8.
- ,,Bambi, jel si spremna?" doziva je iz salona. Izabel je otišla da se spremi pre više od pola sata i još uvek je nema. Lorenzo je navikao da ona bude spremna za 5 minuta.
I onda odjednom niz stepenice u dugoj beloj haljini silazi neka druga Izabel. Ljudi u njenoj okolini su je navikli viđati u sportskoj odeći i u većini slučajeva nenašminkanu. Sada ona sa ful šminkom, fizurom.. Kao da to nije bila ista Izabel. Spremao se reći joj svoje utiske, njene oči su sijale od sreće zbog toga.. Međutim sve je prekinuo pozvi Sare. Izvukao je telefon iz džepa te se javio.
- ,,Hvala ti." rekla je kratko, ali to hvala je mnogo toga reklo. Čuvši da je to Sara, otišao je u drugu prostoriju.
- ,,Ništa, ali urazumi svog oca ili nek on jednostavno ode odavde. U suprotnom on će otići u groblje, hteo to on ili ne."
- ,,Nagovoriću ga da se preselimo."
- ,,I ti?" pitao je nesigurno.
- ,,Da. Zašto? Krivo ti?" rekla je uz smeh.
- ,,Kako da ne." bio je ironičan.
- ,,Šta radiš sada? Hoćeš da se vidimo?" Bio je spreman odmah reći da, međutim.. Danas je Izabelin rođendan. Ne bi bilo u redu, ona svaki njegov rođendan obeležava kao najveći praznik u godini. Iako njemu rođendan nije bitna stvar, Izabel to nikada ne zaboravi ili propusti.
- ,,Trenutno imam nekih obaveza, možda kasnije.." tada mu je sinula i ideja ,,A zašto ne bi izašla sa mnom?"
- ,,Gde ideš?"
- ,,Neko otvaranje kluba, bla bla. Eto, ako želiš i voliš takve stvari, posslaću ti lokaciju."
- ,,Ajde, razmisliću." rekla je te prekinula. Tada se Lorenzo vratio.
- ,,Ko je to bio?"
- ,,Sara." Izabel je bila raočarana, ali je to vešto krila.
- ,,I kako izgledam? Nije dobro? Da odem i da se presvučem?" bila je uspaničena.
- ,,Ma ne, samo.."
- ,,Samo šta?"
- ,,Navikao sam da te gledam u drugačijim izdanjima. Videti tebe tako elegantnu je jako čudno, ali jesi lepa. I to jako."
- ,,Čemu takav pogled onda?"
- ,,Ne trebaš da nosiš nešto što ne voliš. Danas je tvoj dan, trebaš da se osećaš lepo i ako je tebi lepo u tome idemo odmah. Ukoliko nije, čekaću da se presvučeš."
- ,,Ne razumem čemu takav stav, ja sam žensko na kraju krajeva. Skroz je okej da nosim haljinu."
- ,,Nošenje haljine te ne čini ženstvenom. Ti Bambi moja i da obučeš skafander bila bi najlepša na svetu." Izabelini obrazi su se zacrveneli te je onda Lorenzo primetivši to, rekao sa osmehom ,,Stidljiva moja Bambi." štipnuo ju je za obraz.
- ,,Ranjen si, inače bih ja obrisala pod tobom. Jasno je da sam uvek bila jača od tebe."
- ,,Ti si to nešto sanjala." rekao je te je zagrlio pa su zajedno izašli iz kuće.
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro