmiješila.

"Joj, nije to što mislite.", rekla im je. "Išli smo na kavu kad je morao čekati."

"Samo zbog toga?", upitala ju je Paula.

"Samo zbog toga.", odgovorila joj je Luna nasmiješeno.

"Onda u redu.", rekla joj je Paula i uzvratila joj smiješkom.

"A što je to s otmicom?", upitala ih je Luna zbunjeno i uplašeno.

"Kako da ti to najjednostavnije ispričam?", upitala je nju Maya.

"Recimo ovako...", počela je Paula. "Požar na zabavi prije škole kojeg je netko podmetnuo i kojeg Oliver pokušava razriješiti, zatim pljačka u Michaelovoj kući, pa otmica i opet požar i pucanj u Michaelovog tatu koji je sad zbog toga u komi...", govorila je. "Jesam li zaboravila štogod, Mayo?", upitala je Mayu.

"Mislim da ne.", odgovorila joj je Maya nonšalantno. "To je više - manje sve.", rekla joj je.

Luna je problijedila. Promatrala ih je užasnuto, ne vjerujući u ono što joj je Paula ispričala. Dok su razgovarale, a zatim i vježbale, Michael je još spavao kod kuće, a Lucas svirao s Nicholasom i njegovim prijateljima. Zajedno okupljeni u staroj tavanskoj sobi napuštene kuće, punoj prašine i starog namještaja, svirali su.

"Daj još jednom refren.", rekao je Nicholas Lucasu.

"Jedan, dva iii...", počeo je bubnjar dajući ritam palicama.

Zvuk glazbe, sastavljen od elektične gitare, bubnjeva i klavira opet je ispunio sobu, tresući stolce i prozore. Dečki su provodili lijepo vrijeme, zajedno svirajući i uživajući u zvukovima glazbe.

"Stvarno si dobar.", rekao je Nicholas Lucasu na kraju pjesme.

"Hvala, stari!", zahvalio mu se Lucas. "I ti isto!", rekao mu je.

Kako su svirali, njihovu svirku ubrzo je prekinulo glasno lupanje po vratima. Svi su prestali svirati, Lucas je ugasio pojačalo, a Nicholas odložio svoju gitaru na stari prašnjavi divan pun opruga koje su virile iz njega te oprezno i polako krenuo prema vratima. Stavio je kažiprst na usne, dajući znak svima da budu tiho. Polako se približavao vratima, koračajući pun opreza s brzim otkucajima srca kroz stari, škripavi i istrošeni parket na podu. Približio se vratima i brzo ih otvorio. Na njega je istog trenutka skočila djevojka duge i smeđe kose, primivši ga, obmotavši svoje noge oko njega te ga tako preplašivši.

"Heeeej!", uzviknuo je Nicholas. "Pusti me! Silazi s meneee!", rekao joj je pokušavajući se osloboditi njezinog stiska.

Lucas je istog trena došao do njega.

"Vicky?!", upitao je. "Što ti ovdje radiš?!"

"Došla sam posjetiti tvog prijatelja.", odgovorila mu je.

Pokušala je poljubiti Nicholasa, no on ju je uspio odlijepiti od sebe.

"Ti nisi normalna!", rekao joj je.

"Nitko nebi bio normalan pored tako zgodnog momka.", rekla mu je probavši ga uhvatiti za ruku koju je brzo izmaknuo.

"Što se tu događa?", upitao ih je Lucas.

Ostali dečki iz benda došli su do njih.

"Nije normalna!", odgovorio je Nicholas Lucasu. "Od kad sam došao ne prestaje me promatrati! Vikendom me zvala više od sto puta!", rekao mu je. "Od kud ti uopće moj broj?!", upitao ju je.

"Imam ja svoje izvore.", odgovorila mu je smireno.

Zatim je opet nasrnula, skočivši na njega te ga po drugi put obmotavši nogama. Ponovo ga je pokušala poljubiti, no ostali dečki prisilno su ju odvojili od njega. Držeći ju svaki za jednu ruku i nogu, iznijeli su ju iz napuštene kuće te zakračunali vrata za sobom. Nicholas se otresao i popravio kosu.

"Kučka!", uzviknuo je.

"I to ne znaš kakva.", rekao mu je Lucas.

Ostali dečki koračali su stepenicama, otresavši ruke i došavši do Nicholasa i Lucasa.

"Problem riješen.", rekao je Ellias - dečko plave kose s lancima na hlačama.

"Hvala, Ell, stari.", zahvalio mu se Nicholas. "Dečki, nastavljamo.", rekao je ostalima sa smiješkom na licu.

Svi su opet ušli u prostoriju i namjestili se na svoja mjesta. Uzeli su instrumente i počeli stvarati glazbu. Nakon završene pjesme, Nicholas se obratio Lucasu.

"Refren je super, ali stvarno nam fali pjevač.", rekao mu je razočarano.

"Pjevač?", upitao ga je Lucas razmišljajući.

Par trenutaka je razmišljao.

"Imam ideju!", ispalio je kao iz topa. "I to jednu dobru.", nadodao je.

"Koju?", upitao ga je Nicholas zainteresirano.

"Rekao si da vam fali pjevač...", počeo je Lucas.

"U redu? Nastavi?", upitao ga je Nicholas.

"Imam jednu pjevačicu.", odgovorio mu je Lucas. "Istina je da je tvrdoglava i da te mrzi, ali stvarno dobro pjeva.", rekao mu je.

Nicholas ga je par trenutaka gledao podignutom obrvom.

"Nemoj mi reći da je to...", govorio je. "Maya.", rekli su istovremeno.

"Da.", odgovorio mu je Lucas. "Ako želiš, probat ću ju nagovoriti.", rekao mu je.

"Aham... Sretno s tim.", rekao mu je Nicholas sarkastično.

Dok su oni svirali i zabavljali se, Michael se probudio te krenuo u kuhinju u kojoj nije bilo nikoga.

"Ima li koga?", upitao je.

Odgovorio mu je samo odjek njegova glasa.

"Očito nema.", konstatirao je.

Uzeo je vrč sa sokom od naranče i čašu te ga ulio u istu. Otpio je gutljaj soka, a zatim čašu odložio na šank. Pogledao je kroz prozor i ugledao sjajno sunce koje obasijava travu promočenu sitnim kapljicama rose te mnoštvo ptica koje su pjevale na granama drveća. Uputio se stepenicama u potkrovlje prema svojoj muzičkoj sobi. Pogledao je na sat koji je pokazivao osam sati i trideset minuta. Sjeo je za stolić te uzeo svoju bilježnicu u koju piše knjigu koju već dugo vremena nije popunjavao. U nju je upisao citat koji mu se već dugo vremena motao mislima i kojeg nikako nije uspio upisati, a pogotovo nakon prekida s Luciom.

"Dico al mio pianoforte le cose che ti dicevo."¹⁰
Chopin

Zadovoljan citatom, otvorio je novu stranicu te upisao "Al primo nostro sguardo"¹¹. Skicirao je, potežući kemijskom crte koje su na kraju formirale prekrasnu skicu klavirskih tipaka. Upisao je novi citat. Pisao je pola sata, a onda je odlučio da će se obući te krenuti prema autobusnoj stanici. Obukao se i obuo, a zatim nabio slušalice u uši te krenuo prema vratima. Došao je do škole i uputio se na sat klavira.

"Jutro, gospodine Fritt!", pozdravio je profesora.

"Jutro, Michael!", odzdravio mu je profesor.

Svoju torbu odložio je na stolac, iz nje izvadio note, a zatim ih stavio na klavir te sjeo. Zasvirao je, puneći sobu raskošnim zvukom klavirskih žica. Sat klavira prošao je tako brzo kao što je i započeo. Nakon sata klavira, Michael se sastao sa svojom družinom ispred učione za Slušne vještine.

"Bok svima!", pozdravio je Mayu, Paulu, Lucasa i Nicholasa.

"Heej!", odzdravili su mu svi.

"Bok.", pozdravio je Lunu posebno, pocrvenivši u licu. "Kako to da si u školi, Mayo?", upitao ju je.

"Želim dizati Vicky tlak.", odgovorila mu je zadovoljno.

"Želim ti puno sreće danas.", rekao joj je sa smiješkom.

"Da, curo, razvali!", rekla joj je Paula.

"Možeš ti to!", rekao joj je Lucas.

"Hvala vam.", zahvalila im se.

"Puno sreće.", rekao joj je Nicholas nakašljavši se.

Ona ga je pogledala.

"Tri...", počela je pokazavši tri prsta.

"Što?", upitao ju je zbunjeno.

"Dva...", rekla je maknuvši jedan prst.

Pogledao ju je.

"Jedan...", završavala je.

Udaljio se istog trenutka od nje na što se ona nasmijala.

"Mayo, još uvijek?", upitala ju je Paula. "U četvrtak si ga vukla na WC ko psa, a u petak si ga našamarala pred pola škole.", rekla joj je. "Što će ljudi misliti?", upitala ju je.

"Što još uvijek?", upitala ju je Maya. "Idiot mora naučiti da sa mnom nema šale.", rekla joj je. "I neka ljudi misle što žele. Baš me briga."

"Kako god ti kažeš.", rekla joj je Paula neprimjetno preokrenuvši očima.

"Cure, ne volim prekidati, ali ide profesor.", umiješala se Luna u njihov razgovor. "Ne treba nam baš da nas opominje zbog riječnika."

"Luna, opusti se.", rekla joj je Maya. "To je naš omiljeni profesor - Lucasov tatica. Kod njega možemo raditi što god hoćemo."

"Lucas?", upitala ga je Luna.

"Do neke određene granice.", odgovorio joj je. "Idemo.", rekao je svima.

Profesor Anderson došao je do vrata učione i otključao ih, propuštajući sve učenike unutra.

"Smjestite se.", rekao im je zatvorivši vrata.

Učenici su se smjestili na svoja mjesta - Nicholas dalje od Maye - dok je profesor pripremao svoje papire za početak sata.

"Tišinu, molim.", zamolio je razred. "Hvala.", rekao im je. "Danas ćemo obrađivati moduse, modalitete ili starocrkvene ljestvice. Kako god ih vi želite zvati."

Svi učenici, osim Vicky koja je cijelo predavanje gledala u Nicholasa, pažljivo su pratili predavanje profesora Andersona koje je prošlo začuđujuće brzo. Nakon predavanja Nicholas je prvi napustio učionu, ignorirajući profesora Andersona koji ga je zvao, u nadi da će moći pobjeći od Vicky. Ona ga je uočila, bacila Teni torbu da ju drži, skoro ju srušivši svim knjigama koje je držala u njoj, a zatim izjurila za njim te ga ganjala po cijeloj školi.

"Stani!", povikala je i dalje trčući za njim.

Nicholas je od tad počeo trčati još brže. Trčao je svim hodnicima, najbrže što su ga noge nosile, sve dok nije pobjegao u mali hodnik u kojem nije bilo nikoga. Naslonio se na zid te počeo ubrzano hvatati zrak, pokušavajući doći do daha. Odjednom, ispred njega se stvorila Vicky.

"Nekud ideš?", upitala ga je.

Brzo je pogledao ispred sebe i ugledao ju, a zatim prestrašeno zaskvičao. Stavio je ruku na srce kako bi osjetio da mu ono ludo tuče od straha. Pogledao je iza ugla ima li koga u hodniku. Uhvatio ju je za ruku i odvukao u obližnji muški WC.

"Ooo!", uzviknula je uzbuđeno.

Zalupio je vratima WC - a i obratio joj se.

"Što ti želiš od mene?", upitao ju je ljutito. "Zašto me pratiš?"

"Opusti se.", odgovorila mu je smireno.

Prišla mu je, a zatim mu svoju ruku stavila na prsa.

"Ne diraj me!", upozorio ju je maknuvši njenu ruku. "Gle, Victory... Ili Victoriah... Ili Vicky... Kako god...", govorio je.

"Vicky.", prekinula ga je rekavši mu sa smiješkom.

"... Vicky, da...", rekao je s lažnim smiješkom. "Ja volim nekog drugog s kim želim biti u vezi.", dovršio je.

"Ti si gay?!", upitala ga je začuđeno.

"Što???", upitao ju je zgroženo na sav glas. "Ne.", odgovorio joj je spustivši glas. "Pod "netko drugi" mislim na curu.", rekao joj je.

"Oh!", uzviknula je. "U re... du...", govorila je zbunjeno.

"Postoji jedna cura zbog koje sam ovdje i došao. Zbog nje se želim premjestiti u ovu školu. Vicky, oprosti, ali ja te ne volim jer volim nju. Ako mi želiš ikako pomoći, ja ću ti dozvoliti, ali ako ne želiš, nemoj me više zvati pod odmorima, dolaziti mi lupati na kućna vrata i zvati me na mobitel tisuću puta.", govorio joj je smireno. "I usput, od kud ti uopće moj broj?", upitao ju je uzrujano.

"Imam svoje izvore.", odgovorila mu je smireno. "Tko je ta sretnica koju voliš?", upitala ga je.

Iz prve joj nije htio odgovoriti na pitanje, no odlučio je da nema što za izgubiti.

"Maya.", odgovorio joj je.

"Što???", upitala ga je zgroženo. "Koja Maya???"

Pogledao ju je zbunjenim pogledom.

"Nadam se da nije ona koza McGravitt!", rekla mu je.

"Hej!", upozorio ju je. "Da, ta Maya.", rekao joj je.

"Ja ne vjerujem!", rekla mu je.

"Vjeruj.", rekao joj je.

"Ti voliš nju?!", upitala ga je zgroženo. "Tog vraga?!"

"Ona nije vrag.", odgovorio joj je. "I da, volim ju.", rekao joj je prekriživši ruke. "Što nije u redu u tome?", upitao ju je.

"Ništa nije u redu što ima veze s njom!", odgovorila mu je uzrujano.

"Zašto?", upitao ju je Nicholas zbunjeno.

"Glupača me odmah drugi dan nastave napala!", odgovorila mu je. "Ona je luda, a i bilo je tu svakakvih incidenata!", rekla mu je.

"Kladim se da ih nebi bilo da ste normalno popričale o stvarima. S njom trebaš oprezno.", rekao joj je. "Maya ima jak temperament, ali je u dubini duše jako dobra osoba.", rekao joj je.

"Aham!", rekla mu je sarkatično. "Jako dobra osoba za uništiti nekoga!"

"Gle, mene ne zanima što je bilo između vas.", rekao joj je. "U redu?", upitao ju je. "To što je bilo me ne zanima. Ako mi želiš pomoći i ako ti značim barem malo, pomozi mi, a ako ne želiš, ne moraš."

Stajala je prekriženih ruku i par trenutaka ga promatrala, ne vjerujući što je sve čula.

"Hoću.", rekla mu je tiho.

"Pomoći ćeš mi?", upitao ju je.

"Da.", odgovorila mu je. "Ali te moram upozoriti da neće biti lako i da neću sad prema njoj biti bolja zbog toga.", rekla mu je.

"Zašto?", upitao ju je.

"Pa...", počela je nervozno lupajući nogom o pod. "Ona već ima dečka...", rekla mu je.

"Što?", upitao ju je zbunjeno.

"Da...", odgovorila mu je. "Onaj nesretni Evans.", rekla mu je preokrenuvši očima.

"Michael?", upitao ju je. "Nemoguće!", rekao joj je.

"Moguće.", rekla mu je. "Ja sam možda malo imala prste u tome...", počela je nervozno se nasmiješivši.

Istog trenutka ju je prostrijelio pogledom kojeg se prepala.

"Nemoguće da su zajedno!", rekao joj je. "Niti se ne pozdrave!"

"Moguće.", rekla mu je.

"Kako?", upitao ju je.

"Pa...", počela je. "Bilo je to ovako..."

Vicky se počela prisjećati svih događaja. Bilo je Valentinovo. Čim je ranom zorom ušla u školu, otišla je u WC. Ušla je u kabinu i zaključala ju. Odložila je torbu i iz nje izvadila kajdanku iz koje je istrgnula jedan papir. Presavinula ga je i prepolovila na pola, a zatim uzela olovku i počela pisati po jednoj polovici.

"Dragi Michael...

Već dugo vremena razmišljam kako da ti to kažem i danas je konačno
došlo vrijeme.

Sretno ti Valentinovo! Volim te!

Tvoja Maya."

"Savršeno!", rekla je sama sebi.

Pospremila je olovku u pernicu, pernicu u torbu, a zatim presavinula papirić i torbu stavila na leđa. Otključala je kabinu i izašla iz WC - a. Pogledala je iza ugla da vidi ima li koga u predvorju. Pošto je zrak bio čist, brzo je i tiho, na prstima, otišla do velike roze kutije obložene crvenim srcima koja je stajala na klupici na kraju hodnika. Ubacila je papirić u nju i zadovoljno se nasmiješila. Tihim korakom otišla je do vježbaone, otvorila njena vrata i ušla u nju. Nakon što su se ljudi počeli sakupljati u hodniku potkrovlja ispred učione iz Praktične pedagogije, Vicky je odlučila iskoristiti priliku i priključiti im se kako nebi izgledala sumnjivo da je došla prva ili zadnja. Bila su tri sata kad je predavanje iz Engleskog jezika i književnosti prekinula stara i čangrizava knjižničarka, gospođa Marge, koja je dijelila ljubavna pisma po školi uz pomoć nekolicine njezinih najdražih izabranih učenika.

"Svake godine isto.", rekla je profesorici Johnson preokrečući očima.

Kad je udijelila pismo Michaelu, istog trenutka je privukla Vickynu pažnju. Ona je htjela pući od smijeha, no nije smjela pa ga je s toga pokušala zadržati najviše što je mogla.

"Što je smiješno?", upitala ju je Tena.

"Niš... Ništa...", odgovorila joj je Vicky polagano pucajući od smijeha s rukom na ustima.

"Nisi valjda opet nešto napravila Mayi?", upitala ju je Tena.

"Nisam Mayi, ali sam nekom drugom.", odgovorila joj je sa zlobnim smiješkom.

Pogledala je u Michaelovom smjeru i ugledala njegovo zbunjeno i rumeno lice. Lucas pored njega je skoro pao sa stolice od uzbuđenja. Htio je otvoriti pisamce, no Michael mu nije dozvolio. Na papiriću je pisalo: "Michael Evans, 1. godina, M." Maya i Paula bile su oduševljene zbog njega.

"I tako je to bilo.", rekla mu je Vicky.

"Ti si nevjerojatna!", rekao joj je Nicholas ne vjerujući.

"Sad mi je malo i žao...", priznala mu je.

"I mora ti biti!", rekao joj je.

Duboko je udahnuo i izdahnuo, pokušavajući se smiriti.

"Gle...", počeo je smireno nakon nekoliko trenutaka. "Ispravit ćeš to kako god znaš.", rekao joj je. "Reći ćeš joj da si joj ti podvalila pismo pa makar te i ubila na licu mjesta. Ja ju volim i želim biti s njom!", govorio joj je.

"Što?", upitala ga je. "Pa ne želim da me žena ubije!", rekla mu je šokirano.

"Neće te ubiti.", rekao joj je uhvativši ju za ramena. "U redu?", upitao ju je. "Samo mi pomozi da ona i ja budemo zajedno."

"U... U redu...", rekla mu je nesigurno.

"Odlično.", rekao joj je.

Punih sat vremena sjedili su na podu WC - a i smišljali plan. Pravo je čudo, pomislio je Nicholas, što je Vicky pristala pomoći mu oko plana, s obzirom na sve što su si ona i Maya međusobno napravile. Najviše od svega Vicky je mučilo to što će Mayi morati priznati istinu, a poznavajući Mayu i njen temperament, bit će nevolja. No, svejedno, odlučila je da će joj to reći danas, na dan drugog kruga natjecanja. Sve to radi za Nicholasa, a ne za Mayu pa s toga to neće štetiti Nicholasu, nego njoj. Nakon sat vremena, on je prvi napustio WC, ostavljajući Vicky da ode u veliku koncertnu dvoranu za probu prije drugog kruga večerašnjeg natjecanja. Otišao je do svog društva koje ga je čekalo ispred učione iz Glazbene analize.

"Hej!", pozdravio je sve.

"Gdje si ti bio?", upitao ga je Lucas.

"Ja...", počeo je Nicholas pokušavajući naći neki dobar izgovor.

"Kao da je bitno gdje je bio.", rekla je Maya Lucasu.

Prostrijelio ju je pogledom.

"Ok, ok, odlazim.", rekla mu je smireno. "Idem se spremiti za nastup."

"Hvala Bogu.", rekao je.

"A vi svi da ste došli.", rekla je ostalima. "Osim tebe. Ti se nemoj ni truditi.", rekla je obračajući se Nicholasu sa smiješkom na usnama. "Luna, idemo?", upitala ju je.

Profesor Lambert je došao i otključao učionu, propuštajući učenike da u nju uđu, dok su Maya i Luna krenule prema velikoj koncertnoj dvorani. Vrijeme je prolazilo sporo, a učenici na predavanju iz Glazbene analize umirali su slušajući profesorova tumačenja puna dva sata. Nakon završenog predavanja, Paula je odlučila otići do Maye i biti joj podrška, dok su Michael i Lucas otišli do velike dvorane iščekivati početak natjecanja. Za to vrijeme, Nicholas je izjurio iz škole i išao se naći sa svojim prijateljima iz benda te pokupiti note jedne pjesme koju planira dati Mayi i zamoliti ju da pjeva s njima. Velika koncertna dvorana polako se počela puniti ljudima, a Michael i Lucas zauzeli su mjesta u prvom redu.

"Već mi je dosta škole.", počeo je Lucas.

Michael mu se nasmijao.

"U školu idemo tek četiri mjeseca, Lucas.", rekao mu je.

"A znam.", rekao mu je Lucas. "Jedva čekam ljeto i opuštanje."

"Ako želiš, ovo ljeto možeš opet ići s nama.", predložio mu je Michael. "Jer si od sad, prema riječima mog djeda, službeni član obitelji Bianchi.", rekao mu je. "I Evans.", nadodao je.

"Ozbiljno?", upitao ga je Lucas oduševljeno.

"Najozbiljnije!", odgovorio mu je Michael nasmiješeno. "Ako želiš, naravno.", nadodao je.

"Naravno da želim!", rekao mu je uzbuđeni Lucas. "Je li ti se javljala Lucia još koji put?", upitao ga je iznenadno.

"Od kud sad to?", upitao ga je Michael zbunjeno.

"Kad sam se sjetio ljeta.", odgovorio mu je Lucas. "Znaš, Italija, Guaita, more, Lucia...", govorio mu je.

"Da, znam.", rekao mu je Michael. "Detalji nisu potrebni. Javila mi se.", rekao mu je. "I to na Valentinovo.", nadodao je.

"Na Valentinovo?", upitao ga je Lucas.

"Da.", odgovorio mu je Michael.

"I što kaže?", upitao ga je Lucas.

"Ima dečka...", govorio mu je Michael.

"Što?", upitao ga je Lucas prekinuvši ga.

"... a meni je rekla da smo i dalje prijatelji.", dovršio je Michael. "Makar ne znam kakvo bi to prijateljstvo moglo biti.", nadodao je.

"Osjećaš li išta prema njoj?", upitao ga je Lucas.

"Ništa.", odgovorio mu je Michael.

"Usput...", počeo je Lucas. "Kad si mi već rekao da ti se javila na Valentinovo, kakvo ti je bilo Valentinovo?", upitao ga je.

"Valentinovo odlično.", odgovorio mu je Michael. "A dani poslije ne baš najbajnije.", nadodao je.

"Jesi li pitao koga za vezu?", upitao ga je Lucas.

"Naravno da ne.", odgovorio mu je Michael. "Jesi li ti?", upitao ga je. "Točnije, jesi li poduzeo nešto u vezi Paule?"

"Od kud ti sad to?", upitao je njega Lucas. "Nisam.", odgovorio mu je. "Još je ljuta na mene, pretpostavljam."

"Pitaj ju.", rekao mu je Michael. "Možda bi te nešto moglo iznenaditi."

"Ma da, sigurno.", rekao mu je Lucas. "Doći ću do nje i pitati ju: "Paula, ljutiš li se još uvijek na mene?", govorio je sarkastično.

Par trenutaka su šutjeli i promatrali učenike u daljini koji su počeli zauzimati mjesta na sjedalima, polagano puneći redove.

"Luna i ja smo išli na kavu neki dan.", rekao mu je Michael.

"Ona klaviristica?", upitao ga je Lucas pogledavši ga intrigantnim pogledom.

"Da, Lucas.", odgovorio mu je Michael. "Ona klaviristica.", rekao je.

"Kako to?", upitao ga je Lucas.

"Tako.", odgovorio mu je Michael. "Čekao sam mamu da završi s poslom pa mi je trebalo društvo.", rekao mu je.

Lucas ga je i dalje intrigantno gledao.

"Znam na što misliš.", rekao mu je Michael. "Uopće nije to što misliš. Želim se samo upoznati s njom i imati još jednog prijatelja pošto je sad dio naše ekipe."

"Aham...", rekao mu je Lucas. "Kad bi to barem bilo istinito..."

"Govorim ti istinu.", rekao mu je Michael već pomalo iznerviran.

"Lažeš.", rekao mu je Lucas. "Michael, jesi li ti zaljubljen u nju?", upitao ga je.

"Naravno da ne!", odgovorio mu je Michael. "Ne budi glup!", rekao mu je. "Ona i ja smo samo prijatelji."

"Aha...", počeo je Lucas. "Reci to onda onom liku koji se mota oko nje.", rekao mu je.

Michael je pogledao u daljinu i uočio Lunu kako razgovara s Mayom i jednim dečkom.

"Pokreni se.", rekao mu je Lucas.

"Ti si lud!", rekao mu je Michael glasno. "Ona i ja smo samo prijatelji.", spustio je glas.

"Nema veze što je Valentinovo prošlo.", rekao mu je Lucas uhvativši ga za rame. "Još joj možeš dati nešto."

"Ti si stvarno zapeo za to.", ustvrdio je Michael.

"Usput, kakvo ti je bilo Valentinovo?", upitao ga je Lucas.

"To si me već pitao.", odgovorio mu je Michael. "Hmm...", počeo je razmišljati. "Da vidimo..."

Uhvatio se za bradu, lagano se češkajući. Počeo se prisjećati tog dana. Bilo je jutro, no ustao je nezadovoljno, bez spoznaje da je Valentinovo. Spoznaju da je danas Valentinovo tek je dobio od Georgea koji je sav prštao od sreće.

"Jutro, jutro, mali braco!", pozdravio ga je George živahno, muteći jaja za omlet u zdjeli.

Michael se protegnuo i dvaput zijevnuo.

"Nisam mali jer imamo isto godina.", rekao mu je. "I usput i tebi dobro jutro.", pozdravio ga je. "Makar kako kome.", nadodao je.

George se zaustavio iste sekunde, gledajući ga kako neraspoloženo sjeda za stol.

"Pa što je?", upitao ga je. "Gdje je taj valentinski duh?"

Michael se odmah trgnuo. Par trenutaka ga je zbunjeno promatrao.

"Valentinovo je danas?", upitao ga je. "Ohh...", izdahnuo je protrljavši oči.

"Naravno da je Valentinovo danas!", odgovorio mu je George. "Četrnaesti je!", rekao mu je.

"Lijepo.", odgovorio mu je Michael. "Hvala Bogu pa ti imaš tog duha i za mene tako da se ja ne moram danas pretvarati da sam sretan.", rekao mu je sarkastično sa smiješkom na licu.

"Ma daj!", rekao mu je George nastavljajući pripremati doručak. "Što je bilo?", upitao ga je.

"Ma nebitno.", odgovorio mu je Michael.

"Sve što se tiče tebe je bitno.", rekao mu je George izlijevajući smjesu na tavu.

"Gle...", počeo je Michael. "Bilo pa prošlo.", rekao mu je.

"Sigurno?", upitao ga je George. "Znaš da mi možeš reći sve.", rekao mu je.

"Sigurno.", odgovorio mu je Michael. "Znaš da hoću, ali ovo nije ništa bitno.", rekao mu je.

George je nastavio pripremati doručak, a Michael je i dalje sjedio za stolom, no sad je nezainteresirano promatrao kroz prozor.

"Pogodi tko danas ide van?", upitao ga je George radosno.

"Vjerojatno ti.", odgovorio mu je Michael i dalje gledajući kroz prozor.

"Naravno!", rekao mu je George. "Vodim Paulu na večeru."

"Lijepo.", odgovorio mu je Michael.

"Da!", radosno je uskliknuo George.

Ugasio je peć, uzeo podmetač, stavio ga na stol, a na njega vruću tavu s doručkom. Izvadio je tanjure i vilice te ih postavio na stol. Zveket vilica trgnuo je Michaela.

"Doručak gotov.", rekao mu je George.

"Daj prestani biti tako sretan!", upozorio ga je Michael.

George ga je pogledao.

"Ako ti nisi sretan, to znači da ni ja ne moram biti?", upitao ga je.

"Ne.", odgovorio mu je Michael. "Naravno da ne.", rekao mu je. "Oprosti. Stvarno nisam htio."

"Da, baš.", rekao je George.

Sjeo je za stol. Obojica su pojeli doručak, a zatim odlučili da će se spremiti i krenuti u školu. Michael je cijeli dan bio nesretan. O svom prekidu s Luciom najviše je razmišljao taj dan, umjesto da bude sretan. Njegovu tugu ubrzo je zamijenila sreća, i to na predavanju profesorice Johnson dok mu je knjižničarka sa svojim pomoćnicima dostavila pisamce.

"Za mene?", upitao ju je zbunjeno.

"Da.", odgovorila mu je nezainteresirano.

Prihvatio je pismo, no nije ga htio otvoriti.

"Dobio si pismo?", upitao ga je Lucas uzbuđeno. "Od koga je?"

Pokušao mu je uzeti pisamce iz ruke te ga pokušati otvoriti, no bezuspješno.

"Poslije.", rekao mu je Michael.

Kad je došao kući, odlučio je da će otvoriti pisamce i pročitati ga. U njemu je stajala poruka.

"Dragi Michael...

Već dugo vremena razmišljam kako da ti to kažem i danas je konačno došlo vrijeme.

Sretno ti Valentinovo! Volim te!

Tvoja Maya"

Kad je pročitao pismo, bio je uzbuđen i nervozan. No, bez obzira na to, njegovo srce obgrlila je toplina, a čudan osjećaj počeo mu se širiti tijelom. Cijelu večer je bio sretan, sve dok u jedanaest sati navečer nije čuo kako su se vrata nečije sobe zatvorila treskom. Odmah je iskočio iz kreveta i otrčao do Chiarine sobe. Naglo je otvorio vrata da bi vidio Chiaru kako spokojno i mirno spava. Zatvorivši vrata polagano, krenuo je do Georgeove sobe. Polagano ih je otvorio te ušao u mračnu sobu koja je jedino bila obasjana mjesecom. Ugledao je Georgea razbarušene kose te razvezane mašne kako sjedi na podu, leđa prislonjenih na zid, te neprimjetno plače.

"George, što je bilo?", upitao ga je zabrinuti Michael.

George mu nije odgovarao, nego je samo šutio, a on iz njega nije mogao izvući ni riječi. Idući dan u subotu, pozvao je svoje prijatelje na druženje. Georgea nije bilo kod kuće, a imao je osjećaj da je sve to povezano s Paulom. Kasnije, nakon što su svi otišli kući, ostao je nasamo s Mayom i odlučio joj pružiti pjesmu koju je napisao za njen nastup.

"Izvoli.", rekao joj je pružavši joj papire u ruci.

Maya ga je začuđeno pogledala, a zatim ga upitala znatiželjno: "Što je to?", uzimajući papire i proučavajući ih.

Par trenutaka je proveo u tišini, nervozno tapčući nogom o pod. Na licu mu se nakupio znoj i odjednom mu je bilo vruće.

"Michael?", upitala ga je pomalo zbunjeno. "Što je to?"

"Napisao sam ti pjesmu...", počeo je nakon par trenutaka koje je proveo šuteći. "... za koju sam mislio da bi ti se svidjela i da bi ju mogla pjevati u prvom krugu ako želiš.", dovršio je.

"Michael, je li s tobom sve u redu?", upitala ga je zabrinuto.

"Da.", odgovorio joj je nervozno.

"Jesi li siguran?", upitala ga je.

"Ne.", odgovorio joj je. "Mislim da sam zaljubljen u tebe.", ispalio je kao iz topa.

"Što???", upitala ga je prasnuvši u smijeh.

"Da.", rekao joj je posramljeno i crvenog lica.

"Zezaš se, ne?", upitala ga je i dalje smijući se.

"Ne zezam se.", rekao joj je.

Smijala se par trenutaka nakon kojih je zastala sa smijehom i uozbiljila se, a zatim mu se obratila.

"Michael...", počela je.

"Jučer sam dobio tvoje pismo na papiriću.", rekao joj je.

"Kakvo pismo?", upitala ga je zbunjeno.

"Tvoje.", odgovorio joj je.

Ona ga je začuđeno promatrala, pitajući se o čemu se radi. Shvativši da je vjerojatno neka zabuna, počela je.

