Idemo dalje! Idemo dalje! Harry is about to lose his shit 😱😲 Ovo gore šta vidite je aerodrom u Splitu, stavila sam ga jer tu zamišljam sve događaje iz svojih priča koji su vezani uz aerodrome 😂 Tona slika i gifova 😍😱😢 Enjoy! :)x

Chapter 41 - "Airplanes And Skylines"

Elodie's POV

"Jesi?" Jack me pita kad sjednem u auto nakon što sam svoje kufere stavila u prtljažnik.

"Da." odgovorim tiho, no ne osjetim kako se automobil kreće.

"A jesi dobro?" podigne obrvu, a ja ne znam što da mu odgovorim. I jesam dobro i nisam dobro.

"Jesam." kažem i nasmijem se da prikrijem bol koja me obuzela kad sam se sjetila Harryja kako leži sam u krevetu i nema pojma da odlazim dalje od njega, "Jesam, sve je super." odgovorim.

"Sigurno?"

"Da." odgovorim malo prebrzo, no izgleda da Jack nije primjetio, "Imamo karte?" pitam ga, a on kimne.

"Mhm, imamo i novaca za prvu klasu. Bit će nam super." kaže zafrkantskim tonom i pokaže kovanicu.

Uspije me nasmijati, no moj osmjeh nestane kad pogledam prema Harryjevom prozoru. Suze mi opet naviru na oči, pomilujem svoj trbuh i maleno biće u njemu.

"Želiš li da idemo?" Jack me zabrinuto pita, a ja kimnem.

"Da." odgovorim, "Da. Idemo."

Harry's POV

Iz sna me probudi obavijest na Twitteru. Opet sam zaboravio stišati mobitel. Prevrnem se na drugu stranu krevet- čekaj... Drugu stranu kreveta? Naglo otvorim oči i vidim da nje nema.

"Elodie?" ogledam se oko sebe. Stan je prokleto tih, "Elodie?" ponovim glasnije.
Ustanem iz kreveta, možda se tušira. Otiđem u kupaonicu, no nikog nema. A nema ni njezinih stvari, šampona, odjeće... gdje je ona?

"Elodie?!" viknem, a moj glas odzvanja po praznim sobama. Krenem uzeti mobitel, a zatim odmah pokraj svog crnog iPhonea na noćnom ormariću ugledam ključ. Na njegovu zlatnom privjesku ugraviran je crni broj sedamdeset osam. To je ključ Elodiene sobe. Pa što on radi ovdje?

"Koji...?" kažem zbunjeno dok otključavam mobitel, a onda procitam njezin tweet.

Imao sam osjećaj kao da su mi se noge odsjekle. Uistinu je to napravila. Otišla je! Jebeno je otišla!

"Ne... ne, ne, ne..." govorim i listam dalje po Twitteru koji puca od hashtagova.

#HelodieIsOverParty
#HarryIsALiar
#ByeByeElodie
#HelodieIsFake

"Ne, ne, o jebote..." prekrijem rukama usta, "NE! NE, U PIČKU MATERINU!" viknem i dohvatim prvu stvar koja mi je bila pri ruci. Puknem daljinskim upravljačem od zid, a prije nego što se rasprši, u trenu kad udari od zid upali se televizija.

"Oh my God! The whole Harry Styles Fiancée thing was fake?! Fans got pisses after Elodie Swart stormed off their wedding, revealing the enagement was never real and was doing it only cause money! How are you gonna explain that to your fans Styles?!"

O, jebo sve. Opet dohvatim mobitel i pošaljem Elodie poruku, no one joj ne stignu na mobitel.

"Jeben ti mater..." šapnem i nazovem je, no ona se ne javlja. Zovem je opet. Ništa. I opet. I opet ništa. I opet i opet i zatim opet, ništa. Pošaljem joj još milijun poruka, no ona ne odgovara. Poruke preko Whatsappa joj se još nisu poslale. Jebote pas mater...

"NE! JEBOTE NE!" udrem šakom od zid, no tad se sjetim da je ovo pravi tvrdi zid a ne onaj tanki, "Au, pičku..." opsujem i pogledam krvave članke na vrhu prstiju. Prosikćem još nekoliko psovki, a onda na moj mobitel dođe Whatsapp poruka. Elodie.

Nakon što mi je rekla da je ne tražim, ona me blokirala. Blokirala me. Sto posto je s onim jebenim Jackom. Dobro, mogu i ja ovo igrati. Može me blokirati na Whatsappu, ali ne i u stvarnom životu.

Elodie's POV

Harry uvijek nađe način. Nakon što sam ga blokirala na Whatsappu, on krene preko poruka. Obrišem suze. Točno ga mogu zamisliti kako ludi doma i dere se. Vjerojatno je i razbio što. Ne mogu vjerovati da odlazim. Samo Jack, ja i dijete. Vrijeme je da krenem dalje. Harry je prošlost, a mene čeka nova budućnost u Los Angelesu. Skupa s Jackom.

Dok sjedimo u avionu, mobitel mi neprestano vibrira od poruka. Obavijet na Twitteru je jedna od njih.

Ne. Ovog se puta ne vraćam. Primjetim kako Jack čita preko mog ramena. Okrenem se prema njemu i ignoriram još poruka koje su mi pristizale.

"Ne znam što da radim..." uzdahnem. Jack me zagrli i pomiluje mi trbuh.

"Ovo što radimo je ispravno." odgovori i poljubi me u čelo, a ja mu se naslonim na prsa. I ja sam osjećala kao da je ovo ispravno. Valjda.

Prije nego što uzletimo uzmem mobitel još jednom i provjerim nove poruke. Od... Louisa?

"Gospođice?" ženski me glas prekine. Podignem pogled i ugledam stjuardesu, "Avion će uskoro uzletjeti. Molila bih vas da isključite vaš uređaj." nasmiješi se a ja kimnem.

"Da, uhm, naravno." isključim mobitel, a ona krene dalje.

"Passengers, this is your pilot speaking. The plane will take off in a couple of minutes so I kindly..." nisam više slušala pilotov glas preko zvučnika nego sam pogledala prema Jacku. Pruži mi slušalicu.

"Hoćeš?" pita me, a ja kimnem. Svatko sa svojom slušalicom u uhu čekamo polijetanje aviona.

"Koju ćemo pjesmu?" pita, a ja sa zamislim.

"Imaš li "Don't Let Me Down?"

"Chainsmokers?" podigne obrve a ja kimnem, "Aha, evo je." pritisne na pjesmu, no kroz slušalicu proizlazi poznat glas.

"...don't let me go... cause I'm tired of feeling alone..."

"Oprosti, slučajno sam stavio "Don't Let Me Go"..." kaže i promijeni pjesmu, no meni u glavi još uvijek odzvanjaju Harryjeve riječi.

____________________________

A./N.: ZADNJI 😢 DIO 😢 Ajme ovo kad se upali Harryjeva pjesma mi je najbolje 😢😢😢😢😢 Sutra se nastavlja, do tada vote and PLEASE comment! 😌 All the love,

G xxx