Nikol

Ponosno posmatram svoj odraz u ogledalu, razmišljajući o Maximilianovoj reakciji kad me ugleda. Nosim crnu kratku haljinu uz tijelo, sa velikim no ipak pristojim dekolteom. Lijevu nogu do ispod koljena prekrivala je mekana crna tkanina dok je desna bila gotovo u potpunosti  oslobođena i ogoljena.

Svoju dugu smeđu kosu podigla sam u polu punđu oko koje mi je sat vremena pomagala frizerka.

Mindjuše, narukvice, srebrne štikle i torba upotpunjavale su moj izgled za to večer.

Dok sam se divila vlastitom odrazu u ogledalu, telefon na stolu je zazvonio.

"Hallo" -Javila sam se.

"Hej Nikol, je li došla?" -Leo me nervozno upitao.

"Nije još uvijek, javila mi je da je krenula iz salona tako da bi svakog trenutka trebala biti tu."

"Odlično, je li sve spremno?"

"Da, naravno."

"Ne sumnja ništa?"

"Ne, ne brini se. Jesi li ti siguran da želiš ovo, već si jako nervozan mogu mislit kakav ćeš biti na dan vjenčanja?"

"Bit ću najsretniji čovjek na svijetu."

"Vjerujem i najnervozniji."

"Daj malo razumijevanja, nije nama muškarcima bas lako u ovakvim trenucima."

"Vjerujem da nije."

"Zato ja imam tebe i Maxa da me smirujete."

Na spomen Maxovog imena moje srce zaigra od sreće ili uzbuđenja.

"Jesi li joj već dala haljinu. Sviđa li joj se?"

"Nisam, kad se vrati dat ću joj."

"Ne spominji mene u svemu tome."

"Ne brini neću reći da smo je zajedno birali."

"Odlično, poslat ću auto po vas u 18:00h. Je li vam to odgovara?"

"Bit će dobro."

"Budite spremne i Nikol..."

"Da Leo?"

"Hvala ti."

"Nema na čemu, drži se nemoj sad da mi posustaješ."

Kad poklopim slušalicu začujem zvuk ključa u bravi.

"Nikol, kući sam... wow mačkoo. Kakva je to haljina?" -Stefani zastane na vratima kad me ugleda.

"Sviđa ti se?"

"Šta sviđa? Top ti stoji. Izgledaš tako..."

"Tako?"

"Seksi." -Na to sam se nasmijala.

"Ne pretjeruj Stefani."

"Ozbiljno ti kažem, na većini djevojaka ta haljina bi izgledala droljasto, ali na teb.i.."

"Na meni?" -Prekrižim ruke i pogledam je ozbiljno.

"Na tebi izgleda božanstveno, kakvo tijelo imaš  sestrice muškarci ima da popadaju kad te ugledaju u tome."

"Stefani, ne pričaj tako."

"Šta sam rekla? Samo sam iskrena."

"Ne misliš da otkriva previše?"

"Šališ se, šta ti se vidi? Osim te prelijepe ženstvene duge noge."

"Stvarno tako misliš? A dekolte, nije previše?"

"Taman na mjestu, ni previše ni premalo."

"Dobro, nadam se da će se svidjeti..." -Pregrizla sam jezik prije nego sam izgovorila tu rečenicu.

"Kome? "

"Nikome."

"Kome Nikol, nisi se valjda sredila za nekoga ti vještice. Kako ja ne znam ništa o tome? Brzo govori o kome se radi? Poznajem li ga?"

"Stefani pogrešno si shvatila."

"Ti ne bi bez razloga obukla takvu haljinu Nikol."

"Pa i nije bez razloga, idemo na zabavu."

"Da i taj će muškarac biti na zabavi?"

"Stefani.."

"Samo me zanima, nikada te ranije nisam vidjela sa nekim momkom, osim Villa naravno, a sama si rekla da se on ne računa."

"Istina, ne zanima me ni Vill niti bilo ko drugi."

"Kriješ li ti to nešto od mene?"

"Ne."

"Nikol?! Ozbiljno te pitam."

"I ja tebi ozbiljno kažem! Znaš šta još mislim ozbiljno."

"Šta to?"

"Ozbiljno mislim da ćemo zakasniti."

"Molim?"

"Leo je rekao da ce poslati vozača u 18:00h, a do tad ima samo pola sata."

"Jaoo pa ja nisam ni obučena, nisam čak ni izabrala haljinu."

"O ne brini, ja sam se pobrinula za to."

"Molim? Ti si išla u šoping?"

"Da, zašto je to toliko čudno?"

"Pa ti nikada ne ideš u shopping."

"Pa sad sam išla, jer sam znala da ti nemaš vremena."

"Stvarno?"

"Stvarno, ajde sad ostavi se priče. Zakasnit ćemo."

"Dobro, ajde da vidimo šta si mi to lijepo kupila."

"Dođi sa mnom."

Povela sam Stefani u sobu i pokazala joj rozu haljinu koju smo Leo i ja odabrali za nju. Haljina je bila duga i jako elegantna, znala sam da će joj savršeno pristajati sekundu kad sam je ugledala.

"Savršena je, hvala ti sestrice."

"Nema na čemu, drago mi je da ti se sviđa."

"A šta je ovo?" -Pokazala je na druge kutije pored kreveta.

"To su štikle i torbica koje idu uz tu haljinu, a u kutiji na stolu ti je ogrlica."

"Ogrlica?"

"Da, pogledaj."

Otrčala je do stola i odmah otvorila kutiju.

"Nije li ovo…?" -Upitala me iznenađena onim što vidi.

"Da, to je ona ogrlica koja ti se svidjela prošle godine."

"Ali rekla si da je preskupa?"

"I jeste bila, ali kasnije sam se predomislila i vratila se da je kupim. Nažalost već je bila prodata, a zlatar mi je rekao da na svijetu postoji samo pet komada takvih ogrlica i da je ta bila posljednja."

"Kako si je onda uspjela kupit?"

"Skoro mi je taj isti čovjek javio da mi je našao takvu ogrlicu, te da je mogu kupiti ako želim. Što sam i uradila, čuvala sam je za tvoj rođendan, ali nakon sve one frke zaboravila sam ti je dati."

"Ne mogu da vjerujem, sestrice.."

Pogledala me očima malene plačljive plavušice i podsjetila me na malenu djevojčicu kojoj sam nekada jedva mogla priuštiti pošten obrok.

"Tvoja je." - Nasmiješila sam joj se, zadržavajući suzu u oku.

"Volim te sestrice." -Zagrlila me jako.

"I ja tebe malena moja." -Uzvratila sam zagrljaj.

Brzo sam se odmakla od nje kako oboje ne bi smo počele plakati i razmazale skupu šminku, te joj pomogla da se spremi.

Gledala sam je u ogledalu dok se divila haljini i blještavoj ogrlici oko njenog vrata.

Ovo je bila savršena noć da joj je poklonim, ovo je njena noć i želim da njoj uvijek bude posebna i da je pamti. Želim i da taj osmijeh koji trenutno vidim na njenom licu traje zauvijek.

Večeras je noć njene i Leove zaruke, već  sedmicu dana Leo je pomno planirao godišnjicu firme njegovih roditelje i romantičnu prosidbu. Sve je bilo isplanirano u detalje, sad je taj plan samo trebalo provesti u djelo

 Znala sam da je Leo bio nervozan, ne zbog vjenčanja koje mu se približavalo nego zbog Stefaninog odgovora na njegovo magično pitanje večeras.

Ja, ja nisam bila nervozna. Poznavala sam svoju sestru, znala sam da bez obzira na sve taj odgovor će biti pozitivan i radovala sam se tome. 

Da, po prvi put u životu bila sam zadovoljna izborom moje sestre i potpuno sam je podržavala.

"Spremna sam." -Uzviknula je i zvala me iz mojih misli.

"Odlično, idemo onda."

Ispred zgrade nas je čekala luksuzna limuzina, sad sam znala zašto je Leo insistirao da on pošalje prijevoz po nas.

Sjele smo u limuzinu po prvi put u životu i ovo veče je konačno moglo da počne.

Zabava povodom rođendana firme održavala se u jednom od luksuznih Maksovih hotela. Pored mnogobrojih poslova kojim se bavio, posjedovao je i svoje visoko rangirane hotele. Mislim da je gradio i uređivao hotele samo kako bi imao na šta da troši  novac, jer ga očito imao previše, a nije se toliko bahatio sa njim kao većina multimilionera.

Došli smo pred hotel, gdje su nas dočekale dvije od Maksovih gorila koje sam prepoznala od onu noć kad je Leo bio povrijeđen, jedan od njih mi se čak obratio sa doktorice.

Izveli su nas iz limuzine i dopratili do ulaza, na kome se nalazio skupocjeni crveni tepih sa zlatnim šarama na rubovima. Na vratima hotela opet su čekala dva muškarca obučena u sivo odijelo koji su pozdravljali i provjeravali goste.
Kada smo se ja i Stefani pojavile samo su otvorili vrata i srdačno nas pozdravili, na što me Stefani pogledala i nasmiješila se.

Leo je stvarno mislio na sve!

Dvorana za zabave je bila savršena, sve od zidova, podova, stolova, prozora bilo je ukrašeno raznim ukrasima. Na plafonu je visio ogromni kristalni luster, tako obasjan svjetlošću da je oduzimao dah.

"Vau, nestvarno je lijepo." -Prokomentarisala je Stefani.

"Jeste, prelijepo."

Gledala sam u nju dok je promatrala okolinu i proučavala njeno lice. Imala sam osjećaj kao da će se svake sekunde nešto promijeniti na mojoj sestri, nervoza je već rasla u mome stomaku. 

No tu nervozu otklonio je Stefanin osmijeh kad je ugledala svog momka koji nam se približavao.

"Leoo." -Gotovo je vrisnula.

Pred nama se pojavila figura Lea u najzgodnijem obliku u kojem sam ga vidjela do sad. Nosio je bijelu košulju i tamno plavo odijelo sa kravatom koja je večeras popunjavala njegov stajling. Njegova gusta plava kosa počešljana na stranu, učvršćena gelom, obrijano lice i taj skupocjeni osmijeh. U njegovim očima nije bilo ni trunke nervoze, pretpostavljam da je sve to nestalo kad je ugledao Stefani.

Prišao je čvrsto je zagrlivši, a na njegovoj ruci zablistao je skupi sat.

Izmakla sam se kako bi im dala malo prostora, pa sam se okrenula da nam odem po piće.

Prizor koji sam vidjela pred sobom zaustavio mi je srce, pluća, mozak i sve druge organe osim suzne žlijezde kojoj je baš u tom trenutku bilo do plakanja.

Na svega par metara od mene stajao je čovijek kojeg sam noćima sanjala i čije su me oči proganjale kako u snu, tako i na javi. U njegovom zagrljaju kikotala se djevojka, duge plave kose sa crvenom haljinom i žarkim crvenim karminom koji joj je naglasavao savršen osmijeh.

Dok je pričala sa osobama preko puta njih naslonila je svoju glavu na njegovo rame, a on je rukom mazio čas po ramenu i ruci, čas po vitkom struku. Dodirivao je njeno tijelo, a njegov pogled oštro je bio fokusiran na mene.

Diši Nikol, molim te diši!!

Pogledom je skenirao moje tijelo uzduž i poprijeko, a da se pri tome nije trudio to ni prekriti.

Povrijeđena slikom sretnog para jedva sam skupila snage i okrenula im leđa pridržavajući se za stol.

Bila je to ista djevojka sa novina, znala sam da nešto ima između njih. Maksimilian ne bi dozvolio da ga tek bilo tko drži tako pod ruku, a da zna da su novinari prisutni.

Oči su me pekle i osjećala sam kad da će me noge svaki čas izdati.

Da stvar bude gora, kad sam se okrenula Leo i Stefani su gledali u mene, mašući. Natjerala sam svoje usne da se razvuku u lažni osmijeh i tiho zahvalila Bogu na ljudima koji su ih zaustavili trenutak kad su krenuli prema stolu za kojim sam stajala.

Brzo sam mahnula konobaru i uzela dva nepoznata pića koja mi je ponudio kako bi se sabrala i ugasila vatru u sebi.

Prvo je bilo greška, shvatila sam to sekundu kad sam ga salila u grli i osjetila kako glatko klizi niz moj grkljan. Nije gasilo plamen u meni, samo ga je više razbuktao i sad sam imala potrebu za još.

Drugo je bilo puno bolje, a noć je tek počela.

Krenula sam da mahnem konobaru još jednu turu i baš u tom trenutku visoka zgodna crnka u dugoj zelenoj haljini stavila je piće ispred mene te nepozvano stala za moj stol, preko puta mene.

"Moram ti priznati da si mi ti puno draža, usprkos kučkastom stavu kojim zračiš." -Rekla mi je dok je pogled držala na Maxu i njegovoj novoj djevojci.

"Izvini, poznajemo se?"  -Upitala sam zbunjeno, bijesna na sebe jer je moja povrijeđenost bila toliko očita.

"Izvini, sad sam se sjetila da se nikada nismo zvanično upoznale. Ja sam Ajana, Maximilianova mlađa sestra."

Tad sam se sjetila da sam se sjetila svega sto sam znala o toj djevojci. Ne vjerujem da je nisam prepoznala, a toliko puta sam viđala njene slike po novinama.

"Drago mi je Nikol." -Pružila mi je ruku koju sam prihvatila.

"I meni, čula sam mnogo o tebi Ajana."

"Ne vjerujem da je moj brat išta lijepo imao da kaže za mene."

"Pa ne samo od Maxa, nego i od Stefani i Lea."

"Ja sam o tebi čula sve najbolje, iskreno malo me nerviralo to, ali sad kad vidim sa kakvom je kozom moj brat nakon tebe... Mogu ti reći da si ti boginja za nju!" -Na ovo sam se nasmiješila u sebi.

"Pogrešno si shvatila, između mene i Maximiliana nema ništa osim poznanstva."

Sumnjičavo me pogledala, otpila gutljaj viskija i veselo coknula zubima.

"Nema potrebe da me lažeš Nikol, ja poznajem svog brata i vjeruj mi nikada ga u svom životu nisam vidjela toliko zagrijanog za neku ženu kao za tebe."

"Ne stvarno mi..."

"Poštedi me priče."

"Ti si žena koja je oborila Maximiliana na koljena i svaka ti čast na tome."

"Ja..."

"Sestro, ja sam u tvom timu. Ne moraš da se pravdaš" -Dala mi je čašu u ruke i nazdravila mi.

Pogledala sam u Maxa i iskapila sam čašu kad sam vidjela da on i dalje gleda u naš stol, a zatim nam je Ajana naručila jos jednu turu.

Čavrljala sam sa njom iako je ona predstavljala sve ono protiv čega sam se ja borila sa Stefani kad je bila mlađa, ipak mi je godila. Bilo je nešto u njoj što me podsjećalo na Maximiliana, samim tim sam je instinktivno zavoljela. Činilo se da je ta simpatija obostrana.

"A sada dame i gospodo, želim da vam predstavim najbolju doktorku stomatologije i ujedno specijalistu maskilofacijalne hirurgije koja je spasila moj život. Molit ću vas veliki aplauz za Nikol Benet."

Leo me predstavio kao da ulazim u borbeni ring, a kad sam se okrenulka da ga iskritikujem vidjela sam da nije sam. Sa njim pod ruku bila je Stefani, a pored njih sa lijeve i desne strane dva nasmijana lica Leovih roditelja.

"Leoo."

"Čast mi je doktorice, čuo sam puno toga o vama." -Njegov otac me laskavo pozdravio, pruživši ruku -"Ja sam Nejtan, a ovo je moja supruga Lisa"Nastavio je.

"Zadovoljstvo je moje." -Rukovala sam se sa njima.

Leovi roditelji bili su jako ljubazni, a njegov otac se posebno zanimao za moj posao sa poliklinikom. 

Našem razgovoru nedugo zatim pridružio se i novopečeni par večeri, Maximilian sa svojom atraktivnom plavušom.

Ubacio se u razgovor Levog oca i mog bivšeg šefa, Marcusa Meclernesa koji nam se također pridružio sa svojom suprugom.

"Kažem Vam nećete naći boljeg maksilofacijalnog hirurga od gospođice Benet." -Hvalio me Marcus sa čime se Max u potpunosti slagao.

"Slažem se sa Vama gospodine, rad gospođice Nikol je zaista impresivan", vidjeli smo to na Leovom primjeru.

Izbjegavala sam da ga gledam u lice, ali tu rečenicu izgovorio je takvim tonom da me natjerao da ga pogledam.

Pogledala sam ga i činio se hladan, a kad je uhvatio moj pogled namignuo mi je ili mi se samo pričinilo.

Od tog pogleda moje srce je stalo.

________________________________________

Dream_Nela ♡

Evo ga i prvi nastavak u novoj godini, ova vaša @UchihaMikotoSama me uspjela natjerati da napokon završim nastavak, nadam se da vam se sviđa.
SRETNA VAM NOVA GODINA i sve najljepše Vam želim u novoj 2020 godini. Puno zdravlja, sreće, ljubavi i da mi da Vam se u ovoj godini ostvare sve želje i ciljevi koje imate. 💞💞💞