"Thomas nije dobro, ostat će u komi neko vrijeme. "

Ove riječi su ga zaboljele poput noža u njegovo krhko srce.

"Šta?"

"Molim?"

"Odmah dolazim."

"Ej, što si se uznemirio jel bilo nešto loše?"

"Tko te zvao?"

Rekla je Meilla mekim glasom poput dobre vile pun tuge i suosjećanja. Na njezino mekano, nježno lice su kapale suze poput bisera koji sija na mjesečini.

Diler je pomislio :
I kad plače ona je prekrasna, ali mi je žao što joj suze ostave crven trag poput bolne krvi koja teče uz lice.

"Ej, Meilla ne brini se za mene bit ću ja dobro, a bit će i Thomas."

"Zvao me je moj prijatelj Emanuel."

"Nadam se, ne volim te gledati tužnog."

"Kad te vidim takvog srce mi se slama."

"Meni se može srce slomiti u sto komadića poput stakla koje reže tijelo, ali tebi mora ostat čitavo."

Maksimillilo je snažno zagrlio Meillu i ona mu je uzvratila. Uživali su u zajedničkoj tišini prožetom plesom njihovih srca.

"Jaoj,Meilla što mi radiš, pa mi moramo hitno u bolnicu!"

"Oćeš li ići sa mnom?"

"Treba mi tvoja podrška."

"Naravno."

"Bit ću tu što god da ti treba."

*******

Kad su stigli u bolnicu vidjeli su Emanuela crvenog sa podbuhtalim licem punom kisele kiše koja mu je nagrizala lice.

Maksimillilu je puklo srce kad je vidio prijatelja uplakanog. Osjećao se potištenim, a tuga mu se poput vjetra uvukla u dušu.

"Ej, smiri se sve će biti dobro."

Diler ga je zagrlio i slušao njegove riječi koje su bile poput tihe pjesme pune tuge i žalosti.

"Ne znam ja ako... " On umre, ja neću moći živjeti bez njega. "

Emanuel je jedva izgovorio te riječi. One su gušile i pritiskale njegovu dušu. Osjećao se kad da kamen pritišće sreću, a vjetar donosi žalost koja postaje njegov novi dom.

" Ej, on je jak čovjek, prebroditi će on to, ne plaču molim te. "

{...}

Thomas je bespomoćno ležao u krevetu i odjednom se nešto čudno počelo događati sa njegovim tijelom.

Osjetio je neku višu, posebnu silu koja je njegovo tijelo uzdizala prema gore.

Nakon nekog vremena ga je spustila i Thomas se lagano ustao iz kreveta.

Malo je bio zbunjen, a slike u glavi su mu bile zamućene kao oprano staklo prošlosti.

Otišao je do Emanuela kojem je srce plesalo i pjevalo pjesmu radosti života.

Sreća ga je obasjala poput sunca koje mu je zagrijalo dušu lijepim mislima.

Thomas ga je zagrlio i rekao :

"Šta si mislio da ćeš me se tako brzo riješiti?"

"Drago mi je što si živ."

Kasnije je Thomas zagrlio dilera kojemu je srce zaigralo od sreće.

"Jesam li ti nedostajao?"

"Naravno."

Thomas je krajićkom oka ugledao prekrasnu djevojku Meillu.

"E, da se predstavim, ja sam Thomas i imam 42 godine, a ti?"

"Ja imam 23."

"A mlada si ti još."

"Da jesam."

Uskoro su odlazili iz bolnice te  se sudarili sa Edibellom.

Edibello je rekao sam osmijehom od uha do uha.

"Drago mi je što si živ."

"I meni, hahaha!"

Kasnije je potapšao Thomasa po ramenu i zagrlio ga snažno i jako, a Thomas se osjećao kao pod stiskom hobotničinih krakova.

Nakon nekog vremena ga je diler upitao :

-A zašto se ti nisi javljao nama dosada.
-Mobitel mi je bio u kvaru
-Ma da baš ti vjerujemo, no dobro

Maksimillilo je rekao tu rečenicu sa izraženom sumnjom u glasu.

"Kako se zove ova lijepa  mlada dama?"
"Ja sam Meilla."

"Aha, bilo mi je zadovoljstvo upoznati te."

Maksimillilo je bio sav zelen i došla mu je mućnina od riječi koja mu se vrtila po glavi

"Kako se zove ova lijepa mlada dama."

"E, Edibello dođi malo sa mnom da nešto porazgovaramo."

"Dobro."

Hodali su oni sve dok nisu naišli na jedan bijeli kut zida.

Maksimillilo je izgarao od bijesa i plam ljubomore mu je pržio njegovu dušu. Iz očiju su mu slijevale munje i baklje koje su bile spremne za spaliti svakoga koji mu priđe blizu.

On je prislonio Edibella uz zid i rekao tonom iz kojeg su slijevale munje i gromovi.

"Zašto se ti udvaraš Meilli?"

"I što ti je značila ona rečenica lijepa, mlada damo?"

"Ja nisam lagao rekao sam činjenicu, a to je da je lijepa."

"A sada dobro me slušaj ako mi ne dopustiš da s njom idem u kafić, ona će saznati tko si ti zapravo i čime se baviš." "Tako da dobro razmisli."

Na te riječi je diler poludio i sila atomske bombe mu se spustila u snažnu šaku i jednim udarcem ga je srušio na pod.

Tamnocrvena rijeka krvi je protekla bolinicom.

Thomas i Emanuel su prolazili i ugledali onesvještenog krvavog Edibella.

____________________________________
Stvari su se malo zakuhale.

Što mislite o daljnjim događajima u priči i oće li Edibello uspjeti odvesti Meillu na kavu?