"Hoćeš li me poljubiti?"

Riječi mog najljepšeg labuda na svijetu su mi se vrtile po glavi.

Srce se počelo boriti sa blatom neugodnosti u meni.

"Miči se s mene, ti samo znaš upropastiti najljepše trenutke!"

"Ja moram tu postojati jer nas ti uvijek uvodiš u najveće rizike!"

Trnci su puzali prema meni poput biljke penjačice  koja mi je svojim trncima polako bockala moje srce.

Pluća su se mučila sa ogromnom količinom vode u sebi.

Obrazi su mi se zacrvenili kao da je na njih sletjela bubamara sreće.

Duša se osmjehnula svojim prašnjavim biserima.

Promatrao sam svojim očima njene slatke čokoladice koje me vuku sve bliže prema izvoru čiste, prave ljubavi.

Pogledala me milo poput napuštene mačke  koja žudi za ljubavlju.

Blago je otvorila svoju zemlju crvenicu i pokazala svoje najljepše, elegantne đurđice poput i nje same.

Počeo sam se topiti poput sladoleda na suncu sa zrakama ljubavi.

"Ljubavi moja najljepša, tvoj osmijeh je najdragocjeniji biser na svijetu!"

Nije mogla sakriti rumenilo na svom licu koje joj je obgrlilo odvažno crvena boja.

"Hvala puno dragi."

"I koliko ću to ja čekati tvoj poljubac?"

S ovim pitanjem me ubola sa žalcem svoje direktnosti.

Kako se tako lako zacrveni, a tako je direktno slatka moja labudica?

To će mi još uvijek ostati zagonetka.

"Ti si moja najslađa labudica!"

Došao sam laganim nježnim koracima do nje i raširili svoje ruke poput lepeze ljubavi.

Dodirnuo sam njenu mekanu kožu poput pijeska preplanulog na suncu.

Moje nosnice su prihvatile njen miris poput opojnog cvijeća.

Lagano sam je uhvatio za struk i spustio svoje mekane latice ruža na njen vrat poput leptira koji želi isisati najslađi nektar zaljubljenosti.

Moje usne su ostavljale tragove nježno, polako osjetile njen divan okus kokosa koji mi je zasladio usne.

Osjetio sam kako mi srce nemirno kuca poput bubnjeva.

Trnci uzbuđenja su mi poput biserne ogrlice zveckale po tijelu.

Strast me obgrlila svojim vatrenim dodirima.

Moje uho je svojim nevidljivim rukama hvatalo njene uzdisaje.

"Ahh, bože moj strasti moja uzmi me k sebi!"

Pokazao sam joj svoj znakovit osmijeh.

"Jel ti se sviđa?"

"Divno to radiš kao da si rođen za to."

Vražićak koji mi nije dao mira se uvukao u moje misli i stvarao ogromnu vatru koja je plamtila mojim mozgom.

Uskoro se razum priključio i sa saborom mojih misli odlučio da to i nije najpametnija ideja.

"Hvala, hoćemo se prošetati malo ovom divnom šumicom?"

"Može!"

Radost se oslikavala na njenom umjetničkom djelu od lica.

Najljepša slika za moje oči.

Moja ruka se sa svojim magnetom ljubavi povezala sa njenom mekanom, krhkom grančicom.

Osjetio sam njene prstiće koji su me svojim čarobnim štapićem ljubavi milovali blago po ruci.

Trnci su se lagano uspinjali sve više i više do moga srca.

Odjednom se neko dijete izrodilo u meni.

"Zašto odrasli moraju biti ozbiljni?"

"Pitam se gdje to piše."

"Jesi li čula ikada izreku  "U srcu uvijek treba ostati dijete."

"Nisam sasvim sigurna."

Znatiželja me blago bocnula svojim trnjem.

"Jel se slažeš s njom?"

"Pa, iskreno ne znam što da kažem treba se u životu zabavljati, a ne razbijati glavu nebitnim mislima."

"Bravo, moja pametna labudice!"

"Jel te mogu zvati labudice?"

"Iskreno mnogo mi je neobično, slatko i privlačno, a pogotovo iz tvojih prekrasnih usta."

"Oo ajde lijepo drago mi je čuti od tebe kompliment."

"Ja sam ti cura zar ne?"

Srce se nasmijalo, mnogo mu je drago što se opet vratila moja samouvjerena cura.

"Jesi najsamouverenja na svijetu!"

"Hoćemo li se penjati na drvo?"

"Haha stvarno, ti si lud!"

"Ja sam tvoj luđak!"

"Ijaoj što ljubav čini od čovjeka!"

"Kitu najljepšeg cvijeća sreće."

"Opet ti sa  svojim pjesničkim izrazima."

"A tebi kao smeta?"

Vidio sam sram kako se ulijeva u njeno lice.

"Am....Ovaj ne.... Divno je."

"Kako volim kad se moja draga zbuni."

Osjetio sam naglo bockanje igla njene ljutnje.

Vidio sam kako se njene oči skupljaju poput plamena na okupu.

Osjetio sam uskoro kako mi je rukom poput ljutog vjetra razdrmala ruku.

"Ej, što radiš?"

"Ma oprosti naljutila sam se bez razložno."

"Sve je okej simpatična si kad se ljutiš."

"Izgledaš poput rajčice iscijeđene od ljutnje."

"Joj!"

"Što bilo?"

"Nemoguć si , ali s tobom je sve moguće."

"Jel si se s nekim osjetila tako sretnom?"

"Iskreno nisam se tako osjećala ni s prijateljicom."

"Obećajem ti ja ću tu biti sve i brat, budući muž hehe, dečko naravno i prijatelj."

"Uuu trostruka ličnost."

"Jesi li dobar u sportu Emanuele?"

"Kako moje ime zvuči krasno sa tvojih usana."

"Dobar sam u trčanju kao gepard hehe, a ti?"

"Ja sam ti dobra u odbojci."

"Hm, s čime bismo mogli igrati sa nekim lješnjakom?"

"Ajme koliko si kreativan."

"Hoćemo mi šutiti dragi moj i uživati u zagrljaju tišine?"

"Može."

Svoje ruke sam obgrlio oko njenih okruglica ispunjene ogromnom ljubavi.

Trnci su opet počeli elegantno plesati po meni.

Tišina sa najdražom osobom na svijetu me je  obgrlila svojim najnježnijim rukama optočenim vrijednim  biserima.

Prepustio sam se zagrljajima, a srca su oko nas plovili na čamcima na jezeru ljubavi.

Vjetar je svojim nježnim uzdasima milovao naša ramena.

Osjetio sam kako mi nosnice podrhtavaju od raskošne lepeze mirisa.

Osluškivao sam mir kako lagano puzi mojim tijelom i crta umirujuće krugove na našim tijelima.

Prepustio sam se zagrljaju sreće da me pospe konfetima ljubavi.

"Ajme draga meni je predivno s tobom."

"I meni topim se kao sladoled."

"Kad san s tobom sve nestaje, sve patnje, tuge, boli, muke samo sreća i ogromna ljubav prema tebi ostaje."

"Divno si to izrekao pjesniče moj!"

"Hvala mnogo od svih riječi sa tvojih divnih usana, no najviše od svih riječi mi se svidjela riječ moj."

"Haha naravno posvojna zamjenica."

"Trebala si biti profesorica hrvatskog."

"Joj ne spominji mi hrvatski mrzim sam njegovu gramatiku."

"Ajoj da."

"Ja mislim da si se ti izvlačio sa književnosti zar ne?"

"Pa, pomalo i jesam ma da sam uvijek imao neku trojku jer su bile lektire koje nisam volio ni mogao razumjeti, ali sad kad sam odrasli razumijem da su tu bile lektire da nas nauče životu i raspoznavanju stilovima života."

" Wow kako divno se izražavaš."

" Hvala također moja draga. "

Odjednom se u mojim grudima stvorio vrtlog loših predosjećaja.

Promatrao sam sa svojim očima poput skenera najposebnijih bisernih cvijetova u mom životu.

Pogled sam spustio poput snopa svjetlosti na sadržaj u njenim rukama.

" Što to nosiš draga? "

"Pismo."

"Hoćemo li ga zajedno pročitati?"