Bio je početak dvanaestog mjeseca i zapao je prvi snijeg. Meke pahulje padale su te se lagano i tiho spuštale na tlo, polako bijeleći krovove kuća, drveće i tlo. Kad je ustao u tri sata ujutro, Michael je podigao roletu i vidio bijele pahulje kako se vrte pod uličnim svjetlima. Koliko god da je bio star, uzbuđenje je bujalo u njemu kao u malom djetetu. Morao je ustati tako rano jer danas kreće na trodnevni izlet u Salzburg. Otišao je do ormara i iz njega izvadio najdeblji i najtopliji džemper koji je našao. Obukao ga je, a zatim stavio naočale na oči i uputio se prema kuhinji gdje je našao Chiaru podbočenu objema rukama na šank.

"Jutro, mama!", pozdravio ju je pun energije i dobrog raspoloženja.

Ona ga je pogledala. Njezin pogled odavao je da nije nikako spavala. Pod očima su joj se nalazili ljubičasti podočnjaci veličine vrećice čaja, dok joj je lice bilo blijedo, bijelo kao snijeg koji je padao.

"Jutro.", pozdravila ga je bezvoljno i tiho.

"Jesi li u redu?", upitao ju je zabrinuto.

"Jutro je.", odgovorila mu je. "Izgledam li ko da sam u redu?", upitala ga je s neprimjetnim smiješkom.

Michael se najeo, a zatim složio tri sendviča koja će ponijeti sa sobom na put. Također je uzeo par bočica vode i grickalice koje je stavio u ruksak. Sa sobom je uzeo putnu torbu sa svim stvarima koje će mu trebati za tri dana - čista odjeća, obuća, stvari za higijenu i kutijica od naočala.

"Spreman!", viknuo je Chiari.

Ona se spustila stepenicama, a on ju je pogledao.

"Šminka čini čuda.", rekla mu je.

"Ooo, da!", odgovorio joj je nasmijavši se.

Uzela je ključeve od auta, a zatim je odvela Michaela u Manchester. Ceste su bile dobro očišćene, no snijeg ih je zatrpavao. Počeo je padati sve jače, a ona je vozila sve sporije. Nakon četrdeset i pet minuta spore vožnje, stigli su u Manchester gdje ih je pred školom čekao autobus. Pozdravio je Chiaru, a ona ga je izgrlila i izljubila. Izašao je iz auta, ogrnuo se toplim šalom, uzeo torbu, a zatim krenuo prema autobusu koji je čekao pred školom. Prije no što je ušao u autobus, pružio je vozaču torbu koju je smjestio u teretni prostor. Ušao je na stražnja vrata te se osvrnuo po autobusu da vidi gdje sjede Maya, Paula i Lucas. Čekali su ga na zadnjem sjedištu. Nasmiješio se, a zatim krenuo prema njima gdje ih je pozdravio i sjeo pored Lucasa. Uskoro je na autobus ušao profesor Anderson.

"Jutro svima!", pozdravio je pospani razred na mikrofon. "Nadam se da ste se lijepo odmorili i da imate sve stvari. Pričekat ćemo još petnaestak minuta, a zatim krećemo.", govorio je.

Svi su primijetili da, naravno, nedostaju Vicky, Tena i Natasha. One su došle zadnju minutu i dobile svoju lekciju koju im je očitao profesor Anderson. Maya nije mogla, a da ne primijeti Vickyn izraz lica dok ju je profesor korio. Vicky ju je pogledala, a zatim preokrenula očima.

"Da, preokretat ćeš očima tako dugo dok te neću izbaciti van i našopati te žutim snijegom!", viknula joj je Maya sa smiješkom na licu.

"Mayo!", upozorio ju je profesor Anderson.

Maya se i dalje smiješila, a zatim se obratila Lucasu.

"Daj reci svom tati da mi ne kvari zabavu. Hvala.", rekla mu je.

Lucas joj se na to samo nasmiješio dok je Paula opet preokrenula očima. Svi su se smjestili, a autobus je krenuo. Prvih par sati su razgovarali, no onda ih je umor počeo svladavati. Michael je stavio svoje slušalice na uši, a zatim zaspao. Vožnja do Salzburga trajala je punih petnaest sati. Kad su konačno stigli, bilo je osam sati navečer. Svi su se iskrcali, stupivši u noć i hladnoću prekrasne Austrije. Ekipa se borila protiv refleksa drhtanja, razmišljajući zašto nisu obukli još nešto toplije. Uputili su se prema hotelu u koji su smješteni - Meininger hotel. Hotel je bio smješten u prekrasnu klasicističku zgradu crveno - bijele boje. Bio je velik i imao je četiri kata. Kad su ušli u predvorje sa svojim torbama, profesor Anderson otišao je na recepciju.

"Okupimo se!", rekao je učenicima. "Sad ću vas razvrstati u sobe i dati vam ključeve. Nakon što se smjestite, krenite na večeru. Večera traje do deset.", govorio im je.

Prozivao je učenike govoreći im njihove kolege s kojima su u sobama i pružajući im ključeve soba.

"Evans, Anderson i Hale, soba 217.", rekao je pružajući ključeve Lucasu.

"Jack? Stvarno?", upitao je Michael preokrenuvši očima.

Lucas i Michael uzeli su svoje torbe, a zatim se uputili prema sobi.

"Hahn, McGravitt i Bailey, soba 220.", rekao im je pružajući ključeve Pauli.

"Što?", upitala je Maya nakon nekoliko trenutaka kad je shvatila. "Aaa, ne, ne, ne i ne!", viknula je. "Neću biti s njom u sobi! Bacit ću ju kroz balkon!"

Vicky se samo smijala i promatrala izraz Mayinog mrštećeg i ljutitog lica. Namignula joj je, a zatim se uputila prema sobi. Maya je ljutito uzela svoj kofer s poda i nosila ga tako da je udarao po stepenicama.

"Smiri se.", rekla joj je Paula.

"Daj se ti probaj smiriti pored te krave!", rekla joj je Maya bijesno.

Dok je Jack s Lucasom i Michaelom pokušavao uspostaviti dobar odnos i komunikaciju, Paula i Maya, a pogotovo Maya, s Vicky nisu mogle.

"Ti spavaš na ovom krevetu u kutu.", rekla je Maya Vicky bacivši svoj kofer na krevet. "Ovaj kut je tvoj,", govorila joj je pokazujući na kut u kojem se nalazio njezin (Vickyn) krevet, "a ostatak sobe je naš."

"Nema šanse.", odgovorila joj je Vicky otišavši u kupaonu i zaključavši se.

"Odlično! Sad ni kuopaona neće biti slobodna!", rekla je Maya Pauli ljutito. "Sigurno se neću kupati u kadi u kojoj se kaljužala ta svinja!"

"Heeej!", upozorila ju je Paula. "Daj se više smiri!", rekla joj je.

Maya je preokrenula očima, a zatim duboko udahnula i izdahnula.

"Idemo na večeru?", upitala ju je.

"Ajde.", odgovorila joj je Paula.

"Zovem Michaela.", rekla je Pauli vadeći svoj mobitel iz džepa.

"Molim te, samo nemoj da i Lucas ide s nama.", rekla joj je Paula.

"Daj ne budi smiješna.", odgovorila joj je Maya.

Spustile su se stepenicama gdje su ispred restorana vidjele Lucasa i Michaela kako čekaju.

"Rekla sam ti da ne zoveš Lucasa!", šapnula joj je Paula.

"Ma daj!", odgovorila joj je Maya. "Gdje je onaj idiot?", upitala je dečke.

"Jack?", upitao ju je Lucas.

"Ne. Sveti Petar.", odgovorila mu je preokrenuvši očima.

"Ostao je u sobi.", odgovorio joj je Lucas.

"Odlično.", rekla mu je nasmiješivši se.

Svi su ušli u velik restoran prepun stolova. Miris jela mamio ih je. Nisu znali što bi uzeli sa švedskog stola koji je bio krcat raznim jelima - narescima, salamama, sirom, raznim vrstama salate, juhama, umacima, varivima, pečenim mesom, krumpirom, tjesteninom, pecivima, kuhanim povrćem i mnogim drugim. Nakon što je svaki odlučio što će uzeti, zajedno su sjeli za stol i proveli večeru pričajući. Bilo je pola deset sati kad su završili s jelom, a zatim su odlučili da će se ići zabaviti. Igrat će istina - izazov u sobi Michaela i Lucasa. Michael je uzeo ključeve i otključao sobu u kojoj se nalazio Jack koji je ležao na krevetu i gledao u strop. Soba u kojoj su se nalazili bila je vrlo moderna i prostrana. U njoj su se nalazila tri kreveta pored kojih su bili noćni ormarići, a na sredini sobe nalazio se prekrasan stakleni stolić s mnoštvom ukrasa. Zidove su ukrašavale slike Salzburga, a na zidu nasuprot kreveta nalazio se velik i moderan televizor. Prekrasne plave zavjese pokrivale su prozore, a svjetla su osvjetljavala sobu.

"Crta!", rekla je Maya Jacku pokazujući na vrata sobe.

"Mayo!", upozorio ju je Michael.

Ona ga je pogledala, a zatim se opet okrenula Jacku.

"Odmah jer mi te puna kapa! Idi se žvaliti s onom svojom droljom!", rekla mu je.

Jack ju je gledao, a zatim ustao i obratio joj se.

"Mayo...", počeo je. "Nisam htio...", govorio je sve dok ga nije prekinula.

"Htio si. Sve si ti to htio.", rekla mu je. "Samo idi."

Prestao je govoriti i nije htio započinjati svađu. Pogledao ju je sa sažaljenjem, a zatim izašao iz sobe te zalupio vratima sa sobom.

"Tako!", uzviknula je Maya sva radosna. "Tko ima bocu?", upitala je.

Svi su sjeli na pod, a Michael je uzeo bocu i pridružio joj se. Zavrtio je bocu koja se zaustavila na Mayi.

"Ja pitam, ti odgovaraš.", rekao joj je. "Istina ili izazov?", upitao ju je.

"Izazov.", odgovorila mu je.

"Može.", rekao joj je. "Opali Jacku šamar."

"Rado!", odgovorila mu je ustajući s poda.

"Sjedni! Poslije.", rekao joj je Michael povlačeći ju za rukav majice.

Igra je tekla u jako dobrom raspoloženju sve dok red nije došao na Lucasa.

"Istina ili izazov?", upitao ga je Michael.

"Istina.", odgovorio mu je Lucas.

"Tko ti se sviđa?", upitao ga je namjerno.

Lucas se zacrvenio, a zatim pogledao u Paulu dok je Michael sve to promatrao s najvećim zanimanjem. U taj čas Paula je ustala s poda i izašla van iz sobe. Lucas je također ustao, otišavši za njom te ostavljajući zbunjene Mayu i Michaela iza sebe.

"Paula!", ozvao ju je zaustavivši ju.

"Što je?", upitala ga je iznervirano.

"Imaš li minutu?", upitao ju je.

Ona je pogledala na sat, a zatim rekla: "Obično ne za tebe, ali ako požuriš, možda i imam."

"Oprosti.", rekao joj je na što je ona preokrenula očima. "Želim ti nešto reći...", počeo je.

"Samo požuri jer nemam strpljenja, molim te. Moram se ići otuširati.", rekla mu je opet pogledavši na svoj sat na ruci.

"Okej.", rekao joj je. "Pa...", počeo je.

"Pa?", upitala ga je. "Nastavi!", rekla mu je požurujući ga.

"Mislim da smo nas dvoje malo krivo započeli.", govorio joj je.

Ona je podigla obrvu, a zatim prekrižila ruke slušajući ga.

"Ako znaš na što mislim?", upitao ju je.

"Ne znam na što misliš.", rekla mu je podignuvši obrvu još više.

"Ne znam zašto, ali imam osjećaj kao da ti se baš i ne sviđam ili kao da te nerviram. Izbjegavaš me.", rekao joj je gladivši potiljak nervozno.

"U redu.", počela je. "Daj da ti objasnim.", rekla mu je. "Ako misliš da sam samo još jedna od cura u tvojem nizu kojoj se možeš upucavati, pogriješio si...", govorila mu je sve dok ju nije prekinuo.

"Ne, nisam mislio na to...", govorio joj je.

"Ne prekidaj me!", odgovorila mu je. "Ako to misliš, onda si stvarno pogriješio.", rekla mu je. "Misliš da nisam primijetila kako mi se indirektno upucavaš? Kako si stalno u mojoj blizini i ne daš mi da dišem?", upitala ga je iznervirano.

"Ja...", počeo je.

"Ništa "ja"!", rekla mu je uzrujano. "Čovječe, daj mi mira! Daj mi osobnog prostora!", rekla mu je.

"U redu. Samo sam htio da budemo prijatelji i da se ne svađamo.", rekao joj je po tiho.

"Ne možemo biti prijatelji ako mi ne daš mira i prostora!", rekla mu je. "Što si si umislio?", upitala ga je.

"U redu.", odgovorio joj je tiho i posramljeno, zacrvenivši se.
"Neću te više smetati.", nadodao je okrenuvši se i krenuvši natrag u sobu.

Nije htio krenuti u daljnju raspravu. Ostavio je Paulu iza sebe, a zatim ušao u sobu, bijesno zatvorivši vrata za sobom.
Legao je na krevet.

"Lucas, oprosti. Ovo je bilo djetinjasto od mene.", govorio mu je Michael ispričavajući se.

"Sve je u redu. I onako bi se to kad tad dogodilo.", rekao mu je Lucas.

Dvadeset minuta poslije, George je nazvao Michaela na videopoziv.

"Ej!", pozdravio je Michaela.

"Bok, George!", odzdravio mu je Michael.

"Kako je na izletu?", upitao je George Michaela. "Mama je htjela zvati već sigurno deset puta, ali sam joj rekao da te nek ne smeta.", rekao mu je.

"Ma na izletu je dobro.", odgovorio mu je Michael pogledavši u Lucasa.

"Ajde, super.", rekao mu je George. "Nego...", počeo je. "Danas sam išao do Angeline i pokušao se pomiriti s njom, ali ništa."

"Zašto si išao do nje?", upitao ga je Michael. "Samo ju pusti.", rekao mu je.

Maya koja je to slušala s jednim uhom umiješala se u njihov razgovor.

"Gdje živi?", upitala je Georgea. "Jer ću ju naći.", rekla mu je.

"Hvala, ali to neće biti potrebno.", odgovorio joj je George.

"Kuja zaslužuje kaznu.", rekla mu je Maya.

"I dobit će ju.", odgovorio joj je George.

Michael, George i Maya razgovarali su, dok je Lucas legao i uskoro zaspao. Maya je preko noći ostala u njihovoj sobi, ne dopuštajući Jacku da uđe unutra. On je otišao k Vicky.

* * *

Bilo je sedam sati kad su Michael, Lucas i Maya ustali. Obavili su svoju jutarnju higijenu, a zatim otišli na doručak gdje su sreli Paulu koja je sjedila sama za stolom. Pridružili su joj se.

"Jutro!", pozdravio ju je Michael.

"Jutro i tebi!", odzdravila mu je.

Dogovor je bio da se nakon doručka u osam sati nađu u predvorju hotela gdje će krenuti u razgled grada i muzeja, zatim na koncert, nakon njega na stručni seminar, u Mozartovu rodnu kuću i na kraju će imati slobodnog vremena.

