Nešto sjaji poput sunca sa pozlaćenim rubovima u mračnoj, vodenoj noći.

Sjena tuge miče svoje crne zastore,a kroz moj prozor duše zasja svjetlost znatiželje.

Znatiželja je poput vodiča koji te vodi u nove pustolovine, ali i propasti.

Sa osjećajem znatiželje se treba znati dobro raspolagati.

Osjećam kako mi škaklje srce koje se prepušta i glasno smije.

"Haha, Znatiželjo prestani, dobro pristajem, no trebamo li pitat našeg šefa?"

Razmišljao sam o Fiorinim riječima, a jedna mi se uslikala u mozak poput divnog platna sa raznobojnim riječima.

Unutarnji glas mi je šaptao:

"Srce je vodič, poslušaj ga."

Pogledao sam u svoj privjesak koji me je svojom čarolijom čvrsto uvjerio u njene riječi.

"Fiora, tamo nešto svijetli, hoćemo li vidjeti?"

"Hm, ne znam jel to pametno."

"Ti si mi rekla da slušam svoje srce."

"Jesam."

"Pa hajde, što te ne zanima što se nalazi u njemu."

"Zanima iako znaš i sam mi sirene smo vidovite pa možda i sama znam što je unutra."

"Ja jesam rekla da je srce najbitnije, ali mozak on je kao kvačica za točan odgovor na testu."

"Razumiješ li?"

"Tvoje riječi jesu duboke, ali pametne."

Znatiželja je uzela svoju palicu i lupila me po glavi, a riječi su poput ispaljenih metaka izašle iz mojih vrata ustiju.

"Otkud to znaš?"

"Stvarno me zanima."

Pištolj znatiželje se okrenuo prema meni, a moje riječi su preplašeno izašle van poput rijeke krvi.

"Jel ti imaš neku kletvu?"

"Možda prokletstvo u sebi?"

Vidio sam njena slomljena stakla u očima, a svojom rukom poput palme je polako skrivala svoje lice.

Njene prekrasne dubine je ispunila tama koja je ispustila svoj bijeli znoj.

Njeno lice je poplavilo i na njemu su se pojavile modrice povrijeđensti.

Lice joj se promijenilo u crnu boju bez povratka.

Tama je progutala svojim ogromnim, rastezljivim ustima poput ribe iz najtamnijih dubina moje i njeno srce.

Iz njene duše je počeo izlaziti crni dim koji svojim nevidljivim rukama zgrabi zalutale duše i poveže ih u plameno srce pakla.

Vidio sam svoju i njenu dušu koje su prljave prašinom zla.

Samo dobro dijelo može biti metla za toliki veliki otpad.

Odjednom je plava svjetlost obavila njeno tijelo.

~~~~~~~~~~~~~~&&~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Osjećala sam kako moja duša bolnim uzdasima poput izbjeglice napušta moju ljušturu tijela.

Tuga mi je kidala tijelo i razdvajala na bodeže grijeha koji su se zabili u moje srce.

Grijeh je ogladnio i odgrizao komadić mojeg srca koje se pretvorilo u slinavu, krvavu masu koja je poput razbijene lađe plovila mojim tijelom.

Oči su mi postale mutan, onečišćen izvor koji je razdvajao i rastalio moju sreću.

U ustima me pekla kiselina odsječenih komaraca i vampira koji su zabili svoje zube u moj grkljan.

Osjećala sam blatno jezero čiji mi okus zemlje zapinje za nepce.

Mučnina se nadizala poput južine i snažno me odbacila na dno.

~~~~~~~~~~~~~~~*&*&~~~~~~~~~~~~~~~~~

Sada sam gledao njeno beživotno tijelo kako poput sedimentne stijene taloži naslage njene duše.

Još mi je u glavi prizor borbe nje između same sebe.

Tuga mi je poput crnog cvijeća procvala i po mojem licu počela širiti svoj korov.

Lice mi je bilo izrovano kao zemlja koju je maloprije iskopala krtica bol.

Srce mi je počelo raditi poput mlina koji krv pretvara u impulse koji struje mojim tijelom .

Njeno beživotno, crno lice me gledalo svojim tupim, pomalo mrtvačkim pogledom.

On je u meni izazvao hrpu crva koji gmižu mojim tijelom i lagano se uvlače u razne kutke duše.

One najsvjetlije ubija svojim sisaljkama i popije koktel krvi sa slamčicom.

Promatrao sam ne bi što našao slučajno u blizini.

Nažalost, nisam imao ideje kako joj pomoći.

Odjednom je zasjalo zvonce, koje me je svojim piskutavim, pomalo kreštavim glasom pozivalo da mu priđem.

Pogledao sam svoj privjesak i činilo mi se da se smiješi na moje rješenje problema.

Lagano sam uzeo zvonce i stavio joj iznad njene glave.

Poput zvečke sam protresao njegovu bobicu koja je plesala u ritmu sreće.

Nestrpljivost me udarala po srcu koje je nestrpljivo oponašao otkucaje sata.

"Tik- tak, Tik-tak"

Mozak me je znatiželjnim unutarnjim glasom upitao :

"Kad će ona otvoriti oči i da poput ribice u jezero ponovno uskoči?"

Da mi je ovo pitanje na testu vjerojatno bih ostavio prazan odgovor, nevidljivo rečeno "ne znam".

Odjednom su se počele otvarati njene modre oči, a moje je srce htjelo da od radosti visoko poskoći.

Pomaknula je svoja nježna vesla.

Podignula je bisernu kuglicu pameti i pokušala se uspraviti elegantno poput labuda.

"Ne napreži se, slobodno lezi."

Zabrinut glas je poput slapa iskočio iz mene.

"Jesi li dobro?"

"Ne brini, bolje sam."

"Hoćeš li otvoriti škrinju? "

"Kasnije ću moram se pobrinuti da si ti dobro."

"Joj, što se toliko zamaraš mojim stanjem?"

Lagano je uzdahnula poput izmorenog vala od pustolovina.

Zabrinutost je izvirivala iz mene poput ogromne planine.

"Možeš li reći s čime se liječe sirene?"

"Moraš rastvoriti ovo zvono i taj prah razmazati po mom tijelu, malo peče, ali i liječi.

" Dobro, napravit ću to. "

~~~~~~~~~~~~#&*~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nestrpljenje je zatreperilo poput leptirovih krila.

Njegov bariton je ljubio moje uši najljepšim melodijama.

Vidjela sam kako nesigurno udara zvono u dno kao svraka koja želi zdrobiti orah.

Rastvorio je sjeme praha u zvonu i laganim, kružnim pokretima trljao moje ruke.

Osjetila sam kako njegove mekane ruke poput mačje dlake sipaju prah koji me počinje peći do razarajuće boli.

Moje srce je uživalo u laganim trncima koji su prožimali moju dušu.

Bolni žmarci su se penjali po mom tijelu i prisilanjali svoje krute rešetke željeza koji su gnječili moju dušu.

Usne sam stiskala do razorene boli koja je poput potresa prodrmala moje tijelo.

Zatvorila sam svoje prozore i tama je zagrlila moje oči.

Bol je postajala jača, intenzivnija, sjeckala je moje organe na sitne komadiće koji u mom blenderu misli iscijeđeni u tekućinu sa mirisom trule ribe, a okusom pečenih zmija i žohara.

Ubrzo sam osjetila kako se moje tijelo poput uvenule biljke oporavlja i sa aksolitskim sposobnostima regenerira različite dijelove tijela.

"Hvala ti."

"Oprosti mi što te jako boljelo."

"Nema veze, bitno je poslušati svoje srce, ali i razum koji neutralizira bol i usredotoči se na činjenice."

"Ti si napametnija osoba koju sam ikad upoznao."

"Hvala, život me naučio."

"Hoćeš li otvoriti škrinju?"

"Hoću."

~~~~~~~~~~~~~~&&&~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Poslušao sam njene riječi milozvučne poput šuma valova u školjci.

Lagano sam doplovio do škrinje, odvrnuo zlatni težak lokot sa ključem "Znanja i mudrosti."

Kad sam polako otvorio njegova usta osjetio sam crni dim koji je pržio moje oči poput jaja na oko.

Moja ruka je dotaknula mekani papir.