3.
JungKook POV:
Posle nedelju dana, sve je isto i spremno za doček korporacije Min, njihovih paćenika i starijeg sina....
Čak sam i ja bio spreman da preuzmem toliku odgovornost na sebe....dok se moj otac švrćka po kafićima i Daegu-ovskim rupama, ja sedim za kožnom stolicom u kancelariji na poslednjem spratu i smišljam kako ovi imbecili da opljačkaju ogromna mesta, dil itd....
Sedeo sam i pušio dok je ispred mene bio jedan od tih imbecila i pričao mi o ne znam ti ni ja čemu, onda je jurno ušao jedan od mojih sluga, da tako kažem, dok sam se ja zagledao u jednu tačku na stolu....
Španuo mi je da su ovi ispred....samo sam klimnuo i on je izašao....
Pogledao sam ovog što mi je pričao
"Nastavićeš mi posle, imam sada i preča posla, kao i ti"
"Da gospodine", jebo te gospodin....
Ustao sam i silazio sam polako niz stepenice....čuo sam već svog oca....
Video kako šeta sa uvaženim ološem Min-om i kako iza njih ide horda njihovih ljudi....
"Ohohoooo, pa JungKook sine, dobro je da si tu", šteta što nisam skočio sa ovog poslednjeg sprata, leteo kao leptir i pao dole na zemlju, da se više nikada ne podignem, nikada te ne vidim i rešim sebe muka....
"Da te upoznam sa gospodinom Min-om-"
"Da znam ko je i šta je, kao i što on zna ko sam ja i šta sam ja", jedan od onih koji je njegovog mlađeg sina pretekao i ispred nosa mu uzeo cele dve banke....
Gospodin Min nije pravio nikakve posebne izraze lica, klimnuo je glavom, video sam da je neraspoložen, a i kako ne bi bio kada se posipa so na rane....
"U redu onda, idemo gore", da im pokaže kancelariju do moje, njegovu buduću, sadašnju njegovog sina....
Stao sam uz zid na stepenicama dok su se svi penjali gore....pa sam među silnim ljudima u crnom ugledao jednog momka....
Imao je crnu kosu, bio je bled kao vampir, sitne smeđe oči....nosio je sivo odelo....
Bio je jako neobičan, interesantan....nikada nisam video nekog takvog likom....
Razmenili smo poglede, dva sigurna pogleda, jedan od mega alfe i jedan od samopouzdanog omege....zanimljivo....
Svi su prošli, a ja sam išao iza njih i posmatrao, slušao moga oca kako sere....
Stigli smo do te kancelariji, ušli smo unutra samo moj otac, Min, taj momak i ja, a ostatak je čekao ispred....
"Verujem da će se tvom sinu svideti ovde Min"
"Slažem se skroz, veoma lepa kancelarija", prevrnuo sam očima, aj još spomeni boje tapeta na zidovima i šare na podu i letećeš kroz prozor....
"Yoongi, spreman?"
"Da, oče...."....koliko pokorno, podseća na mene dok se nisam još otrgao očevoj kontroli....zato i jesam alfa....
Pogledao sam u njega, njega tako zbunjenog i nedefinisanog u svemu ovome....
Posmatrao sam ga, odmeravao....vitak, visok....
Pa sam opet nastavio da slušam oca kako lupeta....
Pa, biće ovo dugo putovanje....
Nev part ja jit
Vott i comm
Poyy
xoxo
Iskra ^^®
🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜🔜
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro