Idućeg dana netko je pokucao na vrata, ali nitko ih nije otvorio. Nakon bezbroj kucanja odlučio je razbiti vrata i provaliti u kolibu. Kad je ušao, prizor koji je vidio jako ga je neugodno iznenadio. Na podu je ležao jedan čovjek koji bi mogao imati oko 40 godina bez jedne ruke. On mu je prišao, ali zaboravio je na nešto. Odjednom se spotaknuo na krvavu ruku. Kad je to shvatio se prepao, ali odlučio je pomoći tom čovjeku. Uzeo je čašu vode i prolio ga. On se probudio sav isprestrašen, a dodatni šok za njega je bio to da nije imao jednu ruku. Počeo je jaukati, no susjed mu je rekao "Idemo u bolnicu."
Nakon nekoliko mjeseci
Thomas se vratio iz bolnice sa novom rukom. Upitao je susjeda "Kako se zoveš?"
A on mu je odgovorio "Emanuel Borevaldi."

Thomas mu je bio jako zahvalan te je rekao "Hvala Vam puno.", a on mu je odgovorio "Nemoj persirati, oslovljavaj me na ti" "A kako si me pronašao?" A Emanuel mu je odgovorio "Pa susjedi smo" "Molim?" "Ali kako?" Jesi li se možda nedavno preselio ovdje? "Nisam, ovdje sam se rodio.""Kako te onda nisam vidio? "A ne znam ja, možda nisi pažljivo gledao.""No dobro, nije bitno."
" Spremi se jer idemo na piće, a to će ti pomoći da ovu nesreću zaboraviš.""Može,mogu evo odmah sad." Thomas i Emanuel su krenuli prema baru.