Broj riječi: 2273

Ajde, aktivirajte se maloo!

DRAAMAAAAA!! larastronggirl

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

"Mislim da bi bio red da ustaneš." Šapnula joj je Danica, na što je ona podigla pogled s mobitela na 'zetove'.

Kada je vidjela da su to Luka i Ivan, srce joj je počelo brže kucati. Mobitel je gurnula u džep i ustala s klupe, te su noge same krenule ka njima. Ivan je prošao pored nje usput joj namignuvši klimajući glavom. Uputila mu je osmijeh i krenula ka Luki.

On je išao laganim korakom ka njoj, dok je na licu imao mali, ali neodoljivi smiješak. Čim mu je prišla, obavila je svoje ruke oko njegovog vrata podignuvši se na prste. Tako su se grlili neko vrijeme. Nisu puštali jedno drugo, ali nisu ni progovarali.

"Pa hej." Izgovorio je konačno milujući je po leđima. "Kako si?"

"Super." Odgovorila je kada se spustila na zemlju.

Čim ga je pogledala u oči, osmijeh joj se nacrtao na licu.

"Ti?"

"Odlično. Još bolje kad sam vidio da dolaziš."

"Nemaš pojma koliko si mi nedostajao."

"I ti meni. Dobra majica inače."

"Hvala." Nasmijala se pogledavši u svoju majicu.

"Iznenađenje." Nasmijao se pruživši joj par ruža i dvije Milka čokolade.

"A Luka, nisi trebao." Prihvatila je poklon. "Postidjeti ću se."

"Nemoj." Uhvatio ju je za obraze i ostavio mali i kratki poljubac na njenim usnama. "Tvrdoglavice moja."

"Tvoja." Prebacio je ruku preko njenog ramena, te su krenuli ka Ani, Danici i Ivanu.

"Sestro, sestro." Ivan se smijao odmahujući glavom.

"Ikica!" Rekla je veselo zagrlivši Ivana.

"Porasla si."

"To mi je i mama rekla. Nisam porasla. Prije će biti da sam se udebljala."

"Koliko grama?"

"Ajde, bježi." Nasmijala se odgurnuvši ga od sebe.

Ivan se nasmijao i zagrlio Danicu.

"Ja ću da zagrlim drvo ili sebe." Rekla je Ana, jer su svi bili zagrljeni osim nje.

"Pa gdje je Marko?" Pitao je Ivan.

"Fakultet." Odgovorila je.

"Oćemo mi ostati vani il.." Tu je Danica prekinula Ivana.

"Nećemo!" Rekla je.

"Što?"

"Upotrijebi mozak ako ga imaš." Prevrnula je očima.

"Kapiram. Nećemo ostajati vani. Hoćemo, ali ne s vama." Rekao je Ivan. "Ana, kada Marko završava sa fakultetom?"

"Za sat vremena."

"Odlično. Idemo po Marka." Ivan je povikao Danicu za ruku i mahnuo Ani u znak da se pokrene.

Uskoro su Yas i Luka ostali sami. On ju je ponovo zagrlio i spojio im čela.

"A kada odu svi, mi ostaćemo sami. Samo ja i ti i pogledi u tami.."

"Joj." Nasmijala se.

"Ajmo negdje."

"Pješice ili.."

"Pješice. Parkirao sam auto ovdje. Znam gdje je."

"Dobro onda. Samo, da obučem gore nešto."

"Ajde, čekam te."

Yas je liftom otišla do stana, gdje je uzela tanku jaknu, a ostatak ukućana ju je zbunjeno gledao.

"Evo me."

"Nosićeš to?" Aludirao je na njegov poklon.

"Da. Podijelit ćemo ove dvije čokolade."

"Ja sam sportista. Ne jedem slatko."

"E, ima da jedeš. Kraj priče."

"Dobro. Samo zbog tebe."

"Eh, tako."

Uhvatili su se za ruke i krenuli.

"Kuda?" Pitao je.

"Zemunski kej."

"Može. Taman da podignemo kondiciju."

"Ako ne želiš.."

"Nisam to rekao. Idemo na Zemunski kej. Taman da više vremena provedemo zajedno."

"Slažem se. Mjesec dana i više neviđanja je puno."

"Jeste."

"Kada se vraćaš u Holandiju?"

"Drugi august, jer trećeg trebam završiti do kraja svu papirologiju u vezi posudbe."

"Fino. Sretno."

"Hvala."

(...)

"Konačno." Rekao je Luka i sjeo na prvu slobodnu klupu.

"Vidiš da je šetnja bila dosadna."

"Nije, nego sam se umorio. I pored tebe mi nikad nije dosadno. Ćuti, mala. Ne pričaj gluposti."

"Dobro." Frknula je i sjela pored njega. "I ja sam se umorila, ako ćemo iskreno. Daleko je ovaj Zemun od mog mjesta."

"Vala jeste." Luka je raširio ruke po naslonu klupe i usput ispružio noge.

"Pravo si se udomaćio."

"Nego šta sam. I da, sljedeće sastajanje u Srbiji je u Nišu. Može?"

"Naravno."

"Super." Idalje je hvatao dah.

"Pa nisi trčao, dragi Luka."

"Nisam, ali umorim se."

"Kao tetka neka si."

"Jedva čekam da vidim kako ćeš da gunđaš kad mi budeš žena." Nasmijao se, na što ga je Yas blago ćušnula u rame.

Uzela je mobitel i odmah dobila poruku na grupnom WhatsApp četu od Danice. Odlučila je da poruka sačeka, dok ona postavi story. Dan ne može da prođe bez barem jednog story-a.

Tek nakon toga je otvorila poruku.

danica
Kako ide? 😁

Super.🤗 Kod vas?

danica
Odlično.😎

ana
Danice, ne gazi me po nogama! 😤

?? 😕

danica
Pa ti se skupi malo u stranu.

ana
Pa da padnem na Ivana.😑

danica
Šta fali? Snaći će se on. Prije će on pasti, nego ti.

O čemu vi?

danica
Igramo se skrivača.

Pa što se dopisujete onda?

danica
Puno pitaš.

ana
Zato. 😛

Gdje ste vi uopće?

danica
U grmu.

O, Bože.🙈

ana
Eno, Danice, Ivan se popeo na drvo da bolje vidi.

danica
Saću da mu uši izvučem. Čuvaj mi mobitel.

Zašto je Ivan na drvetu?
Ana, šta radite vi?

ana
Danica ti je već rekla.

Ali kakvo je to igranje skrivača, ako niko ne žmiri i niko se ne sakriva.

ana
Sakrivamo se mi.😉

danica
Evo me. Malo sam mu udarila ćušku iza uha.

Svašta..🙈

ana
Je li uspio išta da vidi, Danice?

danica
Čuješ eto šta govori. Kaže da sjede zagrljeni.

Koga vi špijunirate? Jeste normalni vi?

danica
Nismo

ana
Ma neko dvoje ljudi.

To je protuzakonito!

danica
Nije😂

ana
Mi znamo te osobe. Neće da nas tuže.

Bože sačuvaj. Niste normalne.
A gdje je Ivan?

danica
Sakrio se u drugo grmlje.

Molim?

ana
Nemoj praviti te face, Yas.

Kako ti znaš da pravim face?

danica
Podsjetite me da Anu više nikad ne vodim na tajne misije.🤦 Očajna si, Matić.😑

Špijunirate mene i Luku? 😦

danica
😒

🙈🙈
Evo, kaže Luka da Ivanu viri glava iz grma kolika je.😆

danica
Od sada sama špijuniram.🤦

Tada je iz jednog obližnjeg grma ispao Ivan, a uskoro se tu uspravila Danica koje je počela vikati na njega. Ona ga je očito šutnula vani.

"S kojim amaterima ja radim." Rekla je iznervirano udarivši se rukom po čelu.

"Stvarno ste nas špijunirali?" Nasmijao se Luka oslonivši laktove na butine.

"Da." Danica je odgovorila samouvjereno.

"Jadno!" Nasmijao se. "Propao vam pokušaj."

"Ma daću ti ja jadno." Danica je krenula ka njemu, ali su je u tome spriječili Ivan i Ana.

"Šalim se, Danice."

"I ja ću tebe da mlatnem šakom pa ću reći da se šalim."

"Čemu to?" Pitala ih je Yas. "Niste uopšte otišli po Marka?"

"Ne. Čim ste vi zamakli kao i mi, pošli smo vas pratiti." Odgovorila je Danica, a onda se počela smijati. "A ov..ova Ana", pokazala je na Anu koja je stajala naspram nje, "je mislila da id..idemo po Mah..Marka. Bilo nam dosadno, pa malo došli."

"Danice, toliko je smiješno da plačemo od smijeha." Rekla je Ana ozbiljno.

"Nemoj da ti je krivo što znam da nasmijem ljude."

"Je li se iko od njih smije?" Ana je pokazala na Yas, Luku i Ivana.

"Ma, stide se, jer ima ljudi okolo."

"Danice, mi smo jedini ljudi ovdje." Djelovalo je kao da je Ana na ivici živaca.

"Deco, ajde svi da pevamo!" Rekla je Danica veselo i pljesnula rukama.

"Ivane, šta je jela ona? Pila?"

"Šmrkala?" Dodao je Luka, na šta su ga svo četvero pogledali iznenađeno i zbunjeno.

"Eh, ako te sad ne opalim, neću nikad." Danica je Luku šutnula u nogu.

"Danice!"

"Ikica, ćuti. Ionako si mi upropastio misiju, kao i Ana." Danica je prevrnula očima.

"Hoćemo se mi svađati ovdje ili ćemo sjesti i normalno pričati?" Pitala je Yas.

"Uhh, sad bih te ovim ružama sve istukla po glavi." Rekla je Danica mrzovoljno, obraćajući se Luki.

"Daj, ohladite." Yas ih je smirivala. "Luka, izvini se."

"Ja?"

"Da, ti!" Odbrusila je Danica. "Ti si uvrijedio moju genijalnu misiju."

"Nije bila genijalna kad si povela to dvoje."

"Samo da ti kažem, Ana zna gdje živiš." Rekla je Danica.

"Mislio sam prvenstveno na Ivana, ali i na Anu. Sljedeći put povedi profesionalce."

"To se ti dobrovoljno javljaš?"

"Yas je mirna za sad." Rekao je Ivan.

"Znaš da ne bih ja to..." Luka ju je zagrlio oko vrata i naslonio glavu na njeno rame.

"Ne ljutim se. Uredu je."

"Ma Danica odustaje od špijuniranja." Danica je odmahnula rukom i namjerno se uvalila između Yas i Luke. "Divni ste." Iskezila se oboma.

Ana i Ivan su sjeli na zidić pored klupe.

"Mi ćemo hladiti bubrege ovdje, ako ikog zanima." Dobacio je Ivan.

"Ja sam u... Ne mogu." Ana je skinula svoju duksericu i sjela na nju. "Eh tako."

"Vidiš, mogao sam i ja to, da imam duksericu." Prevrnuo je očima.

"Žao mi je. Ja ne dam svoju. Dovoljna je za mene."

"Hvala, Ana. Mnogo su velikodušna. Podsjetite me da nikad ništa ne tražim od nje."

"Mislim da imaš u autu deku ili tako nešto na šta možeš sjesti." Rekao je Luka.

"Vidiš, toga se nisam ni sjetio." Ivan se malo zamislio. "Samo što mi auto nije ovdje!" Povikao je.

"Eto, Danice, koga ti imaš za momka i za špijun partnera."

"Luka, pazi da te opet slučajno ne udarim u nogu ili, ne daj Bože, u glavu." Danica je zatreptala očima. "Ne marim što ti je djevojka ovdje."

"Nismo zajedno."

"Molim?" Ciknula je i pogledala u Yas, na što je Yas slegnula ramenima. "Pa Bože pomozi i oprosti." Ustala je. "Vi niste normalni. Ko se još muva dva mjeseca? Koji si ti idiot, Iliću, jebote. Joj!" Udarila se rukom po čelu.

"Mi se muvamo već dva mjeseca."

"Dok ti je neko ne ugrabi, ili tebe njoj."

"Neće!" Rekli su Luka i Yas u isto vrijeme.

"Uff, ja ću poludjeti s vama. Idem prošetati kejom. Ana, Ivane, ajmo."

"Molim?"

"Nisam vas pitala ništa. Ajmo."

Ana, Ivan i Danica su otišli, te su Yas i Luka ponovo ostali sami.

"Ne zamjeri Danici. Ona je jednostavno takva."

"Uredu je. Ne zamjerim joj ni najmanje."

"Super."

"Nego, misliš da se Danica sada s pravom razbjesnila?"

"Ne znam." Slegnula je ramenima. "Valjda."

"Hoćeš?"

"Šta?"

"Da konačno pređemo granicu."

"Čega?"

"Ovoga." Pokazao je na njih dvoje.

"Da." Klimnula je glavom.

"Zatvori oči i odlutaj daleko sa mnom." Spustio je ruku na njen obraz, na što je ona zatvorila oči. "Maleno moje." Uskoro je osjetila svoje usne na njegovim, te je uzvratila poljubac stavivši ruke oko njegovog vrata.

"Jesmo konačno prešli granicu?" Pitala je kada je otvorila oči.

"Naravno." Klimnuo je glavom. "Od sada smo L&Y."

"Sviđa mi se." Naslonila je glavu na njegovo rame.

Tada, iako je bio skoro mrak, je vidjela siluetu muškarca nedaleko od njih. Uprkos malom osvjetljenju, prepoznala je muškarca.

"Luka, ono je Teo." Uspravila se i čvrsto obavila ruke oko njegovog struka.

"Neka ga. Šta nas briga?"

"Gleda u nas. Neugodno mi je."

"Nemoj da ti gledaš u njega i sve će biti uredu."

"Pa je l' me to moji oči varaju?" Pitao je glasno, na šta se i Luka uozbiljio.

"Gdje si, Danice, kad mi trebaš?" Yas je promrmljala.

"Konačno ste se smuvali." Nasmijao se i prišao im par koraka bliže. "Slatko, ali i jadno."

"Šta pričaš ti?" Pitao je Luka.

"Istinu. Jadno je to što si sa njom, Luka. Zar ti je sve oprostila? Samo tako? Ne zna se ko u većoj zabludi živi. Ti Luka, jer misliš da ti je oprostila i da ti vjeruje, ili ti Yasmin jer misliš da se Luka konačno promijenio i da te voli.."

Yasmin je željela da plače zbog ovakvih teških riječi, koje uopšte nisu istina.

"Nemoj živjeti u zabludi, Bal. Trgni se."

"Ti živiš u zabludi, jer misliš da nešto postižeš tim svojim dugim jezikom." Namrštila se Yas.

"Ne mislim, nego znam da postižem."

"Umišljaš si previše, Teo. Odbij."

"Luka, zar si samo tako zaboravio šta si sve govorio za nju? Koliko si ju mrzio?"

Yasmin je gutala bolne knedle u grlu zadržavajući suze.

"Zar da se promijeniš za par mjeseci?"

"Ona me je promijenila." Osjetila je stisak Lukine ruke na svom zapešću. "Na bolje. Učinila me onakvim kakav sam oduvijek htio da budem."

Teo se grohotom nasmijao.

"A rekao si prije dvije tri godine da nisi lik za veze."

"Sada jesam."

"Jesi siguran? Po tvom izboru, ne bih baš rekao. Samo je pitanje vremena kada ćeš pokazati svoje pravo lice. Gdje čuči stari Luka? Gdje se skriva?"

Tada je Yasmin prekipjelo. Otrgnula je svoju ruku iz Lukine i hitro pošla ka Teu. Čim je došla do njega, počela ga je lupati po prsima, dok su se suze slijevale niz njeno lice.

"Idiote, jedan prokleti! Zar ti nije dosta?"

Tada je osjetila Lukine ruke na svojim nadlakticama kako ju vuku nazad.

"Pusti me!" Otimala se. "Pusti da mu razbijem onu gadnu facu! Idiote jedan neodgojeni." Uspjela se istrgnuti iz Lukinih ruku i ponovo doći do Tea.

Počela ga je šutati u noge i udarati po rukama i faci, dok je on bio mrtav hladan. Imao je onaj svoj cinični osmijeh na licu.

"Luka, obuzdaj ovu lujku. Ne udaram žensko, ali kad tad će da mi prekipi."

"Da se nisi usudio! Ajde, odlazi! Ne znam šta čekaš više."

"Gledam i ne vjerujem." Cinično se osmijehnuo i nastavio svoj put dalje.

Yas je sjela na beton, rukama obgrlila noge i počela plakati.

"Ljubavi, čemu to?" Luka je čučnuo pored nje spustivši ruku na njeno rame.

"On je idiot, Luka. Stalno me podsjeća na prošlost, koje se nikako ne želim sjećati. Otvara stare rane, koje su mnoge bolne."

"Ne slušaj ga. Želi da ti pokvari dan."

"I uspio je."

"Ostani jaka, Yas. Baš kao što si i do sad. Molim te. Za nas." Poljubio ju je u sljepoočnicu. "Volim te, maleno moje. Ne zaboravi to."

Yas je klimnula glavom i svom snagom zagrlila svog momka. Razlog njene sreće i svega lijepog što joj se dešava u zadnje vrijeme.