Ove večeri ulicom više nije odzvanjao smijeh djece, već zvuk policijskih sirena. Sablasna zelena osvjetljenja okolnih kuća bila su nadjačana svjetlima policijskih sirena - bijelim, crvenim i plavim. Bljeskovi fotoaparata vidjeli su se svakih pet sekundi, a novinari su pratili cijeli događaj. Chiara je gledala kroz zavjesu i vidjela da se počelo skupljati još više novinara no prije. Policija - koja je zauzela svoj položaj preko cijelog prednjeg dvorišta kuće Evansovih - ih je pokušavala zaustaviti i udaljiti.

"Još su tu.", rekla je Chiara Oliveru.

"Ja više ne mogu sjediti mirno.", rekao je Mathew svima, a zatim ustao s kauča.

"Mathew, morate ostati pribrani. Sjednite.", obratio mu se Oliver.

"Govoriš mi da se smirim?! Kako da se smirim kad mi život djeteta ovisi o vama?!", upitao ga je ljutito i povišenim tonom.

"Mathew, smiri se.", rekla mu je Emily potežući ga za rukav majice.

"Kako da se smirim? Kako ti možeš biti tako mirna?", upitao ju je.

"Moj tim i ja dat ćemo sve od sebe da ih spasimo.", rekao mu je Oliver pokušavajući ga umiriti.

"Naravno da hoćete! Morate!", odgovorio mu je Mathew uzrujano.

Mathew se spustio natrag na kauč i zabio svoju glavu u ruke. Emily je položila svoje ruke na njegova ramena i zagrlila ga. Oliver je prišao Chiari koja je i dalje ukipljeno stajala i gledala bljeskove fotoaparata kroz prozor.

"Zašto niste zaustavili Mikea i Michaela?", upitao ju je gledajući ju.

Ona ga nije pogledala. Samo je stajala ukipljeno i promatrala u dvorište. Stajala je još neko vrijeme u tišini, ne odgovarajući na Oliverovo pitanje, a zatim progovorila.

"Pokušala sam.", rekla je ispod glasa.

Suze su joj se počele nakupljati u očima, a zatim su opet potekle kroz njene rumene obraze. Pitala se zašto se to baš događa njoj i njezinoj obitelji.

"Sve će biti u redu. Obećajem.", rekao joj je, a zatim ju zagrlio.

Spustila je svoju glavu na njegova prsa i jecala u njegovu plavu košulju, natapajući ju gorkim suzama. Oliver ju je i dalje držao zagrljenu, pokušavajući ju smiriti.

"Kad će to više biti gotovo?", upitala ga je sva u suzama.

"Začas. Obećajem.", rekao joj je.

Odvojio ju je od sebe, a zatim je otišao prema ulaznim vratima i izašao van iz kuće.

"Ne možemo im dopustiti da uđu u dvorište.", rekao je Oliver šefu pokazujući na snimatelje.

"Plan je bio da ih otjeramo, a da onda idemo po taoce.", rekao je šef.

"Ne. Nemamo više vremena. Ne možemo čekati.", upozorio ga je Oliver.

Šef se okrenuo prema ostalima i počeo govoriti.

"Polovica s moje desne ostaje paziti na dvorište i ove... derelikte...", govorio je, "... a druga polovica ide sa mnom i Oliverom.", dovršio je. "Ne znamo koliko otmičara ima i kako su naoružani, zato se dobro pripremite. Pištolje u ruke i pažljivo.", govorio je.

"Gospodine Oliver!", viknula je novinarka u prvom redu. "Može li jedna kratka izjava?", upitala ga je nadglasujući ostale.

Oliver ju je ignorirao, a zatim je policija, na čelu s šefom i njim, počela trčati do šume. Nisu hteli koristiti aute jer bi otmičari mogli otići s mjesta čim bi vidjeli sirene. Mike i Michael sve su dublje i dublje ulazili u šumu. Par puta su se obojica sapleli u grmlje i granje na podu. Hodali su šumom sve dok se nisu zaustavili ispred rijeke preko koje je vodio most. S druge strane rijeke nalazila se drvena koliba u raspadnom stanju. Koliba je bila okružena maglom i cijela presvučena u mahovinu. Imala je razbijene prozore i vrata koja su stajala nahereno. Sablasni križ visio je s vrata i izgledao kao da će svake sekunde pasti na pod. Mjesto je poprilično zaudaralo, a izgledalo je kao da će se svakog trenutka urušiti. Mike i Michael pogledali su se zapanjeno, a zatim su prošli mostom koji se tresao pod topotom njihovih stopala. Prešli su na drugu stranu i sakrili se u grm udaljen od kuće desetak metara. Kroz razbijen prozor Michael je ugledao Mayu. Mahao joj je rukama iznad glave sve dok mu ih Mike nije spustio dolje.

"Što to radiš?", upitao ga je.

"Pusti me!", odgovorio mu je Michael opet podižući ruke u zrak.

Počeo je mahati, a Maya ga je vidjela. Izbečila je oči i htjela je nešto reći, no on ju je zaustavio. Stavio je kažiprst preko usta i pokazao joj da bude tiho i da ne govori ni riječi. Zatim se opet spustio u grm.

"Kud si krenuo, Jamese Bonde?", upitao je Mikea šapčući i potežući ga za rukav njegove kožne jakne.

"Idem unutra po njih.", odgovorio mu je Mike ispod glasa.

"Ne izigravaj heroja!", rekao mu je Michael. "Ostani tu gdje jesi.", nadodao je.

"A novci? Tko će ih predati?", upitao ga je Mike.

"Ti sigurno ne.", odgovorio mu je Michael. "Ja ću.", rekao mu je.

"E pa nećeš!", upozorio ga je Mike. "Čuvaj stražu.", rekao mu je i ustao te krenuo koferom punim novaca prema kući.

Michael ga je htio zaustaviti, no prekasno. Mike je hodao tiho i na prstima, pokušavajući ne proizvoditi zvukove pucanja granja i šuštanja lišća pod njegovim nogama. Približavao se kući, no nije ušao na prednja vrata, nego je otišao iza kuće. Šuljao se pognut i na prstima kako ga otmičari nebi čuli, a ni vidjeli. Uspio je pronaći stražnja vrata koja su se skoro raspala kako ih je otvarao. Ušao je u kolibu koja je bila hladna kao led i mračna poput noći. Tiho je hodao hodnikom, dok su pod njim škripale daske. Odlučio je da će se sakriti i čekati dok ne smisli neki plan. Uskoro je čuo glasove iz kuhinje i vidio čovjeka crne maske na licu kroz rupu u vratima. Bio je obučen u crnu odjeću. Sjedio je ispred kamina na stolici i vrtio pištolj u ruci, dok su George, Lucas, Paula i Maya klečali na podu zavezanih ruku. Maya se otimala i pokušavala se osloboditi.

"Nećeš se izvući!", zaderala se na otmičara. "Svi dižu uzbunu zbog mene po gradu! Sigurna sam da je moj otac već pozvao inspektore!", rekla mu je.

"Mala, smiri se.", rekao joj je otmičar opušteno.

"500 000 funti? Stvarno misliš da tako malo vrijedim?", upitala ga je.

"Mala...", počeo je otmičar.

"Stvarno?", upitala ga je. "Pa toliko samo vrijedi četvrtina mene.", rekla mu je.

"Mala!", zaderao se otmičar. "Ti stvarno misliš da toliko vrijediš?", upitao ju je. "Da toliko vrijediš tvoj tatica bi već došao po tebe!", rekao joj je.

"Moj "tatica", rekla je naglašavajući riječ tatica, "će doći po mene, a onda ćeš ostati bez glave."

Otmičar se nasmijao.

"Tvoj tatica neće doći po tebe.", rekao joj je. "Da išta vrijediš, već bi bio tu. Ti si jedna obična mala bezvrijedna kučkica."

Par trenutaka je šutjela, a onda se nasmijala.

"Ta obična mala bezvrijedna kučkica će ti stajati glave, kretenu jedan!", zaderala se na njega, a zatim pokušala ustati s poda i osloboditi se užeta.

"Daj, sjedi i šuti.", rekao joj je. "Nije ti to otmica iz Saraja."

"Nije. Naravno da nije. To je otmica jednog nesposobnog idiota! Ajde pokaži svoje lice ako se usudiš!", govorila mu je. "Misliš da te se strašim?", upitala ga je sarkastično.

"Mala...", počeo je gubeći živce.

"Što je?", upitala ga je. "Nisi više faca?"

"Mala, upozoravam te...", govorio je sve više frustriran.

"Mala ti je znaš gdje.", rekla mu je. "Uopće se ne čudim...", govorila je dok ju nije prekinuo.

U naletu bijesa uperio je pištolj u prozor koji se nalazio iza Maye. Propucao ga je, a krhotine stakla padale su po podu. Svi su prestrašeno viknuli, a jedino je Maya ostala pribrana.

"Aww, promašio si.", rekla mu je sarkastično.

"Daj više začepi, glupačo!", zaderao se upereći pištolj u nju.

"Mayo, slušaj ga.", rekla joj je prestrašena Paula.

"Ti, riđokosa, začepi.", obratio joj se.

"Ne govori joj da začepi ili ću te rastrgati!", zaderala se Maya opet na njega. "I to nije riđe, nego crveno, idiote!"

On joj se samo nasmijao i dalje vrteći pištolj u ruci.

"Kako si rekla da se zoveš?", upitao ju je.

"Nisam rekla.", odgovorila mu je.

"Dobro. Smiri se ili ću te povrijediti.", rekao joj je sa smiješkom na usnama.

"Pipni me i uništit ću te!", zaderala se, a zatim pokušala opet ustati s poda, no bezuspješno.

"Volim kad si takva.", rekao joj je smireno.

"Koja si ti šupčina!", rekla mu je zgađeno. "Norman Bates je nula prema tebi, budalo psihopatska!", govorila mu je.

Ustao je sa stolice, spremio pištolj u remen na hlačama, a zatim lagano došetao do nje.

"Da se nisi usudio pipnuti me!", zaprijetila mu je.

Primio ju je za majicu i nasilno ju digao s poda. Stisnuo ju je za ruku i vodio ju prema stolici dok se ona pokušavala otimati i ritati ga nogama. Nasilno ju je bacio na stolac i privezao joj ruke na ručke stolice. Paula je počela plakati, a Lucas i Geore su to sve zgroženo gledali. Otmičar je stao pred nju, a zatim čučnuo, gledajući ju u oči i smijući se. Ona mu je pljunula u lice, a on je obrisao slinu.

"Ostavi ju na miru!", priprijetio mu je George pokušavajući ustati.

"Začepi!", zaderao se otmičar na njega, a zatim se opet okrenuo prema Mayi.

Izvadio je upaljač iz džepa i upalio ga.

"Mala, rekao sam ti da ću te morati povrijediti ako se ne smiriš.", govorio joj je smireno.

Polako je približavao svoj upaljač njezinom licu, dok se ona izmicala i naginjala prema natrag. Došao joj je do kose i počeo ju paliti. Ona je vrištala iz sveg glasa. Kad je Mike to vidio, istog trenutka je uletio u sobu.

"Ostavi ju na miru!", zaderao se na otmičara.

Otmičar je brzo ustao i okrenuo se, dok je Mike za to vrijeme izvadio pištolj. Otmičar je svoj pištolj uperio u Mikea. Maya je plakala.

"Tko si pak ti?", upitao ga je otmičar. "Misliš da si James Bond?"

"Kako ću ja sad izgledati sa šiškama?!", upitala je Maya otmičara sva u suzama. "Dosta mi je što mi je ona kučka Vicky iščupala pramen kose, a sad ću još morati imati šiške!", govorila je kroz suze.

"Budi sretna što kosa raste.", rekao joj je smireno.

"Trebao si me samo upucati, idiote!", rekla mu je.

"To se još da srediti.", rekao joj je.

Pobijesnila je, derala se i pokušavala osloboditi svoje vezane ruke, no bezuspješno.

"Začepi!", rekao joj je, a zatim uperio pištolj u nju.

"Heej! Ostavi ju i spusti pištolj!", obratio se Mike otmičaru s uperenim pištoljem.

Otmičar je spustio pištolj i, umjesto u glavu, uperio ga u Mikeov trbuh.

"Bolje ovako?", upitao ga je.

"Novci su ovdje.", govorio je Mike, a zatim odložio kofer na pod. "A sad ih pusti i odbaci pištolj.", rekao mu je polako se približavajući Mayi.

"Ne!", zaderao se otmičar. "Ni korak više!"

Mike se i dalje polako primicao Mayi. Dogodilo se to u dijelu stotinke. Crkveno zvono zazvonilo je iz daljine u ponoć, a pucanj iz pištolja proparao je do tad mirnu i tihu noć. Ptice s granja prestrašile su se i poletjele visoko u noć, dok su se zečevi i lisice rastrčali. Michael je naglo ustao iz žbunja i počeo trčati prema kolibi. Svi u prostoriji su se skamenili. Na Mikeovoj majici pojavila se crvena mrlja koja se počela širiti. Stavio je ruku na svoja prsa pokušavajući zaustaviti krv, no ona se i dalje širila majicom. Ispustio je svoj pištolj iz ruke, pao na pod i počeo stenjati od boli.