"Ajmo! Na okup!", viknuo je profesor Anderson dozivajući učenike. "Sad je osam. Razgledavat ćemo grad do dvanaest kad ćemo napraviti pauzu za ručak. Nakon toga, u jedan, idemo na koncert, a poslije njega će biti stručni seminar kojeg ste dužni slušati. Nakon što seminar završi, vodič će nas odvesti do Mozartove rodne kuće, a zatim ću vam dati slobodnog vremena za razgled grada.", govorio je učenicima koji su ga pozorno slušali.

Maya, Michael, Lucas i Paula držali su se zajedno. Paula je izbjegavala Lucasa koji je pokušao započeti razgovor s njom. Krenuli su u razgled grada. Gradić je bio jedno prekrasno mjesto. Unatoč tome što nije velik, u njemu se imalo što za vidjeti. Bistra rijeka Salzach tekla je, okružujući bijeli grad pod vedrim nebom koji je bio pokriven mekanim snijegom. Malim uličicama prolazili su mnogi turisti slikajući grad. Hodali su te razgledavali prekrasne kuće i zgrade klasicističke arhitekture. Posjetili su palaču Mirabell pored rijeke Salzach, okruženu prekrasnim parkom u kojem se nalaze statue grčkih i rimskih bogova, zatim predivnu baroknu katedralu iz sedamnaestog stoljeća, nakon nje muzej glazbe u kojem su vidjeli razvoj glazbala od početka pa sve do danas te dvorac Festung Hohensalzburg na brdu s kojeg im se pružao prekrasan pogled na cijeli gradić. Michael je uživao i divio se ljepotama gradića. Grad su razgledavali puna četiri sata sve dok nisu imali pauzu za ručak. Nakon završenog ručka profesor Anderson okupio je učenike.

"Nadam se da ste se dobro najeli.", rekao im je. "Sad nas čeka koncert. Idemo opet do palače Mirabell. Ulaznice dobivate unutra ispred dvorane.", govorio im je.

Zatim je rukom pozvao Lucasa.

"Kakav ti je izlet?", upitao ga je Mathew.

"Odličan, profesore.", odgovorio mu je Lucas nasmiješivši se.

Mathew mu je uzvratio smiješkom.

"I da, mali...", počeo je Mathew s nešto ozbiljnijim izrazom lica. "Zašto niste spavali u sobama kako sam vas podijelio?", upitao ga je.

"Pa zato kad si nas stavio s Jackom!", odgovorio mu je Lucas.

"Nisam primijetio da se ne volite.", rekao mu je Mathew. "Mislio sam da je ona svađa prvog tjedna bila slučajna."

"Ne volimo?", upitao ga je Lucas. "Mrzimo se!", rekao mu je.

Svi su zajedno, kroz velike kamene stepenice, ušli u predvorje prekrasne palače Mirabell. Predvorje je bilo prostrano. Bilo je drveno, a sa stropa je visio prekrasan kristalni luster osvijetljavajući cijelu prostoriju te ozarena lica mnoštva ljudi koji su se nalazili u prostoriji čekajući da ih zaštitari puste u dvoranu u kojoj se treba odviti koncert. Red je došao na učenike pa su s toga svaki dobili svoju ulaznicu.

"Svi ste dobili ulaznice?", upitao je profesor Anderson učenike.

"Da.", odgovorili smo mu jednoglasno.

"Pravila ponašanja znate. Kad glazbenici uđu, plješćite. Pod koncertom nema razgovora.", rekao im je.

Maya, Michael, Lucas i Paula sjeli su zajedno u prvi red. Prostorija u kojoj će se održati koncert bila prepuna žutih stolaca koji su bili poslagani u redove. Velika i prostrana pozornica bila je vrlo osvijetljena. Bio je jedan sat i deset minuta kad je koncert počeo. Glazbenici su istupili na pozornicu svaki noseći svoj instrument. Publika je njihov ulazak popratila pljeskom koji je dugo odzvanjao prostorijom. Na znak dirigentove palice orkestar je počeo svirati. Predivni zvukovi Mozartovih simfonija širili su se prostorijom, tako opuštajući svakog slušatelja. Koncert je trajao puna dva sata. Završni akordi simfonije br. 20 u D - duru još su dugo ostali u zraku, čak i nakon što je publika ustala i glazbenike počastila gromoglasnim pljeskom i zvižducima. Nakon završenog koncerta učenici su ostali u prostoriji gdje im je dirigent orkestra koji je svirao tumačio o orkestralnom sviranju i partiturama. Zanimljivo predavanje ubrzo je završilo nakon čega su se svi uputili prema Mozartovoj rodnoj kući. Hodajući uličicom, pred njima su se počeli ocrtavati obrisi žuto - bijele zgrade u kojoj je nekad bila smještena kuća jednog od najgenijalnijih skladatelja glazbene povijesti. Na zgradi stajao je natpis

"MOZARTS GEBURTSHAUS"

Ispred zgrade čekao ih je vodič koji im je tumačio na engleskom jeziku. Vodio ih je prostorijama Mozartovog doma. Michaela je najviše fascinirao fortepiano kojeg je svirao Mozart. Stajao je izložen u prostoriji, mameći posjetitelje da ga gledaju. Znatno drukčiji no današnji klavir, stajao je na pet nogu, bio je smeđe boje, dužine jednog metra te s manje tipaka koje su bile u crno - bijeloj boji. Nakon završene posjete Mozartovoj rodnoj kući, profesor Anderson dao je dva sata slobodnog vremena učenicima.
Michael, Maya, Lucas i Paula otišli su u laganu šetnju gradom. Opet su se popeli na zidine s kojih im se pružao pogled na čitav grad okružen rijekom Salzach. Bili su zapanjeni pogledom. Odlučili su se slikati da imaju uspomenu na ovaj predobar dan. Uskoro su na zidine stigle Vicky, Tena i Natasha pa su se Michael, Maya, Lucas i Paula spustili jer da je Maya vidjela Vicky na rubu zidina, vjerojatno bi ju bacila. Odlučili su da će otići gledati izloge i kupiti par suvenira. Prolazili su dućanima koji su bili ukrašeni u adventskom duhu. Na svakim vratima visio je zeleni vijenčić, a u dućanima su svirale božićne pjesme. Michael je nakupovao punu vreću Mozart kuglica i slatkiša te par suvenira kojima će ukrasiti radni stol u sobi. Nakon što su ustanovili da će ih noge napustiti od cijelodnevnog hodanja, odlučili su otići pojesti nešto, a zatim otići na kavu. Izabrali su McDonalds u kojem su naručili hranu.

"Umirem od gladi.", rekla im je Paula.

"Da, ja isto.", odgovorila joj je Maya.

"Dobar tek!", rekao je Michael svima na što su mu se oni zahvalili.

Lucas je sjedio nasuprot Paule koja je jela krumpiriće.

"Ovi krumpirići su tako dobri!", rekla je.

"Mogu li ja probati jedan?", upitao ju je Lucas.

Ona ga je neko vrijeme gledala, a zatim je pljunula na njih i ponudila mu ih.

"Možeš.", rekla mu je uz lagani smiješak.

Ostali su se pravili kao da nisu vidjeti to što se upravo dogodilo. Paula je očito bila toliko iznervirana Lucasom da ga nije htjela vidjeti, a kamo li dijeliti svoju hranu s njim. Nakon što su pojeli ono što su naručili, osim Paule koja je krumpiriće ostavila, otišli su na kavu. Izabrali su prodavaonicu kave. Ulazivši u prodavaonicu, omamio ih je miris mljevenih zrna kave koji ih je tjerao da brzo potraže mjesto na koje će sjesti. Michael i Paula naručili su šalicu vruće čokolade, dok je Maya naručila šalicu kave, a Lucas cappuccino. Vrući napici ugrijali su ih bolje no kape i šalovi. Lagano su čavrljali i uživali u finim okusima, provodeći ostalo slobodno vrijeme u ugodnom i toplom raspoloženju, gledajući kroz prozor kako nove pahulje pod uličnim svjetlima obasipaju već bijeli grad.