-Ante Rebic-

"Dobro jutro"- veselo viknem i ostavljam poljubac na licu moje drage 'majke'.

"Netko je dobro spavao nocas?"- upita sa smjeskom.

"Cak i jesam."- odgovorim. Lijepo sam se naspavao i jutarnje sunce mi je popravilo raspolozenje.

Uzimam salicu iz ormarica pa u nju sipam kakao i mlijeko. Stavljam u mikrovalnu na jednu minutu i naslonim se na ormaric cekajuci.

"Gdje je Luce? Zar jos spava?"- upitam.

"Znas da je ona velika spavalica."- slegne ramenima.-" Ali mogao bi ju probuditi."- pogleda me i namigne sa smjeskom.

Nasmijem se pa nakon sto cujem zvuk mikrovalne uzimam salicu i krenem prema stepenicama. Cujem jedan pobjednicki smijesak iz kuhinje, no odlucim ga ignorirati.

Znam kako Lisa oduvijek masta o meni i Luce zajedno, ali to se nece desiti. Ne zato sto ne zelim, vec zato sto se mogu kladiti da Luce to ne zeli. Predugo se znamo, zapravo citav zivot, iskreno sumnjam da bi to funkcioniralo.

"Ustaj."- ulazim u sobu, ali Luce je vec budna i sjedi u krevetu sa mobitelom u ruci.

"Kasno palis momce."- izbelji mi se. Sjedam pored nje i bacim pogled na njen mobitel.

"Zasto se dopisujes sa Pjacom?"- zbunjeno upitam.

"Zasto ne?"- upita. Zato sto ne. Sta se ona uopce ima dopisivati sa njim.

"Samo sam pitao, svadalice."- odgovorim.-"Sto cemo raditi danas?"

"Zar nemas trening?"- upita. Klimnem glavom.-" Pa ti ides na trening, tako da bih ja mogla napokon u miru uciti."

"Mozes li prestati biti takav streber. Test ti je za tjedan dana."- odgovorim. Odmahne glavom, uzima moju salicu te bjezi dole na dorucak. Prevrnem ocima te krenem za njom. Ljencina, svako jutro mi mora ukrasti moju kavu.

"Vracaj to ovamo. Jesi li me cula?"- vicem za njom.

"Zaboravi."- dere se sa smjeskom. Iako je tek deset sati ujutro, ta mala ima energije. Uvijek je puna pozitive i to je ono sto mi se svidja najvise kod nje.

Sjedam za stol u kuhinji, odmah pored Lise, a Luce sjeda nasuprot mene. Pogodim ju bombonom iz kosare koja se nalazi na stolu, no spremno se izmakne.

"Prekinite sa prepucavanjima rano ujutro. Koliko godina imate?"- Lisa upita.

"Ljubavi, zar nije bolje to nego da ih gledamo kako se ljubakaju za stolom."- odgovara Lovre, Lucin otac.

Preokrenem ocima, dok se Luce crveni kao paprika. Iskreno, navikao sam na takve komentare. Ne prestaju od kad smo napunili 18. Mene to cak i ne smeta, ali Luce puca svaki puta.

"Mozete li vec jednom prestati?"- ljutito upita. Rekao sam vam.

Svi troje se nasmijemo, a Luce se histericno pokupi u svoju sobu. Ljutica, eto upravo tako bi ju opisao.

Ponekad se i sam zapitam kako bi zapravo bilo poljubiti Luce. Istina je da uvijek dobivam mazenje ili pusu u obraz, ali to je nista. Sasvim bratsko - sestrinski odnos.

/flashback/

-18. rodendan-

"Ovo je bilo savrseno."- bacam se na krevet pored Luce nakon sto smo dosli iz disco kluba u kojem smo slavili nas rodendan. Oboje smo podosta pijani i hvala Bogu na vozacu kojeg nam je unajmio njen otac.

Okrenem glavu prema njoj i pogledam ju. Lezi kao mrtva i zuri u jednu tocku na plafonu.

"Voljela bih da odemo do zvijezda. Zajedno."- kaze te se okrene prema meni i uhvati moj pogled.

"I ja bih to volio."- nasmijem se.-"Jako si lijepa, znas li to?"- upitam. Micem zalutali pramen njene smede kovrcave kose sa njenog lica. Nasmije se i klimne glavom.

"Znas li koliko si mi to puta do sada rekao?"

"Sto mogu kada si prava ljepotica."

Priblizi mi se te stavlja dlan na moje lice. Palcem njezno radi krugove kako bi me smirila. Iako sam pijan, nisam glup, znam da to radi samo kako bi me uspavala, ali nece moci.

Odjednom mi pogled pobjegne na njene usnice i toliko ju prokleto zelim poljubiti. Sutra ujutro cu pomisliti, koji si ti kreten, ali sada, u ovako divnom trenutku, jedino o cemu zapravo mogu misliti su njene usnice na mojima.

Priblizim joj se i vec smo toliko blizu da osjetim njen dah. Srce mi ubrzano kuca, tijelo mi se jezi, a moje oci se ne odvajaju od njenih.

"Pijan si Ante, znas da ovo ne smijemo napraviti."

"Nije me briga."

"Spavaj"- poljubi me u obraz i naslanja glavu na moje rame.

Tesko uzdahnem jer ocito necu dobiti ono sto zelim od nje. Barem jedan poljubac. Cak vise nisam ni pijan, potpuno me otrijeznila cim me odbila.

-end of flashback-

I tu sam izgubio volju i za pokusavanjem. Doduse, drugi dan sam shvatio koja sam zapravo budala bio, ali nisam to htio ni spominjati. Ne zelim ju izgubiti radi jedne moje zelje. Imam usana koje mogu ljubiti, to sto nisu njene, sa time cu se vec nekako nositi.

"A sta si se ti zamislio? Zar neces trcati za ljuticom?"- Lisa me ustipne za obraz i vraca u stvarnost.

"Mozda je najbolje da ju pustim da se odljuti."- odgovorim. Oboje klimnu glavom i nastave pricati o nekoj drugoj temi.

Ostavljam ih same za stolom i uputim se u svoju sobu. Spremam torbu za trening u koju ubacujem sve sto mi je potrebno. Uzimam mobitel te trazim Perisicev broj.

"Cekam te u Casablanci, kava prije treninga."

Posaljem i uzimam novcanik, mobitel i kljuceve svog auta. Otvaram prozor u sobi kako bi dobio barem malo friskog zraka i izlazim.

Dva puta kucnem po vratima Lucine sobe i ulazim.

"Ljutice"- kazem nasmjeseno. Okrenuta mi je ledjima i kopa po ormaru vjerojatno trazeci zamjenu za ovu pidzamu koju ima na sebi.-"Idem na trening. Navecer te vodim na jedno mjesto, nadam se da nemas planova."- kazem.

Ne odgovara mi sto znaci da ponovno tjera svoj blesavi inat. Koliko je zapravo tvrdoglava, ne mozete ni pomisliti. Ostavljam poljubac na njenoj kosi.

"Navikni na to ljutice. Oni jednostavno uzivaju komentirajuci nas. Ne daj se isprovocirati."- potiho kazem.-" Stvarno se spremi za navecer, malo cemo se provozati."- kazem.

U ogledalu vidim kako joj se iskrao mali osmijeh i vidim da nije ljuta na mene. Ostavljam jos jedan sitan poljubac kao utjehu i izlazim iz sobe. Za tren oka sam u dvoristu te sjedam u svoj auto.

Casablanca, nas omiljeni restoran i caffe bar, nije daleko odavde. Luce i ja cesto se prosetamo do tamo, ali stadion za treninge je dalje, pa jednostavno moram ici autom.

Palim radio i primjetim kako je ostao Lucin CD od Olivera Dragojevica, ali ostavljam pjesme jer ga volim poslusati tu i tamo. Guzva u Splitu nije toliko cesta, no danas je petak i svi negdje zure. Split je ubrzan grad, takoder ima turista koji jos nisu otisli sa zimskih praznika tako da nije trenutno ni toliko pusto.

Parkiram auto ispred restorana i izlazim van. Primjetim par pogleda, na koje sam iskreno vec i navikao, ali nikada vam paznja ne prija 100%.

Nasmjeseno ulazim u restoran i sjedam na svoje mjesto pokraj prozora. Konobarica, koja mi se nabacuje od kad je pocela raditi ovdje, odmah dolazi po moju narudzbu.

"Da pogodim, nescaffe od cokolade?"- sa smjeskom upita, klimnem glavom u nadi da ce se okrenuti i otici, no nastavlja razgovor.-" Gdje nam je Luce?"- upita. Koliko Luce ne voli nju, toliko ni ona ne voli Luce.

"Kod kuce."- kratko odgovorim. Mozes li se maknuti vec jednom?

"Cudo da nije ovdje sa tobom."- odgovori.

"Ne zelim biti bezobrazan, no mozes li mi samo donjeti narudzbu i pustiti me na miru."- upitam. Klimne glavom i u tren oka se izgubi. Stvarno nisam bezobrazan tip, ali mrzim tako znatizeljne osobe. Ta djevojka je totalni promasaj za konobaricu u ovom restoranu.

"Di si prika?"- Perisic me udara po ledima i sjedne nasuprot mene.

"Napokon da si se pojavio."- odgovorim sa osmjehom. Perisic mi je jedan od najboljih suigraca u reprezentaciji. Prihvatio me od samog pocetka, kao i ostali, ali sa njim sam razvio neki posebni odnos.

"Sta cu, da me ubijes kasnije."- odgovori i nasmijemo se.-"Gdje nam je Luce?"

"Doma."- kratko odgovorim.-"Ustala je na lijevu nogu, pa nije pametno da ju zajebavam"- odgovorim.

"Nisam ju vec dugo vidio, morao bi ju dovesti na neki rucak. Ova konobarica ludi kada vas vidi zajedno."- odgovori.

"Znam, nije jedina, njeni roditelji su posebno zaludeni sa nama dvoje.''- dodam.

"Svi su Antisa, prihvati to. Znas i sam da ce se kad tad nesto desiti izmedu vas dvoje."