Victoria P.O.V.  

I došao je dan kada odlazim na drugi kontinent. Dva mjeseca bez najboljih prijatelja. Dva mjeseca bez roditelja. Da, ovaj put idem sama na put. Roditelji su shvatili da sam dovoljno odrasla i u mogućnosti sam da se sama brinem za sebe. Jučer je bilo odlično. Zadnji tulum sa najdražim ljudima. Falit će mi svi. Ali kada prođu ta dva mjeseca vratit ću se u London i svi će mo se vidjeti i sve će biti normalno. Zapravo većina nas ide na ljetovanje izvan Londona. Maya i Ivonne su posebne vrste ljudi. Po jednoj strani ih razumijem, ali po drugoj, ne baš. Ne želim ih na ništa siliti, jer svi mi imamo svoj izbor. Svoje ' ja '.

Sve stvari su spremljene i nalaze se u mom ljubičastom koferu, koji će biti moj suputnik u ovom nekoliko satnom putovanju koji me čeka. Uzmem torbicu koja se nalazila na mom krevetu, te ju stavim na rame, te uzmem kofer i izađem van. Uskoro se nađem pred ulaznim vratima, gdje me čeka nasmijani tata.

Sati su prolazili, a mi se sve više približavamo aeodromu. Sa svakim trenutkom sam sve više uzbuđenija, te mi se ruke počinju malo znojiti. To je sve od sreće. Auto se zaustavi na parkingu, te svi u autu par minuta šutimo,a onda izađemo van, te nastavimo daljni put. Tata izvadi kofer iz prtljažnika te ga on odluči nositi u svojim rukama. Uvijek je bio pažljiv prema meni. To je zato jer sam njegova princeza.

Uskoro je došlo vrijeme pozdrava i odlaska. Karta se nalazi u mojoj ruci i spremna je da ju pokažem gospođici koja stoji kraj ulaza u avion. Polako se oprostim sa roditeljima i sa Londonom. Falit će mi ovaj grad, ali tako se veselim vidjeti osunčani Jadran i predivni otok Vrgadu. Ploviti po Jadranskom moru je nešto predivno. Volim kada mi moja kuma priča o svemu.O ljudima na tom otoku, o mojim prijateljima koji tamo žive. O danu kada su se moji roditelji sa njima upoznali i kako su postali dobri prijatelji, pa i kumovi. No o tome ću još pričati. Obožavam njihovu kćer Emmu koja mi je kao sestra. Od malena smo zajedno i znamo sve jedna o drugoj. Sve tajne, laži, prve ljubavi, prvi poljubci.

Moji kumovi inače žive u New Yorku, ali svako ljeto idu u Hrvatsku i uvijek, ali uvijek na isto mjesto. Otok Vrgadu. Kažu imaju hrvatske gene u sebi. Nisam dugo bila kod njih, ni vidjela Emmu i priznajem jako mi fali. Kada kod ima prilike dođe u London i onda se družimo sve zajedno.

Čujem glas stjuardese kako govori da zavežemo pojaseve jer polijećemo. Izvadim iz torbe slušalice te ih uštekam u mobitel i pustim si umirujuću glazbu da što prije utonem u san.

( .. )

' In your eyes I see truth

I'm so connected to you

Can I make a stop on your red planet ?

Turn it up on your red planet' - budi me glasni zvuk koji prodire moje uši. Polako otvorim oči te se protegnem na sjedalu i zatim se podignem na naslon . Pogledam kroz mali prozor i vidim mrak, tamu. Još uvijek je noć vani. Ovaj put predugo traje. Kada će mo sletjeti već će biti podne. Promjenim glazbu koja još uvijek svira u mojim ušima na malo mirniji zvuk. Zahvalna sam što sjedim sama u redu jer mogu biti slobodna. Nema prigovaranja sa druge strane, nema micanja i slušanja kako netko hrče.

Uskoro se kraj mene pojavi stjuardesa koja me upita želim li što. – a ja joj kimnem u znak potvrde i naručim vodu. Uskoro se vrati sa dvije boce vode, na što se ja začudim, ali odlučim šutiti i samo se zahvalim. Otvorim bocu i popijem dva gutlja vode. Iste sekunde moje grlo postane vlažno i osjetim svježinu. Ovo mi je bilo jako potrebno. Zatvorim bocu, te ju odložim na mjesto koje je namjenjeno za čaše i boce i naslonim se tijelom na sjedalo i nakon par trenutaka ponovno utonem u svijet snova.

( .. )

Vozim se taksijem prema hotelu u kojem ću prenoćiti jednu ili dvije noći, jer nisam na vrijeme uspjela rezervirati kartu za bus koji vozi prema moru. Jer nisam znala kada ću stići i u koliko sati. Sve je to malo komplicirano. Vožnja busom će sigurno trajati, i vjerojatno ću propustiti brod koji plovi do otoka. No, ne želim se sada sa time zamarati, samo želim što prije legnuti u krevet i spavati.

Vrijeme je prolazilo, a ja sam stigla na određeno mjesto i sada se nalazim u svojoj hotelskoj sobi, koja je predivna. Nije prevelika i nije previše otmjena. Baš je po mom ukusu.

Obavim higijenu, te si obučem svoju najdražu pidžamu, te legnem u topli i mekani krevet i prije nego li zaspim, pošaljem poruku mami da sam dobro i sigurno stigla.

( .. )

Harry P.O.V

Uđem u hotelsku sobu, te bacim torbu na pod i sjednem na stolicu koja se nalazi u desnom kutu sobe. Ovo me sve umorilo. Odlazak na aeodrom, gužva. Novinari koji prate svaki moj korak. Nisam ni sanjao da će ovako započeti moj odmor. Pitam se zar me nitko ne poštuje. Samo sam želio malo prostora za sebe. Došavši u drugu državu, drugi grad sve se promjenilo. Nije bilo gužve toliko, mirnim putem sam ušao u taxi, nije bilo bliceva ni pitanja.

Ljudi su drugačiji ovdje, ljubazni su. Ne postavljaju suvišna pitanja. Možda znaju tko sam ja, ali očito nisu željeli biti toliko suludi i bezobrazni. I to mi se sviđa i poštujem takvo ponašanje. Ustanem sa stolice, te skinem majicu, te ju odložim na stolac. Podignem torbu sa poda te ju stavim na krevet i iz nje izvadim čistu odjeću.

Nakon sat vremena izađem van iz kupaonice spreman za spavanje. Sutra je novi dan, a sa njime dolaze i nove avanture. Nikome nisam rekao kamo idem na ljetovanje i da li ću biti sam. Ni moji roditelji nemaju pojma. Da, znam malo sam bezobrazan, ali bolje je ovako. Legnem na krevet te zaklopim oči i moje tijelo se polako smiruje i uskoro utonem u san.