Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

Season 3. Chapter 67. - Revenge

Natalie's POV

„Hari dosta je bilo. U odličnoj sam formi, otkrili smo moju sposobnost i imam osećaj da ću umreti ako se odmah ne istuširam." Pogledam ga izmoreno nadajući se da će ga to predomisliti. Krene da mi odgovori ali ga prekinu koraci i otvaranje vrta.

„Hajde ljubavnici napuštajte prostoriju." Oboje se okrenemo ka vratima i ugledamo momke i devojke kako ulaze opremljeni za vežbu.

„Ali nismo još gotovi, mora najmanje još sat vremena da vežba." Hari se pobuni u moje ime pokazivajući na boksašku vreću koju sam do sada udarala. I moje molitve su uslišene.

Malo je reći da sam vežbala kao nenormalna juče i skoro celi dan danas. Imam toliku motivaciju i bes da se ni na jadnoj vreći ne mogu istresti. Naravno danas se i nismo toliko družile jer sam pokušavala da otkrijem svoju sposobnost. I to me je potpuni psihički iscrpelo da nemam volje ni za šta. Uspela sam, teleportacija je najbolja moguća sposobnost.

„Hari sigurna sam da je ona bolja od većine nas a i mi nismo vežbali već koliko? Dve nedelje? Mislim da je nama ovo potrebnije nego njoj." Sof priđe polici sa rukavicama uzevši jedan par za sebe.

„Uredu, upravu ste." Poraženo prihvati i osmeh se raširi mojim licem. Konačno ću moći da se istuširam i da malo posedim u tišini bez vike i smeha ostalih.

Skinem rukavice i odližim ih nazad na policu. Obrišem se svojim peškirom i odpijem ostatak vode iz flašice. Kada Hari uzme svoje stvari zajedno krenemo ka vratima.

„Koliko planirate da ostanete?" Pre nego što izađe Hari se okrene ka ostalima čekajući da mu odgovore.

„Da bi nadoknadili, verovatno tri-četiri sata." Klimne glavom kad dobije odgovor i zatvori vrata.

„Šta planiraš sada da radiš?" Upita me kada izađemo iz teretane i uputimo se ka ulaznim vratima preko travnjaka. Slegnem ramenima i sama se pitajući šta ću posle tuširanja.

„Posle tuširanja verovatno da siđem u dnevnu i uživam u tišini. Možda pogledam neku seriju."

Nasmeši se na moj odgovor i odmah me zainteresuje. Nije to bio običan smešak veš onaj dosetnički. Previše ga dobro poznajem da ne bih primetila razliku. Šta li mu je sada palo na pamet?

„Uredu, onda se vidimo u dnevnoj za nekih pola sata." Ostavi mali poljubac na mom obrazu i počne se penjati stepenicama ka svojoj sobi.

Odmahnem glavom te i ja krenem ka svojoj sobi. Ne mogu sada da razmišljam o čudnom Hariju.Podhitno mi je potreban tuš.

Potražim donje rublje i zajedno sa njim, helankama i majicom krenem ka kupatilu. Pustim kosu iz repa i odlučim da bi i njoj dobrodošlo jedno pranje. Skinem sportski top i šorts zajedno sa gaćicama i uđem u kabinu. Podesim vodu i opustim se pevušeći prvu pesmu koja mi je prva pala na pamet.

Moris karamele i vanile kupke i šampona za kosu me dodatno opuste i kao što sam i mislila postala sam nova osoba. Čista i mirišljava osoba.

Ogrnem telo peškirom i zavijem kosu u drugi. Izađem iz kabine i obučem odeću koju sam ponela sa sobom. Prosušim kosu peškirom a onda fenom rasčešljavajući krupne kovrdže.

Ostavim kosu puštenu te navučem papuče na na noge i zaputim se ka dnevnoj sobi. Otvorim vrata i nasmešim se kada ugledam vatru u kaminu koja je jedina osvetljavala celu prostoriju.

Osmeh postane veći kada ugledam mog čupavca kako sedi ispred njega naslonjen leđima na zadnju stranu fotelje. Uzvrati mi smešak kada me ugleda te kotapše nogu tako mi govoreći da sednem što i učinim.

Udobno se smestim u njegovom krilu naslanjajući se na njega. Osetim toplinu vatre iz kamina i uzdahnem zbog ugodnosti i mirnoći koja prevladaju mojim telom. Kada bih barem ovako mogla provesti ostatak svog života.

„I šta si ovog puta smislio?" Upitam ga zatvarajući oči usresredivši se na njegovo disanje i odkucaje srca. Osetim blago podrhtavanje i shvatim da se smeje.

„Od tebe je nemoguće nešto sakriti." Obgrli rukama moje telo i ispred lica mi stavljajući dva pakovanja moje omiljene čokoladice. Osmeh se proširi mojim licem kada shvatim da se još seća te sitnice.

„Nisi zaboravio?" Uzmem jednu i pocepam omot uživajući u čokoladi i karameli koje su činile pravo savršenstvo zajedno. I tada se setim kada smo prvog puta pre dve gogine sedeli ispred kamina i pričali. Tada smo jedva i razgovarali a vidi nas sada.

„Naravno da nisam", kaže i kad krenem da zagrizem još jedan zalogaj čokoladica nestane iz moje ruke. Ugledam ga kako u dva zalogaja proguta više od polovine čokoladice smejajući se.

„Ti nisi svestan onoga što si sada uradio." Zapretim te se okrenem i opkoračim ga nogama. Skinem mu maramu sa glave i rastršavim mu kovrdže.

„Sada si ti gotova", kaže stavljajući šaku na moj potiljak zavlačeći prste u moju kosu. Nasmešim se dodatno ga izazivajući i u sledećem trenutku osetim njegove pune usne na svojima sa slatkim ukusom čokoladice koju je prethodno pojeo.

Započne neuradan poljubac pun strasti i želje koja se proširi celim mojim telom. Uzvratim jednako zavlačeći ruke u njegovu kosu približavajući svoje telo bliže njegovom. Produbi poljubac jezikom usput drugom rukom privlačeći moj struk bliže sebi koliko je bilo moguće.

Prekine poljubac spuštajući usne na moj vrat. Počne ostavljati vlažne i neuredne poljupce celom njegovom dužinom mameći mi mnoštvo uzdaha.

„Moramo da prestanemo ili neću moći da se zaustavim." Odjednom prestane sa poljubcima i njegove bistre zelene oči pronađu moje. Tako predivnih zelenih očiju i nateklih rozih usana me pogleda i probudi još veću želju u meni. I tada sam znala da sam spremna. Spremna sam da postanem potpuno njegova, ne samo zbog privlačnosti već zbog brige i reči koje je upravo izgovorio. Jer kada bi neko kome nije stalo do nekoga i nečijih osećanja stao u ovakvoj situaciji.

„Ja ne želim da se zaustaviš. Želim ovo Hari. Želim te više od svega i spremna sam." Oči mu zablistaju posebnim sjajem i ustane zajedno samnom terajući me da čvrsto obavijem njegov trup nogama.

Nemogavši da izdržim spustim svoje usne na njegove i ponovo započnem poljubac dok me je on nosio ka svojoj sobi.

Zatvori vrata nogom i u sledećem trenutku osetim kako sam prislonjena leđima uz zid. Njegove usne se ponovo nađu na mom vratu grickajući i ljubeći ga, vodeći me u sasvim drugi svet, dimenziju.

Požuda i strast podivljaju u meni i u sledećem trenutku se moje ruke nađu na njegovoj majici svlačeći je i otkrivajući njegovo predivno telo išarano tetovažama.

Naše usne ponovo pronađu jedne druge ali bivaju odvojene kada ovog puta Hari skine moju majicu. Iskoristim priliku te spustim svoje usne na glatku i toplu kožu njegovog vrata mameći mu tim gestom nekoliko uzdaha.

Jedva da stignem da ostavim nekoliko poljubaca bivamo pomereni te u sldećem trenutku osetim mekoću njegovog kreveta i njegov miris svuda oko sebe.

Nadvije se nadamnom i počne ostavljati poljupce na mojim usnama polako idući naniže. Od čeljusti, vrata, preko ključne kosti, između gludi nastavljajući po stomaku. Zavučem prste u njegove kovrdže blago ih čupajući.

Prestane sa poljupcima skidajući donjo deo trenerke tako ostajući samo u boksericama. Vrati se do mojih usana gde ja dobijem priliku i okrenem nas tako da se on nađe ispod mene ne prekidajući poljubac.

Osetim njegove ruke na mom struku te prekinem poljubac i ovog puta ja posvetim malo pažnje njegovom vratu i trupu mameći mu uzdahe. Ne znam ni sama odakle mi ovoliko hrabrosti. Jednostavno sve radim tako spontano, prirodno. Jednostavno sam želela da oseti moju želju i ljubav.

Uspravim se i skinem helanke sa nogu te se u trenutku nepažnje ja ponovo nađem ispod njega.

„Još možemo prestati ako nisi sigurna." Jedva izgovori kroz uzdahe gledajući me tako nežno i divlje, zaljubljeno i željno.

„Nikada u životu nisam ni u šta bila sigurnija." Izgovorim onoliko jasno koliko su mi izdasi dozvoljavali. I izgleda dovoljno jasno za njega da ponovo spusti ucne na moje smešeći se kroz poljubac.

Osetim njegovu ruku na mojim leđima kako odkopčava moj grudnjak i za nekoliko sekundi i on biva skinut sa mene. Stisnem njegove kovrdže i zagrizem mu usnu i otme mu se jedan glasan uzdah.

Ponovo usnama krene niz moj vrat zadržavajući se malo duže kod grudi terajući me da pošizim od želje i u sledećem trenutku osetim kako i poslednji komad odeće napušta moje telo. Svesna da sam potpuno otkrivena moji obrazi dobiju najjaču crvenu boju.

„Hej svađalice, nemaš se čega sramiti." Ostavi brz poljubac na mojim usnama. „Predivna si", prišaputa mi na uho hrapavim glasom punim želje i natera me da zaboravim na sve. Sve sem na želju koju sam osećala za njim.

Na trenutak se pridigne otvarajući fioku na noćnom ormariću iz nje vadeći mali sjajni paketić. Pocepa omot i u sledećem trenutku skine bokserice stavljajući kondom na sebe.

Polako i nežno stane između mojih nogu te se ponovo posveti mojim usnama. Ostavi nekoliko poljubaca na mom obrazu i dođe do uha koje blago gricne i ja glasno uzdahnem.

„Spremna?" Tiho me upita na šta klimnem glavom.

„Samo nežno, molim te", prošaputam i odmah zatim ugledam njegove zelene bisere.

„Nikada te ne bih povredio." Izgovori svaku reč pojedinačno kroz šapat terajući me da shvatim koliko ga zapravo volim i koliko sam srećna što ga imam pored sebe.

Polako uđe u mene i moje telo zadrhti zbog boli i užitka koji odmah nastupe. Uzdahnem glasno dok on nastavi. Stopi naša tela u jedno i bol potpuno nestane ostavljajući samo užitak koji je svake sekunde sve više rastao.

Brzo izađe i ponovo uđe ovog puta malo brže terajući me da ponovo uzdahnem zbog užitka zazivajući njegovo ime. Moje usne potreže njegove dok se naša tela nastave kretati u istom ritmu. Nežno i polako.

Ruke same nađu put do njegovih kovrdža stiskajući ih dok su njegove usne lutale mojim vratom i grudima stvarajući još veći užitak.

„Volim te Hari!" Iznenadim sebe kada reči same napuste moja usta.

Podigne glavu pružajući mi pogled na njegovo lice. Svetlucave oči, visoke jagodice, pune usne i rupice u obrazima zbog osmeha. I tada sam znala. To je bilo lice koje sam želela da gledam do kraja života. Da zaspim i da se budim pored njega. Samo pored njega.

„O malena, volim i ja tebe, više od svega." Spusti svoje neumorne usne na moje koje su željno isčekivale njegov poljubac i nastavi sa pokretima.

Osetim slabost i ubrzo me preplavi ogromna količina olakšanja i zadovoljstva propraćena glasnim uzdahom u usto vreme kada je i Hari doživeo vrhunac. Ostavi još jedan poljubac na mojim usnama i jedan brzi na mom ramenu i polako izađe iz mene.

Legne pored i obgrli me rukom uvlačeći me u svoj zagrljaj. Ostavi mali poljubac na mom čelu na šta zažmurim pokušavajući da vratim disanje u normalu.

„Da li si dobro? Da li sam te povredio?" Blago mi podigne glavu gledajući me upitno i nežno. Nasmešim se odmahujući glavom.

„Bio si divan." Nasmeši se na moje reči i još čvršće me zagrli. Prepustim se trenutku dopuštajući da mi sve misli ispare. Sada smo bitni smo nas dvoje i niko više. A sutra, sutra je novi dan.

„Koko da te pustim da odeš sutra?" Podignem glavu i potražim njegove oči svojima.

„A kako ja da odem sutra?" Odgovorim mu pitanjem dajući mu do znanja koliko je ustvari meni teško zbog odluke koju sam donela.

„Naši životi su veliko sranje." Kaže na šta se nasmešim naslanjajući glavu na njegove grudi. Najveće za koje sam ikada čula.

„Da, jeste." Potvrdim i ustanem pogledom tražeći svoje gaćice i Harijevu majicu.

„Hej, gde ćeš?" Nasmejem se zbog zabrinutosti u njegovom glasu i brzo sčepam ono što sam tražila i navučem ga na sebe dok je crvenilo daleko vladalo mojim licem.

„Možda nas ostali potraže kada se vrate." Kažem te ustanem i složim stvari koje su bile po podu lepo na stolicu. Sve sem Harijevih bokserica koje je obukao.

„Dobro počistila si, sada se vraćaj ovamo." Nasmejem se i vratim se nazad u krevet i lepo se ušuškam u njegovom zagrljaju.

*

Probudi me buka iz hodnika te refleksivno okrenem glavu ka noćnom ormariću da vidim koliko ima sati. Shvatim da je još rano i pokušam da ponovo zaspim. Ali ne uspem u toj zamksli jer Hari dok spava je mnogo zanimljiviji od spavanja.

O Bože. Ja još ne mogu da verujem. Uradila sam to. Mi smo uradili to! Ogroman osmeh propraćen rumenilom se proširi mojim licem kada mi kroz glavu prođu scene od sinoć.

Ponovo se začuje buka u hodniku i onda shvatim da smo u muškom delu sprata ali šta mogu da rade da bi pravili toliku buku?

Hari se promeškolji i zevne te u sledećem trenutku otvori oči. „Dobro jutro." Nasmešim se nežno mazeći njegov obraz.

„Dobro jutro." Odgovori hrapavim glasom te se protegne i pogleda u sat. Kada vidi okrene se prema meni i povovo me povuče u zagrljaj.

„Ne ustaje mi se iz kreveta." Promrmlja u moju kosu mučno i bezvoljno. Uzdajnem potpino se slažući s njim. Ako ustanemo ovaj dan će početi a ja ne želim da idem. Više od svega želim da sam ovde pored njega.

„Ni meni. Želim da prespavam celi dan." kazem te ostavim mali poljubac na njegovom vratu. „Ali moramo da ustanemo." Klimne glavom puštajući me iz zagrljaja te oboje ustanemo.

Obučem odeću od juče i izađem iz sobe dok je on bio u kupatilu. Vratim se do svoje sobe i obavim ličnu higijenu vezujući kosu u rep.

Siđem do kuhinje da bih doručkovala te čim završim uđem u dnevnu sobu gde su bili ostali. Vidim da je moje današnje odelo bilo spremno zajedno i sa šminkom.

Liam je sedeo sa laptopom u krilu dok su mu Nail i Zelij pokazivali nešto a ostali su samo sedeli i tiho razgovarali.

„Nat rekla si da je dvorac van Londona na uzvišenju?" Klimnem glavom Nailu kao odgovor te se na trenutak zamisli.

„Ali nema nikakvog Dvorca u okolini Londona." Kaže zamišljeno te i mene navede na razmišljanje. Znam gde sam provela pola godine.

„Pokaži mi sve puteve koji vode ka planinama van Londona." Brzo priđem do njih dobijajući čudne poglede ali ipak urade kako sam rekla.

Izađe samo nekoliko slika i prepoznam jedan. Pored šumice porek koje smo stalno prolazili autom.

„Šta ako i oni koriste nešto za bi zaštitili svoje skrovište?" Progovorim nekako više za sebe. „Mislim da je ovaj put." Pokažem na onaj pored šumice te ga prikaže geografski i ugledam kako se savršava tačno na mestu na kom bi trebala da bude velika kapija za dvorište.

„Da, sigurna sam da je taj. Tu bi trebala da bude kapija ali verovatno imaju neke zaštitne čini." Klimnem glavom potpuno sigurna u svoje reči.

„Uredu onda, teleportovaćeš se ovde", pokaže na šumicu „I onda ćeš da nastaviš da trčiš putem ka dvorcu." Nail mi objasni pokazujući mi preko laptopa.

„I stavićemo ti bubicu da bi pazili da ne upadneš u neku nevolju pre nego što stigneš." Pokaže mi malu stvarčicu koju uzmem u ruke.

„Uredu onda, da počnem sa spremanjem da ne bi gubili vreme." Ustanem uzimajući iscepanu odeću koju bih trebala da obučem da bi izgledalo kao da sam stvarno bežala.

Izađem iz dnevne da bih mogla da se presvučem te se vratim da bi mi našminkali mldrice i ogrebotine.

„Zašto mirišem krv?" Upitam kad uđem osetivši miris. Zgađeno pogledam u sto na kom se nalazila šminka i bolnička vrećica krvi pored.

„Džastin i Selena su ukrali jednu vrećicu O negativne iz bolnice jer je nje bilo najviše. Ako želiš da ovo uspe moramo biti temeljni." Odpuhnem slažući se sa Peri iako sam bila nezadovoljna. Po bogu to je krv, prava krv.

Sednem pored nje te polako počne nanositi šminku na moje lice i ruke praveći modrice. Iznenadila sam se koliko su ustvari izgledale realno. „Znaš, srednja škola i svakakve gluposti. Amerika stvarno treba da zabrani neke stvari." Objasni mi jer primeti da buljim u ono što je uradila. Pa dobro, barem ima i nečeg korisnog od toga.

Četkicom za slikanje nanese krv na sva mesta gde je odeća bila pocepana. Ponovo je izgledalo tako stvarno kao da su se rane stvarno nalazile tu. Rasčupavi mi kosu i razmaže maskaru koju sam imala na trepavicama.

Spustim ogledalo okrećući se ka ostalima. Bila sam spremna, znala sam šta da kažem i znala sam gde da idem se je bilo odlično osim činjenice da se ponovo vraćam tamo i da ću ponovo biti odvojena od svoje porodice.

„Pa predpostavljam da bih trebala ča krenem sada." Ustanem nespretno gledajući i grleći svakog od njih pojedinačno. A kada sam došla do uzrujanog zelenog pogleda i naboranog čela sva hrabrost i odlučnost su nestale.

Ostanem u mestu ali se iznenadim kada me obavije svojim jakim rukama i privuče u čvrst zagrljaj. Uzvratim jednako jako i jedna suza mi pobegne kao i tihi jecaj. Samo malo se odvojim od njega nalazeći se licem u lice sa tužnim prelepim očima. Ostavi mali i brzi poljubac na mojim usnam i pusti me iz zagrljaja.

Odvojim se par koraka od njega i još jednom pogledam u momke i devojke.

„Rećiću samo vidimo se jer dolazim večeras da vam dosađujem." Nasmešim se dobijajući osmehe od svih baš kao i što sam želela.

Zatvorim oči i zamislim malu šumicu i put kojim sam dosta puta prošla. Kada sam otvorila oči više se nisam nalazila u dnevnoj sobi. Zelenilo i zvuci prirode su bili svuda oko mene a onda sam ugledala visoku crnu kapiju.

Osveto dobro došla.

(Hej ljudi. Nastavak malo kasnije nego što je obećan ali nije lako pisati dve priče u isto vreme. Nadam se da vam se sviđa. Ako imate vremena i želje bacite oko na moju drugu priču Bad Luck. Hvala vam za sve! Najbolji ste! Volim vas!)

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro