Umirem od gladi, ova pizza ko da sama dolazi... cekam vec pola sata -_- Sta sam tila rec... a, da, sta je vama s ovom pricom?! Hahaha, bas ste mi zapeli za Helodie ;) Stalno dobivam od vas zahtjeve da pisem ovu haha, ali i meni je najdraza ;) Drama i romance, samo za vas u ovom nastavku! Enjoy! :)x

Chapter 20 - "Falling Into Tomlinson's Arms"

Elodie's POV

"Jesi li?" Harryjev glas je odzvonio dok sam polako vrškom četkice tuša potegnula tanku crnu liniju poviše trepavica.

"Idemo u restoran sa Sophie i dečkima, očekuješ da se tek tako spremim?" pitala sam ga, a onda još i dodala, "A uostalom, ne pričam s tobom." ton kojim sam rekla poslijednju rečenicu bio je malčice preoštar, no ipak, ni on nije bio blaži prema meni u sinoćnjoj svađi.

"Trebao sam znati da ćeš se ovako ponašati." rekao je. Čula sam kako je uzdahnuo.

"Ja ću se ponašati?" nasmijala sam se, "Kaže onaj ko svaki put nađe novi način kako da me povrijedi."

"Govorio sam istinu." rekao je.

"Ne." odgovorila sam, "Govorio si ono što ti misliš da je istina."

"Ne moraš me mantat, znam ja sve."

"Ne znaš ti ništa, samo umišljaš stvari i preokrećeš ih kako bi ja ispala kao negativac u čitavoj priči."

"Mi nemamo nikakvu priču, Elodie." odbrusio mi je hladno.

"Imaš pravo." rekla sam, "No još me zanima čime si me smatrao u prošlosti."

"Upravo time što jesi i sad." rekao je.

"Čime?"

Zastao je par trenutaka, a tada me prostrijelio njegov hladan glas.

"Prošlošću."

Oboje smo ostali u tišini. Bar smo to riješili, i tako me ne zanima čime me smatra. Samo nek... ugh, samo neka me pusti na miru.

Izašla sam polako iz kupaonice, vršcima prstiju pridržavajući vrhove svoje crvene haljine.

Susrela sam Harryjev pogled, u očima mu se jasno moglo pročitati da on mari samo za ono što je ispod haljine koju sam nosila. Ali me iskreno nije briga. Može biti sretan što me onu noć imao, iako i tu intimnost s njim žalim. Gorko žalim.

"Jesi li gotov s gledanjem?" pitala sam ga i okrenula se.

"Kako si znala da želim vidjeti i od zada?" nasmijao se iza mene dok smo silazili u predvorje. Fanovi i paparazzi su navrli, uhvatio me za ruku. Opet sam je osjetila. Tu vatru koja mi prostruji tijelom svaki put kad se dotaknemo. Približio me bliže k sebi dok sam gledala sve ove fanove koji su stvarno mislili da smo skupa. Koji su stvarno mislili da me Harry voli. I koji su stvarno mislili da ja njega volim.

Šteta što je to sve laž. Njega se ne može voljeti.

-

Elodie's POV

"Nećeš ništa jesti?" pogledao me Liam zabrinuto na što sam odmahnula glavom.

"Uzet ću vodu i salatu." rekla sam tiho. Gledala sam ljude koji oko mene uživaju u jelu. Što me podsjetilo, sutra mi je prvo vaganje. Što znači da se na treningu i u modnoj agenciji opet moram susresti s Talijom. Shit.

"Samo to?" Louis je pitao u čudu.

"Bože..." Niall je šapnuo, "Ma ne zezaj." njemu je nepojmljivo da neću ništa jesti. Ja ili bilo tko drugi.

"Ne, ne ma u redu je. Nisam gladna." slagala sam i brzo promijenila temu, "Kad će Zayn doći?"

"Sad bi trebao." Louis je rekao. Pogledao me, a onda pogled spustio prema podu. Napravila sam isto. Harry je primjetio i približio se k meni.

"Šta radiš?" pogledala sam ga.

"Samo da ne ispadne sumnjivo pred novinarima." rekao je.

Zayn nam je mahnuo s vrata restorana i došetao do nas.

"Sorry." rekao je tražeći mjesto, "Zaskočili su me fanovi." rekao je na što smo se nasmijali.

"Oćeš ti sjest tu?" dignula sam se i ponudila mu svoje mjesto. Harryjev me pogled pratio.

"Ne treba. Ima tamo mjesta." rekao je i inzistirao da dođem sjesti natrag do njega. Neko je malo ljubomoran. Svi su me u čudu gledali.

"Što?" pitala sam ih.

"Otkad si tako... smršavila?" pogledala me Sophie.

"Ah, to..." uzdahnula sam.

"Stvarno si... um, puno smršavila." dodali su ostali.

"Hraniš li je ti čim?" Liam i Sophie su zabrinuto pogledali Harryja.

Lažima, progovorio je moj unutarnji glas.

"Ona neće da jede. Bar u zadnje vrijeme." Harry je odgovorio na što su me svi pogledali.

"Otkad se ti želiš brinuti za mene?" prostrijelila sam ga pogledom. Samo sam čekala kad ću puknuti. Ovamo ispred svih koji misle da smo skupa.

"Moram. Za to sam plaćen." odgovorio je hladno.

"A i ti plaćaš Taliji da ti puši svaki dan."

Sjela sam za stol gdje su nas svi u tišini promatrali.

"Vama baš nije lako...?" Niall se nasmijao. Harry i ja smo samo zakolutali očima.

"Njemu je super kad ode vani s onim kurvama, a meni lakše kad ga nema doma. To je super." rekla sam i sarkastično se nasmiješila.

"Te kurve barem vrijede nešto."

"Zaboravljaš da bi ako odam tvoju tajnu mogao završiti iza rešetaka. Ja ne moram glumiti, dragi."

"A ja te podsijećam da mi onu noć dok sam te usrećivao nisi baš glumila, ljubavi."

"Te si se noći samo ti usrećio jer si dobio ono što si htio."

"A tek one noći u clubu... ono je bilo fantastično."

"Čim se vjenčamo, ja se rastajem idućeg dana."

"Nema problema, otpratit ću te na aerodrom."

"Kao slobodna žena ne želim biti viđena uz nepoznatog muškarca uz sebe."

"Okej, može te dopratiti Talia, ali će malo kasniti ako ti let bude ujutro. Nakon lude noći treba se odmor-"

"Ispričajte me." rekla sam i ustala se od stola, ostavljajući ih šokirane. Izašla sam na zrak ispred restorana. Hvala Bogu da je bio mrak pa nitko nije vidio moje suze. Baš u najslabiju točku - Taliu. Baš u nju cilja. I zna da je prezirem. Ali ne zna šta zbog nje proživljavam. Ne jedem, ne pijem, ne spavam, ne smijem se. Takav je moj život otkad sam s njim. "S njim".

"Šta je tebi?" čula sam njegov glas iza sebe. Okrenula sam se prema njemu.

"Šta je meni?" pogledala sam ga, nisam smjela.

"Zašto plačeš? Ne mogu vjerovati da plačeš."

"Ni ja." rekla sam, "A pogotovo da plačem zbog nekog kao što si ti."

"Daj, nemoj biti takva."

"Kakva? Nisi normalan. Pa ja ne bih uopće trebala razgovarati s tobom!"

"Možeš li se malo smiriti? Šta ti je?"

"Hoćeš li konačno prestati?!" zarežim na njega i on prevrne očima, "Je li tebi ovo neka vrsta igre? Zar želiš vidjeti do koje me granice možeš izluđivati?"

"Ne nije mi to bila namjera."

"Zbog svega što si učinio dok ja ovdje lažem čitavom svijetu za tebe ne mogu ni misliti drugačije!"

"Ma daj molim te, znam da ti nedostajem dok si u onoj svojoj sobi." kako je umišljen.

"Znači to je to? Sve ovo samo da kažem kako mi nedostaješ? Ne, Harry ne nedostaješ mi! Zapravo, da, nedostaje mi onaj lijepi dio tebe koji svako toliko izvire, a onda se ponovo utapa! Onaj dio iz kojeg sam nastojala vjerovati da si... dobar!"

"Oduvijek si znala kakav sam! Nikad se nisam ni pretvarao pred tobom! Ti si ta koja se pretvara!"

"Da se ne pretvaraš preda mnom još bi ovo moglo uspjeti, još bi-" naglo sam zastala, time mu pokazaujući da mu nisam spremna oprostiti.

"Što bi moglo uspjeti?" pogledao me.

"Ništa." rekla sam, osjetila sam bol u glavi, "Ti sad moraš otići."

"Ovo bi moglo uspjeti?" pokazao je na prostor između nas, "Kažeš da bi mi mogli uspjeti?"

"Ti stvarno ne znaš kad je dosta!" odjednom sam viknula na što je ustuknuo na čitav korak, kao da sam ga odgurnula, bol se pojačavala kako sam vikala, "I zato mi nemoj sad tu stajati i govoriti da ovo može uspjeti kad je prilično očito da ne može! Sve si uništio, dovraga! Kao što to uvijek radiš! Sa svima pa tako i sa mnom! Sve si ovo ti napravio! Nije mi žao tebe... zapravo je, žao mi te je jer nikad nećeš biti sretan! Uvijek ćeš biti sam i zato te žalim! Jer ja ću se, Harry, oporaviti! Čim ovo sranje završi vraćam se doma u Pennsylvaniju i nastavljam dalje sa svojim životom! Naći ću krasnog dečka koji će se prema meni odnositi kako si se ti trebao, ili bar pred novinarima, udat ću se zapravo, a ne prisilno! Imat ću krasnu djecu, krasnu obitelj, krasne ljude uz sebe, a ti ćeš se, koliko sada vidim, još uvijek petljati s onakvim droljama kao što je Talia!" odahnula sam nakon svog dugačkog govora, glava me ubijala, "Harry, ja ću biti sretna!"

Gledao me s otvorenim ustima, ne znajući što da kaže.

"Nisi..." i tu mu je glas puknuo, "...nisi sretna sa mnom?"

"A kako mogu biti, Harry?! Daj mi jedan, evo jedan razlog zašto bih trebala biti sretna!"

Kad je ostao bez riječi, uzdahnula sam i uhvatila se za zid kad mi se zavrtjelo.

"Jesi dobro?" uhvatio me oko struka.

"Mogu sama. Dobro mi je." rekla sam i namrštila se. Nisam ništa jela osim jogurta i vode već dva ipo tjedna.

"Past ćeš, blijeda si." rekao je kad sam ušla unutra.

"Ne, Harry, ostavi me!" rekla sam i došla do stola. Uhvatila sam se noktima za rub.

"Jesi dobro?" Sophie me pitala.

"Mhm... samo sam malo... vrti mi se..." rekla sam u jednom trenu, a u idućem sam već bila na podu.

"Elodie!" svi su vikali moje ime, bila sam u nečijim rukama. Zabila sam mu glavu u prsa.

"Elodie?! Daj mi je!"

"Harry, ti si već dovoljno napravio večeras, ne misliš li?"

-

Elodie's POV

"Jesi dobro?" čula sam muški glas do sebe. Okrenula sam se prema mjestu odakle je glas dopirao. Bila sam u nečijoj sobi. Ne u svojoj. Louis.

"Ej..." rekla sam slabo.

"Pala si sinoć. Mislio sam da bi te bilo bolje dovesti do mene jer ste se Harry i ti... pa bili ste vatreni sinoć."

Pogledala sam ga.

"Ne mislim tako vatreni! Ono... poprilično ste se posvađali." nasmijao se.

"Da... znam." rekla sam, "Hvala što si me doveo kod sebe doma."

"Ti si uvijek dobrodošla." nasmiješio se, "Čak i ako nismo skupa."

Teško je povjerovati da sam nekog ovako dobrog prevarila s nekim kao što je Harry.

"Louis, znaš da to nije dobra ideja..."

"Da, da, kužim... n-nema veze."

"Možeš li me odbaciti do hotelske sobe?" pitala sam ga, "Imam... um, trening." nisam mu mogla reći za vaganje.

"Nećeš kod Harryja doma?"

"Dosta mi ga je." rekla sam.

"Za danas?" Louis se nasmiješio na što sam hladno odgovorila.

"Ma za cijeli život."

_______________________________

A./N.: Eh, njima dvoje ne ide pa ne ide ;) Uopce nisam imala u planu napisat ovoliki nastavak, ali nema veze, raspisala san se :D pizza djeluje super na mene aha! :)x Iduća je "Amnesia" pa "A.D.I.D.A.S." a onda? Vote and PLEASE comment, all the love,

G xxx