Promatram kako se  udaljavaju sjene ,a iza mene ostane prazno, crno polje puno vlastitih mina grijeha.

U meni se kotrlja želja za novcem koja će utažiti žeđ za silovanjem.

Bez potrebne količine silovanja moj život je uvenuli cvijet.

Osjećam težinu mojih grijeha kako mi pritišću moja pluća.

Vrište iz mog srca i gore u plamenu mojeg bijesa.

"Toliko nas je puno, a ti umjesto da se brineš za nas, bacaš nas u ponor pun gladnih plamena koji vape za našom krvlju!"

Morao bi uskoro zaroniti i naći novac.

Sve moram sam napraviti. Kad tražim da netko bude uz mene svi me napuste i potope me tamni, crni valovi samoće sa sjajnom bakrenom pjenom koja završava  vatrenim šiljcima.

Osjećam kako se  vruće žezlo hrani mojim srcem koje ima okus pokvarenog tkiva sa zmijama i crvima.

Glava se polako spušta umorna od uzvišenog stava  i dobiva izgled pokornog dječaka koji kleći i traži Božji oprost.

Ruke su pribijene uz tijelo i vise poput grana sa uvenulim lišćem.

Koraci se vuću za mnom poput teških kamenja.

Oči gube sjaj i zamjenjuje ih tama koja imitira zidine mog srca.

Silovanje je jedini način da se približim ženi i da ne budem povrijeđen.

Zbog moje visine sve su me djevojke zadirkivale i na mene bacali pijesak uvrijeda.

Govorile su :

"Žirafo jedna, hoćeš da te zajašem?

Ja sam šutio i s time odao zrcalo sebe kako sam slab, krhki.

Svaka osoba je mogla slomiti moje srce u vitraž, a krv mojih prekrasnih boja misli se razlijeva.

Taj šareni otrov je svojim tekućim kliještima stezao moju dušu.

Sa svojih devetnaest godina sam očvrsnuo.

Više nisam imao osjećaja prema nikome.

Svaka je bila poput smeća koje bi samo iskoristio i nemilosrdno bacio.

Do moje devetnaeste godine su me žene šamarale, šutnule me kao nogometnu loptu.

Još uvijek osjećam  bol kako mi proždire srce.

Kupam se u crvenoj vodi patnje koju ni sa ručnikom ne bi mogao isprati.

Grijesi mi guše moj vrat svojim snažnim čeličnim šakama.

Dah se otima iz ralja morskog psa.

Još osjećam kako po meni nemilosrdno gmize udarci i  sipaju otrov vječnog pamćenja.

U očima mi izvire voda sjećanja koja me polako grize svojim oštrim zubima.

Bol se penje visoko na najvišu ljestvicu i nemilosrdno skoči na mene.

Osjećam kako mi se srce pretvara u crvenu kašu punu pahuljica arterija, vena i kapilara.

Kapljice popuste nad jakim pritiskom boli i kliznu lagano po mojoj crvenoj stijeni.

Kandže lagano grebu moje lice i poput slikara vuče crvene linije.

Osjećam kako mi je srce probodeno sa dva  mača koja stružu po mojoj krvi.

Srce mi se topi u valovima tuge koja opsjeda moju dušu sa svojim mjehurićima.

Osjećam vjetar kako se sažalio nad mnom  i svojim plinovim rukama obrisao kapljice sa mog lica.

Ugledao sam dva prekrasna bića kojih su krasila čokoladno smeđa perja.

Oči su im bile duboke i crne kao vrtlog osjećaja.

Žuta se boja slikovito prelijevala prema dolje u obliku kljuna.

Njihovo malo tijelo su uzdržavale tanke žute grančice sa oštrim završetkom koji im je bio zamjena  za mač.

Pogledale su se zajedno i jedna drugoj napravile ljubavni potok sreće.

Njihova tijela su se poput magneta približavale jednoj drugoj.

Otpjevale su si najslađu pjesmicu koja je meni rastopila oči u plavi sladoled tuge.

Promatrao sam kako se njihovi  kljunovi savršeno uklapaju u cjelinu.

Mazile su se kljunovima i uživale u zagrljaju ljubavi.

Čak i ptice su si našle  svoju  drugu polovicu, a mene do kraja života nijedna neće htjeti.

Evo kad  sam se nadao da će sa mnom u potragu za blagom napustili su me.

Njima sam najviše vjerovao i oni su me eto uspjeli izdati.

Osjećam kako se u mom gorkom pudingu života od masline taloži pijesak razočaranja.

Pred sobom ugledam plavo prostranstvo kako širi  svoja ogromna usta.

Stabla pružaju svoje ruke u zagrljaj  kao da su zahvalni  na svom morskom biseru.

Sunce pruža svoje latice  da miliju površinu i  na nju bacaju zlatnožute sjajne niti koje se pružaju ovim jezerom.

Osjećam travu pod svojim nogama kako me svojim vratićima polako  gura naprijed.

Cvijeće izvija svoje žute glavice, a cvjetne ogrlice pruža suncu da im pomogne učvrstiti ih.

Znatiželja bridi u meni i  osjećam kako mi drhte dlanovi.

Noge su se čvrsto poput kipova ukopale u zemlju i strah ih je posipao svojim cementom.

Dah se otimao  i uspio izaći na slobodu.

Znoj se prolijevao po meni  poput  vodopada.

Osjećam kako mi vrat drhti pod slinom vode.

Gledam u vodu i vidim ogroman vrtlog koji me odvraća od urona.

Hrabrost ustupi prvi korak i svojim  snažnim pokretima gurne strah.

Ja uzmem dah, začepim svoje nosnice koje su uživale u masaži svježeg zraka i skupim noge poput žabe.

Odvažim se i skočim u vodeno prostranstvo koje obgrle moje tijelo.

Ugledam velike okruglice kako pogledaju prema meni.

Njihovi  zazrezi su se pretvorili u mjehuriće koje su ispuštali.

Prekrasne žuto, crne boje su se prelijevale poput paleta boja, a njihove ljuskice su obasjavale cjeli ocean.

Male peraje  su se držale priljubljene uz tijelo.

Njihovi repovi su se širili u ogromne lepeze koje su svojim zamahom rastjerivali mjehuriće.

Uhvatile su se za peraje i napravile vrtuljak.

Zamahnuo sam svojim nogama i rastezao nit vode između svojih prstiju.

Odjednom su moje oči izašle iz svoje unutrašnjosti.

Srce mi je lupalo u svoju boksačku vreću.

Znoj se poput magle širio mojim tijelom i obujmio ga svojom vodom.

Ono što sam vidio mi je oduzelo tok misli, moj pogled se poput priljepka prilijepio za neobičan prizor.

Usta su otvorila svoju provaliju iz koje riječi nisu mogle izaći.

~~~~~~~~~~~~~~~#&*&#*~~~~~~~~~~~~~~~

Flashback

Primijetio sam kako se bori sa zaljevom tuge u svojim očima.

Niz njene oceane su prsnuli mjehurići i izašla je plava boja tuga koja se prelijevala po vodenom platnu.

Osjetio sam stakalca suosjećanja kako probadaju moje krhko srce.

Osjetio sam njenu bol kako lagano grubim pokretima mazi moje lice.

Moje oči to ne mogu izdržati i ispuste vodeni jecaj koji se prelazak cijelom  vodom.

"E, molim te ne plači radi mene."

Osjetio sam kako mi miluje ramena, a ja sam se polako naježio i smirio.

Odletio sam na oblake sreće, a njen glas mi je masirao moje uho poput masera.

"Dirnula me u srce tvoja tuga."

"E, znači koliko god te mučile emocije koje držiš u sebi ti ne smiješ dopustiti da prevladaju nad tobom."

"Makni oblak oluje i zamjeni ga srećom koja svojim zrakama obasjava tvoje srce."

"Ja sam zadivljen kako si tako mudra."

"Hehe, moja životna tajna."

"Ovu ogrlicu mi je darovao otac da me čuva od zlih sila."

"Pomoću nje mogu osjetiti crnu, negativnu energiju i skloniti se od nje prije nego li me odvuče u ponor."

"Moj otac je umro zbog srčanog infarkta jer je puno pio i pušio, a najgore od svega trovanja se drogom najčešće u obliku raznovrsnih tableta.

Promatrao sam njeno lice kako se pretvara u poplavu suza.

Mnogo se trudila da mi sabrano sve ispriča.

Gušila je u sebi jecaje koji su spremni bili izaći iz njenih usta.

"Hoćeš li da ti stavim ogrlicu oko vrata?"

"Može, puno ti hvala."

Uzeo sam lagano zlatne niti koje su se presijavale po mojoj ruci.

Laganim pokretima sam stavljao ogrlicu na njenu mekanu, pahuljastu kožu i osjetio njen uzdah koji se otimao među usnama.

Među svojim prstima sam osjećao njenu mekoću koja se upijala u moje tijelo poput spužve.

Spustio sam svoju glavu na njena mekana gnijezda.

Ovako bi mogao ostati zauvijek.

Osjećam trnce kako šaraju moju nervozu po cijelom tijelu.

Odjednom moje oči postaju dalekozor, a osjetim kako se nečija sjena miče.

Brzo sam se sklonio sa njenih ramena, a srce je počelo kucati brzo poput trkaćih automobila.

Čujem njegov zbunjeni glas :

"Otkud.....ti ovdje Maksimillilo ?"

"Ovaj... Thomase htio sam sam naći škrinju."

"Zn....Znao sssam... kraći put do nje."

Riječi su jedva provirile iz crvenih vrata.

"Zašto me nisi pozvao?"

"Eto, lijepo našli smo se zar ne?"

"Da, nisam znao da sirene postoje."

"Evo, čuda  se događaju."

"Hoćemo li otvoriti škrinju?"

Osjetio sam kako mi se sirena približava i njen dah je vibrirao u mojim ušima.

"Osjećam njegovu crnu energiju, moram se zaštiti."

"Pozovi me svojim mislima i opet ću doći."

Gledao sam za njom kako se njena ljubičasta peraja udaljulje od nas.

U glavi sam se pitao :

Koja se crna energija nalazi u njemu?

Vratio sam se Thomasu i ugledao škrinju punu zlatnih kolutića koje se presijevaju poput dragocjenih ljuski.

U njoj je držao neki papir.

Znatiželja je proradila i pogon riječi se pokrenuo:

"Jel to u ruci držiš pismo?"