Dani su prolazili, tekli kao nemirna rijeka puna tokova, a Evansovi su sve više i više gubili nadu u Mikeov oporavak. Chiara ga je svaki dan posjećivala u nadi da će se probuditi. Iz dana u dan, sve više je gubila nadu. Prožimala ju je tuga, jeli su ju jad i bespomoćnost, pekla ju je savjest. Danas su Mikeu u posjet prije škole došli njegovi sinovi.

"Idemo autobusom.", rekao je George Michaelu.

Obojica su završili s doručkom, a zatim su se uputili prema autobusnoj stanici. Bila je polovica jedanaestog mjeseca, a vijeme je bilo jako hladno pa su se s toga toplo obukli. Ledeni vjetar grizao ih je i šibao im lica sve dok nije pristigao autobus i omogućio im toplo sklonište. Autobus ih je odvezao u Manchester gdje su otišli posjetiti Mikea.

"Koja soba?", upitao je Michael Georgea.

"Iskreno, ne znam. Zaboravio sam.", odgovorio mu je George.

"Dobro. Pitat ćemo na šalteru.", rekao mu je Michael.

Šetali su stazom koja ih je odvela do zgrade bolnice, a zatim došli do šaltera.

"Dobro jutro!", obratili su se Michael i George medicinskoj sestri za šalterom.

"Dobro jutro!", pozdravila ih je ljubazno. "Kako vam mogu pomoći?", upitala ih je sa smiješkom na licu.

"Došli smo posjetiti oca - Mike Evans.", rekao joj je Michael.

Medicinska sestra pogledala je u računalo, upisujući Mikeovo ime.

"Soba 102.", rekla je.

"Hvala Vam!", zahvalio joj se Michael.

Obojica su krenuli stepenicama koje su ih odvele na drugi kat. Hodali su hodnikom, približavajući se sobi. Najednom, George se zaustavio.

"Ja moram na WC. Ti samo idi, a ja ću doći.", rekao je Michaelu.

"Ajde.", odgovorio mu je Michael.

George je otišao, a Michael je nastavio hodati. Približavajući se sobi, kroz staklena vrata ugledao je doktora u bijeloj kuti kako se mota oko Mikeove infuzije i sprema špricu u džep kute. Michael je otvorio vrata i ušao u sobu.

"Oprostite?", upitao je doktora.

Doktor se nije okrenuo. Ustvari, vjerojatno ga nije ni čuo.

"Doktore? Oprostite?", upitao je Michael ponovno.

Doktor ga je opet ignorirao, a zatim napustio sobu. Prije no što je doktor izašao iz sobe i zatvorio vrata za sobom, Michael je pogledom uspio uhvatiti dijelić njegova lica. Izvadio je naočale i protrljao svoje oči u nadi da je krivo vidio.

"Striče?", upitao je Michael tiho.

Brzo je izjurio iz sobe.

"Striče?!", viknuo je doktoru koji je bio na kraju hodnika. "Hej, stani!"

Doktor mu je iščeznuo s vidika, a ostali ljudi su ga gledali i šaptali.

"Što?", upitao je Michael sam sebe.

Stajao je nepomično i pitao se što je to bilo. U taj čas vidio je Georgea kako mu se približava.

"Zašto se dereš?", upitao ga je. "Radiš scenu. Ljudi te gledaju.", rekao mu je po tiho.

Ušao je u sobu, a za njim Michael.

"Stric.", rekao mu je Michael.

"Theodore?", upitao ga je George.

"A ne. Joseph!", odgovorio mu je Michael sarkastično. "Imamo li možda još kojeg?", upitao ga je.

"Nemoguće.", rekao je George.

"Moguće jer sam ga vidio.", rekao mu je sad već pomalo iznervirani Michael.

"Naš stric nije doktor.," govorio mu je George.

"Ali vidio sam ga!", odbrusio mu je Michael.

George je preokrenuo očima, a zatim utihnuo. Nije vjerovao Michaelu, no isto tako nije htio započeti svađu. Jednostavno je odlučio da će pitati majku. Ona će znati najbolje.

"Idem...", počeo je George govoreći Michaelu. "... prije nego me "stric" vidi i ubije injekcijom.", dovršio je pa preokrenuo očima.

"Ok. Ne vjeruješ - ne moraš!", rekao mu je Michael ljutito.

Otišao je do vrata, žustro ih otvorio, a zatim brzo izašao na hodnik. Spustio se stepenicama, izašao iz bolnice te se uputio prema školi. Cijelim putem do škole promišljao je o tome što je vidio, a o čemu mu nitko neće vjerovati. Kako je ulazio u predvorje, tako je na sredini vidio Mayu i Jacka okružene drugim učenicima koji su zviždali. Brzo je pojurio prema njima, no ostali ga nisu propuštali u sredinu.

"Opet se tuku?", upitao je zabrinuto učenika pored sebe.

"Ne, stari.", odgovorio mu je učenik.

Michael je izdahnuo u olakšanju.

"Maya koristi svoje verbalne sposobnosti.", rekao je Michaelu. "Za sad."

Michael se digao na prste i pokušavao je vidjeti nešto kroz mnoštvo glava koje su mu zaklanjale pogled.

"Idiote!", zaderala se Maya na Jacka bacivši svoju torbu na njega.

"Smiri se!", rekao joj je Jack približavajući joj se.

"Ne približavaj mi se!", zaderala se na njega.

"Ljubavi, uvjeravam te da sam izbrisao snimku s mobitela.", rekao joj je smireno.

"Nemoj ti meni "ljubavi"!", rekla mu je bijesno. "Ti si za mene mrtav!"

"Mayo?", upitao ju je.

"Nemoj!", rekla mu je. "Smijao si mi se s tim svojim papcima,", govorila mu je pokazujući na ljude iza sebe, "a sad ću se ja smijati tebi!", dovršila je i udarila ga.

"Bit će ti krivo ako me ostaviš.", rekao joj je.

"Krivo? Krivnja je emocija od koje ja ne patim. Krivnja je za nesigurne ljude.", rekla mu je.

Okrenula se prema Vicky.

"Uzmi si ga. Sad ti je slobodan.", rekla joj je bijesno.

"Uzmi ti sebi dostojanstvo.", odgovorila joj je Vicky smireno. "Treba ti.", rekla joj je.

"Trebat će tebi šivanje dok te uhvatim!", zaprijetila joj je Maya.

"Jayden i ja smo i onako prekinuli.", rekla joj je Vicky ispruživši ruku i gledajući u svoje nokte.

Maya ju je pogledala. Na spomen Jaydenova imena uhvatile su ju tuga, no istovremeno i bijes. Stajala je i samo gledala kako se Vicky približava Jacku i ljubi ga. Ostali su zazviždali još jače, a Michael se konačno probio do Maye. Ona je sve to samo zgađeno promatrala.

"Fufa!", viknuo je Michael Vicky.

"Mm - hm!", promumljala je Maya. "Kakva majka takva kćer!", zaderala se.

Gomila je još jednom glasno zazviždala.

"A sad mi se skloni s puta jer ću sravnati i tebe i put sa zemljom!", zaprijetila je Jacku približavajući mu se bijesno.

Uzela je torbu s poda, udarila ga još jednom njome, a zatim ju stavila na leđa. Pogledala je ostale, a oni su se razmaknuli propuštajući ju van iz kruga.
Ona je otišla, a Michael se približio Vicky.

"Pametan mozak zao je mozak.", rekao joj je i namignuo joj.

Ona ga je pogledala bijesno, škiljeći u njega i napučivši usne tako da je izgledala kao papiga. Michael joj se pakosno nasmijao, a zatim pošao za Mayom, sustignuvši ju.

"Dobio je ono što je i zaslužio.", rekla mu je, zastavši.

"Jesi li dobro?", upitao ju je.

"Ja jesam.", odgovorila mu je. "Ali ne bih isto rekla i za njega."

"Vjerujem.", rekao joj je Michael. "Ništa... Idem. Vidimo se poslije."

"Ajde.", odgovorila mu je Maya.

Ona je otišla prema svojoj učioni dok je on otišao prema svojoj. Sat klavira protekao mu je jako brzo i poprilično dobro. Sprema skladbe za svoj prvi solistički koncert kojeg će održati za deset dana. Sat klavira slijedilo je predavanje iz praktične predagogije koje nije bilo ni upola tako zanimljivo kao Mayino predavanje koje je održala Jacku. Michael, Maya, Paula i Lucas odreda su pozaspali pa ih je profesor morao buditi i opominjati. Dosadnom predavanju došao je kraj, a ekipa je izašla van na hodnik.

"Jesi li se ti to šišala i bojala?", upitao ju je Lucas.

"Trebalo ti je dugo da primijetiš...", dobacila mu je Paula preokrečući očima.

"Ma skratila sam kosu za par centimetara.", rekla mu je. "Hvala Bogu pa ne moram imati šiške.", nadodala je.

"Baš ti dobro stoji.", rekla joj je Paula.

"Hvala ti.", odgovorila joj je Maya. "Čudim se što sam uopće uspjela dobiti termin.", nadodala je motajući svoj tirkizni pramen kose oko kažiprsta. "Morala sam se ošišati zbog svega što se dogodilo - glupa koza Vicky i onaj Norman Bates."

"Inače...", započeo je Lucas. "Dobro si sredila Vicky.", rekao joj je.

"Znam.", odgovorila mu je.

"Plakala je na WC - u.", rekao joj je.

"Baš mi je drago zbog toga.", odgovorila mu je nasmijavši se.

"Ja sam stajao i gledao kako joj prašiš tur.", rekao je.

"Naravno da si samo stajao!", započela je Paula obračajući mu se. "Što bi uopće i mogao poduzeti?", upitala ga je.

"Oprosti što nisam ništa poduzeo.", rekao joj je preokrenuvši očima. "Ma ti bi sigurno poduzela nešto."

"Pa naravno da bih! Sigurno ne bih stajala ko drvena Marija i sve mirno promatrala!", rekla mu je.

"Eeej!", umiješao se Michael. "Dosta svađe.", rekao im je.

"Ne svađamo se.", odgovorila mu je Paula. "Samo pokušavam njegovom malom mozgu objasniti neke stvari.", rekla mu je.

Nakon duge pauze od dva sata, posljedni sat koji su imali bio je orkestar. Ove godine profesor Davies pripremao ih je za međunarodno natjecanje koje se održava druge godine u mjesecu svibnju. Prije no što je orkestar započeo, Jack je u hodniku zaustavio Michaela.

"Trebam uslugu.", rekao je Michaelu.

"Čekaj malo...", počeo je Michael. "Ti od mene trebaš uslugu?", upitao ga je naglašavajući riječ "mene".

"Pa da.", odgovorio mu je Jack. "Mislio sam da smo prijatelji.", rekao mu je.

"Ti i ja nikad nećemo biti prijatelji.", rekao mu je Michael. "A pogotovo ne nakon toga što si sve napravio Mayi.", nadodao mu je.

"Ja njoj ili ona meni?", upitao je Michaela. "Čovječe, pa ona je egoistični poremećeni manijak kojeg pokreću bijes i nasilje. Psihopat je, pobogu!", rekao mu je.

"Ne.", odgovorio mu je Michael. "Ona je samo hrabra osoba koja na svom putu uništava takve kukavice poput tebe.", rekao mu je.

Uputio se hodnikom u dvoranu ostavljajući Jacka iza sebe.

"Počinjemo! Uštimajte se!", govorio je profesor Davies stišavajući učenike.

Ova proba otišla je na popravljanje Vickyne intonacije isto kao i prošlih pet. Srećom, profesor je raspustio orkestar na polovici probe i zadržao samo Vicky te s njom radio posebno. Ostali su spremili svoje instrumente i otišli kućama. Michael je nazvao Chiaru, a zatim je ona pokupila njega i Georgea.

"Eeej!", pozdravila je Michaela.

"Bok, mama!", odzdravio joj je Michael.

Chiara je krenula.

"Jesi li vidio još koga poznatog danas?", upitao je George Michaela namjerno.

"Ha, ha... Jako smiješno.", odgovorio mu je Michael.

"U čemu je sad opet stvar?", upitala je Chiara dečke iznervirano.

"A Michael je vidio nekog doktora koji je stavljao nešto u tatinu infuziju i sad si je zabrijao da je taj doktor naš stric.", govorio joj je George.

"Što?", upitala ga je.

Naglo je zakočila, a zatim stavila ruke na volan i zabila glavu u njih. Smijala se od srca tako kako se već dugo nije s obzirom na cijeli slijed događaja. Smijala se kao da je voda u čajniku zavrela na sto stupnjeva celzijusa.

"Vrijeme za čajanku?", upitao ju je George.

"Očito. I onako je pet sati.", rekao je Michael pogledavši na sat na mobitelu.

"Uglavnom...", započeo je George obračajući se Chiari. "Nemoguće je.", nastavio je.

"Pa normalno da je nemoguće.", odgovorila mu je prestajući se smijati. "Vaš stric je prošle godine otišao u Pariz.", rekla im je.

"Eto!", uzviknuo je George. "Vidiš?", upitao je Michaela.

Michaelovi obrazi poprimili su rumenu boju. Osjetio se posramljenim pa je samo šutio. Chiara je nastavila voziti praveći se da takvu glupost nije ni čula.
Nakon što su došli kući, Michael je otišao u svoju sobu u potkrovlje vježbati.
Vježbao je na maloj električnoj klavijaturi jer još nije dobio klavir nakon one pljačke i razbijanja. Bilo je pola osam kad se spustio na večeru, a zatim se otišao opustiti u kadu. U kupaoni mu je zazvonio mobitel i trgnuo ga iz njegova svijeta. Brzo je uzeo ručnik i obrisao se, a zatim se javio.

"Halo?", upitao je.

"Večer!", pozdravio ga je Oliver.

"Oliver?", upitao je Michael.

"Da. Oprosti što zovem tako kasno, ali imam nešto. Nisam htio nazvati tvoju majku jer je doživjela već dosta šokova u zadnje vrijeme.", govorio je Oliver Michaelu. "Bolje da ništa ne zna."

"Što je bilo?", upitao ga je Michael.

"Znam da nam je trebalo dugo, ali istraživali smo ono što je još ostalo od one spaljene kolibe i našli smo neki podrum. Navodno je otmičar pobjegao kroz taj podrum.", govorio mu je Oliver.

"Stvarno?", upitao ga je Michael.

"Da.", odgovorio mu je Oliver. "Novinari govore kako je tamo ostao pištolj, ali mi ga nismo uspjeli pronaći. Sad - ili nas netko zeza ili se otmičar vratio i odlučio ga uzeti i uništiti.", govorio je.

"Ako nemate pištolj, imate li barem nešto drugo?", upitao ga je Michael.

"Ne, ali provjerit ćemo cijelo mjesto još jednom.", odgovorio mu je Oliver.

"U redu. Ako nađete još nešto, javi mi.", rekao mu je Michael.

"Naravno.", odgovorio mu je Oliver.

"E, da... Usput...", počeo je Michael.

"Da?", upitao ga je Oliver.

"Znam da će ovo zvučati ludo, ali molim te da me saslušaš.", rekao mu je. "Danas sam išao u bolnicu s Georgeom i vidio sam doktora koji je petljao nešto po tatinoj infuziji. Htio sam ga pitati što to radi i ozvao sam ga dvaput, ali nije se htio odazvati. Najednom je samo izašao van iz sobe, ali uspio sam mu uhvatiti dijelić lica.", govorio je.

"U redu?", upitao je Oliver.

Michael je šutio par trenutaka prije no što kaže glupost zbog koje će mu Oliver vjerojatno poklopiti slušalicu.

"Mislim da je to bio stric Theodore.", rekao je.

Oliver se nasmijao.

"Šališ se, zar ne?", upitao ga je. "Michael, moj otac kao prvo nije doktor, a kao drugo već godinu dana živi u Parizu ako nisi znao.", govorio mu je.

"Znam.", odgovorio mu je Michael.

"Gle... Možda si samo krivo vidio. Ima puno sličnih ljudi koji bi mogli nalikovati na njega.", rekao mu je Oliver. "Idi se odmoriti. Neću te više smetati."

"Ali...", počeo je Michael na što ga je Oliver prekinuo.

"Laku noć!", pozdravio ga je.

Michael je prekinuo poziv.

"Nisam umoran.", rekao je sâm sebi.

Obukao je odjeću, a zatim se spustio u kuhinju i skuhao šalicu čaja. Uputio se prema Georgeovoj sobi, noseći šalicu u rukama. Pokucao je na njegova vrata, a zatim ušao unutra. George je ležao na krevetu sa slušalicama u ušima, a glazba se čula preko njih. Kad se Michael približio njegovom krevetu, George se uspravio, stišao glazbu i izvadio slušalice iz ušiju.

"Ako nije menta možeš otići i zatvoriti vrata sa sobom.", rekao mu je.

"Menta je.", odgovorio mu je Michael pružajući mu šalicu.

Stavio je nogu pod sebe, a zatim sjeo na Georgeov krevet.

"Želim ti se ispričati za svađu danas.", počeo je Michael.

"Nema potrebe.", odgovorio mu je George.

"Ima. Mislim da sam stvarno malo pretjerao.", rekao mu je Michael shvativši tek sad da je možda stvarno bio umoran.

"Ma ja sam kriv. Ljutit sam zbog Angeline.", počeo je George.

"Što je s njom?", upitao ga je Michael iznenađeno.

"Mah, tko ju šljivi. Ta kučka i ja prekinuli smo prije tjedan dana.", rekao mu je George preokrenuvši očima.

"Woow, stari...", odgovorio mu je Michael neugodno iznenađeno.

"Nema veze.", rekao mu je George. "Prekinuli smo jer sam joj bio "dosadan".", rekao je preokrenuvši očima i naglašavajući riječ "dosadan".

"Ako te tješi, imam pravu curu za tebe.", rekao mu je Michael.

"Koju?", upitao ga je George zaintrigirano.