Minhae P.O.V.

Udahnula sam duboko i pogledala u publiku. Zašto je ovde ovoliko ljudi? Nisam dobro razmislila pre nego što sam se popela ovde. Šta ako zabrljam? Bolje pitanje šta ako ne budem uspjela ni ton napraviti na violini?

Yoongi je počeo svoj dio da svira , a ja sam postajala sve nervoznija i nervoznija. Ne pomaže mi ovoliko ljudi što gledaju u mene kao ni Taehyung kojeg sam malopre vidila .

Bože molim te samo jednom mi pomozi radi Yoongija. Tata molim te budi sa mnom.

Polomila sam se još jednom u sebi pre nego što sam pogledala ponovo u publiku i ugledala učenike koji se podrugljivo smiju . Sigurno su oni odgovorni za ovo. Što je još gore među njima je i Xiomi. Znala sam da nije dušica kakvom se predstavlja ali ovo je previše .

Sad je dosta.

Y:"Idemo kozo."

Yoongi mi je šapnuo tiho i ja sam se osmehnula dižući violinu i gudalo u vis.

Uspjela sam, sviram! Sviram nakon četiri godine!

Yoongi P.O.V.

Uspjeli smo! Minhae ponovo svira! I prvi to čujem , dobro ne baš prvi prvi jedini ali tu sam. Prevazišla je barijeru da bi meni pomogla.

Osmjehnuo sam se što sam više mogao i prepustio se muzici. Ona vuče iz mene ono najbolje ,tjera me da budem bolji. Trenutno njeni pokreti i sviranje tjera me da sviram bolje ,da budem bolji od nje. Izvlači iz mene savršenstvo. Osjećaj je kao da nisam na sceni već na livadi zajedno sa njom i da sviramo iz dubine naših srca.

Ne znam šta bi bez nje.

Taehyung P.O.V.

Zašto? Zašto se ovako osjećam?

Ko je ono što svira violinu? Od nje i njenog sviranja mi srce poskače. Tjera me da se prisjećam svega što sam zakopao duboko u sebe. Pred očima mi se vraćaju sjećanja bake i Minhae. Ne želim to, boli me srce.

Pogledao sam u Hyungove koji su plakali gledajući i slušajući Yoongi-Hyunga i nju kako sviraju. Nisam bio ni ja svjestan da plačem dok nisam osjetio kap suze na ruci .

Šta nam se dešava? Ova sonata je ista sonata koju sam čuo milion puta , ali zašto me sad tjera da se ovako osjećam? Ona je sigurno kriva za to, ali kako? Zašto? Njeno sviranje mi je toliko poznato i toplo ali opet toliko nepoznato i hladno.

Cijela publika je bila tiha, kao da nije ni prisutna. Kako to radi? Sve nas čini počinjenim , dok se Yoongi smije. Svira sa takvom željom i ljubavi što je rijetko vidjeti .

Ko je ona!? Želim da znam. Moram da znam!

Minhae P.O.V.

Tokom sviranja sam imala zatvorene oči cijelo vreme , i sad kada se završilo otvorila sam ih i ugledala tatu. Sjedio je u prvome redu i ponosno se smijao.

Tata, hvala ti i volim te.

Tiho sam u sebi rekla i pustila suzu da padne. Cijela publika je bila tiha dok me je Yoongi čvrsto držao za ruku.

Y:"Bila si magična."

Pogledala sam ga i nasmijala mu se što sam bolje mogla ,i on mi je uzvratio. Tada je cijela publika podivljala, aplauz je bio ogroman, a meni se vratio onaj topli osjećaj oko srca koji sam uvijek osjećala kada bi nekog usrećila svojim sviranjem.

S:"Ovo je bila najbolja izvedba ove sonate ikad! Emocije koje ste nam slali su bile skoro pa opipljive, ostala sam bez riječi. Desetka i to savršena!"

Yoongi me je jako zagrlio i ja sam tek onda shvatila koliko sam se zapravo tresla cijelo vreme jer da me nije zagrlio pala bi na pod. Nisam osjećala noge.

Y:"Hvala ti hvala!"

Ja:"Skloni me odavde."

Jedva sam mu napisala prstom na leđima i on me je odmah podigao u stilu princeze i odnio sa scene ne mareći za tračeve koji će sutra da lete po univerzitetu.

Jm:"Hyung! To je bilo nevjerovatno!"

T:"Ko je to?!"

Zadnje što sam čula je bilo Yoongijev odgovor da žuri i zaspala.

.
.

Budim se ošamućena u nekoj prostoriji koja definitivno nije moja soba. Pokušala sam da ustanem ali su me vratile dvije snažne ruke nazad. Yoongi , prepoznala bi ih svugdje.

Y:"Hey, budna si."

Klimnula sam mu glavom još uvijek zbunjena šta se dešava. Imala sam lud san. Ponovo sam svirala i to sa njim na sceni pred svima.

Y:"Idem po doktoricu, brzo se vraćam. "

Dok si reko keks bio je ponovo pored mene sa našom doktoricom iz univerziteta, sigurno sam kod nje u ordinaciji.

D:"Zdravo mila, kako se osjećaš?"

Pogledala sam u Yoongija koji je klimnuo glavom i preveo joj sve što sam mu rekla.

Y:"Boli je malo glava ,kaže da je još uvijek ošamućena. "

D:"Dobro to je normalno. Mila doživjela si tako reći blagi šok, Yoongi mi je ispričao šta se desilo i ponosna sam na tebe. Da napravis tako veliki korak je nevjerovatno, zato si i izgubila svijest . "

Klimnula sam glavom i ponovo pogledala u njega. Nisam sanjala?Zar je morao da joj sve kaže? Skontao je šta sam htjela da kažem samo sa jednim pogledom i odmahnuo je glavom sa osmijehom, što znači da nije sve rekao. Dobro je.

D:"Ne brini se, biće ovo naša mala tajna. Možeš da ideš kući, kada dođeš popij čaj da te umiri i bićeš kao nova."

Ponovo sam klimnula glavom i Yoongi mi je pomogao da polako ustanem. Tada sam shvatila da sam u njegovoj odjeći. Šta?

Y:"Ja sam te presvukao, izvini."

Izdahnula sam što je on, da je neko drugi bio bi problem. Možda zvuči čudno što se osjećam sigurno jer me je on presvukao , ali već me je vidio u kupaćem, a to je isto kao grudnjak i gaćice .

Ja:"U redu je. Znači nisam sanjala da sam svirala?"

Upitala sam ga jer sam vidjela u ogledalu da mi je kosa puštena kao u snu, obično je uvijek imam zavezanu u rep. Nisam vjerovala doktorici jer je on mogao reći svašta da pokrije priču .

Y:"Da, bila si nevjerovatna."

Ja:"Vodi me kući. "

Y:"Idemo. Naočale?"

Pružio mi ih je u ruku i ja sam ih stavila. Ne nosim dioptriju, ali ih stavljam da ne bi privlačila pažnju. Usput sam i zavezala kosu u rep, pa stavila kapuljaču od njegovog duksa preko glave.

Ja:"Hvala."

Y:"Hvala tebi ,spasila si me tamo."

Pogledala sam ga sa osmijehom i tek tad shvatila da ima ranu u uglu usne. Tukao se?

Ja:"Yoongi! Tvoja usna?!"

Y:"Nemoj da se ljutiš, ne boli me."

Samo sam odmahnula glavom i uhvatila ga za ruku da imam oslonac, glava me još uvijek ubija. Kasnije ću da mu očitam bukvicu , ovo je bio naporan dan.

.
.
.

Uspjela sam da sviram na Kiminoj violini ali na svojoj ne mogu. Blokada potpuna, ne mogu ni da približim gudalo žicama.

Y:"Dobro, da probaš na drugoj violini?"

Ja:"Ne vredi. Ono je bilo u naletu adrenalina i jer sam se bojala za tebe, sad ništa ne vredi."

Bespomoćno sam rekla i vratila violinu u fotrolu. Izgleda da nema ništa od toga da se vratim sviranju, ali dobro, učinila sam ono što jesam za Yoongija i meni je dosta.

Y:"Ne odustajem, ono što si uradila... bilo je nevjerovatno , magično,van ovog svijeta."

Ja:"Ne pretjeruj."

Sve što sam uradila je odsvirala komad koji su manje više svi prije mene, ništa posebno . Pretjeruje.

Y:"Ne pretjerujem! Minhae nisam imao note kod sebe, ti si ih izvlačila iz mene . Tvoja aura je sijala tada više nego kod ikog i tjerala me da budem bolji. To je magija ako mene pitaš. "

Prevrnula sam očima i uzela kesu čipsa u ruke da jedem, nemam živaca za ovo trenutno.

Y:"Sad mi i jeste jasno zašto te zovu genije."

Ja:"Ja nisam genije!"

Zašto to svi kažu?! Nisam genije, okey!
Svi mogu da nauče da sviraju violinu , svi sviraju ista djela kao ja. Nisam genije!

Y:"Dobro, idem."

Ja:"Idi konju!"

Y:"Kozo."

Prevrnuli smo očima i on je izašao iz moje kuće. Smarator. Ne treba mi niko.

Ustala sam smoreno i htjela da sklonim violinu ,ali nisam. Iz nekog čudnog razloga uzela sam je u ruke i izašla iz kuće. Možda je problem u mjestu gdje sviram?

.
.
.

Došla sam na moje i nekad Taehyungovo omiljeno tajno mjesto u dubini parka gdje niko ne zalazi, a ima prelijepo jezerce.

Uvijek smo dolazili vamo da se opustimo i zabavimo ali sad samo ja dolazim. Sigurno se i ne sjeća da ovo mjesto postoji.

