Još uvijek osjećam njegove poljupce kako se spuštaju niz moj vrat, prema grudima i niže niz stomak, ali on odavno nije više sa mnom.

Prošlo je 5 dana koje sam provela kod Devona u njegovom stanu samo spavajući, pričajući sa njim, upoznavajući nekoga, ali stvarno upoznavajući i naravno uživajući u velikoj količini seksa.

Sada pokušavam da se vratim u realnost, ali baš ne uspjevam. Sve što oko sebe osjetim je njegov parfem iako sam napustila njegov stan i okupala se jedno tri puta. Bezuspješno pokušavam da kategorišem nabavke za klub koje je potrebno obaviti, ali ne ide. Crno na ekranu zamjenjujem crnom posteljinom u Devonovoj sobi.

U debelim sam govnima.

"Viv?" Podignem pogled sa crnog ekrana kad začujem Stefana kako me zove.
"Da?" Kažem skoro bez daha a Stefan se nasmije kao da zna a o čemu sam razmjšljala.
"Jesi li dobro? Pokušavam da te dozovem već dobrih pet minuta."

Protresem glavom odbijajući da odgovorim na njegovo pitanje i samo ustanem odustajući od bilo kakvog pisanja. Ja sama u kancelariji baš i nije dobra kombinacija.
"Spasi me. U velikom sam sranju."
Posegnem za Stefanom i njegov izraz se iz podsmješljivog promjeni u ozbiljan.
"Šta se dešava Viv? Da li je sve u redu?"
"Hajdemo do šanka, treba mi jedno piće."

Povučem ga iz kancelarije i muzika me ponovo obgrli baš kao onaj prvi put kada sam srela Devona. Tada mi nije ništa značio, ali sada. Sada mi znači previše. To je ono što me plaši. Posebno sada kada znam šta se desilo između njega i Valeriana.

Kada sam smještena za šankom sa pićem u ruci okrenem se prema Stefanu i pogledam ga, spremajući se da mu sve kažem. Ali on je već tu, posmatra me očima tako sličnim mojima da na trenutak zastanem.

Da li da njega uvučem u sve što se dešava? Ili da se pravim luda?

Dok ga ovako posmatram, muzika oko mene trešti, miris cigareta u vazduhu, premišljajući se oko svega, moju patnju prekine Stefan.

"Šta god da je, reci mi. Hoću da znam," on zamahne rukom prema nekome i dok ja shvatim da se obraća mom tjelohranitelju on u ruci drži kutiju cigareta i pepeljaru.
"Šta god da je Viv, mogu podnijeti a ti izgledaš kao da ti se mačka ispraznila na ručak. Uzmi cigaru, zapali i počni sa pričom."

Počnem se smijati na njegov zapovjednički ton i automatski posegnem za cigarom koja već visi na njegovim usnicama i duboko udahnem.

Prošle su godine od kada sam zapalila poslednju cigaru. Godine kako sam rekla sebi da se neću ponovo uvaliti u sranje zvano ljubav.
"Sjećaš li se kada sam poslednji put zapalila?" Kada mi nikotin malo razbistri glavu i ubjedi me da to što sam možda zaljubljena nije loša stvar, konačno odlučim da pričam sa Stefanom.
"Da," Stefan mi priđe bliže kako bi me razumjeo iako je još mlado veče i nema toliko gostiju.
"Bilo je to kada si bila zaljubljena u Daniela ili je bio to Boris, možda čak i Valerian," on značajno podigne obrvu kao da me izaziva da odgovorim koji od njih trojice je zarobio moje srce.
"Zaljubljena," ponovim tiho za njim skoro nečujno i Stefan se namršti na moj izraz lica. Ponovo sam izgubljena u svemu što se događa sa mnom, ali osjetim kako mi srce ubrzava čim pomislim na njega.
"Zar je moguće da je moćna Vivian Karloti u istom sosu kao i mi smrtnici. Ona je dopustila sebi da se zaljubi!" On praktično uzvikne dok mu na usnama igra veliki osmijeh i raširi ruke kao da pokušava da obuhvati cijeli klub svojim riječima. Nekoliko ljudi se oko nas okrene i ja ga uhvatim za ruke utišavajući ga.
"Mislim da te izbacivači nisu čuli napolju," dodam zajedljivo dok se on ponovo osmjehuje.
"Dakle gospodin Ward je ipak uspio da ti se uvuče pod kožu. Bilo je dovoljno koliko," nakratko zastane, pogleda u plafon kao da pokušava nečega da se sjeti, teatralnost prisutna u svakom njegovom pokretu kada najednom nastavi, "pet dana, zar ne? Mora da je baš dobar u svom zanatu ako je bilo potrebno svega pet dana."
"Ne znam ni zašto sam pomislila da je sa tobom moguće normalno razgovarati," uhvatim se za glavu, dok uvlacim jedan poslednji dim nikotina i naslonim glavu na šank. Okrenem se prema njemu i samo ga pogledam.

"Kako se ti nosiš sa tim?" Upitam ga konačno, moje misli jedva sposobne da sklope rečenicu.

Stefan me samo posmatra nekoliko minuta, dok ja iščekujem njegov odgovor sa knedlom u grlu. Nikada nisam mogla da naucim kako da se nosim sa time da sam zaljubljena u nekoga. Obično bih okončala sve to čim bih primjetila pojavu emocija bilo sa moje ili tuđe strane. Ovaj osjećaj straha, pomješan sa uzbuđenosti i iščekivanjem mi je nepoznat i ne znam zašto se stalno osjećam na ivici litice. Kao da će neki moj pokret sve ovo da uništi i poruši kao kulu od karata.

"Pa za početak to prihvatiš," on naposljetku kaže i ja se pridignem gledajući ga.
"Kako da ga prihvatim?"
"Uzimajući u obzir da ga nisi vidjela tri dana a da ti ta tri dana hodaš klubom kao zombi rekao bih da si na dobrom putu da to ne prihvatiš. Emocije su dobre Viv, one nas čine ljudima."
Osjetim njegovu ruku na ramenu i ja se automatski nasmijem osjećajući se barem dijelom lakše što ne moram sve da mu govorim. Stefan me zna, zna kako bježim od bilo čega što me čini ranjivom.

"I dalje čekam na objašnjenje," odgovorim dok salivam čašu punu votke uzimajući jos jednu cigaru. "Ova kombinacija je ubitačna," prokomentarišem kada i on uzme još jednu cigaru i on se nasmije.
"To je nešto što svako radi na svoj način. Ali mislim da bi trebali da porazgovaraš sa njim. Kažeš mu kako se osjećaš. Šta želiš da učiniš povodom toga."
"Dakle, priča." Ponovim i zagledam se u Stefana, ali pred očima vidim pet predhodnih dana koje nisu bile ispunjene nikavom pričom oko emocija. Ali osjećam da ga poznajem. Znam neke pokrete koje čini, kako reaguje na određene stvari, njegovu intonaciju.
"Mislim da ga poznajem," počnem i uvučem jos jedan dim. Bože ovo sranje je teško, "ali ne dovoljno. Možda je ipak najbolje da ništa ne govorim." Najednom ustanem sa stolice i pogledam Stefana onako kako sjedi, viši od mene i pokušam ga zamisliti kao Devona.

Ne.

Ja sam previše nezrela što se tiče emocija u vezama. Možda jer nikada nisam imala neke posebne emocije u vezama. Uvijek sve sve bilo striktno oko zadovljstva i ništa više. Nisam se trudila da naučim njihove navike, ponašanje, šta vole a šta ne. Nisu mi toliko značili. Dok mi Devon očiglendo znači vise od njih. Želim da znam više o njemu.

"Želim da znam više o njemu, da provodim vrijeme sa njim, ali se istovremeno bojim," Stefan me prekine u pola rečenice njegove ruke počivajući na mojim ramenima.  "U redu je ako se bojiš. I to je normalno." On polako kaže gledajući me u oči.
"Bojim se da ću izgubiti sebe," kažem konačno i on zastane u pola pokreta. Pokuša nešto da kaže, ali zastane.
"Da izgubiš sebe.." on ponovi za mnom i ja slegnem ramenima. Najednom ne mogu da sjedim na jednom mjestu.
"Hajdemo napolje, treba mi vazduha," povučem ga napolje u tišinu grada, ljetnih noći i još ne izgovorenih riječi.

U tišini zapalimo po još jednu cigaretu ne progovarajući, ali istovremeno dopuštajući da tišina govori za nas.
"Viv neć izgubiti sebe," Stefan konačno progovori i ja se nasmijem gledajući ga.
"Večeras si pun mudrih izreka, baš me zanima odakle si to naučio," već počinjem da ga zadirkujem jer ne mogu više da podnesem ozbiljnost situacije.
"Vivian opet bježiš," on odgovori oštro i ja se nasmijem.
"Treba vremena da sve ovo svarim," kažem iskreno i uzdahnem.
"Ali nešto što komplikuje sve stvari je činjenica da ga Valerian ne podnosi." Značajno ga pogledam podsjećajući ga na veče kada je Valerian bio u našem klubu.
"Moja Talia," ponovim mu i on odmahne glavom.
"Igraš se previše sa vatrom."
"Previše? On nam je najbolji dostavljač," kažem iskreno i pogledam ga.
"Posao će preživjeti kao i mi, možda budeš morala smanjiti kupovinu štikli, ali možda ipak ne, jer sada imaš koga da te snadbjeva." Gurnem da rukom i nasmijem se.
"Mislim da sam više obezbjeđena za nakit nego za cipele." Odgovorim iskreno i ponovo se nasmijem.
"Opet pozitivno. Nakit je skuplji od cipela. Taj tvoj ima sve više pozitivnih vrlina." Po Stefanu on bi me vec udao za Devona samo da njegov mjesečni budžet ne pati za dijamantima iz Cartiera.

"Šta misliš da se udam onda?" Upitam ga sa poluosmjehom i on se nasmije.

"Ko se udaje?" Začujem glas iza sebe i moj osmijeh se još više proširi. Okrenem se prema vratima od izlaza kroz koja smo Stefan i ja prošli prije nepunih deset minuta kad na njima stoji Devon.
"Stefan bi da me uda, kaže da trošim previše novca na nakit." Osjetim kako mi srce lupa u grudima dok posmatram Devona kako će reagovati.

On se samo nasmije dok mi polako prilazi, njegove ruke pronalazeći moje kukove. Osjetim kako me toplota obavija i ja se još jednom nasmijem.
"Mislim da smo se davno dogovorili da ću ja preuzeti odgovornost za tvoj nakit." Osjetim kako njegovo srce kuca tačno gdje moja glava počiva na njegovim grudima i ja se namsijem okrećući se prema Stefanu.

On posmatra mene pa Devona svake druge minute. Pogledom klizi sa njegovih ruku oko moga struka pa do mog osmijeha koji ne nestaje. Vidim ga kako polagano odmahuje glavom smijući se i uvlačeći dim.
"Ti si gotov slučaj Viv," on naposljetku kaže i ja slegnem ramenima. Trenutno mi je to najmanji problem. Dokle god osjećam Devona pored sebe ništa mi nije bitno.
"Gotov slučaj po pitanju čega?" Osjetim Devona kako me gleda i ja nakrivim glavu da ga pogledam u oči. I ja uvučem dim sve vrijeme gledajući ga u oči. Njegov pogled sklizne sa mojih očiju na usta, cigaru, pa se ponovo vrati na moje oči.
"Nisam znao da konzumiraš nikotinske proizvode," vidim ga kako izvija obrvu i nasmijem se. Osjećam se kao srednjoškolka.

"Navika koja je ostala kada me mori previše stvari," kažem iskreno i vidim Stefana kako diže obrve na moj odgovor.
"A šta te toliko mori," on odgovori i ja slegnem ramenima.
"Puno stvari, pošiljke za klub, moji pacijenti," uzdhanem, "ti."
"Ja te morim," osjetim kako njegova ruka klizi ka bazi moga vrata i on me okrene prema sebi, moja koncentracija sada potpuno na njemu.
"Jako," odlučim se za iskrenost i on podigne obrve njegove ruke sada na mom vratu.
"Hoćeš li mi reci ili moram da nagađam?" Tiho progovori da ga samo ja čujem i ja se samo nasmijem odmahujući glavom. "Možda za koji dan," kažem jednako tiho i on uzdahne.

"Nedostajaćeš mi," on kaze tiho i ja ga pogledam mršteći se.
"Šta se desava?" Upitam ga najednom ozbiljno sva razigranost nestala iz mog glasa.
"Moram da idem u Brazil da se pobrinem za neke rudnike koji su izgubili svoje vlasnike."
"Aha, tako," uzdahnem i pogledam ga.
"A predpostavljam da ne bi željela još jedan odmor?" Osjetim kako mi palcem miluje venu dok moj puls od toga nevinog pokreta počne da čini skokove.
"Nažalost ne, previše sam zapustila posao i klub me treba."

Tek kada to izgovorim osjetim kako razočarenje kola mojim venmaa. Voljela bih da udovoljim ovom muškarcu. Čudno. Odmahnem glavom, ja sam sebi na prvom mjestu. Ne neko drugi, koliko god zbunjena bila.

"U redu onda. Onda ćeš mi nedostajati," kaže tiho ovaj put, put njegovih prstiju ponove njegove usne, dok me polagano poljubi iznad otkucaja srca sa obe strane vrata, njegove usne klizeći po mojoj koži dok ne osjetim kratki tračak boli na lijevoj strani. On to mene označava.

"Moja," tiho promrmlja i ja ga pogledam kako mu oči sijaju kao istopljeni metal. Nasmijem se na njegovu ludoriju i on još jednom duboko udahne i odmakne se od mene.

"Stefane," pozdravi Stefana kratko, dok ja izgubljeno stojim gledajući kako ulazi u klub i nestaje.

"Izgubljeni sam slučaj zar ne?" Kažem Stefanu kada konačno postanem svjesna svoga ponašanja.
"Otpisana i prekrižena sa svih listi Viv, još malo da ste nastavili i naši čuvari bi imali pornić uzivo."
"Odvratan si," okrenem se prema njemu i on se nasmije sliježući ramenima.
"Činjenice, ti mala označena ženo."
Njegovi prsti pređu preko ugriza na lijevoj strani moga vrata i ja ga odgurnem. Njegov dodir se čini kao da narušava mali balon idile koji imam sa Devonom.

"Zaljubljena do ušiju." Stefan prokomentariše i ja samo odmahnem glavom ovaj put ni ne pokusavajući da opovrgnem tvrdnju. Samo da je suočiti se sa tom činjenicom.

                               ****

Kada konačno dođem koliko toliko sebi konačno krenem prema našim dostavljačima večeri. Jako smo ih zapustili uzimajući u obzir da je Anna na još jednom odmoru sa svojim dragim, ja sam više odsutna nego pristuna a Stefan vodi klub. Zato sada izlazim iz kluba ruku pod ruku sa Dejvom sa koferom novca blago pijana od razgovora sa Stefanom, ali opuštenija.

Međutim, ono što me zaustavi je prilika koja stoji pored mog automobila. Dejv već prođe ispred mene da me 'zaštiti' ali ga ja zaustavim jer prepoznam ko je to.

Jace.

"Pusti me da pogađam: Devon ti je naredio da me pratiš kao izgubljeno kuče?" Široko se osmjehnem kada se sretnem sa njegovim zbunjenim izrazom lica i raširim ruke.

"Šef je naredio da se pobrinem da si bezbjedna, u suprotnom moja prsa će da krasi, kako se on izrazio, cvijet od metaka."

Moj smijeh odjekne mrakom i samo slegnem ramenima.
"Mi smo pošli da obavimo posao za klub," ja mu kažem na šta on slegne ramenima i pođe prema autu.
"Idem sa vama."
"Prepustiću vam da se vozite na prednjem sjedištu, ali" zamahnem prstom, "ja biram muziku."
"Da li to znači slušanje Taylor Swift?" Jace uz uzdah krene prema suvozačevom sjedištu a ja krenem iza njega.
"Ne, ali nemam problem da je sada pustim baš kad znam da je mrziš," kažem tiho iza njega.

Čujem ga kako uzdiše i mojim usnama se proširi osmijeh. Trenutak nepažnje.

"Ne znam zašto misliš da ću ti dozvoliti da vidiš koje poslove mi obavljamo," promrmljam Jaceu na uho, dok moje ruke počivaju na njegovom vratu i on se sekundu bori prije nego što mi padne u zagrljaj.

"Dejv smjesti ga u gepek i zaveži mu ruke i noge." Uzdahnem dok se prašina spušta na moje crne lubitonke i odmaknem se.
"Početnička greška," Dekj promrmlja dok vuče besvjesno tijelo prema gepeku.
"Ali stvarno."
Slegnem ramenima sjećajući na suvozačevo mjesto i upalim muziku.

Možda ipak može Taylor Swift. Look what you made me do se prolomi tišinom koja je prekinuta zvukom zatvaranja gepeka i ja se nasmijem.

Ovo nije moja krivica.

Drage i dragi moji, ako neko još uvijek orati ovu knjigu. Ako je suditi po mojoj wattpad istoriji prošlo je skoro godinu dana od mog poslednjeg nastavka. Ali ne više. Kao dio novogodišnje odluke sam se zarekla da se ponovo posvetim pisanju. To je ipak moje sigurno mjesto.

Tako da u narednim danima očekujte još nastavaka, nedoličnog ponašanja, prijetnji i spoznavanja ljudi koji su joj bitni.

Uživajte i ostavite zvjezdicu.