Broj riječi: 2491

I opet evo M&A nastavak. Uživajte. 😇

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

Ana se zabrinula da Marko ne napravi glupost u takvom stanju. No, kada ju je pijan nazvao i rekao joj sve ono, shvatila je da ju čak ni pijan ne bi prevario. Eto, koliko ju voli i koliko misli na nju.

MARKO

Polako je otvorio oči shvativši da je u spavaćoj sobi. Nije mjesečario onako pijan. Razgledao je oko sebe. Tata nije bio u sobi. Njegov krevet je bio prazan, ali uredan. Frknuo je i dlanom prešao preko lica. Sa boka se okrenuo na leđa.

Začudio se kada je vidio da su mu patike idalje na nogama, kao i to da je zaspao u hlačama, ali i dresu.

"Pa Bože." Prevrnuo je očima. Ustao je i otvorio svoj mali kofer i iz njega izvukao čistu i mirisnu odjeću, jer se pomalo osjećao na alkohol.

Ušao je u kupaonicu, skinuo sve sa sebe i fino se istuširao.

"Nikad više." Rekao je kada je izlazio iz tuš kabine aludirajući na svoje pijanstvo.

Drugo po redu. Prvo je bilo na maturi, a drugo sinoć. Inače ne pije, ali ga je ponijela sreća. Tu mu je bio tata kojeg nije vidio par mjeseci. Desilo se.

Obukao se i naravno popravio kosu, koja je bila neuredna. Kada je i to završio, oprao je zube, te smotao staru odjeću i stavio ju u svoj kofer.

"Mm, tekila." Nasmijao se odmahujući glavom, dok je slagao odjeću u kofer. Odjeća se nije mnogo osjetila na tekilu, ali jeste dovoljno da se može skontati da je neki alkohol u pitanju.

Feđin dres je stavio na sam vrh i osmijehnuo, jer je odmah pomislio na Anu. Zatvorio je kofer i sjeo na krevet uzevši mobitel ispod jastuka.

Ljubav jedina😊
zadnji put gledano jučer u 23:47

"Joj.." Ponovo je prevrnuo očima i pogledao na ručni sat, kojeg je stavio kada je složio odjeću u kofer.

09:36

Kod nje je 8:36.

"Spavalica mala." Osmijehnuo se i poslao poruku tati.

Tata, gdje si?😂

Odmah je stigao odgovor.

Tata
A gdje si ti? 😂😂😂

Dobro, tata. Sjećam se pijanstva. Nisam spavao vani.😂

Tata
😂
U restoranu sam. Pijem kafu.

Eto i mene. Gladan sam.

Tata
Ajde, ajde.

Prije samog izlaska iz sobe, Ani je poslao poruku. Sigurno će mu odgovoriti, dok se vrati sa doručka.

Good morning sunshine 😚

Stavio je mobitel u džep, te izašao iz sobe i zaključao ju. Sišao je u restoran i odmah naručio makarone bolonjez.

"Ni sjeo nisi, a već si naručio." Nasmijao se njegov tata.

"Gladan sam, tata. Šta ću?" Slegnuo je ramenima. "Kad smo došli u Rusiju jeo sam i navečer odmah udario po tekili. Slabo sam jeo."

"Čudo nisi povratio."

"I ja kažem."

"Boli li te glava?"

"Malo." Odgovorio je i sjeo.

"Nemoj više da piješ."

"I neću. Sinoć sam se zanio."

"Vidjelo se iz priloženog."

"Bitno je da nisam gluposti pravio."

"Misliš?"

"Osim što sam zvao Anu idući kroz hodnik k'o kakav debil. Ali nije to toliki blam."

"Nije, kakvih ima."

"E baš to."

"I plakao si."

"Znam." Tiho je rekao.

"Jesi bolje sada?"

"Jesam. Hvala Bogu. Kada se vratim s doručka, idemo malo cunjati po Moskvi i onda kući."

"Može."

"Ionako trebam pričati sa Anom."

(...)

"Kakvi makaroni, tata." Rekao je Marko sjedajući na krevet usput izvuši patike. "Svaka im čast." Stavio je noge na krevet i ispružio ih.

"Onaj jedan zalogaj što sam probao je bio sve. Odličan!"

"Trebam pitati ima li toga za ponijeti."

"Polako, Roki. Diši kad jedeš."

"Ne brini se, tata. Hoću." Nasmijao se taman otvarajući WhatsApp.

Na njegovu sreću, dočekala ga je Anina poruka.

Ljubav jedina😊
Dobro jutro.😃 Kako si?

Odlično! Maloprije došao iz restorana. Znaš kakve sam makarone bolonjez jeo. Vrrrhhh😍😍😍

Ljubav jedina😊
Mogu misliti.😆Najeo si se, vidim..😅

Boga mi, jesam. Velika porcija.😂

Ljubav jedina😊
Kada se vraćaš? 🙂

Uskoro idem sa tatom cunjati malo po Moskvi i onda ćemo ići. Sve zavisi kad tačno budemo mogli ići.

