Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

42.dio

S ovim riječima me ranila duboko u dušu. Poput filmske vrpce su mi se počela javljati sjećanja kako su me maltretirala školska djeca.

Od tolikog bijesa nisam ni bio svjestan da joj zadavam rane.

Osjećaj bijesa me je zarobio u plamenoj  kugli koja me je svojim vrelim jezicima usisavala u sebe.

U svijet bez razmišljanja, svijet zadavanja boli i rana.

Moj mozak je još vrtio sjećanja na Meiiline riječi.

"Nikad  nećeš goriti od plamena sreće  samo će ti tuga biti bliže i zabijati nož u tvoje već ranjeno srce."

Niz moje oči pune krhotina otkinute duše zbog svemoći zlobe  koja me probadala duboko u dušu, protekle su  vode  tuge.

Tuga mi se poput šala zamotala oko vrata i grijala me svojom kiselinom .

Zagledao sam se u svoje srce sa zgražanjem na licu i pitao se.

"Otkada si se tako pretvorio u pustu, krhku, razbijenu olupinu bez duše, radosti i sreće."

Ono mi je odgovorilo :

"Traume su me slomile poput stakla i postao sam zagađen otrovom zlobe koja mi je poput alkohola i droge opila svu radost."

Vidio sam na njenom licu kako joj ova tišina još više stišće srce poput janjeta koje drhti na hladnoći.

"Meni nitko ne može pomoći."

"Prošlost me izgradila i slomila osnovne temelje moje duše."

"Traume iz života su me uništile i ne  mogu se izboriti sam sa sobom i svojim osjećajima.

" Ja sam slab i osjećaji su me prevladali i potopili poput razornih valova. "

" Samo da te nešto pitam, otkud si naučio koristit ove metafore i tako mudro riječi. "

"Možda od ove mlade dame ispred mene." - zagonetno se nasmiješio.

"Reci mi iskreno, zašto si me oteo?"

Sram je istresao na mene svoje kapljice bijesa i nelagode.

Tijelo mi je počelo drhtati poput drva koje se boji siječe i ogromne boli koja razara njihova debla.

Odlučio sam pitati napametniji, a možda i najgluplji organ.

" Dal da joj kažem istinu?"

Mozak mi je odgovorio :

"Ako joj kažeš istinu otvoriti ćeš dušu i ona će vjerojatno svojim umilnim riječima zakrpati tvoje duboke rane.

" Ako joj kažeš laž, tvoja duša će se zapetljati u klupku riječi. "

" Osjećaš se ugodnije, ali zar se čovjek ne osjeća bolje kad konzumira drogu?"

"Jel to ispravno?"

"Nije to je privremeno zadovoljstvo koje te vodi u jamu propasti."

"Ja ti neću izabrati odgovor, sam ćeš birati po svom osjećaju, razumu i srcu."

Moja usta su odlučila pokrenuti svoja vrata i otvoriti put prema istini.

"Ovako je sve počelo."

"Ja sam te promatrao sa Maksimillilom i žar ljubomore me upiknuo jako poput žalca pčele."

"Ljubomora je pustila svoj otrov u moju dušu i taj me dim gušio."

"Razmišljao sam koga li ću tako voljeti, tko će mene ovakvog željeti?"

"Znam da ovo bolesno i jadno zvuči , ali kada sam te oteo osjećao sam se konačno moćnim kao sudac koji presudi tuđem životu."

"Oteo sam te zbog toga, a ima i još jedan razlog."

"Ja sam bio prokleto sam i usamljen, falilo mi je društvo."

"Znaš li ti osjećaj kad si sam u ovoj maloj kolibi koja sužava prostor tvoje duše?"

"Nekako u ovu prostoriju koja me je svojom tamom obavijala poput tamnog ogrtača odjednom je ušla svjetlost."

"Obasjala je tmine moga srca i svojim riječima si bila poput metle koja je čistila tamu i unijela toplinu u moje srce."

"Znam da ovo nećeš moći nikada shvatiti ni razumjeti, ali nadam se da ćeš jednog dana skupiti snage za veliki ljudski čin, oprost."

"Znam, ove rane će proći, ali sjećanja i traume nikad ne nestaju, one nam postaju suveniri sa putovanja u patnju i bol."

Nestrpljivo sam čekao njen odgovor kao vrabac hranu.

Htio sam njene riječi koje će nahraniti moju dušu , a ne ovu tišinu koja mi sablasno poput šuma valova struji u ušima.

~~~~~~~~~~~~~&*&*~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Vidio sam njene bisere kako sijaju od sreće.

"Da, to je haskij, moja omiljena pasmina, a koja je tvoja?"

"Isto."

"Oo, drago mi je da smo našli sličnosti."

Iskreno nikad prije nisam imao priliku susresti se sa haskijem.

Ali tako je neodoljiv,poput nježnog pupoljka cvijeća koje ti pruža nježno svoju glavicu, željnu pažnje i brige.

Vidio sam Bellrum kako je poput tužnog suncokreta kojem fali dodir sunca sagnula svoju glavicu.

Nježno sam joj svojom rukom poput ogrtača sigurnosti zagrlio bokove koji su se prepustili mojem dodiru.

Čuo sam kako pokušava zarobiti dah, no on joj je brzo iskliznuo iz grla poput rose sa lista.

"Što je bilo?" - nježno sam ju upitao.

"Da me barem otac vidi ovakvom sretnom."

"Što je bilo s ocem?" - zapitao sam s glasom ispunjenim brigom i suosjećanjem.

Vidio sam njene oči koje se bore sa neprijateljom tuge.

Suze ispunjene tugom su joj nakvasile trepavice, visjele su poput rose koja ima želju za samoubojstvom.

" Isplači se slobodno, pusti vodopad tuge da izađe iz tvog zatvora duše."

"Kad se čovjek isplače i ispriča ono što ga tišti, olakša si dušu."

Vidio sam kako joj se tužne oči umorne od skrivanja emocija propuštaju vodu tuge koja se polako spušta niz njeno lice.

Uzeo sam rubac jer me njena tuga pogodila poput kamena ravno u srce.

Lagano sam joj uhvatio nestane mušice tuge i ubio ih u svom rupcu.

"Ispričaj mi, bit će ti lakše."

Osjetio sam njene bolne drhtaje koje su mi poput stakla raskrvarili srce.

"Moj otac je bio znanstvenik i jednog dana, kada je  bio moj 18.rođendan, odlučio je  istražiti rijeku i snimiti pastve u njoj.

" Taj dan mi je loš predosjećaj u grudima govorio kako će se nešto loše dogoditi. "

" Ja iskreno ne znam, jel mi otac mrtav ili živ, njegovo tijelo nije pronađeno.

" Joj, tako mi je žao, nemoj plakati. "

Njeno lice se poput oluje, počelo smirivati, oseka njenog srca je pomaknula vodu s njenog lica.

Njene, jednolične usne su se raširile poput lepeze.

Zvuk njenog osmijeha mi je stišao bol u mojem srcu.

"Ha, ha, ha, daj se odluči prvo kažeš slobodno se isplači, a onda nemoj plakati."

"Znam da zvuči nelogično, ali htio sam da skineš ogromno stijenu sa svoje duše, ali ujedno me ta bol probada i ujeda za srce."

"Ti nisi trebao biti  pekar, nego pjesnik".

"Imaš pravo, možeš li vjerovati da su meni i misli u rimama."

"Ajde, reci mi svoju pjesmu."

Strah je počeo drhtati i poput impulsa prenositi na moje ruke i noge koje su se tresle poput zvečke."

Osjetio sam kako mi sunce prozore otvara
I prekrasne slike pred mojim očima stvara.

Ustao sam se iz kreveta i odlučio napraviti jelo
Danas sam htio obući odjelo.

Počešljao sam svoju kosu,
I sredio bubuljicu na nosu

Izašao sam van
I uzbuđeno čekao novi dan.

Osjetio sam opojni miris cvijeća
Što je bilo znak proljeća.

Šarenilo je širilo svoju paletu boja,
Dobrim raspoloženjem je bila obasjana duša moja.

Slušao sam kako zuje pčele,
Svojim simpatičnim zvukom su mogle svakog da razvesele.

Osmijeh mi je lice obasjao
Kada sam moje prijatelje susreo.

Imali su veliku košaru punu kruha, marmelade i grickalica
Koja bi obradovala sva lica.

Nisam očekivao da ću vidjeti prekrasnu djevojku krasnog lica
Koja ima umilan glas poput grlica.

Sad grlim njeno rame, a
Moja radost ne može da prestane.

Slušam njen sladak osmijeh koji mi uši miluje
I moju dušu umiruje.

Vidim njene bisere kako šalju toplinu, a u mom srcu osjećam milinu.

"Prelijepa pjesma , ali da pčele imaju umilan glas, ha ha, ne mogu vjerovati, mene one živciraju i moju dušu iritiraju."

"Ooo,tko nam je to buduća pjesnikinja?"

Njeno društvo je bilo poput slasnog kakaa koje mi je dušu zasadilo i u bezbrižno djetinjstvo vratilo.

Odjednom sam čuo nemiran, bučan lavež poput grmljavine koje je uzdrmalo moje tijelo poput potresa.

"Što se ovo čuje? "

" Moj pas nas nešto zove, idem vidjeti što hoće."

"Hoćeš ti sa mnom?"

"Naravno."

Šetali smo se mračnom, hladnom šumom koja je širila svoje grane poput jezivih, oštrih ralja.

Osjetio sam drhtaj vjetra koji se skrivao iza mene i lagano mi mazio vrat.

Lagano mi je šaptao:

"Bojim se ove šume, vodi me odavde, bojim se zaštiti me!"

Osjećao sam tekućinu koja moje tijelo tušira u kadi straha.

Moje uši su uhvatile vibraciju vriska koji je svojim visokim decibelima rezao nebo.

"A aaa!

Nema sumnje, to je njen glas.

Odjednom je moje nosnice udarao smrad poput pokvarenih jaja.

Znatiželja me vukla sve više  prema tom mirisu koji me vodio puteljkom poput vodiča.

Vidio sam razlomljene kosti prelivene prelijevom krvi.

____________________________________

Što mislite čije je truplo?









Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro