Diler je bio slomljen kao ptica kojoj su odsječena krila. Osjetio je peckanje i ogromnu bol u srcu kao da ga netko udara sa čekićem. Oči su puno propatile, naplakale su se kao nikada u životu. Lice mu je bilo prekriveno krvavo, crvenom tugom. Vid mu je bio tako izmučen i mutan da je jedva što vidio pred sobom.

U njegovoj glavi se odigrala bitka misli.

Kako sam mogao ovo dopustiti?
Slomio sam mog anđela koji će postati sada crna rupa puna traume, tuge i boli.

Uništio sam joj vjeru u ljubav. Njeno i svoje srce sam razlomio na komade ugljena. Tu se više ne može zapaliti plam strasti samo voda tuge i rupa praznih misli.

Ali i ja sam s njom upao u tamu,provaliju punu tuge i boli. Mogli smo je izbjeći, ali nismo uspjeli.

Ja sam bio preslab i slušao sam samo vraga u svojoj glavi i što sam postao.

Sada sam prah bez ljubavi, samo sa hladnoćom koja je prekrila moje srce.

Za ovo nema iskupljenja. Osudio sam se na zatvor zlobe i tame iz kojeg nema izlaska.

[&&&]

Odjednom je ponovno zazvonio telefon. Javio se duboki i hrapavi glas mu je rekao

"U 8 sati navečer dođi na trg Sv. Stefane inaće ću oteti Meillu."

"Bez pogovora da si poslušao moju naredbu inaće će njoj život postati pakao."

"Donesi mi 10 000 eura."

"Jel jasno?"

Ovaj put se strah uvukao ispod kože dilera i samo je odgovorio

"U redu."

I poklopio slušalicu.

~~~~£&£~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Maksimillilo je odlučio to ispričati Emanuelu i Thomasu.

Išao je laganim, nervoznim koracima dok mu je vjetar hladio vrat poput leda . Dlačice na njegovom vratu su se naježile, a u njegovu dušu ušla jeza.

Nebo je bilo prekriveno zvijezdama koje su sjajile poput krijesnica, a mjesec je poput vođe noći nadgledavao svijet.

Prošao je kroz tamnu, mračnu šumu sa sablasnim stablima koja su pružila svoje grane poput kandža koje će svakoga zdrobiti.

Maksimillilu su drhtali dlanovi, znoj straha se nastanio na svakom komadiću kože. Dah mu je postajao sve kraći i pluća su se borila sa strahom i izdisajima.

Kroz mrkli mrak se odjednom čulo zavijanje što je Maksimillilu sledilo kožu, drhtaj je prešao preko njegovih usana.

Ubrzo je stigao do jezera i vidio prizor koji mu je upitnike u glavu stavio i sledio krv u žilama.

Thomasa je neka nevidljiva sila vukla u vodu i polako stizala do njegovog vrata kojeg je zagrlila hladnoćom. Voda se nastanila u pluća i zaustavila mu dah.

Došli su crveni, pakleni vragovi iz čijih je očiju sijevala munja puna mržnje i zlobe. Imali su rep, a glavu su im krasili crveni rogovi. U ustima su bili šiljasti, krvavi očnjaci koji su svom snagom Thomasa zagrizli za vrat i on se utopio.

Ovaj prizor je Maksimillila zakopao u mjestu.

Brzo je pojurio i zamahnuo svojim rukama vodu koju je udarao, a njegovo tijelo je prožimala hladnoća.

Uskoro ga je izvukao i sav isprestrašen je stavio ruke na pluća i nakon nekog vremena se Thomas zakašljao.

Diler ga je zbunjeno upitao :

-"Što je to bilo?"

-"Ne znam."

-"Tko si ti?"

____________________________________

Nadam se da vam se svidio dio!