Maximilian

"Max..halo Maksimilian čovječe!!" - Čujem Lea kako se dere na mene.

"Molim...Šta... šta je?" -Okrenem se oko sebe i shvatim da je sala za sastanke prazna, samo ja i Leo smo ostali, a ja uopće nisam i primjetio kad su ostali izašli.

"Gdje si ti? Gdje lutaš? Ja pola sata ovdje pričam sam sa sobom o projektu koji nam je jako bitan, a ti samo klimaš glavom i ne slušaš me."

"Slušam te, naravno da te slušam."

"Dobro, o čemu sam pričao?"

"Ummm.. o projektu sa špancima i o..."

"Šta se dešava sa tobom čovječe? Ne prepoznajem te."

"Ništa Leo, umoran sam."

"Umoran?"

"Da."

"A nisi umoran od tog tableta u kojeg buljiš po cijeli dan." - Otme mi tablet iz ruke i ja skočim na noge, ali kasno. Već je vidio u šta ja to gledam cijelo vrijeme i ostao zatečen.

"Leo ne ponašaj se kao dijete i daj mi tablet."

"Znao sam. Šta je ovo?" -Listao je izvještaje i gledao me šokirano, a ja sam šutio jer sam znao da više nema koristi da lažem.

"Šta je ovo Max?"

"Vidiš i sam."

"Da si opsjednut našom zgodnom zubarkom to sam znao, ali ovoliko..."

"Ajde molim te pusti me na miru, barem ti nemoj da me osuđuješ."

"Ako Nikol Benet sazna da imaš privatne detektive koji je prate u stopu mogao bi ostati bez glave." -Ništa nisam odgovorio, nisam imao snage da se raspravljam sa njim, ali on je nastavljao.

"Max brate ne može tako, ajde pričaj sa mnom i kaži mi nešto. Ja sam tvoj brat, tvoj najbolji prijatelj, pričaj sa mnom, razgovarajmo, reci mi šta te muči i ja ću ti pomoći."

"Kako ćeš mi pomoći Leo? Od nas dvojice ne zna se koji je sjebaniji i jadniji u životu od kad su se pojavile te sestre."

"Sestre Benet, u pravu si. One su naša propast, žene koje znaju kako da te dignu do neba i spuste do dna samog pakla u istom jebenom danu." -Uzdahnuli smo obojica, a zatim se on smjestio na stolicu pored mene.

"Ja barem znam na čemu sam Max, ja i Stefani smo sad na čistac, riješili smo sve i znam da više nemam čemu da se nadam."

"Znači to je to definitivno kraj."

"Kraj."

"Žao mi je."

"Neka ti ne bude, sam sam sebi kriv, ali zato ti nemoj da ponoviš moju grešku."

"Čovječe nije tako..."

"Slušaj me Max, sa tobom i Nikol još nije gotovo. Ti još uvijek imaš priliku ispraviti sve i biti sa njom. Zaboga žena nosi tvoje dijete! Zar ćeš tek tako dopustiti da to dijete odrasta bez oca?"

"A šta da radim? Stefani je drugačija, dok je Nikol.. tvrdoglava je i...ne znam, jednostavno ne idemo jedno uz drugo."

"Ne idete jedno uz drugo?!! Ma šta lupaš nakon jednog plesa na dobrotvornoj večeri proglašeni ste najljepšim parom New Yorka i svi novinaru su pisali kako čuju svadbena zvona od samog pogleda na vas dvoje zajedno."

"Novinari pišu svakakva sranja samo da prodaju što više tiskova."

"Znam, ali u vašem slučaju nisu lagali."

"Ne znam."

"Ja znam, ti i Nikol ste savršeni jedno za drugo."

"Savršeni, kao pas i mačka!"

"Sad stvarno vjerujem u onu poslovicu da je ljubav slijepa, kad si zaljubljen jednostavno ne vidiš dalje od svog nosa."

"O čemu ti pričaš?!"

"O tome koliko si ti slijep. Max ti i Nikol ste stvoreni jedno za drugo, shvati to već jednom i uradi nešto dok još možeš."

"Šta da radim? Ajde kad si toliko pametan kaži mi. Posvađali smo se, ljuta je na mene."

"Ima razloga biti! Max optužio si je da se vjerila za najboljeg druga i da formira porodicu sa njim, a da to uopće nisi ni provjerio."

"Zaboravljaš da sam ja taj koji je posljednji i to sasvim slučajno saznao da je trudna i da ću za par mjeseci postati otac i da mi je ona lično potvrdila tu informaciju za vjeridbu."

"A ti zaboravljaš da si ti jedina odgovorna osoba za to što nisi znao i što niko od nas nije znao."

"Kako sam ja odgovoran za to, molim te?"

"Tako što si je pustio da ode tek tako, voliš je i ludiš za njom kao i ona za tobom. Završite zajedno, ona ti se preda i ti je tek tako pustiš."

"Jel ti imaš amneziju? Podsjećam te da je Nikol ta koja je pobjegla od mene, ona je mene ostavila."

"Ostavila te jer se uplašila, nije navikla na takve situacije i pobjegla je, a šta si ti uradio po tom pitanju?"

"A šta si ti, njen advokat? Znaš da sam pokušao doći do nje i nije uspjelo."

"Pa si samo odustao, digao ruke i kao da se ništa nije desilo."

"Leo!"

"Ništa Leo, znaš da sam u pravu." -Bio je. Hiljadu puta sam pregledao snimke iz hotela i svoji očima se uvjerio koliko je bila izgubljena i prestravljena kad je odlazila iz sobe.

"Dobro možda sam se trebao truditi jače."

"Možda, iskoristio si pijanu djevojku!"

"Htjela je to onoliko koliko i ja!!"

"Znam, ali Maximilian..."

"Shvatam te, nema potrebe da nastavljamo ovu priču." -Krenuo sam ustati.

"Sjedni dole, nisam završio." -Rekao je ozbiljno.

"Šta je ovo kao da sam dijete pod ukorom?"

"Jesi! Kao što rekoh još uvijek nije kasno za tebe i Nikol, pomoći ću ti."

"Kažem ti Leo, između mene i Nikol nema ništa."

"Ništa osim nevine bebe u njenom stomaku."

"Ti si baš danas riješio da me dokrajčiš."

"Ne mogu više da te gledma takvog Max, dolaziš na posao nikakav, nezainteresovan si apsolutno za sve što se dešava u firmi i sve što te zanima jeste tablet preko koje je gledaš po cijeli Božji dan. Zašto se mučiš i zašto mučiš nju kad možete da budete zajedno?"

"Objasni to njoj."

"Objasnit ću i njoj ako treba. Nemam riječi da opišem koliko cijenim i poštujem tu ženu i ti znaš da je to opravdano. Nikol je razumna i da sam je poslušao onaj dan kad se borila za mene i Stefani baš na ovom mjestu, baš u ovoj sali za sastanke. Da je nisam izbacio i nisam mislio da znam najbolje sad bih vjerovatno planirao vjenčanje sa ženom svog života, a ne razmišljao kako što brže da završim dan jer moj život bez Stefani više nema nikakvog smila." -Bolno je uzdahnuo pa nastavio. - "Max ne želim istu sudbinu i tebi brate, želim da budeš sretan i da imaš porodicu koju zaslužuješ, a znam da sa Nikol to možeš. Od prvog dana kad sam vidio kako te svojim stavom spustila na zemlju znao sam da je ona za tebe."

"Ufff..."

"Ozbiljan sam, pitaj Stefani ako mi ne vjeruješ. Znao sam da ste jedno za drugo i odmah sam joj to rekao, ona se nije složila, a sad se pita kako je bila toliko slijepa."

"Pa očito si se preračunao."

"Nisam, bio sam u pravu i ti si se zaljubio u tu ženu."

"Jesam."

"I ona je u tebe."

"To je već upitno."

"Zašto bi onda odbila Viliama, doktora specijalistu koji izgleda kao model iz ženskih časopisa? Žene lude za njim, a Nikol je njegovu izjavu ljubavi odbacila kao dijete staru igračku."

"To nije dokaz da me voli Leo, to je ono što Nikol radi. Tjera sve muškarce od sebe jer navodno njoj muško nije potrebno."

"Ti stvarno vjeruješ da ona želi da odgaja to dijete sama?"

"Sama je to rekla."

"I ti vjeruješ u to, duboko u sebi vjeruješ da ona ne želi ništa sa tobom?" - Nisam vjerovao, normalno da nisam jer ta žena je...

"Leo izluđuješ me čovječe, prestani!!" -Glava mi je pulsirala od bolova i boljelo me cijelo tijelo.

"Pitao sam te nešto."

"Ne znam, ona je prva žena koju nisam mogao pročitati, odnosno jesam ali se stalno mijenja i više neznam šta da mislim. Izluđuje me, zar misliš da ja volim ovu situaciju?"

"Znam da ne voliš zato i želim da ti pomognem."

"Ne znam šta da radim, shvati me, ona je drugačija i ja sa njom ne mogu, ne znam."

"Dobro onda je pusti nekom drugom muškarcu i gotova stvar."

Osjetio sam bijes u obliku crvenilo kako mi se penje od stomaka preko vrata prema glavi na samu pomisao Nikol u naručju drugog muškarca.

"A vidi kako sad crveniš!! Šta ćeš ako se to stvarno dogodi?" -Leo je provocirao.

"Jel ti hoćeš da ja tebe ponovno pošaljem njoj na operacioni stol?"

"Zašto?"

"Zato što ću da ti smrskam facu!!"

"Ako će ti to pomoć onda ajde, slobodno udaraj. Problem je u tome što neće, znaš i sam da postoji mogućnost da se pojavi netko drugi. Iako je trudna Nikol izgleda...Pa top, a i znaš kakvi su ti ženski hormoni u trudnoći, lako može da je ponese pa da završi sa Viliamom. Sad kad malo razmisljam o tome Viliam je stvarno u top formi, a i bit će odličan otac."

"Leoo!!"

"Daa, tvoje dijete će imati bracu ili seku koji su jednim dijelom meksikanci. Nije li to uzbudljivo?" -Kosa na glavi mi se nakostriješila zbog njegovih riječi i da se nije izmaknuo zabio bih mu šaku u zube. Isfrustriran ustao sam i počeo hodati po sali dalje od njega jer nije prestajao, a postojala je velika mogućnost da ću ga povrijedit.

"Bijesni ajdee, ljuti se!!! Nikol baš fino ide uz doktora, i posao im je povezan. Zamisli samo, operaciju ona vodi, on kao anesteziolog prati i asistira, a nakon toga... Vrući seks u ordinaciji ili tu na stolu u operacionoj sali. Mmm.."

"Pa jesi li ti normalan!!!" -Vrištao sam na Lea koji uopće ništa nije kriv dok mi se u glavu vraćala scena Viliama i Nikol zagrljenih na kauču.

"Baci stolicu, razbij je, ajde razbij stoll!!" -Navodio me gurajući mi stolicu u ruke.

"Šta radiš to Leo?! Prestani." - Jedva sam se kontrolisao.

"Budim te, da shvatiš. Ako Nikol ode nećeš to podnijet, ne bi mogao zato se molim te osvjesti i uradi nešto dok još nije kasno."

Odjednom kao da je sav bijes napustio moje tijelo, a njegovo mjesto popunila je tuga i ta teška praznina koju sam osjećao u sebi. Osjetio sam slabost u nogama, pa sam sjeo upravo na to mjesto gdje sam maloprije stajao. Sjeo sam na pod i pustio suze koje sam suzdržavao već danima da nakvase moje obraze. Nije me bilo briga što su zidovi sale od stakla i što svi sa hodnika mogu da me vide. Nije me bilo briga ni što je vjerojatno cijeli sprat čuo mene i Lea kako urlamo jedan na drugoga. Jednostavno nisam mogao misliti ni o čemu, osim o toj boli i toj praznini u mojim grudima.

"Bolje?" -Leo je nakon nekog vremena sjeo pored mene i vratio mi tablet u ruke. Na ekranu njena slika kako sjedi na klupi i drži se rukom za stomak, nagnue glave kao da nešto šapuće bebi. Druge dvije slike nje u uniformi kako žurno izlazi i vraća se nakon par minuta sa punom kesom hrane.

"Definitivno najljepša trudnica koju sam vidio, iako se malo udebljala." -Leo je pohvali.

"Stomak joj se već vidi u uniformi."

"Da, dosta je porastao od kako smo je zadnji put vidjeli. Od kad je ta slika?" -Upita me.

"Od jutros, opet nije imala pauzu za ručak pa naručuje dostavu."

"Zvuči kao Nikol."

"Cijenio sam to što je vrijedna i što je veliki radoholičar, ali Leo trudna je, a radi od šest ujutro do osam ili devet uvečer."

"Baš toliko??" -Iznenadio se.

"Da, ne znam zašto se toliko forsira, otkako je trudna radi više nego prije. Ima li to ikakvog smisla?"

"A tebi to smeta?"

"Naravno da mi smeta ona je moja..." -Zaustavio sam se.

"Kaži slobodno." -Leo mi se smijao u facu.

"Hoću reći ona je majka moga djeteta i nema potrebe da radi uopće, a kamoli da se forsira toliko bez potrebe. Izlaže sebe i bebu riziku, taj način života nije za ljude, a posebno ne za trudnice."

"Ti ćeš nešto da joj kažeš, dok se nisi zaljubio radio si i dan i noć."

"Ona je trudna Leo!!"

"Znam Max, očito ti ti tvoji detektivi ne mogu reći sve o njenom životu."

"Šta to sad znači?"

"Znači da ne znaš ništa o životu žene koja nosi tvoju bebu u svojoj utrobi."

"Šta ja to ne znam, a ti znaš?"

"Nikol radi do granica iscrpljenosti."

"To znam! Vidim."

"Vidiš, a znaš li zašto?"

"Ne odugovlači Leo."

"Max Nikol je digla ogroman kredit kako bi proširila polikliniku. Nije planirala trudnoću i kao što vidiš zbog stomaka će uskoro morati prestat radit, a ona sebi to ne može priuštiti."

"Ona je vlasnik najuspješnije poliklinike na Manhattnu, kako ne može?"

"Može ona, ali ne želi jer žuri da što prije otplati kredit bankama zbog kamata. Imaš li ti pojma koliko košta specijalistička oprema, sve te mašine, materijal i šta sve ne ide u te njihove medicinske fazone. Ni ja se ne razumijem puno u to, ali znam da je Nikol isplatila pravo bogatstvo kako bi proširila polikliniku."

"Sad kad razmišljam o tome stvarno jeste puno toga uradila."

"Cijeli drugi i treći sprat su urađeni, treći nije bio ni zidan kad je tek krenula sa proširivanjem. Otvorila je preko deset različitih specijalističkih ordinacija, plus zaposlila dosta novog osoblja šta misliš od čega."

"Nikol i Stefani nemaju nikakvog dodatnog novca?"

"Naravno da ne, odakle im? Nikol je svojim teškim radom školovala Stefani i izdržavala sve dok Stefani nije počela radit. One nemaju nikoga, sem jedna drugu."

"Znam to."

"Život im definitivno nije bio lagan, a pogledaj ih sad, uspjele su mnogo."

"Od njih se ništa drugo i ne očekuje. Borbene su, prave lavice."

"Eto sad znaš sve Max."

"Volio bih da joj mogu pomoći."

"Kome?!"

"Nikol." -Srce me svakog dana boljelo od samog pogleda na njene slike dok radi uprkos stomaku i trudnoći koja je dosta unapredovala. Da je njen posao bio barem malo lakši pa ajde dosta trudnica radi, a ne cjelodnevno stajanje na nogama i naginjanje nad pacijentima.

"Pomozi ti sebi, ta žena drži sve konce u rukama, a poliklinika posluje fantastično samo eto, trebat će joj još par godina da otplati sve."

"Da mi je rekla ja bi joj dao novac za to, pa mogla mi je vrati kad hoće."

" I ti misliš da bi ona pristala na to?"

"Znam da ne bi."

"Ja sam joj ponudio pomoć."

"Ti?! Kako si ti znao za to, a ja nisam?"

"Tako što sam pričao sa njom, a ti nisi."

"Leoo!!"

"Smiri se, ostavi sad sve to postrani i reci mi šta ćeš da radiš."

"Ne znam."

"Gdje je ona sad?"

"Na poslu."

"Zašto ne odeš do nje?"

"A šta da joj kažem?"

"Sve, sve joj reci Max i vidi šta će se desiti."

"Šta ako me odbije ili se opet posvađamo?"

"Bit ćeš miran i znat ćeš da si barem pokušao."

"Leo."

"Reci."

"Jesi li ti odustao od Stefani?"

"Sve dok dišem ja neću odustati od nje brate, samo poštujem njenu volju. Ne želi me pored sebe i morao sam da je pustim."

"Ali nisi sretan."

"Jesam, sve dok znam da je ona sretna i da je njoj dobro ja ću biti dobro."

"Dobro, ali ne odlično."

"Ja sam prokockao svoju priliku za sretan život i vjerovatno više nikada neću biti odlično, ali ti nisi i zato što prije moraš da otvoriš oči i da se boriš za svoju ljubav."

"Da mi je neko rekao da ćeš mi ti davati ljubavne savjete ne bih mu vjerovao."

"Da je meni netko rekao da će velikog Maximiliana jedna doktorica baciti pod noge ja bih mu rekao da se ide liječiti."

"Stvarno smo zaglibili nas dvojica."

"Vidi nas, dva najveća srcelomca u gradu, a sjedimo na podu u sred firme pred kraj radnog vremena i plačemo nad greškama koje smo sami počinili."

"Šta to ima u njima? Jel to neka porodična moć za slamanje muških srca?"

"Genetski su sigurno lijepe, pametne, visoke i zgodne, a to za slamanje srca mislim da smo ipak za to mi krivi."

"Muškarci su uvijek krivi."

"Slažem se!" -Dobro poznati glas i par skupih crvenih visokih štikli stao je ispred nas.

"Držite se lešinari, ajmo na noge lagane."

"Ajana!! Šta radiš ti ovdje??" - Gotovo u glas i ja i Leo smo povikali.

"Niste valjda pijani, pa nije ni noć pala." -Pogledali smo se ne odgovarajući ništa.

"Ajde braco ustaj, idemo da te pomirimo sa zgodnom brinetom."

"Zgodnom brinetom?"

"Da, onom super školovanom i jedinom dobrom ženom s kojom si ikad bio. Ujedno i rođenom sestrom one divne Stefani koju je ovaj kreten izgubio."

"Aa Nikol." - Leo se smijao njenom opisu.

"Da Nikol, dosta sam ja vas puštala da radite po svom, sad će to Ajana da uzme u svoje ruke."

"Uuu nemoj samo ti, svega ti." -Leo se uozbiljio, a ja sam začuđeno gledao čas u Lea čas u Ajanu ne govoreći ništa.

Ne znam šta mi je bilo veće čudo, to što se moja sestra brine o mojim vezama, to što joj se Nikol sviđa ili pak to što se pojavila u firmi. Iako se vodila kao redovan zaposlenik ove firme ona se nikad nije pojavljivala u njoj, barem ne za vrijeme radnog vremena. Od firme, poslovnih obaveza i pristojnog načina života koji bi priličio djevojci njenog ranga bježala je kao od korone.

Nakon tri sata našao sam se u holu Nikoline zgrade ni sam se znam kako ni zašto.

"Želite li da vas najavim?" -Upitao me portir.

"Nema potrebe, želim da je iznenadim."

"Samo naprijed i čestitam Vam, zaista ste divan par. Moja žena i ja smo se oduševili vašim slikama u novinama, neka vam je sa srećom."

"Hvala vam." -Iako je prošlo par mjeseci od kako su novinari objavili da smo Nikol i ja pred brakom niko još nije zaboravio na to, a ja se nisam trudio ni ispravljati ih.

Pred liftom sam zatekao dostavljača hrane i po veličini kesa koje je nosio zaključio da su za Nikol. Platio sam naruđinu i preuzeo je, a on se zahvalio velikodušnoj napojnici i otišao bez pitanja.

Bez oklijevanja sam pozvonio na njena vrata odlučan da je natjeram da razgovara sa mnom.

"Ko je? Stani Astra!" -Nakon trećeg zvona začuo sam njen glas i lavež labradora kojeg je Leo poklonio Stefani.

"Dostava!" -Rekao sam bez razmišljanja i odmah čuo otključavanje vrata sa druge strane.

"Max!"

Stajala je kraj otvorenih vrata sa peškirom omotanim oko njenog golog i još uvijek vlažnog tijela. Kosa puštena i polu mokra, a u rukama malena Astra. Od samog pogleda na nju takvu krv u venama mi je proključala.

_________________________________________

Evo ga nastavak, zbog korone nemam nastave na faksu, drže neka online predavanja ko fole bla bla blaa.. Ugl imam više vremena pa ću se potrudit da vam nastavke pišem brže jer znate da je sljedećih par nastavaka mojih. 💕💕

Šta Vi mislite šta bi sad Max trebao uraditi?
Ko je za tu opciju da je prebaci preko ramena i odnese u sobu, baci na krevet i.. 🤫🤭🤭
Ja sam zaaa!!! 😈😂😅😂
Javljate mi vaše mišljenje u komentarima, volimo vas ja i moj sister i želimo vam ugodan vikend!
Lijep pozdrav!
Dream_Nela ♡