Čudim se svome hrabrom potezu što sam osvojila vrh tornja želja.

Još osjećam mekoću njegovih usana kako su masirale moje.

Nosnice mi primaju njegov opojni miris poput mog omiljenog sladoleda od jagode.

Okus njegovog osvježsajućeg okusa lubenice još mi je u ustima.

Dah mi hoda isprekidanim koracima, a srce drhti od požara emocija.

Razum me upita znatiželjnim glasom :

"Jel si napravila pametnu stvar?"

Pluća mi cvile jer sam prekinula njegovo maženje sa kisikom.

"Oduzela si mi kisik koji toliko volim!"

"Bez njega ne mogu da preživim!"

"Obožavam njegove prašnjave ruke kako mi masiraju krila!"

Trnci su mi se počeli valjati u mojoj lokvi zaljubljenosti.

Sreća je nosila svjetiljku i poput krijesnice obasjavala dušu.

Usne su mi se izvile u zagonetni luk pun neizgovorenih riječi.

Oči su mi sijale poput sunca koje bi jednim pogledom zagrijale svačije srce.

Moji bokovi još osjećaju vrele pečate dodira koji su lagano klizali po mojoj koži.

Moj mozak je poput filmske vrpce vrtio sjećanja na naš prekrasni film "Iznenadan dodir zaljubljenosti".

Odjednom je moja slatka razmišljanja prekinula vika, glasni tonovi su trgali moje ušne resice.

Oči su naglo napustila svoja mjesta i zbunjeno promatrali u zamućene obrise tijela.

Srce je počelo lupati sve snažnije svojom boksačkom rukavicom po mojoj vreći zvanoj prsa.

Čula sam nečiji hrapavi glas koji je sa svojim basom sjekao žile i sledio krv u venama.

"Ooopa, već poljubac!"

Vidjela sam Emanuelove obraze koji su polako poprimali boju iscjeđenog crnog grožđa.

"Ovaj... Ona je mm.. Mene poljubila."

"Bravo, čestitam na hrabrosti."

"Kako se zoveš?"

"Thomas, ti?"

"Bellrum."

Osjetim njegov snažan stisak ruke koji je vibrirao lošim signalom svog unutarnjeg WiFi - a.

"A ovo ti je Maksimillilo."

"Koji je taj?"

"Izgleda da duh kad vidim prazni prostor."

"Mala, imam slabe živce ne izazivaj."

Maksimillilo je šapnuo Thomasu:

"Ja sam htio biti nevidljiv bez emocija prema svima osim prijateljima."
~~~~~~~~~#&#~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Razmišljao sam da možda to nisam trebao učiniti.

Osjećaj nevidljivosti se hrani mojim venama, a u mozgu stvara vrtlog praznine.

U mom mozgu se počela javljati maglica sjećanja na Fioru.

Moram brzo naći način da je vidim.

Moje ju srce hoće svojom toplinom zagrliti, a uši se prepustiti ugodnoj masaži njenog umilnog soprana.

Vidio sam kako Emanuel pokazuje neko pismo i  daje mi da ga čitam.

Znatiželja treperi u meni poput laganih leptirovih krila.

Čitam svako slovo da mi se ureže u pamćenje poput žiga.

Vidim da je to tužna tematika koja bi mi trebala slomiti srce na sitne komadiće stakla , ali mene je sjena bezosjećajnosti zagrlila i pročitam ga bez imalo suza u očima.

Nakon nekog vremena mi se i Thomas pridružio i on čita to pismo sa mutnim emocijama.

Oči mu zasvjetle poput fenjera kad pročita za blago , a usne mu se izviju u pohlepnu provaliju emocija.

"Što kažete dečki na novu pustolovinu?"

"Koju?" - upita Emanuel sa zrncem znatiželje u glasu.

"Hočemo li zajedno biti gusari i naći blago?"

U mom mozgu je zasvjetlila žaruljica.

Vidio sam putokaz do moje Fiore.

Srce mi se osmjehnulo od sreće, a žmarci su me počeli lagano škakljati.

"Ja ne mogu to raditi moram nekoga posjetiti."

"Opa, koga to imaš?"

Joj što bi mu na to opa opalio jedan šamar, ali pokušao sam dozvati miris cvijeća da mi smiri moju vrelu dušu od požara ljutnje.

"Jednu poznanicu, a ti Emanuele hoćeš se pridružiti njemu?

" Ne, ne mogu moram nešto razgovarati sa Bellrum. "

" Ajoj, dečki baš ste neki nećete mi pomoći, puštate me samog. "

Čuo sam kako se koraci udaljavaju i svatko svojim rukama grabi za ciljem.

Moji koraci su klizili kroz mekanu travu i suncokrete koji su me svojim toplim osmijehom pozdravljali.

Sunce me je zagrlilo i na mene stavilo nevidljivu ogrlicu koja je grijala moje srce i dušu.

Osjećao sam kako nervoza plače, a njene suze natapaju moja ramena poput kamenja.

Srce mi je stepalo, a dah se svakim korakom do jezera sve više skraćivao.

Osjetio sam povjetarac kako mi miluje leđa i u uho šapće:

"Sve će biti u redu, samo pogledaj u svoju ogrlicu sa privjeskom."

Moj bliskozor se spustio do ogrlice, snažno sam ju stisnuo u svoje grudi.

Ta ogrlica je slala pozitivnu energiju koja je strujala mojim tijelom.

Duša mi se naslonila na kauč sreće i opustila se novim notama radosti.

Duboko sam uzdahnuo i u svoju posudu uhvatio vode kisika.

Noge su mi se pripremile za snažan skok.

Skupile su se poput žabe i zaronilie podvodnim prostranstvima.

Moje nosnice su primale miris slatkoće jezera poput meda koji zasladi  nepce.

Pogledao sam u ogrlicu, prisjetio se njenih riječi i poželio da bude ovdje.

Odjednom se oko mene počela stvarati svjetlucava, plava svjetlost koja je obavila moje oči prekrasnom tirkiznom bojom.

Odjednom je moje uši pomazio njen glas :

"Eee, tražio si me tu sam!"

"Nedostajao si mi!"

A kako si ti tek  meni, danima slušam tvoj mikrofon prekrasne melodije tvog glasa, oči se moraju priviknuti na tvoju očaravajuću ljepotom koja bi i slijepe učinila slijepim.

"Nešto si se zamislio?"-upitala je zabrinutim glasom.

"Ma.. Ne nisam."

Ove riječi su jedva izašle iz mojih zatvora usta.

"Jesi li ti možda zaboravio da sirene mogu čitati misli?"

Ajoj, evo gotov sam kao putar ću biti razmazan na kruh sumnje.

"I ti si lijep, ne moraš se ustručavati zbog toga."

"Zapamti jednu stvar."

"U životu slušaj samo glas srca, ono je pravi vodič i odvesti će te na prave putove.

" Mozak je tu šef bez osjećaja on daje logična mišljenja samo da odradi svoj posao. "

" Srce više razmišlja iako se to ljudima ne čini. "

" Mozak je za formalnosti, održavanje funkcija u tijelu."

"Srce održava tvoje emocije."

"Ja ne mogu da se ne nadivim tvojim mudrim govorima."

"Jesi li ti bila u situaciji kada si morala slušati svoje srce."

"Jesam i nisam ga poslušala."

"Zaljubila sam se u nekog čovjeka koji nije dio moje vrste i ne mogu mu to priznati."

Znatiželja me lupila po mozgu i morao sam izvaditi svoju traku riječi.

"Možeš li ispričati o tome?"

"Jel bilo u sadašnjosti ili prošlosti?"

"Hm, mislim da za to nije vrijeme."

"Kakav ti je osjećaj biti nevidljiv?"

Sjetio sam se Bellrum kako me nije vidjela i osjećao sam kako je moje srce zapostavljeno, zaleđeno u zamrzivaču bezosjećajnosti.

"Iskreno, grozan, srce i duša su ti zapostavljeni, osjećaš se kao smetnja duh smetnje koji remeti živote."

"Ajoj tužno, meni ovdje jedino ribice prave društvo."

"Hvala ti što si došao, bila sam previše usamljena."

S ovom riječi "usamljena" mi je zabila žalac u srce, a bol u duši je nabubrila poput bundeve.

Osjećao sam kako me kanđe tuge grebu po licu i gnječe moje oči koje od muke ispuste svoju popijenu vodu.

Osjećam kako mi svojim bušilicama buše ranjeno srce.

Duša mi se kida na tanke listiće papira i mojem srcu ne da mira.

Bol me prigrli svojim šiljcima koji isjeckaju moje srce  na sitne komadiće sirovog mljevenog mesa.

Odjednom na dnu vidim nešto što mi svojom svjetlošću zasljepi zamućeni vid.

____________________________________

Što mislite šta je ugledao?