"Ne! Tata!", derao se George sav u suzama.

Pokušao je ustati i krenuti prema Mikeu, no onda je otmičar uperio pištolj u njega. George se iste sekunde prestao micati. Plakao je, a Mike je stenjao na podu, držeći se za prsa. U taj čas u prostoriju je uletio Michael.

"Još jedan klinjo?", upitao je otmičar Mikea preokrenuvši očima. "Koliko si ih napravio?"

Kad je Michael vidio Mikea na podu pao je na koljena i počeo ga tresti, dozivajući ga. Otmičar je brzo uzeo uže, odvukao Michaela u kut sobe i svezao ga.

"Michael!", zaderala se Maya preplašeno.

Najednom, izvana iz daljine, vidjela su se svjetla svjetiljaka i čulo se glasno govorenje. Bili su to policajci na čelu s Oliverom. Otmičar se uspaničio i pokušao je pobjeći. Prije no što je pobjegao tajnim prolazom u podrumu, uzeo je dvije lanterne, bacio ih u kut sobe i zakračunao vrata sobe. One su se razbile, a iz njih se počela širiti vatra koja je uskoro počela gutati cijelu prostoriju. Svi su se pokušali dići s poda, a zatim osloboditi svoje ruke. Počeli su kašljati i gušiti se od dima koji je sve brže i brže punio prostoriju. George je uspio razrezati uže nožom kojeg je našao na podu, a zatim je u suzama pojurio prema ostalima da ih oslobodi. Michael je pokušao otvoriti vrata, no nije uspio. Morao je iznijeti Mikea iz prostorije, no nije mogao. Prostorija je gorjela, a vatra je zahvatila zidove, pod i stropove. Sve se pretvaralo u pepeo. Svi su mu htjeli pomoći otvoriti vrata, no nisu mogli. Na sreću, Oliver je utrčao kroz stražnja vrata u kolibu i razvalio vrata sobe. Vidio je Michaela i Georgea, a zatim im pomogao iznijeti Mikea. Ostali su istrčali iz prostorije pokušavajući spasiti živu glavu. Michael je nazvao hitnu pomoć, dok je Oliver zvao vatrogasce.

"Tata, drži se!", govorio je Michael Mikeu koji je ležao na podu.

Spustio se k njemu, a zatim položio svoju ruku na njegovu ranu, pokušavajući zaustaviti krvarenje.

"Mic... Michael... George...", govorio je Mike dečkima stenjući od boli.

"Tata, samo ne govori.", govorio mu je Michael plačući i držeći mu ruku i dalje na rani.

"Nisam... Nisam kriv, k... Kunem... Se... Pokušavao sam... Vas... Zaštititi.", govorio je ostajući polagano bez daha.

Bilo je pola jedan ujutro kad su pristigli vatrogasci i hitna pomoć. Vatrogasci su gasili kuću, a hitna pomoć je odvela Mikea. Michael i George pošli su s njima, a Oliver je pozvao pojačanje koje je ostale i njega odvelo k Evansovima. Kad su pristigli k Evansovima, vidjeli su novinare koji su i dalje slikali i stajali u njihovom dvorištu. Još više bljesaka fotoaparata vidjelo se kad Lucas, Maya i Paula izašli iz auta i krenuli u kuću. Lucas je pojurio svojim roditeljima. Mathew, Emily i Chiara bili su presretni što su ih vidjeli.

"Oliver? Gdje je Mike?", upitala ga je zabrinuta Chiara.

Oliver nije znao kako da joj kaže. Nekoliko trenutaka je bila tišina, no onda ga je Chiara opet upitala.

"Oliver? Što se događa?", upitala ga je.

"Chiaro, Mike je bio upucan.", rekao joj je. "Hitna ga je odvela."

Vrijeme je stalo. Chiara se jednom rukom uhvatila za srce, a drugom se uprla u stol da ne padne od šoka koji je prošao njezinim tijelom. Zacrnilo joj se pred očima i mislila je da će pasti na pod. Počela je plakati, a zatim je uzela ključeve sa stola i istrčala iz kuće i uputila se k Mikeu u bolnicu. Oliver ju je pokušao zaustaviti, no bezuspješno.