
46.
Na balkonu počela, ne pitajte ništa 😂 Enjoy! :)x
Chapter 46 - "Little One"
Elodie's POV
"Au, au, au, au..." neprestano ponavljam dok me Jack diže s kreveta, a ja se previjam u bolovima, "...boli, boli, boli..."
"Elodie, stvarno bismo trebali otići do ginekologa." kaže Jack, a ja ga pogledam.
"Ne znam..."
"Boli te. Elodie." kaže Jack zabrinuto, "Ne mogu te gledati dok te nešto boli."
"Pa nikad me nisi gledao dok sam u boli." skupim obrve i nasmiješim se.
"Gledao sam te kad te Harry ostavio." kaže, a njegove me riječi užasno zabole. Pa nisam valjda tako grozno izgledala kad me ostavio? Pogledam prema podu.
"Pa ja sam njega ostavila." kažem, "Nije me on nogirao." namignem kako bi pomislio da sam jaka. No nisam bila.
"Ali svejedno." kaže i nasmiješi se, "Boljelo te. A on je tebe ostavio s Tal-"
"Trebali bismo poći." prekinem ga i dam mu to znanja da ne želim pričati o toj temi, te se krenem ustati s kauča, no čim padnem natrag, on me uhvati za ruke i podigne.
"Zašto trudnoća ovako boli...?" namrštim se i dohvatim jaknu s vješalice.
"Žene više propate nego muškarci." osmjehne se on i uvuče ruku u rukav svoje zelene jakne, "Zato i žive duže."
"I zato su bolje i razumnije nego muškarci." dodam zafrkantskim tonom.
"A je li?" Jack otvori vrata, "A zašto je onda stvoren prvo muškarac pa onda žena?" pita Jack, prihvaćajući moju igru.
"Pa to je bar lako." odgovorim spremno, "Svima prvo treba skica prije nego što se napravi remek djelo."
* * *
Elodie's POV
"Sve se čini u redu. Vaša je beba potpuna zdrava i pravilno se razvija." liječnik mi se nasmiješi, a ja veselo uhvatim Jacka za ruku. On me s osmjehom poljubi u čelo dok ležim na posebnoj sjedalici. Majica mi je uzdignuta te otkriva već velik trbuh, a na njemu je namazana hladna mast.
"Tu je glavica..." liječnik mi aparatom lagano prelazi po trbuhu, a slika bebe na monitoru polako se pomiče, "...evo i noge. Još je sklupčana."
"Može li se vidjeti koji je spol?" pitam, a liječnik kimne.
"Dečko." Jack kaže, a ja odmahnem glavom.
"Curica."
"U pravu ste." doktor mi se nasmiješi, "Curica je."
Prekrijem rukama usta i obrišem suze s očiju. Oduvijek sam htjela kćer. Oduvijek sam maštala o tome.
"Isuse Bože..." nasmijem se i suze radosnice kliznu niz moje obraze.
"Eva...?" Jack mi se nasmiješi, a ja kimnem i ne uspijem suzdržati ni suze i osmjeh.
"Vi ste otac?" liječnik ga pogleda, a Jack kimne.
"Jesam." odgovori i uhvati me za ruku. Osjećala sam se tako sigurnom. Nekako je sve što sam željela ovdje sa mnom. Nekako mi se čini da nešto nedostaje. Ili netko...?
Ne, vjerojatno samo umišljam.
Nakon što smo gotovi s ultra zvukom, odlučim se odmah javiti mami.
"Mama!" viknem čim digne slušalicu.
"Elodie, reci? Što se dogodilo?"
"Mama curica je! Nosim curicu!" nasmijem se, a onda nakon kraće stanke čujem kako šmrcne.
"Tako sam ponosna na tebe..."
"Hvala mama. Termin je u dvanaesti mjesec."
"Odmah ću javiti tati." kaže, a ja se trznem.
"Dobro, ali..." odgovorim tiho, "...n-nemoj da Harry zna za to."
"Molim...? Ali, pa zašto...? Zar dijete nije njegovo?"
"Mama." prekinem je naglo i uzdahnem, "Ne želim da ona zna tko joj je otac. Molim te."
"Kako hoćeš..." odgovori nakon par trenutaka tišine.
"Da." kimnem, "Tako hoću."
"Okej, pa... vidimo se. Pozdravi Jacka!"
"Hoću! Bok!"
"Bok, draga!" kaže i njezin glas nestane, no pojavi se novi.
"Ej." okrenem se, a iza mene stoji Jack.
Ne znajući što da kažem na to njegovo nesigurno "ej", uzvratim istom mjerom.
"Ej." kažem, a kad vidim da ne govori ništa, uzmem si to za prilog i nastavim dalje, "Moja te mama pozdravila."
"Oh, pozdravi i ti nju." nasmiješi se.
"Nešto si mi trebao reći ili...?"
"Da." odgovori malo prebrzo. Naslonim se na zid i kimnem, odobravajući time da počne govoriti.
"Znam da nije trenutak niti ništa ali... pitao sam se pošto čekamo dijete..." nesigurno slaže rečenice, "Bi li mi voljela biti cura?" pita, a ja ga gledam raširenim očima.
"R-razumijem ako, o-ovaj, nećeš jer je možda malo prenaglo, no ipak sam pitao i ponuda je uvijek otvoren-"
Nasmiješim se i umijesto odgovora prislonim svoje usne na njegove. I da, osjećaj je bio nov. Nov i potpun.
_________________________________
A./N.: Nastavak je malo kraći jer je prazna baterija, no evo 😄 Nadam se da niste zaboravili na to iznenađenja koje imam za vas, ali tek pri kraju sobe, zapravo skroz na kraju no vrijedno je čekanja 😏😏😏 Iduća? Opet soba ili neka druga? Please comment here!!! ⬇⬇⬇ Vote and PLEASE comment, all the love,
G xxx
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro