Tijelo mi je drhtalo poput snjegovića koji je znao da će se uskoro rastopiti od straha pomiješanog sa tugom.

Srce je tužnim glasom otpjevao note sa spuštenim glavicama:

Što nam se to sprema
Edibella možda više nema.

Moj glas od muke plače
Što su u naš život samo ušle nedaće.

Gledam njegovu ruku kako pada
Moje će srce od toga da strada.
Vjetrom tuge i iščekivanja otpuhana je nada.

U očima mi se nadzirao vir tuge i htio se spustiti niz moje stijene.

Tijelo mu je postalo sve bljeđe.

Kosti su izrovale njegovo tijelo poput rudnika.

Njegovo lice je bilo ledeno poput pahuljice koja je ozebla i poprimila plavu nijansu.

"Nadam se da će tvoje lice opet biti rumeno poput mojeg omiljenog grožđa rose."

Suze su me izdale.

Osjetila sam kako se otkinuto staklo moje duše spušta niz kapke i dubi svoj put tuge.

Hladnoća poput Labradorske struje je spavala na njegovim rukama.

Njegove suhe ruke poput ogoljelih grana u zimi su samo mlitavo visile bez ikakvog znaka života.

Klijetke i pretkljetke u mom srcu su žalosno spustile glavice.

Osjetila sam oštar mač tuge kako nemilosrdno reže srce poput sirovog mesa.

Duša mi se izgubila u magli mojih osjećaja.

Hladan znoj se poput slapa spuštao po mom tijelu i pokušavao izliječiti rane u mom slomljenom, porculanskom srcu.

Lice mi je postalo crno - bijela slika bez emocija.

"Ajde izbori se sa demonima smrti, možeš ti to!"

"Ove ruke opet mogu postati posuda u kojem će se staviti velika količina ljubavi."

"Upali skriveno svjetlo u sebi."

"Neka ova tvoja tvrda kora otvori tvoju dušu.

" Ako se  probudiš želim vidjeti tvoj osmijeh koji će svakoga obasjati poput sunca. "

Kucanje je postalo sve žešće poput djetlića koji želi razvaliti drvo u potrazi za termitima.

Moje uho su rezali oštri, nemilosrdni zvukovi.

"Tko god da je unutra, neka otvara vrata odmah!"

"Inače mu se ne  piše sretan kraj njegove knjige života."

Ova prijetnja mi je stisnula srce u kuglu ispunjenu plinom straha.

Tijelo mi se zamrznulo pod utjecajem pahuljica ljudske hladnoće glasa.

Prsti su postale tvrde travke koje su primile rosu znoja.

Vrat se stresao poput debla pred sjeću.

Kisela kiša straha je izbijala na mojim pukotinama srca i izjednala ga do golog mesa.

Duša je ispustila svoju prašinu i sakrila se u dubine tamnog tijela.

Usne su počele podrhtavati poput napola puknutog tla.

Sa dozom straha u nogama sam napravila prvi korak.

Koraci su se vukli poput tereta moje duše koji su našli svoj dom u meni.

Ispružila sam ruku prema hladnoj, metalnoj bravi i drhtavim prstima odškrinula vrata.

Kad su moje oči vidjele tko je to na vratima napravile su kolo smrti.

Srce se uznemirilo i počelo snažno lupati po vratima mojim tijela, no strah je stao ispred njega i nije dao da izađe.

Pluća su počela vući kante kisika koje su u ovoj situaciji bile prijeko potrebne

Tijelo mi je počelo drhtati poput mačke koja se boji susreta sa ljudima.

Ali ovi nisu bezopasni.

Oni su opasni trio smrti.

Čula sam debele korake kako su zgrabili vrijeme i ubrzali ga za sekundu.

Njegova tvrda brada sa oštrim dlakama se našla ispred mog mekanog, preplanulog brežuljka.

Strah se uvukao u moje vene.

Oštar glas je razbijao moj bubnjić.

"Kurvo mala, koliko sam čekao da mi otvoriš je***a vrata!"

Čula sam šuškanje u džepu i strah mi nije dao mira.

Napetost je zaigrala svoj Rock on roll  mojim  tijelom.

Tijelo je ispustilo svoje drhtaje pomoću prekomjernog znoja.

Nisam mu htjela pokazati da ga se bojim , no tijelo me nije slušalo.

Treslo se poput grana koje su bespomoćne u šakama razornog vjetra.

Moj pogled se spustio prema dolje i uhvatio  u svoj fotoaparat viđenja  ogromnu metalnu oštricu sa oštrim zubima kao u aligatora.

Polako ju je približavao mojem vratu koji je skupio svoje vene, žile, arterije, kapilare kako bi ih zaštitio od moguće opasnosti.

"Ajmo se malo igrati krvave igre."

"Tvoj vrat je moje slikarsko platno, a moj nož kist."

"Što na to kažeš?"

Odgovorila sam mu šutljivim, sramežljivim, tajanstvenim upitnikom tišine.

"Mislim da je vrijeme da naša igra počne."

Srce je ubrzano trčalo sprint mojim tijelom, a vrat se počeo stiskati poput osjetljive mimoze koja skriva svoje listove od dodira.

Osjetila sam oštar kist kako vuče tanku, krvavu liniju mojim vratom.

Bol je prodirala moje organe koji su se smrskali poput raskvasenog kruha.

Srce se pretvaralo u mekane cvjetne latice, već odavno uvenule ruže.

Duša je postala pepeo  koji je svrbio moje grudi.

Krv je nastavila svoj tok zajedno sa komadićima moje izumrle kože.

Nož je zario svoje zube najsnažnije što je mogao.

U tom trenutku pijesak mojih riječi se jedva razasuo pred njima.

"Pr.....estani....... U...... U bo....bolnici smo."

"Dobro, drolja ima pravo."

"Dečki, sigurno ne želite posjetiti zatvorsku tamu zatočenosti?

Njihove glave su preplašeno kimnule glavom.

Teret straha se polako spuštao niz moja leđa kroz osvježavajući znoj.

Čujem drugo kucanje  na što se moje tijelo trzlo  poput žice na gitari koja nije dovršila svoj zadani ton.

Čujem kreštavi glas od mršavog:

"Bolje ti je da nekako sakriješ ranu inače  ti se loše piše!"

Posegnula sam za maramicom u mom džepu.

Lagano sam  stavila mekanu, bijelu maramicu da mi svojim vlažnim papirom liječi vrat.

Ušla je visoka  doktorica  sa kratko podšišanom crnom kosom koja je bila poput gnijezda.

" Jel ovdje sve u redu? "

Sumnjičavim pogledom nas je pogledala.

Sitan se javio sa umirujućim tonom.

"Jeste, ne brinite."

"Edibellu se pogoršalo stanje, zbog metka koji je duboko u grudima, a i izgleda da ima udarce na glavi ostat će u komi neko vrijeme."

Molim?

Ako on umre krivnja će me gristi  cijeli život.

Vrag koji se pretvorio u anđela je žrtvovao svoj život za mene.

Osjetila sam vodu kako prska iz mojih očiju i pada poput kiše na moje lice, jedenje tlo.

" Mogu li ostati još malo s njim? "

Srce je vozilo mojim tijelom na 100 km /h.

Polako sam se približavala njemu i uhvatila ruku poput užeta na kojem održavam svoj život.

Naslonila sam glavu na njegova prsa i pokušala čuti milozvučni pjev srca.

Razočaranje je zavladalo mojim tijelom.

Prsa su mu bila poput oklopa koji ga štiti od ovog okrutnog svijeta.

Odjednom sam osjetila debelu ruku na sebi kako me grubo prima za zapešća koja stenju od boli.