Ništa posebno za reć osim da upalite pjesmu gore 🔝🔝🔝 Idemo dalje 😄 Enjoy! :)x

Chapter 53 - "Coming Home"

Elodie's POV

"Elodie. Elodie, došli smo." začujem muški glas koji tiho govori pokraj mog uha, a zatim polako otvorim oči. Nepoznata svjetlost me bljesne te prekrijem lice rukom, a zatim progunđam i napokon se probudim, pogledam prema lijevo, "Došli smo." Harry kaže, a ja uzdahnem dok se polako budim. Kad shvatim da sam naslonjena na njegovu ramenu, naglo se odmaknem i prstom zataknem izgubljene pramenove svoje kose iza uha.

"Oh... dobro." odgovorim jutarnjim glasom iako je bio jedan sat kad smo sletjeli,  te se brzo ustanem sa sjedala, no Harry ne napravi ništa.

"Mogu li...?" pitam kad vidim da on nema namjeru ustati, a ja ne mogu proći.

"Želim razgovarati s tobom o nečemu."

"Mislim da nemamo o čemu razgovarati..." uzdahnem i pokušam proći pored njega, a on se namjerno ustane i stoji na mjestu samo da ne mogu proći, "Harry! Harry, makni se."

"Neću dok ti ne sjedneš ovdje i jebeno me ne poslušaš." ton mu se najednom promijeni, a ja se nasmijem.

"Gdje si bio četiri godine da razgovaraš sa mnom?" prijekorno ga pogledam. Otvori usta i želi nešto reći, no ja ga zaista nemam vremena slušati, "I nakon četiri godine misliš da mi možeš govoriti što da radim?" pitam ga, pucajući od ljutnje, a on ne kaže ništa, "Tužno, Harry." prosikćem i ustanem se kad vidim da su ljudi polako počeli napuštati svoja mjesta u avionu.

"Elodie, molim te." uhvati me za ruku i stane pred mene, a ja svoju ruku odmah istrgnem iz njegovih, iako sam više od ičega željela opet doznati kakve su Harryjeve ruke na dodir.

"Nemoj mi s tim molim te, molim te." kažem, a on se nasmije kad shvati što sam rekla. Ispala sam kao najveća glupača pred njim.

''Samo mi daj jedan tren, molim te.''

''Rekla sam da ne govoriš to.''

''Molim te, mogu li to govoriti?'' provocira me, a meni se stvarno ne svađa u jedan sat ujutro.

''Uopće se nisi promijenio.'' pogledam ga prijekorno, i kad krenem proći pored njega, on mi opet zablokira put.

''Zašto mi ne dopuštaš da popričamo, jebote?!''

''Jer znam kako će to ići, Harry!'' i ja povisim ton, ''Ti napraviš glupost, ja se naljutim, ti se ispričaš i ja ti oprostim dok opet ne ponoviš isto ili čak napraviš gore. A trenutno imam obitelj i ti si mi zadnja stvar kojom se želim baviti.''kažem ipak malo preoštro, no on treba znati što mislim.

''Ali ti si meni prva stvar na pameti, Elodie! Iako su prošle četiri godine, ja te još uvijek-''

''Ti me još uvijek što, Harry?'' prekrižim ruke na prsima i pogledam ga u nevejrici, aon uzdahne.

''Elodie, još te uvijek vol-''

''Ej.'' muški se glas začuje iza nas dvoje te pogledam preko Harryjevog ramena, a Harry se okrene, ''Izlazimo.'' Jack kaže, a zatim pogleda prvo Harryja pa mene, ''Nešto se događa...?''

''Ne.'' odgovorim malo prebrzo, a onda uputim ubojit pogled prema Harryju, ''Ama baš se ništa ne događa.''

On pogne glavu i zakašlje se.

''Haz! Haz!'' Talia proviri iza sjedala, a ja uzdahnem, ''Idemo! Brzo!''

''Vjerojatno bi trebao ići.'' pogledam ga, a on se bez riječi okrene i uzme Taliu za ruku. Nešto joj s osmjehom šapne u uho i poljubi joj vrat a ona se nasmije, okrenu se prema meni i Jacku kao da ništa nije bilo i nasmiješe se.

''Nađemo se ispred!'' mahne nam Talia, samo uzvratim osmjehom, Jack se trudio biti uvjerljiv. Harry i ona napokon otiđu, i dalje se smijući. Gledam kako Harryjeva ruka prelazi s Talijinih leđa sve niže, no odlučim se fokusirati na Jacka pred sobom.

''Plaši me sva ta roza boja na njoj.'' Jack se našali, a ja se trudim nasmijati.

Kao svaki pravi dečko, primjeti da nešto nije u redu.

''Jesi li dobro?'' pita zabrinuto.

''Da, da... samo sam umorna.'' odgovorim. Da, umorna od laži, ''Gdje je Eva?''

''S tvojom mamom, zaspala je.'' kaže, a ja kimnem. Uhvatim ga za ruku te izađemo iz aviona. Napokon.

* * *

Elodie's POV

''Okej, svi smo ovdje?'' Hillary nas pazi kao malu djecu dok smo pred hotelom. Svi smo bili tu: roditelji, dečki, cure, djeca.

''Jesmo!'' viknemo sve u glas, a zatim uđemo u hotel. Eva se umeđuvremenu probudila te je poskakivala uokolo. I još uvijek tražila sok. Sve mi se ovo čini tako poznato. New York mi sam po sebi nosi toliko sjećanja. Toliko... svega. Nakon četiri godine, vratila sam se. I imam osjećaj kao da se ništa nije promijenilo.

''Imaju hrane u jedan sat?!'' Niall pita Louisa kad vidi kako je lijepo hrana poslužena, iako je jedan ujutro.

''Majko mila...'' Louis odgovori, a Zayn i Liam se nasmiju. Tada shvatim zašto je sve tako poznato i staro.

Ovo je hotel u kojem sam stanovala dok sam bila s Harryjem. Dobro, sad je Talijin, no ipak. Ugrizem se za usnu kako bih zaustavila suze kad mi se sve vrati.

''Okej, sad sobe...'' Hillary nam dijeli ključeve naših soba, ''Niall, Liam, Louis, Zayn, vi ste sedamdeset pet. Cure, sedamdeset šest, stariji, sedamdeset sedam i Elodie, Eva i Jack...'' nasmiješi nam se i pruži ključ naše sobe, ''Sedamdeset osam.''

''Mora da me zezaš.'' nasmijem se u nevjerici, no Jack me povuče za ruku prema našoj sobi, a Eva već krene ispred svih nas. Svi s kuferima poželimo laku noć te uđemo u svoje sobe. Dok hodam hodnicima, imam osjećaj kao da sve isponova proživljavam. A to je bilo vrlo potresno.

''Evo nas!'' Jack reče kad stanemo pred naša vrata, a Eva mu veselo viče da ih otvori. Progutam knedlu u grlu i pogledam vrata dok ih on otključava.

Uzdahnem kad polako odškrine vrata, a onda ostanem iznenađena. Sve je isto. Doslovno sve. Kao da nikog nije bilo ove četiri godine. Sve je točno onako kako sam ostavila.

Polako ušetam dok Jack i Eva očarano gledaju sobu, a zatim pokušam doći k sebi te sjednem na kauč. Ovo je tako jezivo, opet sam se vratila natrag. I sve se ponavlja.

''Wow!'' Eva veselo promatra velike njujorške zgrade koje se vide s prozora, a Jack mi priđe.

''Jesi li dobro?'' uhvati me za ramena, a ja kimnem.

''Jesam, samo...'' uzdahnem, ''...samo mi se ne sviđa soba, to je sve.'' slažem.

''Ne sviđa ti se?'' pita zbunjeno, a onda raširi ruke i zavrti se po gigantskoj prostoriji s osmjehom, ''Što ti se ovdje ima ne svidjeti?! Imamo i cvijeće!'' kaže, a ja slegnem ramenima.

''Jednostavno... ne osjećam se udobno.'' odgovorim.

''Pa dobro, tek smo stigli, umorna si, zar ne?''

''Da.'' kažem tužno, ''Idem do... spavaće sobe.'' kažem te dohvatim kufer.

''Lijevo je, ja mislim!'' vikne Jack iz dnevnog boravka.

''Znam!'' kažem.

''Kako znaš?'' pita, a ja se sledim i slegnem ramenima.

''Pretpostavljam...'' izvučem se uz osmjeh, ''Pa sve su spavaće sobe lijevo.'' osmjehnem mu se a on začuđeno kimne. Požurim u sobu. Pa ovo je bilo glupo. Ukočim se kad vidim ogroman krevet. I sve mi se vrati.

F L A S H B A C K

Osjetila sam kako se ponosno nasmiješio kad je koračao prema naprijed dok smo se ljubili, ušli smo u moju spavaću sobu.

Prstima sam sam mu lagano otkopčala ostatak košulje, a nakon toga ju je on sam skinuo. Ubrzo smo oboje bili u donjem rublju, a i ono je brzo nestalo kad me položio na krevet. Bio je na vrhu.

''Harry, čekaj...'' rekla sam nesigurno.

''Šta? Šta je?'' pogledao me, tad je shvatio, ''Ti... Nikad nisi...?''

''Ne.'' odgovorila sam posramljeno.

''Ni s Justinom?'' podignuo je obrve na što sam odmahnula glavom, a onda me pogledao s osmjehom, ''Ni s Louisom?''

Opat sam odmahnula glavom, ponosno se nasmiješio i poljubio me na trbuh.

''Neće boljeti, samo se opusti, okej?''

Nakon te noći sam shvatila zasto se Talia drži stalno blizu njega.

E N D  O F  T H E  F L A S H B A C K

Ovog su puta suze pobijedile. Sjednem na krevet te šmrcnem kad se sjetim kako sam se te noći posebno osjećala. A samo me Harry mogao natjerati da se tako osjećam.

''Elodie, Eva- uh.'' Jack kaže kad uđe u sobu, a ja brzo obrišem suze, ''Zašto plačeš?''

''Ma, alergija, vjerojatno od onog cvijeća...'' odgovorim brzo, a onda uzdahnem i priberem se, ''Idem Evi po sok.''

''Da, tražila je.'' Jack kaže, a ja se brzo ustanem s kreveta te još brže siđem na recepciju.

''Oprostite, imate li sok od jabuke?'' pitam ženu koja me čudno gledala. Ipak je jedan sat.

''Koja ste soba?'' pita ljubazno, a ja uzdahnem.

''Soba sedamdeset osam.''

''Okej, za minutu.'' odgovori, a ja ju pogledam.

''Je li moguće da zamijenim svoju sobu?''

''Ima li problema kojih želite prijaviti?'' pita zabrinuto. Tad se iza mene stvori Harry. Pogledam ga i protrnem, a onda odmahnem rukom.

''Znate što, n-nema veze... Hvala na soku.'' odgovorim i brzo otiđem dalje od njega na gornji kat, ostavljajući Harryja iza sebe. Čim izađem iz lifta, ne prođe ni sekunda - pribivena sam uz zid. Umalo da nisam umrla od straha.

''Zašto si tražila premještaj sobe?'' Harry me pita s osmjehom.

Naglo ga odgurnem od sebe.

''Harry, to nije tvoja stvar. Nisam tražila premještaj!'' slažem, još uvijek u šoku.

''Ja sam dobro čuo nešto drugo.'' nasmiješi se opet, a ja ga počnem udarati po prsima.

''Harry! Miči se od mene! Počet ću vrištati!''

''Jesi li se zbog toga htjela premjestiti? Da se ne sjetiš kako si vrištala sa mnom u onoj sobi, hm?'' zafrkava me, a ja osjetim suze u očima.

''Kako si umišljen.'' prosikćem.

''Sjetila si se svega, zar ne? Svega što smo radili u toj sobi, nisi li, Elodie?'' pita me podmuklo, ''I znaš da bi voljela to ponoviti.''

Gledam ga u nevjerici, a onda puknem. Ne može ovo više ovako. Ne, Harry. Nisam ja ona s kojom se možeš uvjek iznova igrati.

''Ni da si zadnji, Harry.'' bijesno ga gurnem, te u suzama otrčim u svoju sobu.

________________________________

A./N.: Moram ić brzo brzo brzo! Hvala vam puno na čitanju! ♥Vote and PLEASE comment, all the love as always,

G xxx