Broj riječi: 2039

Inače, ova priča još uvijek nije završena i fakat mi je mrsko pisati završne dijelove. 🙈

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

"Je li sve riješeno?" Pitao je Marko, a Ana je shvatila da se obraćao Feđi.

"Valjda je." Feđa je slegnuo ramenima. "Ako je moja sestra sretna, trebao bih i ja biti."

Ani se na licu nacrtao osmijeh od uha do uha.

"I smijem da ti kažem još nešto?"

"Zavisi šta."

"To bih ti trebao reći nasamo."

"Ajde, dobro. Kuhinja." Ustao je Feđa, a zatim i Marko, te su otišli u kuhinju. Zbunjeno je gledala za njima.

Šta se događa?

MARKO

"Gukni." Rekao je Feđa oslonivši se na radnu površinu.

"Idem u Rusiju."

"I?"

"Ali ne još. Nego nekada kada bude igrala Rusija."

"Dobro. No, ne shvatam kakve ja veze imam s tim."

"Pa Ana će biti sama i neću tu biti oko dva dana."

"Aha." Klimnuo je glavom. "Ne brini za Anu. Izdržati će ona dva dana." Podsmijehnuo se.

"Ozbiljan sam."

"Dobro." Feđa nije skidao osmijeh s lica.

"Znaš razlog naše prošle svađe."

"Da. Zbog izvjesnog gospodina Fedora Smolova." Prevrnuo je očima.

"Eh, nabaviću njegov dres u Rusiji i usput nabaviti autogram od njega za Anu."

"Stvarno bi to učinio?"

"Naravno. Shvatio sam da sam bio glup i da je Ani mnogo drag taj igrač."

"Istina. Jeste joj drag."

"Zato ću da odem u Rusiju zbog nje."

"Fino."

"Ali to je iznenađenje. Nemoj da joj kažeš."

"Ne brini se. Neću. Nadam se da će ti plan uspjeti."

"I ja se također nadam. Kada dođem, neću joj odmah dati dres."

"Nego?"

"Ustvari, dres nije za nju."

"Pa za koga je onda?"

"Za naše dijete."

Feđa ga je pogledao šokirano.

"Jesi ti to upravo rekao naše dijete?"

"Da."

"Jesam ja rekao nešto za to?"

"Jesi. I ne brini se, imam sve isplanirano."

"Da čujem. Bolje ti je da je nešto dobro."

"Planiram da ju zaprosim na njen rođendan."

"I?"

"I da se vjenčamo do kraja augusta. Naravno, ako ona bude htjela."

"Tebi se baš žuri."

"Ne. Nije zbog toga. Znam da nam je tek godina dana veze negdje u oktobru, ali stvarno volim Anu i spreman sam da joj pružim sve, jer je ona vrijedna moje ljubavi. Sa njom želim dom i porodicu."

"Imat ćeš, brate. Samo polako. Imaš vremena da razmišliš."

"Naravno. Nešto manje od četiri mjeseca."

"Eh, eto. Ako ti bude trebala pomoć, javi se."

"Hoću."

"Ajmo sad tamo kod nje. Sigurno se pita šta je s nama." Nasmijao se Feđa, te su se vratili u dnevni boravak.

YASMIN

"Kada ćemo u Beograd?"

"Stvarno?" Yasmin ga je pogledala s podignutom obrvom.

"Šta?" Slegnuo je ramenima. Djelovao je zbunjeno.

"Ti pitaš za povratak u Beograd?"

"Posjetu, sestrice." Ispravio ju je.

"Kako god." Prevrnula je očima. "Svejedno ćeš ići tamo."

"Ma da."

"Ne vjerujem da ću skoro."

"Što?"

"Pa, Danica će cijelo svjetsko prvenstvo provesti u Holandiji, tako da ne mogu još tamo. Tamo je samo Ana. Trebamo sve tri biti tamo. Tako da ću nakon svjetskog prvenstva u Beograd. Jedino ako hoćeš i ti."

"Pa, naravno da hoću, Kolumbo. Roditelji su nam tamo."

"Dobro, dobro.."

"Poželio sam i njih, ali i Pišonju i Žugu."

"Također. Ja sam i Ivana i Danicu. Ma cio Beograd."

"Kad budem trebao doći, odmah dogovoram izlazak sa Markom i Danijelom."

"A ja sa Danicom i Anom."

"Trio fantastiko."

"Eh baš to." Nasmijala se. "Nego, nađi nam nešto u plakaru za grickati dok ne počne utakmica."

"Jasno, šefe." Ali ju je pozdravio u stilu mornara i ustao s kauča, dok je ona tipkala po mobitelu, prije početka utakmice, jer će se naredni sat i pol ako ne i više fokusirati samo na utakmicu.

danicajovanoviic story

nakon svjetskog prvenstva, spremaj se za Beograd 😎

danicajovanoviic
Doći ćeš? 😱

Da.😛

danicajovanoviic
Too!! 😆 Važi! Dolazim u pola noći ako treba.

😂😂

danicajovanoviic
Trio fantastiko.😎 Jedva čekam.

I ja 😍 A možda i Luka bude navratio u Beograd nakon posjete Nišu.🤗

danicajovanoviic
Bebeeeee

🤗🤗🤗

amneeria story

danicajovanoviic
Bang bang😂😂

Nema šta 🤣

danicajovanoviic
Odoh da gledam utakmicu.😚

Također. Čujemo se. Aj zdra'o 😎👋

danicajovanoviic
👋👋

(nakon nekoliko sedmica)

Svjetsko prvenstvo u Rusiji je već poodmaklo, tako da uzbuđenje i euforija sve više i više rastu. Što se tiče pojedinih zemalja, neke su prošle, a neke na svu žalost, nisu. Srbija je izgubila od Švicarske još s početka, prošlogodišnji prvak svijeta Njemačka je također završila svoju avanturu u Rusiji utakmicom protiv Sjeverne Koreje, gdje su izgubili 2-0.

Sve veće države su otišle kući na način koji im nije prijao, ali šta je tu je.

Rusi su prošli dalje iako su izgubili od Urugvaja rezultatom 3-0. Sada ih čeka Španija u okviru osmine finala svjetskog prvenstva.

MARKO

Već 30.6. je otputovao za Rusiju sa svojim tatom, zbog utakmice koja se igrala sljedeći dan, 1.7. Rusija i Španija. Otišao je u Rusiju upravo zbog toga što namjerava da nabavi autogram od Aninog najdražeg igrača, Fedora Smolova. Nada se da će mu plan uspjeti.

"O čemu razmišljaš, sine?" Pitao ga je tata, dok su sjedili u restoranu Radisson Royal hotela u Moskvi.

"Ma o Ani."

"Tvoja djevojka?"

"Da, tata. U vezi smo skoro osam i pol mjeseci."

"Dobro, sine. Nisi pričao mnogo o njoj. Jedva da sam ju i vidio kako treba."

"Pa nisi ni mogao, jer nisi bio tu."

"Sine, tvoja mama i ja smo sve riješili.."

"Ne govorim za to, ali samo kažem da nisi bio tu, pa nisi ni imao priliku da je upoznaš."

"Biće i za to prilike."

"Naravno. Već u augustu."

"Čuj to? Kojim povodom?"

"Namjeravam da ju zaprosim, tata. Za njen osamnaesti rođendan."

Njegov otac se iznenadio, te se promeškoljio u stolici.

"To je super. Svaka čast, sine. Neka je sretno."

"Hvala. Krajem augusta sam planirao i da ju oženim. Trebam se dogovoriti sa njom."

"Fino. Naravno da ću doći i prisustvovati tako finom događaju."

"Hvala, tata."

"Ma ništa, sine. Velik je to korak."

"Znam. I mislim da sam spreman za to."

"Siguran sam da jesi." Tata mu se osmijehnuo tapšući ga po ramenu. "Ne ispuštaj takvu priliku i djevojku."

"Nikad. Ne bih to sebi dozvolio."

I tako je Marko za doručkom nastavio misliti i o Ani, ali i o večerašnjoj utakmici.

(...)

U ruci je čvrsto držao crveni dres reprezentacije Rusije s brojem 11. Tačnije dres Feđe Smolova. Čim je došao jučer u Rusiju i smjestio se i hotel, odmah ga je otišao kupiti. Samo valja čuvati iznenađenje dok se njihovo dijete ne rodi, ali vrijedit će. Ali će Ani dati Feđin autogram za rođendan. To i onda prsten. Ma sve će da bude potpuno.

Osvratao se oko sebe. Stadion je pun, a utakmica samo što nije počela. Bio je mnogo uzbuđen.

"Sine, samo polako." Tata je spustio ruku na njegovo rame.

"Dobro." Marko je klimnuo glavom i uzdahnuo, dok je tapkao desnom nogom u mjestu nervozno grickajući donju usnu.

"Hajde više počni." Mislio je.

(...)

"A kako 1-1, jebote?!" Vikao je na srpskom šireći ruke, te su ga neki čudno pogledali, a neki su se bunili kao i on, ali na ruskom.

To je značilo da se ide na penale i odlučuje sretnika koji nastavlja svoju avanturu u Rusiji.

"Sine, smiri se."

"Kako, tata?" Povikao je. "1-1 je! To nije dobro!"

"Ići će na penale."

"Ni to nije dobro. To je još gore!"

"Hajde, sjedni i diši duboko. Proći će."

I tako je i bilo. Rusija je prošla dalje rezultatom 3-4 nakon boljeg izvođenja penala.

"Ma to mi reci!" Marko je ustao i povikao raširenih ruku.

"Ajmo!"

Zagrlio se s tatom. Tada je pogledao u dres i shvatio da je vrijeme da ode po taj autogram, jer su igrači slavili, slikali se sa fanovima, davali autograme i slično. Onda je na ispred svoje tribine spazio čuvenog Smolova zbog kojeg je on poludio.

Nakon neke djevojke koja se slikala s njom, došao je do njega i pružio mu papir i marker.

"This is a dedication autograph." Rekao je Marko nekako nespretno. Zna on engleski, ali kada priča, to zvuči hrapavo zbog njegovog dubokog glasa. Nema akcenta, ništa, ali bitno je da se zna sporazumijevati.

"Хорошо, для кого?"

"Druže, ništa ruski. No russian." Marko se nasmijao.

"Sorry." Feđa se nasmijao.

"Sada bi Ana počela da skiči kada bi čula njegov glas." Glasić je prcao.

"For who?" Pitao je.

"For my girlfriend, Ana."

"Ницца, для Ана, вот иди." Vratio mu je papir i marker nazad nakon što se potpisao.

"Thank you."

"You're welcome." Feđa mu je mahnuo kao i ostalima, te je krenuo dalje.

"Jesi uspio nabaviti autogram?" Pitao je njegov tata kada su krenuli van sa stadiona.

"Jesam. Lik automatski počeo pričati ruski. Ja samo blenuo u njega."

"Nauči i ti ruski."

"Neka hvala. Imam Anu za to." Nasmijao se. "Ona je Ruskinja parekselans."

"Fino. Idemo proslaviti?"

"Što da ne?" Marko je slegnuo ramenima, te je papir, na kojem je bio autogram, smotao i stavio u džep kao i marker.

"Biće mnogo sretna." Rekao je Marko veselo. Više je bio uzbuđen nego kad Ana gleda Feđu.

On i njegov tata su brzo došli u hotel i krenuli pravac u bar. Cio hotel je bio na nogama zbog prolaska Rusije u dalje igre.

Sjeli su za šank i onda je krenulo. Marko nije planirao da se to desi, da pije, ali čaša za čašom tekile je išla i išla, sve dok više nije mogao, te se ustao i tretirajući krenuo van iz bara.

"Sine." U bunilu je čuo tatin glas, ali se nije obazirao. Jedva je izašao iz bara u potrazi za sobom ili eventualno stepenicama gdje bi se zavalio.

No tada ga osjetio nečiju ruku na ramenu. Okrenuo je glavu i ugledao neku plavokosu, vitku djevojku. Zbunjeno ju je gledao. Bila mu je jasna njena slika ispred njega.

"Š'a ti treba?" Pitao je.

"You're cute."

"Znam, ženska." Nasmijao se i štucnuo.

"Maybe we could have a little bit of fun here." Jednom rukom mu je milovala kosu, a drugom je prelazila preko njegove vilične kosti.

Marko se za trenutak namrštio i napravio korak nazad.

"Ne može." Odmahnuo je glavom. "I have a grlfrend. She's waitin' fr me at hom." Izgovarao je pijanim i umornim glasom.

Nije se napio toliko da prevari. Ma i da se napio toliko, svejedno ne bi prevario Anu.

Što prije se udaljio od te nepoznate djevojke, krećući ka stepenicama laganim korakom.

"Marko!" Čuo je glas svog oca negdje.

"Pust me, tat." Odmahnuo je rukom.

Usput, dok je išao uz stepenice ka sobi, navukao je dres na majicu dugih rukava koju je nosio.

"Taaataa, dovedi mi Anu." Kukao je. "Ana, ljubavi moja jedina!" Vikao je kroz hodnik. "Poklonite mi nju za rođendan, ako ljubav može da se kupi!"

Osjetio je nečije ruke na ramenima. Uskoro se našao u nekoj prostoriji.

"Nisi normalan."

"Gdje ću biti kada sam zaljubljen." Zavalio se na krevet i duboko uzdahnuo. Uskoro je počeo plakati.

"Je l' to plačeš?"

"Znoje mi se oči, tata." Promrmljao je i dohvatio mobitel.

ANA

Zazvonio joj je mobitel nešto poslije ponoći.

Marko

"Halo."

"Anaa.." Odmah je znala da plače, pa su je prošli trnci.

"Marko, zašto plačeš?"

"A još te volim volim volim, ne mogu bez tebe. O oo."

"Volim i ja tebe, Marko. Ali, zašto plačeš?"

"Koji sam ja debil, Ana."

"Nisi. O čemu ti to pričaš? Jesi se to napio?"

"A jesam!" Povikao je, te se Ana uplašila da u takvom stanju ne kaže ili ne uradi nešto što ne treba.

"Zašto?"

"Pa Rusija je prošla dalje, ljubavi." Nasmijao se. "Konačno sam s tatom!"

"Zašto plačeš onda?"

"Zato što ne želim da te izgubim."

"Nećeš, budalo. Šta je s tobom?"

"Ana, plačem. De, utješi me."

"Nećeš me izgubiti, ljubavi. Volim te i to će tako ostati. Spremna sam na sve s tobom."

"Joj, volim te, jedino moje."

"I ja tebe volim, budalo mala."

"Čime sam te zaslužio? Voliš me kad sam najbolji.."

"Ali i kada si najgori.." Završila je rečenicu umjesto njega.

"Mi bebe. Te amo mucho, princesaaa."

Ana se nasmijala, jer je čak počeo pričati i španski.

"Tu eres mi mundo!"

"Ты мой мир и моя удача."

"Draga moja Ruskinja."

"Samo tvoja."

"Tako je! Moja djevojka, buduća zaručnica, supruga i majka moje djece."

"Naravno. Я люблю тебя, Марко."

"Volim i ja tebe, mala."

"Ajde sada, laku noć. Spavaj. Odmori se, otrijezni se."

"Laku noć. Ljubim."

Rekao je i prekinuo poziv.

"Čime sam ja tebe zaslužila?" Pitala se.