Tanke niti upitnika sa privjeskom točkom na kraju su mi se počeli vrtjeti po glavi.

Njegov zdrobljen izgled lica sa čekićem istine je mom srcu donijeo novo pitanje.

"Kakva se to istina krije na tom papiru?"

"Bojim se mnogo kakve će to posljedice ostaviti na mene?"

"Hoću li raditi?"

Osjetio sam kako mi se koža gužva poput krpe za brisanje poda.

Ali koja će metla obrisati novu informaciju?

Duša mi se sklupčala duboko ispod površine mog tijela.

Dlanovi su počeli bacati nakupine vode na meni.

Osjetio sam kako se noge poput čavla sve više zabijaju u zemlju.

Postao sam morska trava koja se leluja pod valovima svojih osjećaja.

Napetost je lupala nemilosrdno svojom palicom po mom bubnju srcu.

Osjetio sam kako mi se mozak spoljoštio poput palačinka za zombije.

"Ovo pismo bi trebao pročitati onaj koji sad nije tu-Thomas je izgovorio tu rečenicu tiho, sramežljivo sa nevidljivim trncima drhtaja."

"Misliš na Emanuela?"

"D...Da".

"Jel nešto strašno u tom pismu? - upitao sam jer je mećava znatiželje pogurnula moj jezik brzinom munje".

"Pročitaj sam, poprilično je šokantno".

Moj skener, oči su polako prelazile po slovima, pogledom su mazile ta crna slova koja su beživotno govorila istinu o podrijetlu.

Draga Fiora,

Voljena moja kćeri, moje srce se brinulo svaki dan jesi li ti dobro, jel ti netko možda izazvao vodena stakalca u očima. Ponosan sam što sam ti bio otac. Stalno sam mislio na tvoju sreću i bojao sam se istine koja bi sa oštrim šiljcima probola tvoju dušu. S vremenom sam shvatio da je laž otrov za tijelo koja paralizira tvoje glasnice i ne možeš reći pravu stvar.Bojao sam se izreći ime tvoje majke koja je nažalost, umrla od raka dojke.Kad se sjetim tog dana, suze mi naviru u očima i zalijevaju ova uvenula slova koja nikad neće narasti. Zvala se Milisiona. Dan, danas proklinjem sebe što sam se uopće oženio za drugu ženu Estruhu koja nikog nije poštovala samo je htjela mene iskoristiti jel bi inače završila na ulici. Kaže se u nadi je spas, no ta izreka nije točno. Nada je samo jedna tanka nit koja se brzo pokida na najsitnije komadiće. S njom sam imao dijete Emanuela. Nadam se da ćeš mu jednog dana oprostiti što sam ti ovo tajio. Znaj samo da te mnogo volim i želim ti svu sreću svijeta.

Sada moram ići u neki bolji, ljepši, svijet vječni. Prerezat ću si grkljan koji će uskoro ispovraćati krv. Osjetit ću kako moje ruke padaju poput grana koje otpuše vjetar sudbine. Past ću na pod i uskoro zagrlit grob.

Čuvaj mi se.

Voli te tvoj
Lasabon

Osjetio  sam kako mi se duša sve više steže i mom pupoljke srcu ne dozvoljava da zapomaže.

Pismo je lagano poput ribice skliznulo sa mojih ruku.

Dlanovi su se počeli lagano tresti poput žireva koji bi uskoro trebali past sa stabla.

Tuga je polako svojim oštrim kandžama rovala po mojoj duši i stvarala pukotine koje nikada neće zacijelijeti.

Duša se prestrašila i počela drhtati pod tamnom dekom patnje.

Moj mozak je proizvodio nova pitanja :

"Kako da ja to sada kažem Fiori i Emanuelu"?

Osjetio sam bolne komadiće srca kako mi probijaju dušu i ostavljaju tragove za cijeli život.

Oči su bile umorne od gledanja tih mrtvih slova na papiru.

Počele su ispuštati mjehuriće balona osjećaja koje sam držao u sebi.

Tuga je polako pucketala po mom  licu i ostavljala crvene, užarene tragove.

