Alina
☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎

Prošle su četiri godine od njihovog susreta. Sada nakon toliko vremena ponovno su se gledali oči u oči. Sjeme zla koje je bilo posijano između dvojice braće sada je gotovo izraslo u stablo. Njegove grane bile su prepune listova sačinjenih od mržnje. Pljuštanje valova o stjenovitu obalu još je više pridonosilo napetom raspoloženju.

" Zdravo mali polubrate. Kao što vidiš bolje ne mogu biti. Naša obitelj je opet na okupu. "

Koja ono obitelj? Pomisli Asher u sebi.  Možda je ista krv kolala njihovim žilama, no za Ashera Ben je uvijek bio stranac.

" Nikad nisi bio dio naše obitelji.  "

" U krivu si, dragi Ashere. Naša majka, moj otac i ja bili smo prava obitelj. Savršena slika razbila se one srpanjske noći. Još uvijek osjećam onu žegu ljeta. Tu večer nisam mogao zaspati. Neka nevidljiva sila nije mi dala da dišem. Mislio sam da je razlog ljetna sparina. Iskrao sam se kroz prozor. Neko vrijeme šetao sam pod otvorenim nebom kako bih skrenuo misli. No san mi nikako nije dolazio. Ponovno sam krenuo prema kolibi kada sam iznenada začuo topot kopita. Bili su to Kralj i njegovi vojnici iz Ledene zvijezde. Njihove sablje neobično su se iskrile na mjesečini. U  samo nekoliko trenutaka moj dom se pretvorio u pepeo. Skriven iza stabla palme gledao sam kako ubijaju moga oca i odvode našu majku. Nisam mogao učiniti ništa, bile su mi samo četiri godine. Te noći zakleo sam se da će Kralj umrijeti od moje ruke vrišteći. "

Na trenutak Asher je osjetio žaljenje za Benovu traumu iz djetinjstva. No i to dalje nije opravdavalo ponašanje njegovoga polubrata.

" I što ćeš sada? Ubio si Kralja, ali nisi uspio vratiti mrtve. "

Ptice koje su pjevale do prije nekoliko trenutaka su utihnule. Valovi vode na površini kao da su podivljali. Njihova snaga doslovno je razbijala stijene na obali. Priroda kao da je znala da se nešto sprema.

Urlik nalik rici vukova eksplodirao je nebom. Svima pa čak i Benu je zastao dah kada se na nebu pojavio zmaj. Njegova golema sjena prekrila je pola obale. Alina je gotovo kriknula ga je ugledala. Kao mala slušala je priče o zmajevima i princezama. U njima bi zmaj uvijek oteo princezu i odveo je u svoju špilju koja bi se nalazila u mračnoj šumi. Hrabri princ uvijek bi ih našao. Ubio bi zmaja i spasio princezu s kojom bi vječno živio. No to su bile samo izmišljene priče.

Alini nije bilo ni na kraj pameti da bi zmajevi mogli uistinu postojati. No tijelo zmije i široka naborana krila potvrđivali su stvarnost. Zmaj je uistinu letio iznad njih. Alina nije znala što da učini. Osjećala se je tako sitnom u odnosu na njegovo tijelo. Svratila je pogled na Ashera i Bena koji su imali sličan izraz lica poput nje.

" Nekako ste utihnuli dečki. Zar vam je zmajić popao jezik? "

" To je sve tvoje djelo vještice! Zewreniensisi su od davnina pokušali pomoću krvne magije stvoriti zmajeve. Ovo si učinila samo kako bi mi se osvetila za Kraljevu smrt. Sigurno si i prije surađivala s njim. Ubijala si za njega, a on bi ti zauzvrat omogućio sve potrebne sastojke i pribor za vračanje. Ovoga puta se nećeš izvući. Platit ćeš za svoje grijehe, to ti obećajem. "

Alina se je doslovno gušila. Benovi dugi prsti snažno su pritiskali njezin vrat. Svakim udahom preplavio bio je novi val boli. Bila je iznenađena Benovom naglom promjenom ponašanja. Do prije nekoliko trenutaka želio je pobjeći s njom, sada je vrijeđao njezine pretke i pokušavao je ubiti. Nije bila sigurna otkuda mu sve te informacije, ali znala je jedno, sve su bile laž.

Nedaleko od njih začuo se još jedan čudovišni urlik. A zatim zvuk lomljenja stakla i urušavanja cigli ekspodirao je gradom. Miris dima i vatre osjećao se je u zraku. Zmajev oganj uništavao je sve pred sobom.

" Ti... niš... ništa ne o meni. "

Jedva je uspjela izgovoriti rečenicu. Sitne crne točkice plesale su joj ispred očiju. Znala je da ovo kraj. Pokušala se je sjetiti nekog sretnog trenutka, no u glavi su joj dolazile samo slike patnje i boli. Zatvorila je oči u nadi da će što prije odletjeti na krilima tame. Iznenada stisak oko njezina vrata je popustio. Ponovno je osjetila zrak u plućima. Pomislila je da je mrtva sve dok nije začula Ashra kako doziva njezino ime.

Pokraj nje je ležalo Benovo tijelo. Crvena tekućina slijevala se je niz njegovu kožu stvarajuću na tlu grimizno jezero.

" Idemo Alina, moramo se požuriti. "

No ona nije htjela otići. Zurila je u stvora koji joj je svakim trenom bio bliži. U njegovim staklenim očima vidjela je svoj odraz. Nakon toliko vremema ponovno se je osjećala kao ona, Nymeria Zewreniensis, princeza Flamme. Prepoznala je ogrlicu koja se je neobično neobično sjajila na zmajevu vratu. Njezin privjesak bile su tri vrane u letu koje su oblikovale prsten. Pripadala je Kralju.

Sada je Alina napokon znala da se je prokletstvo ostvarilo. Kralj je prije deset godina ubio njezine roditelje. Njihova krv na njegovin rukama učinila ga je prokletim. Sada kada je ubijen njegovo se tijelo pretvorilo u zmaja. Kralj u tijelu zmaja osuđen je na stogodišnje lutanje visinama.

Alina je očekivala da će ju zmaj pogoditi vatrenom bakljom. Umjesto toga u kandže je uzeo Benovo tijelo i odveo ga u visine.

" Idemo. Čim dalje odavde. "

Cijeli grad je bio pod pepelom i vatrom. Čak je drveće pougljenilo. Ljudi su bježali iz svojih domova sa sobom noseći tek nekoliko vrećica. Svi preživjeli napuštali su grad.

" A kamo to? "

" Na kraj svijeta. "

Iza njih duhovi prošlosti gorjeli su u vatri. Zimski dvorac zauvijek je nestao. Alina je znala da će odsada sve biti drugačije. Započet će sasvim nov život.

☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎☆▪︎

Ovo je kraj priče. Žao mi je što je tako iznenada završila, ali više stvarno nisam imala inspiracije. Možda nekad u budućnosti kada nađem vremena priču ponovno doradim. Hvala svima koji ste ju pročitali.😀