Harry P.o.v.

Nemam volje za ništa. Jednostavno moje misli su daleko, nisu ovdje uz mene. I sada dok stojim iza pozornice i čekam da se zastor podigne i da započnem svoj prvi nastup na svojoj novoj samostalnoj turneji, mislim na nju. Zaposjela je moju dušu, ušla u moje snove i ne želi otići. Njen osmijeh koji mi toliko fali, te njene meke usne koje sam zadnji put osjetio prije šest godina. Bože, ja sam idiot !!

Totalni kreten !!

Pokušavam smiriti svoje disanje, pogledam okolo i vidim svoje članove benda kako se mole i pripremaju psihički za publiku, i odjednom pomislim, Bože uspio sam. Dobio sam sve što sam htio, ali sam izgubio jedino što sam iskreno volio.

3,2,1 kreni Harry ! iza sebe čujem odobravanje i vrijeme je da krenem na binu. Udahnem te izađem van, te započnem pjevati prvu pjesmu.

( .. )

Vrijeme je da otpjevam zadnju pjesmu za ovu prvu večer turneje. Ova pjesma ima posebno značenje za mene. Nakon dugog razmišljanja odlučio sam se za I'II Be There For You od Backstreet Boysa. Zašto baš tu pjesmu ! Zato jer je to Victorijina najdraža pjesma, jer ju voli, jer sam joj jednom pjevao, samo za nju. I sada, ju ponovno želim pjevati, samo da se sjetim nje. Da vratim taj trenutak, da se vratim u izgubljenu prošlost. Prislonim usne bliže mikrofonu i ispustim svoj glas

Don't say a word
I understand
You wanna know if I'm still your man

Girl can't you tell by the touch of my hand
I'm gonna please you every way that I can
I'll hold you (hold you)
Love you (love you)
I'll never let your love go (never let you go, let you go)
For always (for always)
I'll stay (I'll stay)
Just look in my eyes and you'll know

( .. )

Baby, I'll be there for you
Wherever you go, whatever you do
Girl, I've got forever insight
For all of my life, I'll be there for you

( .. )

I'll be there for you
Wherever you go, whatever you do
Hey girl I've got forever insight
For all of my life, I'll be there for you

Slika publike polako nestaje iz mojih očiju, a njezin lik mi sve više ulazi u misli. Polako zatvorim oči, pa ih otvorim, ali slika je opet ista. Oko mene sve postaje mutno i jednostavno utonem u svoj svijet snova.

- Flasback – povratak u prošlost –

'' Harry, koliko me voliš '' – Victoria me upita gledajući duboko u moje oči

Osmijehnem se, te se približim bliže njoj i šapnem joj '' Mnogo te volim Victoria ''

'' Koliko mnogo '' ? Uzvrati mi istim pitanjem.

'' Puno, puno, od ovdje do svemira '' nasmijem se te ju zagrlim

'' Stvarno Harry, do svemira. Neozbiljan si. ''

'' Ja, neozbiljan''. Odmaknem se malo, te ju poljubim u usta, a ona mi uzvrati poljubac

'' Da, ti '' nerazumljivo mi odgovori, jer su naše usne još uvijek spojene

Krenem ostavljati poljubce po njenim obrazima, te se tako približim njenom uhu, te ga poljubim, a zatim gricnem

'' Želiš li čuti nešto '' ?

'Što ?

'' Zaljubljen sam u tebe Victoria. Ušla si u moj život slučajno i obuzela si moje srce i neću te tako lako pustiti.''

'' Moja si ''. '' Samo moja ''

Umjesto njenog odgovora, osjetim usne, te me počinje gladno ljubiti. Uzvratim taj naš strastven poljubac, te ju uhvatim za struk i smjestim je u svoje krilo. Uskoro se naše ljubljenje nastavilo u sobi, gdje je kasnije sve preraslo u vođenje ljubavi. U sobi su se čuli naši uzdasi i izgovaranje strastevno naših imena. Njene ruke na mojim leđima, moje ruke svuda po njezinom tijelu.

- End of flasback –

''Ljubav boli, ljubav ostavlja ožiljke

Ljubav ozljeđuje i oštećuje

svako srce

koje nije dovoljno čvrsto ili jako

da podnese mnogo boli

Ljubav je poput oblaka

Sadrži puno kiše

Ljubav boli ''

( .. )

Victoria P.o.v.

Povratak. Prošlost. Harry. Bol. Tuga. London. Ponovni susret sa njime.

Da li sam ja prokleta ili se jednostavno prokleta sudbina ponovno poigrala samnom. Što sam ja skrivila, da ponovno sve moram to proći. Još uvijek ne mogu vjerovati da se vraćam nazad u mjesto gdje je sve završilo. Ovo iznenadno putovanje u London mi se nikako ne sviđa, pa ni trenutak kada mi je Emma rekla da idemo na put. Sva sretna je ušla u moju sobu i gurnula mi dvije karte pred oči i rekla mrtvo hladno idemooo u London, spremaj se ! i sa tim riječima je izašla iz sobe. Da ste samo vidjeli moju reakciju, bože bila sam šokirana. Nakon tog dana smo se cijeli tjedan raspravljale i ja sam pokušala odgoditi taj put sa izlikom da imam posao i da moram raditi, da bi na kraju saznala da je ona sve sredila sa našim šefom i da nas pušta na odmor. Zamislite vi to. Definitvno ništa nije na mojoj strani.

Naslonim se na naslon sjedala te ponovno pogledam kroz maleni prozor nebo, te uzdahnem i pokušam ne misliti o Harryu, ali kakve sam ja sreće, biti će sve suprotno. Mislit ću o njemu i sjećati se naših zajedničkih uspomena. Surov je ovaj život. Najgore od svega je to, što me i Emma ostavila. Otišla je jučer, jer kao više nije bilo karata. Ne znam, iskreno, zašto. I da li je to istina. Ne želim uopće misliti o tome, jer će mi biti samo gore. Polako zaklopim oči, te pokušam malo spavati do dolaska u London.

( .. )

Harry P.o.v.

Polako hodam kroz unutrašnjost aeodroma, te svako malo primjetim blic mobitela. Ubrzam hod prema sali za dolaske aviona. Ubit ću Nialla. Nakon što je koncert završio otišao sam doma i samo sam se želio odmoriti od svega, ali nita što je lijepo ne traje dugo. Taman kada sam uhvatio prvi san, počeo mi je zvoniti mobitel. Mrzovoljno sam uzeo mobitel u ruke i vidio da me zove Niall. Kada mi je rekao što treba, morao sam prihvatiti. Samo ne razumijem zašto baš ja. Zar on nije doći ovdje po svoju sestričnu koja dolazi iz Hrvatske. I otkad on to ima sestričnu, za koju ja ne znam.

Pogledam na mobitel da vidim koliko je sati, ali me preduhitri glas sa zvučnika koji javlja da je avion sletio. Uskoro je nastala gužva, te se malo pomaknem u stranu, da ne smetam ljudima. Svako malo pogledam prema izlazu očekujući željenu osobu, zapravo ni ne znam kako izgleda, ništa. Samo znam da danas dolazi. Stvarno moram porazgovarati sa Niallom. Dok čekam, uzet ću si par minuta da ga nazovem. Polako tipkam njegov broj, te par puta provirim da li je stigla. Sa druge strane čuje se tišina, te zatim osoba koja govori one gluposti, da željena osoba trenutno nije dostupna, ostavite poruku. Ljutito izdahnem, te ugasim mobitel,te ga spremim u džep, i nastavim raditi istu radnju od prije.

A onda ju ugledam.

Stoji par metara od mene.

O bože, koliko je lijepa.

Vrijeme kao da je stalo. Slika oko mene se zaustavila. Jedino što se pokreće je ona. Promjenila se. Odrasla je. Njena kosa je drugačija, njen izgled je drugačiji, ali jedino što se nije promjenilo su njene plave oči koje su mi bile sve. I evo je, stoji na Londonskom tlu, nakon pet godina, pet godina boli. Moje srce lupa ko ludo, ruke mi se znoje, dah mi postaje slabi, usne mi počinju drhtati,oči mutne.

Tu je. Moja ljubav je kraj mene.

A kada su se naši pogledi sreli sve se promjenilo. Od sada sve će biti drugačije. Od ovog momenta počinje naše novo doba. Naša nova ljubav. Ovog puta ju neću pustiti. Čuvat ću ju zauvijek.