Moja krv je napustila ljušturu tijela, a iz mojeg vrata je počelo viriti uplašeno, nezaštićeno meso.

Moje tijelo je postalo poput štita otporno na bol, na šiljak koji sve više prodire u kožu.

Od tolike boli, vrat mi se namreškao poput razornih valova koji otvaraju vrata mojoj patnji.

Tijelo mi je bilo poput zgnječene spužve koje nije imalo snage ni za ispustiti drhtaj.

Nož se umorio od probijanja i ubrzo se odmaknuo od mojeg osakaćenog vrata.

Čula sam pakosni glas poput plamena bijesa koji je spaljivao nevine duše.

"Jel ti se svidjelo ovo?"

"Mogao sam biti nježniji, ali ono pismo je rastjeralo svu moju crninu duše prema van i bijes je poput kralja upravljao sa mnom, a ja sam mu bio podanik."

Moj  bijes je izletio poput ispaljene loptice i pogodio ga ravno u ranjeno srce.

"Šta mene briga za tvoju bol! "

" Svi mi prolazimo kroz mračne tunele života , ali neki su tolike kukavice da se boje suočiti sa svojom tamom pa drugima sipaju gorke začine u život!"

"Truju se zlobom, a od tolike česte uporabe ona im postaje kao droga i vodi ravno u crnu rupu propasti!"

"Vjerovatno si bio maltretiran u školi da su ti kroz cjediljku zlobe iscijedili svu dobrotu u tebi."

Edibello se osjećao poraženim, a mač prošlosti mu se zabio duboko u srce, a to je htio sakriti u sebi sa ledenim, hladnim srcem koje je otrovano zlobom.

Cijelo vrijeme vrtim njene riječi koje su naglo otvorile ranu koju sam dugo pokušavao sakriti svojom zlobom.

Ali ova riječ kukavica, to je bila najveća oštrica koja mi je poput pile rezala dušu.

Ljubomora mi je polako grickala svaki komadić žive duše, a sada je moja duša u magli tamnih oblaka zlobe koji me guše i zbog kojih noću ne mogu spavati.

Sa posljednjim riječima me je vratila u vremeplov prošlosti.

Doživljena trauma je ostavila veliki trag na mene gore nego što je ovaj nož polako sjekao njenu kožu.

Ovo mi je učinilo privremeno zadovoljstvo, ali odjednom sam počeo osjećati krivnju koja me je pratila poput sjene.

Edibello je uzeo vodu i lagano je prislonio na njena usta.

Ona je pokušavala poput usisavača usisati tekućinu koja bi je vratila u život, ali njeno tijelo je bilo toliko slabo da nije mogla ni probaviti tekućinu.

Niz moje oči je klizila slana voda koja mi je poput tostera pekla oči.

Toliko me izmučio da nisam mogla ni popiti vodu.

Moje  noge su izgubile sposobnost i očajno poput neiskorištene metle gledale tužno prema podu.

Osjetila sam kako mi zabija ljekovitu oštricu koja me je malo zapekla, ali tijelo joj je bilo zahvalno.

Dobilo je tekućinu koja je obnovila moje tijelo koje je bilo slabo poput mrtvaca.

"Hvala". - tiho je prozborila Meilla.

Upitala ga je sa zrncem sumlje.

"Možeš li me odvezati?"

"Ne mogu, ali ako ti bilo šta bude trebalo za jesti ili piti,zovi me i to ću ti donijeti.

" Hv... Hv....Hvala. "- glas joj je drhtao poput pokvarene ploče.

" O.. Oćeš li me još sjeći? "-upitala je nesigurno sa dodatkom njenog najgoreg okusa straha.

On je poput dima koji te guši pomiješan sa kapljicama krvi, divan recept za vampire i psihopate.

Strah ima gorak okus poput masline,
I kiseo okus koji ti nagriza mozak i dušu.

" Ako budeš dobra, neće biti potrebe."

" Gladna sam."

"Hoćeš li kruha namazanog sa sirom?"

"Može."

Edibello je uzeo najljepši primjerak kruha manekena i razmazivao bijelu nakupinu poput naslaga od zubiju.

Išao je laganim, neodlučinim koracima. Savjest je zarila zube u njegovu dušu i poput vampira isisava njegovo srce koje još više pod grubim dodirima krvari.

"Izvoli."

"Hvala."

Meilla ga je zahvalno primila u usta i uživala u njegovoj sočnoj nutrini i slanosti koja joj je pekla nepce od užitka.

"Drago mi je što si se najela."

"Lijepo se odmori." - nježnim tonom je rekao.

Edibello je otišao i pustio Meillu samu zarobljenu u svojim mislima

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~$&$~~~~~~~~~~~~~~

Moje oči su se poput priljepka zalijepile za njenu ljepotu.

Srce mi  uzbuđeno trči poljima sreće i vedrine.

Ja ga pokušavam smiriti, a ono mi reče:

"Ne mogu toliko sam uzbuđen nikada lijepšu djevojku nisam vidio.

" Ali shvaćaš li ti da me samo sramotiš? "

" Ja se mučim radim za tebe cijelog života, a ti si tako nezahvalan, bez mene bi se prekinula tvoja valovita linija života i postala ravna crta!"

Odlučio sam upitati mozak:

"Jel ti lijepa ova mlada dama?"

"Previše mi se sviđa da jedva radim svoj posao i primam informacije."

Ja sam se slagao  sa mozgom i stvarno je ona bila najljepša cura koju sam ikada vidio.

Njeno prekrasno, preplanulo lice su krasile smeđe vlasi poput  rastopljene čokolade  koja se sunčala  na tropskoj obali.

Njeni mekani, nježni valovi su se spuštali i svojom ljepotom zapljusnule moje oči.

Njene obrve su bile poput skladnih vlasi koje su se zajedno zagrlile.

Njene oči su bile poput sočnih okruglica umočene u smeđi  gulaš,moje omiljeno jelo.

Prekrasne, tamne trepavice su provirile svoje glavice i nadam se da su se divile meni.

Nos je bio poput puteljka koji je vodio do krasnih, priljubljenih, pomalo blijedih jagodica, mojeg omiljenog voća.

Nosila je tamno plavu haljinicu koja je obavila njeno tijelo svojim valovima.

Na svojim vitkim nogama je poput labuda je nosila srebrne štikle ukrašene šljokicama poput krijesnica.

Hodala je svojim elegantnim hodom sa ponosno uzdignutom glavom poput suncokreta.

Odjednom , se njena oštrica štikle zabila u deku i poskliznula se poput nespretne klizačice.

Emanuel joj je prišao i htio joj pomoći.

Savio je svoje tijelo u napeti luk i polako je savinuo koljena koja su jedva čekala da se odmore od ravnog položaja.

Pružio joj je ruku i nježno poput pupoljka cvijeta spojio sa njome.

Osjetio sam njenu mekanu, nježnu kožu kako lagano poput svile dodiruje moju.

Mojim tijelom su se proširili strujni valovi koji su uzburkali moje srce.

Srce je kucalo ritmom tik, tak poput sata koji odbrojava minute dok me ne zahvati plamen zaljubljenosti zbog kojeg će izgoriti moja duša.

Njen zvonki smijeh je poslao trnce nelagode zbog kojih su moji obrazi   poprimili crveni odsjaj.

Djevojka je bez imalo zadrške rekla :

"Gospodine, pukle su Vam hlače."

"Jel ste uzeli slučajno prevelik broj, možda od tvog oca?"

Edibello je šutio i bio začuđen njenim naglim ispadom.

Ona je tako lijepa, ali ništa joj ne zarobljava jezik, on ide svojom voljom bez mozga.

"Ja sam Bellrum, a Vi ste?"

"Emanuel."

"Lijepo ime, ono ima božansko značenje."

Edibello se konačno opustio i rekao:

"A vaše zvuči na alkoholno piće." - htio joj je vratiti za onaj ispad i njegova posudica tijela je bila ispunjena posudom zadovoljstva.

"Lijepo alkoholno piće, bello znači na talijanskom lijepo, a bella je za ženski rod."

Edibello je pomislio :

"Ti si moje alkoholno piće koje opija moju dušu sa svojim zaraznim osmijehom."