"Izgledaš dosadno Viv," kaže neko pored mene i ja podignem pogled.
"Molim," progovorim iznenađeno, a i pomalo uvrijeđeno, jer ko još govori kome da izgleda dosadno?
Mike, specijalista pedijatrije, me ponovo pogleda i kaže, "ne dosadno kao da si dosadna, nego samo se oblačiš tako," on objasni i nasmije se. Nasmije se na način, na koji treba sve da ti bude jasno. Način da te je on procjenio da si dosadna i da ti moraš biti dosadna za svakoga drugoga.

Bacim pogled na svoje uske krem pantalone i bijelu košulju, polu dugih ruka, te ponovo pogledam u njega.
"Ne izgledam dosadno, Mike, izgledam poslovno i profesionalno," kažem mu oštro na šta Philpie podigne obrve, bacajući komadiće papira na sto.
"Pa to i kažem, dosadno," on ponovi i pogleda me još jednom, pa potom Mariu koja sjedi do mene, "uzmi Mariu na primjer. Ima malo dekoltea, pa tu je malo kraća suknja, ne protiv pravila, ali malo nevaljalo," nasmije se namigujući Marii na šta ja odgovorim ljutito.
"Naš posao je da liječimo ljude, ne da ih zavodimo," odgovorim i ustanem, bacajuci ostatke svoga ručka u koš za smeće. Čak je i apetit uspio da mi uništi.

"Hej!" Poviče iza mene, ali ja ga ugnorisem. "Nisam htio da te uvrijedim," on nastavi dok ja stojim na vratima ljekarske sobe, okrenuta mu leđima. "Samo konstatacija," kaže nakon kraće pauze ali ja samo odmahnem glavom.
"Mike ponašaš se kao tinejdžer, a ne ljekar i odrastao muškarac." Sa tim riječima izađem napolje uvlačeći vazduh u pluća i gledajući oko sebe.

Izgledaš dosadno. Već dugo vremena mi neko nije rekao da izgledam dosadno. Ustvari to nisam čula od srednje škole. U srednjoj školi, dok sam ja učila i fokusirala se na budućnost bila sam dosadna. Dosadna u uzgledu jer me nije zanimalo da nosim majice koje otkrivaju pola stomaka u školu i mini haljine. Bila sam dosadna u razgovorima jer me nije interesovalo tračanje ljudi oko sebe. Samo sam htjela da preguram taj period i da se sklonim od tih ljudi. Mrzila sam ih sve, i još uvijek ih mrzim.

"Hej," okrenem se iznenađeno gledajući u Mariu kada ona nastavi, "nemoj obraćati pažnju na Mikea. Ponaša se kao budala," kaže pokazujući prstom iza nas gdje se nalazi ljekarska soba.
"Ne obraćam, samo to nisam očekivala od odrasle osobe," kažem iskreno i pogledam je.

Maria je još jedna moja koleginica sa faksa, koja je tokom tog perioda bila ono što i ja. Štreber, koji se mučio da prođe kroz pakao zvani medicina. Medutim, nakon toga se promjenila, udavši se i postala prava žena iz braka. Sa izrezima i malo kraćim suknjama. Tako očekivano, pomislim i nasmijem se kratko.

"Vidi, večeras smo planirali da izađemo svi zajedno, i kao znak izvinjenja, voljela bih da nam se pridružiš večeras. Šta kažeš?" Upita me njene oči sijajući dok me je gledala.

Izbjegavala sam da se družim sa kolegama nakon posla. Uvijek je postojao rizik da me neko moze prepoznati i da će me nazvati Talia.
"Gdje izlazite?" Upitam je kratko, gledajući u njen privjesak na grudima. Bio je u obliku znaka vječnosti. Njen muž je izgleda puno voli.
"Desire," kaže i nasmije se, "kako fora ime, zar ne mislis?"
Kratko se nasmijem njenim riječima i kažem, " u redu. Izlazak večeras."

Ona se nasmije veselo, pljeskajući rukama i uzvikne, " i da znaš piće je na naš račun." Još jednom se nasmije i vrati u sobu, dok ja ostanem stojeći na sredini hodnika i smijući se. Desire, odličan klub ste izabrali.

Kući dođem nešto poslije šest i na vratima me odmah dočeka Anna.
"Kako je bilo na poslu, ljubavice?" Upita me smještajući se na kauč i uzimajući neki alkohol.

Anna je tako drugačija od mene. Ona nije nastavila da se bavi medicinom. Ona je medicinu završila samo zbig uspomene na ujaka, ali kako je naš klub napredovao, ona je jednostavno prestala da se time bavi. Ja sa druge strane, ostala sam u tim vodama.

Nasmijem se na njen izbor, tekila, prije nekoliko večeri se zaklela da neće više nikad piti i uzdahnem.
"Rekli su mi da sam dosadna," kažem i sjednem pored nje, uzimajući čašicu od nje.
"Molim?" Kaže podižući glavu naglo i mršteći se, "kunem se ako mu nisi spustila, idemo odmah da ga ubijem," kaze ljutito i pogleda me.
"Naravno da sam mu spustila," kažem smijući se, "toliko su se osjećali loše da su me pozvali u zajednički izlazak, i pogodi šta?" Upitam je namigujući i uzimajući još jednu čašicu.
"Šta?" Upita i popije i ona jednu.
"Izlazimo u Desire," kažem smijući se, toliko da kad na vrata uđe Stefan još ne mogu da dođem sebi.
"Šta je toliko smiješno?" Upita smijući se i sjedajući pored mene.
"Ma poslu su mi rekli da izgledam dosadno," kažem iskreno uozbiljivši se.
"Ti? Dosadna? Pa oni nisu normalni," on kaže okrećući se prema meni, "to dupe nikako ne može biti dosadno," kaže smijući se u spuštajući se da me ugrize za nogu.
"Nemoj!" Povičem ustajući da mu pobjegnem, ali me uhvati u medvjeđi zagrljaj i on mi šapne, "samo jednom da te uštinem, Viv, molim te."
Nasmijem se na njegovu molbu i odmahnem glavom.
"Ti si u srećnoj vezi, sjeti se," otmem se iz njegovog zagrljala i uzmem još jednu čašicu od Anne.
"Da, mala se neće ljutiti samo ako je jednom uštinem," kaže smijući se, "ako treba kleknuću," on kaže ozbiljno i već je kleknuo ispred TVa, da me moli.

Prevrnem očima smijući se na njegove pokušaje, ali mu priđem postavljajući zadnjicu tačno ispred njegovih očiju.
"Posluži se," kažem slatko smijući se. Tekila u mom tijelu se već zabavlja.

On srećno skoči na noge i ne propuštajući priliku uštine me za zadnjicu sretno se smijući.
"Ti si budala," kažem zabavljeno i okrenem se.
"Sada me izvinite, moram ići da se spremim," kažem naklanjajuću se oboma i krećući prema kupatilu.
"Treba li ti pomoć sa tuširanjem?" Stefan me upita spremno, hodajući iza mene.
"Naravno da ne," kažem još jednom prevrćući očima i ulazeći u sobu.
"Jesi sigurna? Biću fin," ponovo kaže moleći me ali ja odmahnem glavom.
"Mala će se naljutiti, bježi Stefane," kažem nakon što uzmem veš i peškir i krenem ka kupatilu.
"Ako te ikada ubiju, od tvojih dvojnih poslova, ja ću ti uzeti sve gaće!" Stefan poviče za mnom i ja se nasmijem.
"Ako me ikada ubiju, spremiću svoje gaće za tebe," povičem, "samo mi ostavi jedne da imam barem čiste gaće u grobu." Kažem i nasmijem se.
"Šta ce ti gaće u grobu?" On kaže ozbiljno, "nije da će ti se bube udvarati," on kaže i zacujem Annin smijeh iz dnevne sobe praćen njegovim.
"Hajde molim te, ostavi gaće na miru i idi pij." Uđem u kupatilo i uzdahnem.

Veceri sa Annom i Stefanom su uvijek ovakve. Mi smo uvijek bili ludi, a ako je alkohol pomiješan nikada ne znamo gdje će se veče završiti. Jednom smo išli na bandži džamping mortus pijani. Jedva su nas pustili, ali novac uvijek učini svoje.

Pogledam se u ogledalo i skinem šminku, polako otkrivajući ožiljak na lijevoj strani vilice. Svi mi imamo ožiljke, ali posebno ovaj, trebalo mi je dosta vremena da ne zakažem tretman za uklanjanje ožiljaka. Posebno ovaj ožiljak je nastao prije skoro deset godina, onaj put koji svakome treba biti poseban.

Uzdahnem duboko, odlučna da mi ništa ne pokvari ovo veče kada ću svima pokazati da nisam dosadna.

Tri sata kasnije obučena sam u kratku crnu haljinu posutu kristalima koja je blago rečeno providna. Ona je divna i zato ispod imam široke, bapske, gaćice i crni grudnjak. Takođe leđa potpuno nedostaju, te se haljina sastavlja malo iznad moje zadnjice. Savršeno za Desire klub i nimalo dosadno.

Oči su mi nasšminkane u nijansama crvene dok su mi usne oboje blijedom bojim, skoro pa nevidljive.

Kada se pojavim ispred Anne i Stefana koji su oboje pomalo pijani ne mogu a da se ne nasmijem. Stefan je blago rečeno zinuo dok me Anna posmatra od poda pa do glave uz blago klimanje odobravanja. Na nogama imam tanke crne potpetice i kao sjenka svega toga, tanki crni kaput.

"Viv, mislim da će pola kluba drkati na tebe večeras," Stefan konačno progovori i ja se nasmijem.
"Odvratan si, ali hvala," on se na to široko nasmije dok mu de Anna pridružuje.
"U pravu je ljubavice. Večeras goriš," kaže i ustane da me zagrli. Uzvratim zagrljaj i osjetim njen prepoznatljivi parfem Million koji me na neki način uljuljka u osjećaj sigurnosti.
"I zapamtite, večeras nisam Talia, i ne poznajete me. Čuvarima ću reći da me ne pozdravljaju i za bilo kakve probleme neka se obrate vama." Oboje ih pogledam ozbiljno i ne odvratim pogled sve dok ne zaklimaju glavama.
"Stefan će doći oko dvanaest, da znaš," Anna kaže i ja klimnem glavom, "a ja krećem oko 1 po noći."
"Super," okrenem se prema vratima, "usput uzimam crni mustang, da znate," kada začujem Stefanove povike nasmijem se još jače i izađem. Pa neka ovo veče konačno počne.

Trideset minuta kasnije parkiram se na svoje uobičajeno mjesto i izađem popravljajući kaput i stavljajući ključ u tašnicu. Ne obraćam pažnju na ljude oko sebe, njihove poglede ili čak na protivljenja kada me Gale pusti preko reda. Večeras sam normalna, samo obična Vivian Karloti koja je pošla u izlazak.

U bučnom klubu, koji sada posmatram kao obični klub, a ne moju kuću, odmah spazim Mariu, Mikea i Philipea, kao i još jednu koleginicu, kojoj ne znam ime. Mahnem Marii i spretno se provlačeći kroz gužvu krenem ka njima.
"Stigla si," Maria uzvikne nadglasavajući muziku i zagrli mi. Okej, to je neobično.
Uzvratim svima pozdrave i prepoznam djevojku kao Kejt specijalizantkinju hirurgije.
Prođem iza Mikea da ostavim kaput kada na uhu začujem njegovo pitanje.
"Opet nešto dosadno Viv?"
Kratko se nasmijem otkopčavajući kaput i cijelo vrijeme ga gledajući u oči. Primjetim trenutak kada spazi šta nosim, i kada se njegove oči oboje pozudom.
"Samo gledaj Mike," šapnem mu, spremno naručujući votku. Već znam da ću imati glavobolju ujutru od miješanja pića, ali večeras ne obraćam pažnju na to.
"Povlačim sve što sam ikada rekao," Mike mi progovori na uho, dok se njegove ruke spajaju sa mojim kukovima.
"Vjerujem, sve vjerujem," odvratim oslobađajući se njegovog zagrljaja, prije nego što ga povučem za ruku na podijum. Veče je tek počelo i ko zna gdje će se završiti.

Nasmijem se glasno kada jedna od mojih omiljenih pjesama počne te se zaplesem uživajući u pogledima koje dobijam, kao i oduševljenju da sam Mikeu dokazala pogrešno.

Njegove ruke se ponovo spoje sa mojim kukovima i ovaj put se ne odmičem od njega, nego ga zagrlim oko vrata plešući u ritmu muzike i dozvoljavajući da me alkohol povede. Možda je ovo jedna od iracionalnih večeri, pomislim kratko i nasmijem se kada pjesma stane, mjenjajući se u još jednu od mojih omiljenih.

"Znaš Viv," Mike počne ali ga kratko prekinem, "sve tvoje riječi su uzalud. Ne trudi se kod mene nemaš šanse," promrmljam isto tako mazno kao i on, ali se odmaknem od njega.
"Ma daj Viv, šalio sam se," kaže pokušavajući da me uhvati ponovo.
"Ja nisam," kažem i vratim se za sto, taman na vrijeme da popijem piće koje mi je pristiglo prije nego što se kratko izgubim u toaletu.

Pokupim tašnu i krenem prema toaletima, usput zamalo ulazeći u onaj na kojem piše osoblje, kada se susretnem sa predugim redom čekanja. Odustanem od popravljanja šminke kao i pisanja Anni i okrenem se prema izlazu, ali me nešto zaustavi. Taj parfem, tako poznati parfem, začina. Nasmijem se kratko na svoje misli i krenem prema podijumu.

"Svaki put kada te vidim, izgledaš sve pripamljivije." Zaustavim se kada ga začujem i nasmijem se.
"Pa neko mi je danas rekao da sam dosadna, pa je na meni da dokažem suprotno," odgovorim i okrenem se susrećući se sa svijetlim očima gospodina Warda.
"Onda taj neko mora da je budala," on odgovori dok njegove oči lutaju mojim tijelom.
"Pa jeste budala, ali život bi nam bio dosadan bez budala," kažem dok njegova ruka se obmota oko moje, povlačeći me prema sebi.

Kada se njegova ruka obmota oko moga struka ne odmaknem je nego se samo okrenem u njegovom zagrljaju tako da mi pogled počiva na našem separeu. I kako sam očekivala Mike me prati pogledom i nimalo mu se ne sviđa moj izbor.

Nasmijem se zakopčavajući lice u sako gospodina Warda i udahnem duboko. Moj me osjećaj nikada nije prevario.
"Za koga se pretvaramo ovako? Plavokog ili tamnoputog?" Upita me na uho i ja odgovorim tako blisko njegovim usnama da ako se pomaknem za milimetar osjetila bih njegov ukus.
"Plavokosog."

Nema ništa na svijetu od muškarca koji misli da nije poželjan. Svaki drugi muškarac se bori sa sujetom da nije dovoljan, i poželjan, a ja to trenutno radim Mikeu. Za nekoliko minuta ću to raditi gospodinu Wardu čisto da vidim gdje će me veče odvesti.

"Ah. Kao da bi me mogao ubiti pogledom," on promrmlja i ja se odmaknem.
"Hvala Vam gospodine Ward, poslužili ste svrsi." Kažem najednom odmičući se od njega prije nego što kaže ijednu riječ. Osjetim kako me pokušava uhvatiti jer se njegova ruka očeše o moja gola leđa, šaljući hiljadu kratkih iskrica po mom tijelu. Večeras iskušavam sreću svoga života i sviđa mi se.

Sjednem pored Mikea u separe dopuštajući ruci da se obmota oko naslona, dok se moji prsti lijeno igraju njegovom kosom.
"Ko je taj čovjek," on me upita ljutito i ja se nasmijem.
"Samo poznanik, niko bitan," odgovorim mazno dok ga gledam u oči. Njegov pogled mi ne vjeruje, ali ja ga kratko pomilujem po jagodici, iznenadivši ga, prije nego što posegnem za pićem.
"Veče se uvijek mijenja," promrmljam dozvoljavajući alkoholu da mi gasi želju u stomaku koja se rasplamsala nakon dodira gospodina Warda.
"Viv, nikako ne mogu da te shvatim," Mike progovori i ja se nasmijem.
"I nemoj. Ja sam osoba koja sebe ne shvata, to je nemoguće." Ponovo mu se približim, ali odmaknem u trenutku kada vidim da hoće da me poljubi. Ja se ne ljubim, nikada.
"A no, no, no," promrmljam stavljajući prst na njegove usne smijući se.
"Hajdemo da plešemo," šapnem mu na uho ustajući i ne čekajući njegovu reakciju.

Osjetim kako me prati i povučem ga za ruku uživajući u muzici i alkoholu koji teče mojim venama. Ovo treba raditi češće. Nije ni čudo zašto je naš klub prepun skoro svako veče. Okrenem leđa VIP loži prepoznavajući neka lica među njima i okrenem se ka Mikeu. Samo, ovo nije Mike, već gospodin Ward.

"Ljubomora je ubila mačku," on mi najednom promrmlja na uho, skoro ljutito te se ja uozbiljim.
"Mislim da je radoznost," odgovorim mu i odmaknem se. Gdje je Mike? Pogledam iza njega ali ne vidim Mikea nigdje i prije nego što pitam, on mi odgovori.
"Momak je izašao malo da prošeta," kaže mi polako, dok osjetim kako me hvata za struk. "A i mi ćemo," kaže glasnije, dok se njegovi prsti usjecaju u moju kožu.

Ne gledajući za Mariom ili Philipeom okrenem se ka izlazu znajući da sam ovdje uvijek bezbjedna. Odavde idem jedino svojom voljom.

"Znaš, mislim da zaboravljaš ko sam ja," kažem mu oštro kada izađemo na topli večernji vazduh.
"A ti još uvijek gajiš sliku da sam ja nagodan," odgovori mi oštro i ja pokušam da se oslobodim njegovog stiska. On me uhvati još jače i ja ga podapnem. Prije nego li i vidi, ja sam slobodna od njegovog zagrljaja a on kleči ispred mene.
"Nemojte mi reći da me prosite, jer stvarno još nisam spremna na tako veliki korak," kažem naslanjajući se na bijeli džip koji mi se nalazi iza leđa.
"Dobra si," on se nasmije prije nego što se pokrene tolikom brzinom da me iznenadi.

Nađem se prikovana između auta i njega, moja leđa dodirujući hladni metal rešetke automobila, a moje ruke uhvaćene u njegov zagrljaj.
"Prestani misliti da sam nagodan, i dobroćudan, jer sve je pogrešno. Ako imam poštovanja ne znači da imam i tolerancije. Njegova ruka se spoji sa mojim vratom milujući mi najprije venu, da bi potom me pritisnuo uz auto da sam ostala bez daha.
"Idemo da se provozamo," kratko mi šapne, njegove usne prateći linije moga uha.
"Ne," odgovorim migoljeći iz njegovog zagrljaja dok njegov stisak nimalo ne popušta.
"Mislim da ipak idemo," njegova ruka jače pritisne moj vrat otežavajući mi disanje, ali ja čvrsto odgovorim. "Ne."
"Reci cu ti ovo jednom i nikada više," tiho počne, dok moje disanje postaje sve pliće, "nisam poznat po nježnosti. Pa ako te moram prebaciti preko ramena i unijeti u ovaj automobil, usput ti vezujući i ruke i noge, neću oklijevati," tiho završi dok se ja naglo umirim u njegovom zagljaju. Zaboravim disati od njegovih riječi, ali ne i boriti se. Pođem da ga nagazim štiklom ne bi li se oslobodila njegovog zagrljaja, ali me lako obuzda, naslanjajući kukove na moje međunožje koje gori više od vulkana, sigurna sam.

"Nemoj ni poricati da to ne želiš, jer mogu da osjetim." Ruka mu napusti moj vrat, klizeći po materijalu haljine, između dojki, preko stomaka dok ne dodje do ruba mojih gaćica, spretno ih pomičući u stranu prije nego se njegovi prsti očešu o moje usmine.

Izdah napusti moja pluća, i ono malo kiseonika što sam imala je nestalo te mi se njegovo lice počne mutiti pred očima.

Sekundu kasnije nalazim se unutar istog džipa uz koji sam bila prikovana sa njegovim rukama oko ramena.
"Diši, sve mnogo bolje ide kada dišeš," pogledam ga poprijeko na šta se on samo nasmije, vezujući mi pojas i zatvarajući vrata.

Udahnem još koji put, okrećući glavu od njega kada čujem da je ušao u džip i zatvorim oči.
"Tako djetinjasto ponašanje," progovori ali ja se okrenme prema prozoru, izbjegavajući ga potpuno.
"Kuda onda, Viv," upita me kratko, njegov glas hladan, kao da se dosađuje.
Nosim se sa mišlju da ga ignorišem, ali umjesto toga samo odgovorim.
"U pakao."

Pa zdravo svima. Izvinjavam se što dugo nisam izbacila poglavlje, ali bila sam zauzeta a i pomalo bolesna. Ali sada smo tu.

Nadam ste da ste uživali, i ako jeste ostavite zvjezdicu i koji komentar. Voljela bih da cujem vaše mišljenje o ovoj priči!