Unutrašnja bol je poput morskog psa jela sitne ostatke moje ribice duše.

"Jesi dobro"? - upitao me je blago, gotovo nečujno.

Ogromni plamen bijesa je počeo razarati moja kamenja u duši.

Oči su počele slati crvene signale opreza.

Moj jezik je brzo odvrnuo spektar riječi i izlio sav požar na Thomasa.

"Kako mogu biti dobro"! - riječi su jurile brzo poput rakete kao da će se zabiti u meteor.

"Kako ću ja sad ovo objasniti Fiori će pa duša mala će se slomiti".

Najradije bih sad uzeo gumicu i izbrisao ovo što sam sad rekao.

Crvene trake su se počele lijepit po mom licu.

Stid je izašao iz dubine moje duše i oštetio sobu mojih osjećaja.

" Opa, jel si se ti to zaljubio u nju "?- podrugljiv smiješak mu se nije skidao sa lica.

"Ma, nn.... ne nisam - glupo nepce mi se zapetljalo u krivom trenutku."

"Zašto onda zamuckuješ"?

"Kakav si ti, ne vjeruješ svome prijatelju? - uzeo sam kartu sažaljenja nadam se da sam  dobro odigrao."

"Preočit si, lice ti govori više od tisuću riječi."

"Imaš li ti djevojku"? - morao sam izbaciti zrnca znatiželje koja je izvirivala iz mene.

Osjetio sam mračne ruke tišine kako razdvajaju veselu energiju i na pozornicu života ubacuje negativnu.

"Ne želim pričati o tome".

"Naravno da mi moraš ispričati"!

"Kome ćeš, ako ne meni mi smo prijatelji-tlak mi se počeo penjati po ljestvama ljutnje.

" Mene nitko ne prihvaća niti hoće, moram raditi sve na silu jer nikad neću doživjeti pravu ljubav. "

Osjetio sam tužnu nit kako vuće njegov ton prema dolje i polako se spušta u ponor psihičke boli.

Suosjećanje u mom srcu je počelo raditi nemirne valove patnje.

Iz mojih tamnih školjka su počeli polako padati biseri tuge.

Polako su urezivali svoje nevidljive igle  te izrađivali slike sa tkaninom neizmjerne boli.

"Oprosti mi, nisam te htio rasplakati - Thomas je izgovorio tiho, gotovo nečujno.

Osjetio sam njegovo toplo gnijezdo koje je žudjelo za pticom ljubavi.

Lagano mi je dotaknuo ramena poput tople zrake sunca koja skriva svoju toplinu u sebi.

Osjetio sam vijenac prijateljstva kako mi se pruža niz tijelo i daje ogrlicu mira i sigurnosti.

"Volio bih kad bi zaista shvatio pravu vrijednost sebe".

"Ti si jedna predivna osoba, puna humora i tople vedre energije".

"Volim te mnogo prijatelju moj i hvala ti što postojiš".

"Boli me mnogo što si ti nesretan i obečajem ti dok sam živ uvijek ću biti uz tebe i potruditi se usrećiti te najbolje što mogu".

"Jaoj, što mi radiš rasplakao si me volim te puno i tebe i Emanuela vi ste mi sve"!

Odjednom, osjetim nečiji rep kako mi blago miluje leđa.

Usta mi se razvuču u najljepši osmijeh pun bisera koje bih poklonio samo njoj.

"Dobar dan"!

"Smetam li možda"-zbunjeno je upitala Fiora.

Ja  se lagano topim od njenog milozvučnog glasa  koji svira blago po mojim ušima.

Osjećam kako me sreća blago ljulja u koljevci ljubavi.

Srce moje nemirnog roniti i traži mjesto gdje će se zvuči da ga se ne otkrije.

Osjetim njen topli dah kako mirise ruža uvlači u moje nosnice.

Lagano se približava i trnci mi počinju plesati kolo sreće.

Osjetim njenu dugu mirisa i okusa kako polako oblaže moje usne ljubavi.

                       Kraj 1.dijela trilogije Prokletstvo
                                       s neba
___________________________________

Kako vam se činila priča? Koje sve događanje očekujete?