Ja:"Sad ili nikad."

Uzela sam violinu ponovo u ruke pošto sam namjestila tajmer na telefonu da me snima. Moram Yoongiju snimiti ako uspijem inače će ne ubiti.

Huuu

Taehyung P.O.V.

Šetao sam parkom kao i po običaju, uvijek sam to radio i kada sam srećan i kada nisam, bukvalno je tako bilo od kad znam za sebe.

Nekada je sa mnom bila i ona, ali sam siguran da više ne ide ovde, možda je i zaboravila na naše mjesto.

Taman što sam bio blizu jezera čuo sam zvuk violine. Neko je na mome mjestu?

Požurio sam tamo i stao iza drveta da vidim ko je to , ali je ta osoba stajala meni okrenuta leđima.

Sve što sam mogao da vidim je da je u pitanju niska djevojka sa dugom smeđom kosom koja svira violinu.

Način na koji je svirala mi je bio toliko poznat, ali se ne mogu sjetiti odakle.

Opet imam onaj osjećaj kao da mi srce preskače otkucaje. Da li je to ona cura od prije?

Prišao sam joj još bliže u nadi da ću vidjeti njeno lice . Želim da znam ko je. Kako uspjeva da mi ovo radi od srca?

Minhae P.O.V.

Uspjela sam da odsviram tatinu staru kompoziciju! Izgleda da je bio problem u mjestu gdje sviram. U našoj kući me sve podsjeća na tatu, a van nje ne. Možda i uspjednem završiti svoj semestarski rad.

Krc.

Čula sam neko šuškanje i lomljenje grana iza sebe pa sam naglo stala sa sviranjem.

Neko je iza mene. Gotova sam.

Udahnula sam duboko i brzo spremila violinu , stavila kapuljaču na glavu pa se upustila u bježanje. Ne znam ko me je posmatrao, i iskreno me ne interesuje samo da pobjegnem odavde.

.
.
.

Ušla sam zadihana u svoju kuću i brzo potrčala u sobu, samo mi još fali da me one dvije vide sa violinom.

Huu

Izdahnula sam glasno sa olakšanjem jer sam uspjela da pobjegnem. Vratila sam violinu na mjesto i krenula da uzmem telefon iz džepa ali ga tu nije bilo.

O ne ne ne ne ne.

Taehyung P.O.V.

Napravio sam slučajno buku i tiho opsovao, ali se u sekundi ona tajanstvena djevojka izgubila iz vidika. Bravo .

Smoreno i razočarano sam sjeo na isto mjesto gdje je ona djevojka malopre stajala i svirala.

Bip.

Okrenuo sam glavu prema drvetu koje je bilo odmah pored i ugledao telefon. Huh,tajanstvena djevojka je zaboravila telefon.

Osmjehnuo sam se srećno jer sad mogu da joj vratim telefon i da je upoznam.

Uzeo sam ga u ruke u nadi da ga uključim i shvatio sam da se on potpuno isključio,  prazna baterija. Sjajno, ako ništa bar ga imam.

Ja:"Ima da te nađem, i osvojim."

Pogledao sam zadnji put u jezero i krenuo nazad kući, jedva čekam da napunim telefon i vidim koje je ona.

.
.

Minhae P.O.V.

Sjedim sa Yoongijem u sobi i razmišljam o tome kako sam tolika glupača. Samo ja mogu da zaboravim telefon u po šume. Sva sreća imam šifru pa sam sigurna u jednu ruku.

Y:"Dobro gdje ti je bio mozak?"

Ja:"U lobanji logično!"

Y:"Pa što ga nisi koristila?"

Ja:"Niko mi nije dao uputstvo kako da ga koristim!"

Y:"Ja-"

Yoongi je samo odmahnuo glavom pa se opalio smijati . Lako se njemu smijati nije njemu telefon kod potencijalnog kriminalca ili čudaka koji zaobilazi duboko u šumu/park i prisluškuje druge osobe.

Ja:"Ne smij se! Pomozi mi!"

Y:"Kako? Vratila si se nazad i nije ga bilo, zvala si ga i nedostupan. Jedino da idemo u policiju i tražim da ga lociraju."

Zakukala sam i pokrila se jastukom preko glave. Glupačo jedna glupa! Zašto se meni uvijek najgore dešava?

Y:"Ali Hey sa vedrije strane, napokon možeš da sviraš. "

Prevrnula sam očima i ustala da nam napravim ice americano. Probaću da nazovem još par puta i onda ću ići da mi ga lociraju, na tom telefonu mi se nalazi sav život.

Glupo je reći ali ja koja ne komunicira sa drugim osobama imam jedinu opciju da se dopisujem i visim na telefonu.

Aghhh jebem ti ovakav život.

_-_-_-_-_-_-_-_

Izvinjavam se zbog gramatičkih grešaka.

💚

Nadam se da vam se sviđa novi dio.

Pls 👍and 💬