Idemo dalje, držite fige da niko ne učini išta glupo 😂✌ Uuuh, sve se zahuktava, prava drama tek počinje. 😥 Enjoy! :)x

Chapter 34 - "Unborn and Unwanted"

Elodie's POV

"Što si rekla?" Harryjev glas postane nenormalno slab i tih, a ja ponovim svoju rečenicu jednakim tonom.

"T-trudna sam." odgovorim, a Harry zabije glavu u dlanove.

"Što ćemo sad?" pitam bespomoćno.

"Mi?! Pa što ćeš ti?! Tvoje je dijete, jebote!" vikne odjednom.

"Ali i tvoje je! Harry, ti si otac, nema sumnje pa ti si jedina osoba s kojom sam... to napravila!" počnem lamatati rukama po zraku od panike.

"Ne, nemoguće..." Harry se uhvati za kuhinjski šank. Nikad ga nisam vidjela ovako preplašenog i blijedog.

"Moguće je, samo sam s tobom to učinila, Harry!" obranim se opet istom rečenicom.

"Što ako se ne sjećaš?! Možda si s nekim drugim spavala!"

"Okej, ne mogu vjerovati da si to rekao." kažem prilično mirno, no imala sam osjećaj kao da bih bez problema mogla razoriti čitav New York.

"Ni ja ne mogu vjerovati da si ono napravila Taliji! Elodie, pa to je jebeno previše, možeš završiti iza rešetaka!"

"Molim?!" viknem i šokirano ga pogledam, "Opet ona. Evo opet ona... Nisam znala da kočnice ne valjaju, Harry, ne bih joj to nikad napravila!"

"Ne zanima me, ona je zbog tebe u bolnici sad!" vikne. Pa ja ne mogu vjerovati da se opet na ovo vraćamo.

"I misliš da se ja sad osjećam super?!"

"Što misliš kako se ja osjećam?!" pokaže rukama sebi na prsa kako bih ga što bolje razumjela, "Već vidim naslov: "Harry Styles' fiancée ended Talia Bearns"!"

"Ali ja tu ništa ne mogu, Harry! Zar nije sada pametnije razmišljati o djetetu?!"

"Oho, pa to je još jedan naslov u novinama, vidim!"

"Harry!"

"Šta?!"

"Nemoj ti meni šta, kako ćemo s djetetom?!" povisim ton, a on mi na to mirno odgovori.

"Nećemo." slegne ramenima, "Pobacit ćeš."

Raširim oči i gledam ga ispred sebe, a jedna mi se suza otme i skotrlja niz obraz.

"M-molim?" glas mi zadrhti, a suze navru na oči, "Idiote! Neću ga ubiti, Harry!"

"Nemam vremena za ovo-"

"Reci mi." stisnem šake i progutam knedlu u grlu, "Želiš li ti uopće ovo dijete, Harry?"

On zastane neko vrijeme, a onda me pogleda svojim, sada blijedim, zelenim očima.

"Ne." odgovori, "Ne želim to dijete." odmahne glavom, a meni krv proključa.

"Ja ga želim! Nemaš mi ga pravo uzeti! Pa ono je u meni, nećeš mi ga uzeti!"

"Nemaš ni ti jebeno pravo uzeti Taliji mogućnost da hoda!"

"Evo vidiš, evo, svaki naš razgovor uvijek, ali uvijek mora završiti na Taliji. Čak i ako se radi o tvojem vlastitom djetetu! Pa jebemu, ako je toliko voliš otiđi k njoj!"

Harry me još jednom prostrijeli pogledom, okrene leđa i skupi svoju jaknu te munjevito izađe iz moje hotelske sobe. Toliko jako tresne vratima na izlazu da malen zlatni broj sedamdeset osam s vrata padne na pod.

"MRZIM TE!" vrisnem i lupnem šakom od vrata i padnem na pod. Zatvorim oči, a kad ih otvorim, suze ne pitaju dopuštenje da kliznu niz moje obraze.

a few hours later...

Elodie's POV

Kad začujem otključavanje vrata, brzo obrišem suze i ustanem se.

"Evo nas!" začujem dječji glas. Skupim obrve kad u prostoriju uđe malena plavokosa djevojčica, možda ima oko pet godina. Plavi joj uvojci padaju niz ramena, a roza haljinica leprša dok hoda prema meni i gleda me svojim velikim plavim očima.

"Voliš li ti jednoroge?" odjednom me pita nepoznata djevočica a ja prasnem u smijeh.

"Da, volim." odgovorim tiho, a ona zatim potrči prema njemu.

"Hawwy!" vikne, a on je veselo uhvati u ruke. Kao da mi trlja sol na ranu. Bio bi savršen otac.

"Heej!" on zaigrano vikne i napući usta prema njoj te je počne ljubiti. Dok se ona smije, i meni poraste osmjeh na usnama. Neka samo nju ljubi. Samo mene i nju. Jedine dvije cure koje može ljubiti.

"Nee vissse, Hawwy!" nasmije se i prisloni mu ruku na usne te ga zaigrano odgurne.

"Ma zasssto ne?" oponašao je kako ona govori na što se malena slatko zahihotala.

"Ovo je Lux." kaže i okrene se prema meni, a razpoloženje mu se odmah promijeni, "Kćer naše stilistice. Daj ruke oko nje." kaže Harry i spusti je na pod.

"Dok ti radiš što?"

Harry obuče jaknu i zakašlje se.

"Moram do bolnice."

"Kod Talije, misliš?"

"Da, kod Talie, idem kod nje." odgovori, vidjelo se da je iznerviran, "Djevojka zaslužuje da je bar netko oko nje, ako već nije onaj tko je kriv za sve." značajno me pogleda, a ja protrnem.

Kriv za sve?

"I trudnica također zaslužuje da je netko s njom, ako već to nije otac djeteta koji ide drugoj ženi." uzvratim, a Harry stisne vilicu.

"Ne znam kad ću doći." odgovori a ja mu se sarkastično nasmiješim prije nego izađe iz stana.

"Naravno da ne znaš."

Lux i ja ostanemo u tišini kad njezin zvonki glas odzvoni sobom.

"Hoćemo li pjevati?" pita me umiljato, a ja joj se nasmiješim.

"Ajmo." kažem te sjednemo za moj klavir. Glazba je nešto što obožavam. Uvijek sam htjela pjevati, no pošto sam sada glumica, ništa od toga. Previše sam zaposlena glumeći čitav život.

"Što je ovo?" Lux me pita. Okrenem se prema njoj, u rukama je držala četiri papira.

"Um, ma, pjesma koju sam napisala..." odgovorim srmežljivo kad se sjetim za koga je.

"Hoćeš mi otpjevati?"

Nasmiješim se i note stavim na stalak klavira. Nježno pritisnem prste na tipke klavira.
(A./N.: sad upalite pjesmu gore 😢)

"I'm looking for places to run and hide...", pjevam tiho dok mi se u glavi pojavljuje slika Harryja, "...I'll never forget you, Lord knows I've tried..." zatvorim oči i opet osjetim suze, "...wish I could see you without closing my eyes...", sjetim se njega i Talije skupa, a zatim u meni počne navirati ljutnja, "...but I know, I know, it's so far behind..."

Skupim snage i pustim da glazba uguši moj bijes prema Harryju.

"Fading out, fading out, can't get right, I'm tossing now turning out every night. I'm loosing my, loosing my goddamn mind, ask me why I did it, ask me why I did it, I'll say all..." zatvorim oči, "...for...", ugrizem se za usnu, "...love...".

Ponovim refren još jednom, misleći na Harryja.

"All for love, ask me why I did it." svaka se moja emocija koju sam imala prema Harryju rasplinula po sobi u obliku pjesme. Ljutnja, bijes, sreća, privrženost... ljubav.

"Znači, pala si mu pred noge i dopustila mu da te iznova gazi." začujem muški glas kako se podsmjehuje s vrata, "Sve zbog ljubavi."

Lux i ja se okrenemo prema vratima, susretnem pogled njegovih plavih očiju. Nasmiješi se kad drhtavo izgovorim njegovo ime.

"L-louis?"

____________________________

A./N.: Oho, evo ga. Nismo se odavno vidjeli, Lou 😅 Večeras će vjerojatno još jedan nastavak, ne mogu vas ostaviti na ovome. Pripremite se jer neće biti baš lijep 😥 Vote and PLEASE comment, all the love,

G xxx