Victoria P.O.V

Sva zadihana sjednem na klupu i pokušam smiriti svoje disanje. Ne mogu vjerovati da nisam čula budilicu i da sam zaspala. I sada moram čekati sljedeći bus, koji kreće za dva sata. A sada je pola 12. Ovo mi nije trebalo, ali jednostavno onaj mekani jastuk i udoban krevet su učinili svoje. Ali najveći problem je to što sam ja najveća spavalica na svijetu. Obožavam spavati. I zbog te mane, uvijek bi dobivala prodike od roditelja. Ni glasna buka me ne može probuditi.

Još nekoliko minuta sjedim na drvenoj klupi zelene boje, te zatim ustanem i krenem prema ulazu u kolodvor, jer ću inače izgorjeti na suncu, a i postalo mi je jako vruće. Sjednem na praznu stolicu, te uzmem iz svog sarenog ruksaka bocu vode, te otpijem par gutlja vode. Izvadim iz ruksaka mobitel te ga zatim otključam, te prije nego li upalim muziku i stavim slušalice u uši, slikam se. Posebno su naglašene moje svijetlo plave oči, plus šminka. Bez obzira što je vani vruće i što sam zakasnila na prvi bus, ja sam se i našminkala. Pomalo glupo, zar ne.

Postavim sliku na instagram i u opis slike stavim jednog nasmijanog smajlića. Naslonim se na zaslon stolice i uživam u pjesmi koja trenutno svira. U zatvorenom prostoru postaje jako zagušljivo, ni klima ne pomaže. Hvala bogu da sam obukla laganu odjeću u kojoj mi nije vruće i ne lijepi se za tijelo.

( .. )

Stojim u redu za ulazak u autobus. Stojim iza mladog para koji su tako slatki. Iz neba se vidi koliko se vole. Po njegovom ponašanju prema njoj,  načinu kako joj drži ruku, rekla sam da ne želim trenutno vezu, ali nešto u meni se lomi. Želim i ja da me netko drži za ruku, da me voli iskreno. Ali oćito je da još nije vrijeme za novu ljubav.

Popnem se na prvu stepenicu te pogledam oko sebe i vidim nasmijana lica ljudi, malene djece kako uzbuđeno čekaju da uđu u autobus i krenu put mora. Baš kao i ja. Pokažem svoju kartu vozaču i nasmijem mu se, te kazem '' dobar dan ''. Na njegovom licu se pojavi maleni osmijeh te mi uzvrati istim '' dobar dan, te mi još kaže '' želim ti ugodan put ''. Ponekad je dobro biti kulturan i reći lijepu riječ.

Sjednem na peto sjedalo sa desne strane busa. Odložim svoj ruksak pokraj sebe, te još jednom pogledam kroz prozor mjesto na kojem se nalazim. Autobusni kolodvor u Zagrebu. Sa jedne strane zelena drveća, a sa druge strane busevi raznih boja.

Odjednom se čuje zvuk motora, što znaći da uskoro krećemo. Izvadim iz torbe svoje naočale i stavim ih na oči, te opet stavim slušalice u uši koje su se nalazile oko mog vrata, puštajući glazbu.

' i know you don't believe it

But i said it and i still mean it

When you heard what i told you

When you get worried i'll be your soldier' - Gavinova pjesma Soldier uvijek me opusti i u meni napravi vulkan emocija. Naslonim se na naslon sjedala i zaklopim oči. Ovo će biti dug put.

( .. )

Nalazim se u Pakoštanima. Malo mjesto smješteno u samom središtu jadranske obale i jedinstvenom položaju između mora i Vranskog jezera. Pakoštane okružuju četiri nacionalna parka; Kornati, Krka, Paklenica i Plitvička jezera. Plus dva parka prirode; Telašćica i Vransko jezero. Jednom prilikom ću vam više stvari ispričati o ovom predivnom mjestu. Hodam ulicama ovog prekrasnog malenog gradića i slikam neke zgrade, predmete. Za nekih pola sata dolazi brod koji putuje prema otoku Vrgadi.

Sjednem na klupicu i dobim savršen pogled na more i malene brodiće koji se njišu, od malenih valića koje je načinio brod koji je prolazio. Napišem poruku mami, u kojoj objasnim kako je prošao put, kako sam se snašla, te pitanje kako su njih dvoje i na kraju pozdrav.

Nakon što završim dopisivanje sa roditeljima, shvatim da je brod stigao, i da je to moj prijevoz do otoka. Ustanem sa plave klupice, stavim svoj šareni ruksak na leđa, te primim svoj ljubičasti kofer u desnu ruku i krenem prema rubu mola na kojem je pristao brod.

Malo zastanem da stavim naočale na oči koji su se nalazili u mojoj kosi. Ponovno primim kofer u ruku i nastavim hodati. Popnem se na brod, te sjednem na prvu žutu klupicu , a kofer stavim ispod nje, da ne smeta. I po ne znam koji put u mojim ušima se nađu slušalice i zvuk najdraže glazbe. Okrenem se prema desno i bacim zadnji pogled ma mol, i kuće i brodove koji su usidreni. Začujem kako se pali motor broda i kako se u moru počinju praviti maleni mjehurići.

' Do you remember summer '09

Wanna go back there every night

Just can't lie it was the best time of my life – počinjem pjevati tiho za sebe, kad osjetim da me netko lupka po ramenu. Polako se okrenem i prizor koji vidim me totalno šokira. Što ? Molim ? Kako je to moguće ?

Podignem naočale da se uvjerim da li si ne umišljam, ali ne umišljam si i kraj mene stoji glavom i tijelom Harry Styles.

- Oprosti, da li mogu sjesti kraj tebe, sve ostalo je zauzeto ?

Zar on meni nešto govori. Napokon stišam glasnu muziku, te pročistim grlo i nekako odgovorim da, naravno. Pomaknem svoju torbu, te mu napravim mjesta da sjedne.

Zahvali mi se, te nasmije i pokaže svoje predivne bijele zube i na vidjelo izađu njegove dvije rupice na obrazima. Nesvjesno spustim svoj pogled dolje i skeniram njegovo tijeloi ostanem bez daha. Lagana košulja, te crne uske hlače.

'Oh, bože moj. Kraj mene sjedi Harry. Harry iz One Directiona. ' Kako da reagiram. Da vičem, da se smijem, ili da jednostavno smirim svoje osjećaje i svoje srce i da se mirno ponašam ' - moje misli razgovaraju sa mnom.

A\ N

I jos jedan nastavak je tu.
Novi,osvjezeni nastavak. Nova promjena.

Nadam se da ce vam se svidjeti😀

Uzivajte ❤❤