Ljubav jedina😊
Aha.

Ali naravno da ću se potruditi da dođem u toku današnjeg dana.

Ljubav jedina😊
Kod mene je 09:20.

Kod mene 10:20.😂

Ljubav jedina😊
Samo sat razlike😆

Da. Ali kada dođem, dijeliti će nas samo minute od susreta, a ne sati i kilometri.

Ljubav jedina😊
Upravo tako. No, šta ako dođeš kasno danas? 😯

Ma da dođem i u 3 sata poslije ponoći, pozvati ću te i javiti da sam stigao. Maksuz bih ti došao pred zgradu.

Ljubav jedina😊
Šta ako budem spavala? 🙈😂

Ću da pjevam onda.

Ljubav jedina😊
Ništa onda, biću budna. 😂

Surova si, ljubavi.🤦

Ljubav jedina😊
Naravno. I hvala na poslatim slikama na Instagramu.😛

Nema na čemu.😜

Ljubav jedina😊
Kako ti je bilo na utakmici?

Predobro, s tim da sam se iznervirao zbog penala.

Ljubav jedina😊
Bitno je da su prošli, pa kako god.😅

Ima i ta mjesta.

Ljubav jedina😊
Imam 2 razloga za sreću sada.

??

Ljubav jedina😊
Rusija je prošla dalje, a ti danas dolaziš u Beograd. 😍

Ma ljubav moja! 😚 Danas kada, ako Bog da, dođem, izgrliti ću te i izljubiti, ali i izujedati.

Ljubav jedina😊
Zašto? 🙈😳

Da vratim milo za drago.😉

Ljubav jedina😊
Bože sačuvaj.

A nije bilo Bože sačuvaj, kada si ti mene izujedala? 🙈 Nije prošlo ni mjesec dana od toga, a idalje se mogu vidjeti tragovi. Nije potpuno nestalo, Matić! Nije!

Ljubav jedina😊
Vratila sam ti😅😅

I ja ću tebi. Nisi luđa od mene. 😉

Ljubav jedina😊
Jaoo🙈🙈

Ali mi nije žao, čisto da znaš. 😜

Ljubav jedina😊
Ozbiljno?

Da. 😛 Jer si vrijedna svega.

Ljubav jedina😊
Čak i toga da izgledaš kao da te je neko prebio? 😅🙈🙈

Svega. ❤️

Ljubav jedina😊
❤️❤️
Pa čime sam te zaslužila? 🙈

Svime.😛
Što me to pitaš?

Ljubav jedina😊
Pa eto tako. Ne znam.🙈 Mnogo si zgodan i lijep, dobra osoba..

Je l' to, molim te, misliš da me ne zaslužuješ?

Ljubav jedina😊
Možda..

😑😑

Ljubav jedina😊
Ljutiš se?

Naravno da se ljutim!

Ljubav jedina😊
😞😞

Ne možeš to reći, draga Ana🙈

Ljubav jedina😊
🙈🙈

Bolje pitanje je da li ja tebe zaslužujem?

Ljubav jedina😊
Naravno da me zaslužuješ. O čemu pričaš?

Upravo o ovome! Ne lupaj da me ne zaslužuješ kad nije tako.

Ljubav jedina😊
Ne lupaj ni ti.

Lupam, jer je tako.

Ljubav jedina😊
Nije.

Jeste. Ja sam ljubimorisao na gluposti, a ne ti.

Ljubav jedina😊
Joj, Marko...

Joj, Ana😓
Pričat ćemo kad dođem u BG. Ako dođem danas.

Ljubav jedina😊
Što ako?🙈

Zato što mi tata upravo govori da večeras odnosno danas nema letova za BG.

Ljubav jedina😊
Ajojj😞

Ne brini, ljubavi. Doći ću ti.😛

Ljubav jedina😊
Znam da hoćeš, ljubavi. Volim te i čuvaj se, molim te.❤️

Hoću. Čuvaj se i ti, ljubavice moja 🤗 Volim i ja tebe ❤️

"I stvarno ne idemo danas kući? Mislim ja?" Pitao je Marko spuštajući mobitel pored sebe.

"Nažalost ne." Njegov tata je odmahnuo glavom zatvarajući laptop.

"Šteta. Poželio sam Anu."

"Sine, pa niste se vidjeli dva dana. Polako. Neće ona nigdje pobjeći." Tata je pokušao prikriti smijeh.

"Dva dana? Nisam ju vidio niti zagrlio, jojj.."

"Pa barem si pisao sa njom. I to je nešto."

"Znam, ali opet.. Nedostaje mi." Prešao je rukama preko lica.

"Nemoj samo pasti u depresiju zbog takvih stvari. Nije to ništa strašno."

"Meni očito jeste."

"Vjerovatno nije ni Ani toliko strašno koliko je tebi."

"Ne znam.." Zavalio se na krevet.

"Ti bi trebao odspavati malo. Da se sabereš."

"Samo što sam ustao tata. Nema ni jedanaest sati."

"Izgleda da ona tekila još uvijek utiče na tebe." Tata se konačno nasmijao.

"Izgleda. Zato više nikada neću da pijem."

"I nemoj. Naruči si sljedeći put neki sok."

"Sok i Ć." Marko se nasmijao uprkos blagom, ali bolnom pulsiranju u predjelu sljepoočnica.

"Hoćeš popiti tabletu?"

"Šta imaš?"

"Brufen."

"Ma daj šta daš. Samo da se malo umiri ova bol."

"Evo." Dao mu je tabletu, te ju je Marko stavio u usta usput eksirajući čašu vode.

"Konačno." Uzdahnuo je, ponovo se zavalivši na krevet.

(...)

Joj, ljubavi, al' me boli glava.😫

Ljubav jedina😊
Kako? Od čega?

Izgleda da tekila još uvijek nije popustila.🙈

Ljubav jedina😊
Jesi popio šta za bolove?

Da. Tata mi je dao brufen.
😓

Ljubav jedina😊
Idalje te boli, svašta...

I ja kažem. A skoro je jedanaest sati. Noć, draga Ana, a mene ne popušta!

Ljubav jedina😊
Pa što ne odspavaš?

Rado bih, da mogu.🤦

Ljubav jedina😊
Ajojj.. ajde da pričamo o nečemu drugom.

Može vala. Šta radiš?

Ljubav jedina😊
Gledam Fleš na tabletu.😆

I ja evo tražim nešto na Netflixu.🙄 Ne bi li ubio dosadu i skrenuo misli sa ove boli.

Ljubav jedina😊
Fleš je vrhh😍 to i ja i Yas gledamo.😆 Samo Danica neće.

Ne zna šta valja.😂😂

Ljubav jedina😊
E baš! 😆

Daj trenutnu, molim te. Da te barem preko slike danas vidim ako nisam mogao uživo.😞

Ljubav jedina😊
Aaa beba. Evo jedne slike.🙈

Jaoo🤦🙄

Ljubav jedina😊
Šta? Baš su lepi.🙈

Jesu, ali to nisi ti.🙄

Ljubav jedina😊
Evo pekmezo🙄

Mrš😇

Ljubav jedina😊

😍🔥

Ljubav jedina😊
😄

Ajlajner stoji kako stoji🔥ali obrve 👌 🙆

Ljubav jedina😊
Da da.😁😁

Slayyy, babygirl.❤️

Ljubav jedina😊
😎

My girlfriend is better than yours.😜

Ljubav jedina😊
Tako je😂😂😂

Volim kad se glupiramo ovako 😆

Ljubav jedina😊
Također.😄

Kako ćemo kada budemo imali djecu?😓

Ljubav jedina😊
E, ne znam vala. Valjda će biti normalna s obzirom kakve će roditelje imati.

Istina.😂

Ljubav jedina😊
Javi se kada dođeš.❤️

Ma nemoj? 😂

Ljubav jedina😊
Da.

Dobro, dobro. Naravno da ću da ti se javim, malena.😘

Ljubav jedina😊
❤️❤️

(...)

"Konačno više." Marko je uzdahnuo izlazeći iz aviona i vukući svoj mali kofer za sobom.

Stigao je u Beograd. Sam. S tatom se pozdravio na moskovskom aerodromu, jer je njegov tata u poslijepodnevnim satima imao let iz Moskve za Linc.

Pošto je bio mrak, Marko je pogledao na sat, ali na svom mobitelu, da se uvjeri da nije suviše kasno da ode Ani.

"Ma ja bi njoj otišao koliko god da je." Nasmijao se svojim mislima.

03:47

Uspio si je pomjeriti sat, prije samog slijetanja. Sada bi trebao pješačiti do Aninog stana, jer u ova doba jedva da ima auta, a kamoli taxija.

Ubrzao je korak, da ponovo prođe kroz kontrolu, a onda da ide Ani.

Nakon i te kontrole, koja na sreću nije trajala dugo, jer nije bilo gužve, krenuo je prema gradu.

"Hajde, Marko." Govorio je sebi. "Požuri."

Brzim korakom je išao niz ulice i prelazio pješačke prijelaze, kako bi što prije došao gdje treba. Kada je konačno stigao pred zgradu, pomoću mobitela se uvjerio da je pola 5.

Utipkao je Anin broj.

"Molim, Marko?"

"Želim da znaš da sam stigao. Ne moraš silaziti. Samo želim da znaš da sam stigao i to je to."

"Aha." Nakon toga je odmah poklopila.

Krenuo je kući, ali..

"Kuda si ti krenuo?" Okrenuo se i ugledao Anu u pidžami i kućnim papučama kako se teško i tromo kreće ka njemu. Osmijeh mu je zasjao na licu. Doteturala je do njega.

"Ajde, sjedi." Posjeo ju na klupu, a onda je i on sam sjeo pored nje.

"Šta ima?" Promrmljala je.

"Ništa. Stigao sam trinaest minuta prije četiri sata. Zašto si ti ustala? Rekao sam ti da ne silaziš."

"Neka si. I odmah si ovdje došao?"

"Odmah."

"Duša draga." Rekla je umorno zagrlivši ga oko struka.

"Poželjela si me?"

"Puno, ali sam isto tako i poželjela svoj krevet."

"Ajde, neka smo se mi nakratko vidjeli, a ti sada idi spavaj."

"Neću." Rekla je i uspravila se.

"Zašto?"

"Ajde sa mnom." Pružila mu je ruku i ustala.

"Zašto?"

"Sama sam u stanu. Feđa je kod druga, a roditelji opet na poslu i to u Kragujevcu."

"Aha. Dobro." Slegnuo je ramenima i ustao. "Idemo." U jednoj ruci je nosio kofer, a drugom rukom je vodio Anu.

Liftom su došli do njenog stana, gdje su se fino smjestili.

"Kofer ponesi u sobu." Rekla je trljajući umorne oči.

"Dobro." Izuo se u hodniku, a onda smjestio kofer u njenu sobu.

"Ana?"

"Kuhinja!" Čuo je umorni odgovor.

Došao je do kuhinje i vidio Anu kako stoji kod sudopere i pije vodu. Prišao joj je i zagrlio ju s leđa oko struka.

"Bebo moja."

"Ajmo spavati." Promrmljala je.

"Naravno. Ajmo." Poveo ju je za ruku u sobu. Legli su jedno pored drugog i pokrili se velikom plišanom dekom.

"Laku noć." Već se ušuškala u njegov zagrljaj.

"Laku noć." Osmijehnuo se, desnom rukom zauzevši teritoriju njenog struka.

ANA

Mnogo joj je bilo drago kada je Marko nazvao javivši da je stigao. Još je i pristao da ostane s njim. Kud bolje?

Otvorila je oči i odmah okrenula glavu ka satu, koji je stajao na noćnom ormariću. Sat je pokazivao dobre vijesti. 10:48.

Onda je razgledala oko sebe. Marka nije bilo pored nje, ali je zato njegov kofer još uvijek bio tu. Zbacila je deku sa sebe i ustala. Prije izlaska iz sobe je zategnula krevet i svezala kosu.

Kada je izašla iz sobe, čula je glasove koji su dopirali iz dnevnog boravka. Pomolila je glavu na vrata i ugledala Marka i Feđu kako piju kafu i pričaju.

"Je l' prvi april?" Pitala je ulazeći u prostoriju.

Obojica su je pogledala i nasmijala se.

"Ne." Odgovorio je Feđa, na šta se ona odmah namrštila.

"Kad si došao, nesrećo? Otišao kod druga, a ti Ana budi sama!"

"Svađalica." Promrmljao je Marko smijući se.

"Došao sam jutros prije deset."

"Fino. Čudo."

"Ionako nisi imala ništa protiv da ostaneš sama." Feđa je slegnuo ramenima.

"Istina, ali mrak je strašan!"

"Sada sam ovdje, a ti si ionako imala društvo." Nasmijao se, pokazavši glavom na Marka.

"Nemoguć si." Prevrnula je očima i otišla časkom do kupaonice da se umije. Nakon toga se trkom vratila u dnevni, da se može nastaviti duriti zbog Feđe.

"A ništa ja?" Pitao je Marko raširenih ruku.

"Jedino dobro ovdje." Sjela je pored njega i ušuškala se u njegov zagrljaj, baš kao i sinoć.

"Ima još nešto."

"Šta? Zar može bolje od ovoga?"

"Vjeruj da može."

Marko je iz džepa svoje dukserice izvukao crveni presavijeni papir.

"Papir?" Zbunjeno je gledala u papir.

"Ne bilo kakav papir. Odmotaj." Pružio joj je papir.

Odmotala je papir i automatski rukom prekrila usta pokušavajući ne vrisnuti, ali je to ipak uradila. Na papiru je pisalo ni manje ni više nego...

Для Ана от Фёдора Смолова #11♥️

"Najbolji si!" Zagrlila je Marka oko vrata. "Volim te, volim te!"

"Nema na čemu." Uzvratio je zagrljaj.