"Michael... Ja... Imam dečka. Ti si mi prijatelj.", rekla mu je ozbiljno. "Ne misliš valjda ozbiljno?", upitala ga je.

"Niste se posvađali?", upitao ju je.

"Jesmo, ali... Ja ga volim.", odgovorila mu je.

Držeći papire u rukama, okrenula se i otišla prema ulaznim vratima, dok ju je on pokušavao zaustaviti, no bezuspješno.

"Zanima li te još što?", upitao je Lucasa završivši s prisjećanjem.

"Wow!", uzviknuo je Lucas. "Nisam znao da si bio zaljubljen u Mayu. Nisi mi ni rekao."

"Nisam ti htio ništa govoriti jer me bilo sram. Rekao sam Pauli jer je ona dobra s Mayom.", govorio mu je Michael. "Najviše mi je žao Georgea. Još uvijek je tužan."

"Ne mogu vjerovati da su on i Paula prekinuli.", rekao mu je Lucas. "A baš su mi se počeli sviđati i konačno sam počeo prihvaćati da su zajedno.", rekao mu je.

"Sad bar imaš priliku koju si tako dugo želio.", rekao mu je Michael sa smiješkom na licu.

"Da, ali nisam baš htio da se tako dogodi.", rekao mu je Lucas.

"Razumijem.", rekao mu je Michael.

Lucas mu je klimnuo glavom, a zatim pogledao na sat koji je pokazivao deset minuta do početka natjecanja. Koncertna dvorana bila je potpuno ispunjena, a njome se širio žamor učenika. Oni su sjedili i šutjeli.

"No?", upitao ga je Michael nakon nekog vremena. "Što čekaš?"

"Što?", upitao je njega Lucas trgnuvši se.

"Idi za Paulom dok imaš priliku!", odgovorio mu je Michael.

"Stvarno tako misliš?", upitao ga je Lucas.

"Idi!", odgovorio mu je Michael.

"Pa ali ne mogu sad. Uskoro bi trebala doći.", rekao mu je gledajući okolo po dvorani. "Evo, dolazi.", rekao mu je pokazujući na Paulu koja je dolazila iz smjera vratiju.

"Hej!", pozdravila ih je. "Gdje je Nicholas?", upitala ih je.

"Ne znamo.", odgovorili su joj Lucas i Michael.

Paula im se pridružila, sjednuvši na mjesto pored njih. Čak je i započela razgovor s Lucasom. Za to vrijeme, Nicholas je ušao u predvorje škole i jurio prema dvorani s hrpom nota u rukama. Maya je nervozno stajala s Lunom iza pozornice i čekala početak natjecanja. Uskoro im se počela približavati Vicky.

"Vidim, spremna si.", počela je s podsmijehom.

Maya je preokrenula očima.

"Ako si mi se došla naslađivati, idi prije nego sam te nalupala kao i prošli put.", rekla joj je.

"Nisam.", rekla joj je Vicky. "Došla sam te pitati gdje ti je dečko?", upitala ju je.

Maya ju je pogledala zbunjeno.

"On i ja...", počela je. "... smo prekinuli.", dovršila je. "Ali to nije ništa o čemu bi se ti morala brinuti.", rekla joj je.

"Ti i mali Evans ste prekinuli?", upitala ju je. "Baš mi je žao.", rekla joj je sarkastično, stavljajući ruku na srce.

"O čemu ti govoriš?", upitala ju je Maya. "Opet nema smisla kao i obično."

"Govorim o Michaelu.", odgovorila joj je Vicky. "Pitam zato jer je bio jako uzbuđen kad je primio moje...", govorila je. "ups... tvoje pisamce.", ispravila se.

"Što?", upitala ju je Maya šokirano. "Ti si mu poslala ono pismo u moje ime?"

"Naravno.", odgovorila joj je Vicky nonšalantno. "A što si ti mislila?", upitala ju je.

"To je sve tvoj krivica, glupačo!", rekla joj je Maya ljutito, zaderavši se na nju.

Svi učenici iza pozornice počeli su ih promatrati.

"Vadi mobitel.", šapnuo je jedan dečko curi pored sebe.

"Cijeli taj vikend ja sam se pitala o kakvom se pismu radi i danas ti meni govoriš o tome?!", upitala ju je Maya. "Platit ćeš mi, a najviše za Michaela koji se zbog mene osjećao povrijeđeno i koji me izbjegavao!", rekla joj je puna bijesa.

Odbacila je svoju bočicu vode na pod. Luna ju je pokušala zaustaviti, no bezuspješno.

"Dođi, dođi!", rekla joj je Vicky odbacivši svoju torbu na pod. "Samo daj!", rekla joj pokazujući rukama da neka krene.

Istog trenutka Maya je nasrnula na Vicky. Luna je odmah dotrčala do nje te ju pokušala odvojiti od Vicky, no bezuspješno. Maya je srušila Vicky na pod. Obje su se valjale. Jedan čas je ona sjedila na Vicky, dok je u drugom Vicky sjedila na njoj. Zvukovi šamara i dernjave odzvanjali su cijelim prostorom iza pozornice, dok su učenici podržavali Mayu. U taj čas pojavio se Nicholas koji je dotrčao do njih te ih odvojio. Uspravio se, a zatim stao između njih. Uskoro su ih svi učenici okružili.

"Što se to ovdje događa?!", upitao je Vicky i Mayu, držeći note u rukama. "Ti!", obratio se Vicky. "Zamolio sam te za pomoći i rekao ti da joj priznaš, ali ne na taj način!

"A ja sam tebi rekla da će me prebiti!", odgovorila mu je Vicky.

"Što?", upitala ga je Maya. "I ti si bio umiješan u to?!"

"Mayo, mogu ti objasniti.", odgovorio joj je smireno.

"I udružio si se s njom?!", upitala ga je.

"Mayo, mogu ti objasniti.", ponovio je smireno.

"Nemaš mi što objašnjavati!", zaderala se na njega.

Nasrnula je na njega, udarivši ga nogom najjače što je mogla. Udarala ga je rukama te ga primila za kragnu majice. Lupala ga je rukama sva u bijesu.

"Kretenu! Jedan! Obični!", izgovarala je s najvećim bijesom.

Zaustavila se, a zatim sva zadihana izašla iz kruga, odgurnuvši jednu djevojku u stranu. Uzela je svoju bočicu s poda i, najjače što je mogla, zavitlala ju u njegovom smjeru, probavši ga pogoditi u glavu, no bezuspješno jer ju je uhvatio. Bijesno je pokupila svoje stvari te se udaljila s Lunom.

"Prokleti kreten!", rekla je Luni.

"Mayo, smiri se. Moraš se pribrati. Natjecanje upravo počinje.", govorila joj je pogledavši na svoj ručni sat.

Svjetla velike koncertne dvorane su se ugasila, a zamijenila su ih svjetla reflektora. Žamor učenika je zamro, a predstavnik žirija stupio je na pozornicu.

"Pozdrav svima i dobrodošli u drugi krug Trinaestog školskog natjecanja u pjevanju!", najavio je oduševljeno.

Dvoranom su odjeknuli gromoglasan pljesak, zvižduci i oduševljeni poklici učenika u publici. Michael, Paula, Lucas i Nicholas glasno su zapljeskali.

"U večerašnjem drugom krugu natjecat će se deset izvrsnih i talentiranih pjevača od kojih će samo tri proći u idući krug i natjecati se za tron!", rekao je.

Dvoranom se čulo još gromoglasnog pljeska.

"Molim vas da jednim velikim pljeskom pozdravite: predstavnicu pjevačkog odjela - profesoricu Sarah Mouldy, predstavnika teorijskog odjela - profesora Petera Wilkinsona, pobjednicu Drugog školskog natjecanja u pjevanju, našu bivšu učenicu i sadašnju profesoricu pjevanja - Lauren Jones i, na kraju, no i najviše bitno, čovjeka bez kojeg ovo natjecanje ne bi postojalo, ova škola ne bi bila tako dobro mjesto, a ovi mladi i divni ljudi tako talentirani, našeg ravnatelja - gospodina Albera Halsena!", govorio je.

Profesori su, jedan za drugim, stupali na pozornicu, naklonili se i zaslužili pošten pljesak publike. Od svih osoba koje su dobile pljesak ravnatelj je opet zaslužio najveći.

"Molio bih žiri da sjedne na svoja mjesta, a natjecanje može početi!", rekao je uputivši se prema stolu za kojim je sjedila komisija.

Publika je još jednom zapljeskala najglasnije što je mogla, a zatim je pljesak utihnuo. Svjetla reflektora opet su se ugasila, no zatim se opet upalila, osvjetljujući samo centar pozornice. Među prvima od onih koji su nastupali, ovaj put se našla Vicky. Maya ju je promatrala pogledom punim bijesa.

"Idem pobijediti, luzerko.", rekla joj je Vicky.

"Idi prije nego sam ti prerezala vrat!", zaprijetila joj je Maya.

U svom veličanstvenom kostimu, Vicky je opet stupila na pozornicu s mnoštvom pjevača i cijelim bendom. Kraj njenog nastupa publika je počastila gromoglasnim pljeskom.

"Da, da! Plješčite jer je završilo!", zaderala se Maya iza pozornice, priključivši se pljesku.

Vicky se spustila s pozornice i ušla u zapozorje, obračajući se Mayi i Luni.

"Pobijedite to ako možete, luzerice.", rekla im je.

Maya je bijesno udarila nogom u stolac. Kako se red smanjivao, tako je nju i Lunu sve više i više hvatala nervoza. Maya nikad nije bila u strahu, no večerašnji nalet emocija i bijesa uzdrmali su ju, tjerajući ju da se propitkuje o svom daljem prolazu.

"Za minutu si na pozornici.", rekao je inspicijent Mayi.

To joj je prouzročilo još veću tremu.

"Mayo, saberi se. Možemo mi to.", rekla joj je Luna. "Ako idemo, idemo do kraja!"

"Tako je.", odgovorila joj je Maya.

"A sad...", čulo se s pozornice. "Pozdravite jednim ogromnim pljeskom Mayu McGravitt i Lunu Adams!"

Publika je gromoglasno zapljeskala, a Luna i Maya su se uputile na pozornicu. U prvom redu Maya je vidjela Lucasa, Paulu i Michaela kako glasno izvikuju njeno ime. Kad je vidjela Nicholasa, njenim tijelom odmah se počeo širiti bijes. Pokušala se pribrati. Publika je utihnula, a ona je odlučila da je vrijeme da započne s pjesmom. Njenom uvodnom solu uskoro se priključio klavir, svirajući akorde, dok je ona pjevala. Glazba ju je opustila, a ona se našla u svom elementu, konačno ispunjena mirom. Završni solo i improvizacija pripali su Luni koja je svirala sve tiše i tiše, dok završna nota nije odzvonila najtiše što je mogla i stvorila zadovoljnu tišinu u dvorani. Tišina se održala pola minute. Jednom pljesku iz publike priključio se drugi, drugome treći, a četvrtome slijedeći, sve dok pljesak svake osobe nije potpuno ispunio dvoranu i izmamio osmijehe te suze na lica publike i zadovoljnog žirija.

¹⁰ "Ono što sam tebi nekad govorio od sad govorim samo svom klaviru." Chopin

¹¹ Na prvi pogled