Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

13.


- ,,Šta to čitaš?" obrati se Viola Francesu te ga zagrli sa leđa. On spusti knjigu na sto pored te je uhvatim za ruku i namesti da mu sedi u krilu.

- ,,Santa Maria della Salute. Već sam je pročitao par puta." objasni joj, a ona ga gleda znatiželjno.

- ,,O čemu se radi?"

- ,,Za mene je tragedija."

- ,,Za druge?" upitala ga je sa osmehom.

- ,,Drama, možda."

- ,,Dobro, zašto je tragedija?"

- ,,Ona umire." 

- ,,Zašto?" 

- ,,Od tuge." 

- ,,Kakve tuge?"

- ,,Njen voljeni se oženio drugom." Viola se zacerekala, sve ovo joj je bilo ironično. Toliko toga je prošla, ali još nije umrla a neka tamo umire zbog ljubavi. 

- ,,Vau." prokomentarisala je sakrastično.

- ,,Zašto tako reaguješ? Ne znaš njihovu priču."

- ,,Pa ajde da čujemo."

- ,,On je bio od nje dosta straiji, bio je iz nižeg društva. Znao je da njeni neće dozvoliti da se venčaju." Počeo je da joj objašnjava radnju knjige Franceso. 

- ,,Kao što si ti stariji od mene?"

- ,,Ne, mnogo više." zakolutala je očima.

- ,,I?"

- ,,Otišao je, oženio se drugom i ona je umrla od tuge. Bila je jedna crkva koju je on prozivao, nije verovao u nju. Čuvši za njenu smrt, otišao je baš u crkvu Santa Maria Della Salute i baš tamo se pomolio za dušu svoje voljene. Napisao je i pesmu gde se izvinjava i moli da mu se gresi oproste. Vidiš li ti to?" Franceso je bio zadivljen knjigom, dok ona.. Njoj je bilo smešno, nestvarno.

- ,,Bože koja glupost. Lako je njoj da umire zbog ljubavi, ceo život je uživala kao kraljica. Ja nisam imala vremena za ljubav a kamoli da zbog iste umirem." 

- ,,Viola. Ne možeš ceo život tome da se vodiš. Ja da sam bio poput tebe.."

- ,,Jel znaš ko su ti roditelji?" bila je direktna.

- ,,Da." 

- ,,Nemojmo dužiti onda više oko toga." 

- ,,Da, ja znam ko su mi roditelji ali bih bio srećniji da ne znam. Lorenzo je ceo život sam, eno ga živi život. Poenta svega je da, ko zna, možda je i bolje što ne znaš ko su ti roditelji." 

- ,,Ništa ti ne znaš Franceso." ustala je te sela na fotelju pored.

- ,,Viola vidi.."

- ,,Franceso, da li znaš kakav je osećaj biti sam na svetu?"

- ,,Idemo da vidimo šta Lorenzo želi od tebe. Ko zna možda ti je neki rod." lupetao je neke stvari, uopšte nije verovao u to šta govori ali prosto želeo je da joj pomogne.

- ,,Za neke stvari je kasno. Imam tebe, to mi je dovoljno. I molim te, nemojmo više o santa Mariji i kako se već zove."



Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro