Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

KRAJ

Jennie POV:

*«time skip, 8 godina kasnije»

Prošlo je toliko vremena....došlo je do toga da imamo 25 godina....

A šta se pre toga dogodilo?....

Tae i ja smo se vratili u školu, uspeli da nadoknadimo sve što smo propustili i uhvatili tempo....

Tako da smo sledeću, četvrtu, godinu lako savladali....postali maturanti i završili srednju školu....

Zatim se upisali na fakultet i završili ga za 4 godine....stekli nova iskustva i dobili posao....

Kada se to desilo, onda se desilo i naše venčanje....

Nije bilo nikog i ničeg što bi nas zaustavilo....sve je teklo kao mleko....

I sve u našem životu teče kao mleko od kad nema Nikolasa i mafije....

Mnogo sreće i ljubavi....ne tuge i patnje....

Jedna od te sreće jeste što Tae i ja čekamo bebu....

Trenutno sam u osmom mesecu trudnoće i moj stomak je mnogo mnogo velik....jedva da hodam, ali sam ipak odlučila da se prošetam sa Tae-om do plaže....

Bilo je 8 uveče i sunce je već zašlo....

A nas dvoje smo stojali tako neobavezno na plaži i pričali....

Grlio me je od pozadi, držao je svoje ruke na mom stomaku, kao i ja....*

Th- ljubavi, a kako ćemo nazvati bebana?....

Ja- heh, ne znam, kako bi ti hteo?....

Th- iskreno, voleo bih da nosi ime po tvom bratu....*tada sam se setila mog brata, moje mame i mog tate....

Svaki dan ih se setim....mnogo boli ta činjenica da su oni sada na nebu i da me gledaju odatle....

Kako rastem i postajem pravi čovek....srećna žena, majka....

Često odlutam na neke trenutke iz detinjstva i setim se koliko je bilo lepo i bezbrižno....koliko mi nedostaju mama, tata i brat....

Ali znam da moram da idem dalje....da moj kraj još dugo neće doći....

Da znam zašto živim i za koga živim....

Živim za mog muža Tae-a i ovo malo biće u mom stomaku....

Pogledali smo se i nasmejala sam se....

Stao je ispred mene i poljubio me....

Pogledali smo u moj stomak*

Ja- pa mali Jinyong, možeš da dođeš, mama te čeka i već te puno puno voli, a tata je najsrećniji čovek na svetu....*nasmejao se Tae....*

Ja- anđele moj

Th- ne....*to me je malo iznenadilo....

Okrenuo se od mene i pogledao ka zvezdanom nebu*

Th- ja sam jedan đavo koji ti se urezao um i ne želi da izađe iz njega....i nikad neće....ali ne samo đavo na taj način, đavolja je moja prošlost i krv koja teče mojim venama....*okrenuo se ka meni*

Th- ali i to se da rešiti....*prišao mi je*

Th- đavolu trebaju anđeoska krila....
"Ti ćeš mi dati krila?"

Ja- "naravno"

Th- "ne!" *uhvatio mi je ruke*

Th- "ti jesi moja krila"....

°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
°
KRAJ







Uhh....došao je kraj još jedne priče i....

N-ne, ne verujem da sam još jednu završila....damn....

Ali konačno, još jedna priča nakon godinu dana je gotova, i ja sam mnogo srećna....

Hvala vam puno puno puno na 1,5K pregleda i 200+ votova....

Nadam se da se vama svidela ova priča....

Napišite mišljenje u komentarima, mnogo bi mi značilo....




Poyy

xoxo

Iskra ^^®




👏👏👏👏👏👏👏👏👏👏👏👏👏👏👏👏🔥🔥🔥🔥🔥🔥🔥🔥🔥🔥🔥🔥🔥🔥🔥⭕⭕⭕⭕⭕⭕⭕⭕⭕⭕⭕⭕⭕⭕⭕✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔✔

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro