U ovu tamnu, mračnu prostoriju je ušao prah zraka koji je dao života ovom mračnom prostoru.

Nož mi je polako skliznuo iz ruku i za rastanak od moje izmučene kože ostavio dva crvena traga poput krvavog mjeseca.

Osjetila sam oštru bol koja je prodrmala moje uspavane vene.

Od tolikog stiska sam zgnječila svoje oštrice i prislonila ih na usne koje su pustile krvave suze.

Moj vremeplov misli je stao, a nemilosrdna sjekira je naglo i oštro presjecala moj um.

Glavu sam spustila očajnički poput noja i zabila je u svoje nemoćne noge koje su drhtale poput pijeska kojeg ubijaju valovi.

Kisele kapi su se hranile mojim trepavicama poput crne trave.

Oči su mi se umorile od bolne stabilnosti i skupila sam ih.

Od muke su ispustile kapljice izazvane od stakla mojeg slomljenog srca.

Poput zvijezda padalica su se spuštale niz moje lice koje je bilo crveno od požara.

Najgora je šibica zvana Tuga. Ona zapali dušu i sve ostatke cvijeća radosti.

Duša mi je poput crvene oštećene tkanine koja je potrgana škarama patnje.

Plodovi srca polako venu i preuzima ih crno stablo koje budi strah.

Odjednom čujem lagane korake poput pera kako preuzimaju prostoriju.

Podignem glavu poput tužnog labuda, sklonim oštricu dok mi crveni sok srca prolazi kroz vene.

Srce mi uplašeno cvili :

"Bojim se što će se dogoditi sa mnom!"

"Nisam spremna umrijeti, želim svaki dan naporno raditi za tebe i trenirati svoj ogroman mišić."

"Ne želim da mi bude oduzet omiljeni hobij!"

Dlanovi mi poput boce primaju vodu znoja koja se prelijeva po meni i budi strepnju.

Dah polako nestaje poput ptice u letu.

Moj dah se spaja poput spajalice za njegov potrgan papir duše.

Pogled mu je pun rana njegovog ranjenog srca.

Suze plešu po njegovom licu i zadaju mu ogromnu bol svojim stopalima.

Strah me uhvati snažno za grudi.

Opet čujem njegov vatreni ton koji spali sve žilice u mom tijelu.

"Daj da vidim ruku!"

Ja sam ju sklanjala i otimala se poput miša u klopci.

Naglo mi ju je uzeo i poput lasera pogledom pržio moju kožu.

"Što znači ovo M?!"

"Ne šuti, odgovori mi!"

"Maksimillilo."

Vidjela sam mu bijes u očima kako se širi poput nezaustavljivog požara i prži sve pred sobom na svom roštilju ljutnje.

Svoj laser je uperio prema meni, a ton je povisio na najjačoj frekvenciji.

"Hoćeš li više oprati svoju prljavu robu prošlosti!?"

"Maksimillila nije briga za tebe tko zna koliko je cura ulovio u svoju erotsku klopku.

Lice mi se zgušvalo poput novina sa lošim vijestima na faci.

" Ne govori tako o njemu! "

" Ja ne znam koji ti veliki problem imaš, ali ja tvoje izljeve lave ne mogu više trpiti!"

"Edibello smiri svoje živce i tu vatrenu vodu ljutnje prolij na nekog drugog!"

Vidjela sam kako se pred mojim oštrim pogledom slama poput stakla, a krvava tuga mu boji oči.

"Ne mogu ni ja više živjeti sam sa sobom."

"Vidiš ove suze?"

"Ako ne vjeruješ iskrene su."

"Mene boli isto koliko i tebe kad vidim tvoju isječenu ruku kao da su je mravi posuli svojom kiselinom."

"A ne boli te kad si mi ti sam davao žigove po koži!?"

"Boli, ali pomozi mi ne znam što radim, ja sam poput bumbara."

"Zadajem žalce, ali kasnije se tuga poput naslaga nagomila u meni i učini me debljim!"

"Koliko vidim tebi fale kilogrami, hoćeš da ti ih ja dodam?"

Po prvi put u životu sam vidjela kako mu se lice izvija u luk radosti.

"Haha, hvala ti Meilla, dobro si me nasmijala."

"Hoćeš li mi dopustiti da te ove grešne ruke prigle k sebi?"

Ovako mi je bio čak i simpatičan na čudan način.

Predomišljala sam se dal da pustim okove svoje duše i prihvatim njegov zagrljaj ili da još više dodam blokova i znak STOP na prolaz na cestu mog tijela.

" Može. "

Dopustila sam autu da pristupi mojoj cesti i osjetila njegove nježne ruke kako me grle poput šala po zimi.

Strah je zadrhtao mojim tijelom, ali sam ga ubila poput komarca koji usisava krv hrabrosti.

Prepustila sam se njegovom ogrtaču i spustila glavu na njegovo rame.

Ono je bilo poput privremenog gnijezda sigurnosti.

"Oprosti mi i ako mi dozvoljavaš moram se udaljiti od tvog zagrljaja jer ga ne zaslužujem.

" Zaslužuješ ga bez obzira na rane koje si mi zadao i ti si čovjek. "

" Svi mi griješimo neki više neki manje , ali je bitno da se pokajemo. "

" Kako da se popravim?"

"Ne želim griješiti, a napravim isto."

"Znaj da ti ono s bebom ne mogu oprostiti, ali znam da ti je ovo bio tvoj lijek za dušu?"

"Jesam li u pravu?"

"Jesi."

"Ja se iskreno čudim tebi toliko ti zla napravio i dopuštaš da te zagrlim."

"Svaka bi mi zabila duboki žalac šamar."

"Ja eto ne znam, previše sam suosjećajnja i alergična na tuđu patnju i bol."

"Ja sam tebi oduzeo drugo srce."

"Znam da jesi i još uvijek osjećam praznu kutiju u svom tijelu."

"Kad sam te vidio kako se rezeš bojao sam se da se ne bi ubila."

"Za još jednu smrt ne bih htio biti odgovoran."

Ove riječi su bockale moje oči iz kojih je izašao potop vode koji je ležao na mom krevetu licu.

Ugledala sam njegove oči kako ih bodu šiljci trnja grižnje savjesti i kroz svoje prozore je ispustio velike kapi kiseline.

" Ja... Ja ne mogu gledati tebe dok plačeš."

"Ni.. Ni ja."

Riječi su se probale probiti kroz vrata i jedva su otvorile ključanicu.

"Hoću li ja cijeli život biti zarobljena ovdje?"

"Ne  znam."

"Shvaćaš li da mi fali društvo i svaki dan me mač samoće probija."

"Ugljen prošlosti se taloži i najmanju stvar naloži."

"Opaaa dobro ti idu rime."

"Hvala."

"Kad sam bio mali sam pisao dnevnik i pjesme koje nikome nisam pokazivao."

"Jedini čitatelj je bila moja duša."

"Imaš li ovdje te pjesme da mi ih pročitaš."

"Nažalost ne, od ljutnje sam ih spalio."

"Ajoj žao mi je."

"Tebi bi trebao jedan ametist, lavanda i kamilica za smirenje."

"Čime se baviš?"

"Bolje rečeno čime sam se bavila."

"Prodavala sam nakit od ametista."

"Ooo, lijepi posao."

"A čime se ti baviš."

"Iskreno ja sam kriminalac i radim u mafiji

" Krvoločni ljudožderi. "

" Auu jeziv naziv. "

Odjednom se čulo kamenje koje prodire kroz usta vratiju.

____________________________________

Što mislite tko baca kamenja?