Broj riječi: 1970

Ovo je poprilično zanimljiv nastavak. 🤔🤔

Da znate da se vratio stari znanac. 😏

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

MARKO

Nakon što je Ana otišla u kupatilo, uzeo je času sa stola i bacio ju od zid. Morao je nekako istresti bijes koji je osjećao. Još kada je Ana otišla usput rekavši kako prekida s njim...To je bila kap koja je prelila čašu. Sjeo je na pod naslonivši glavu na ulazna vrata i shvatio da, svaki put kada se svađaju, je on razlog te svađe. Bojao se da ovaj prekid ne potraje i da ne udalji Anu od sebe vjerovatno zauvijek, jer ju je stvarno ujeo za srce, kako je rekla.

Uzeo je mobitel, koji je imao u džepu trenerke, te okrenuo njen broj.

"Birani pretplatnik je trenutno nedostupan. Molimo, pokušajte kasnije."

"Daj, nemoj mi to raditi." Rekao je kroz zube otvorivši WhatsApp.

Ljubav jedina😊
zadnji put gledano danas u 12:34

Bila je tu prije šest minuta, no ipak joj je odlučio poslati poruku.

Hej, ljubavice moja mala. Nemam ti se pravo javiti niti reći "izvini", ali hoću. Izvini. Ne znam zašto sam prenaglio. Opet! Iako sam rekao da neću, jer smo već imali jednu svađu koja je bila istog tipa, isti razlog za svađu. Znaš da sam ljubomoran tip momka, ali nisam si mogao pomoći. Ljutnja je proradila, te sam rekao i uradio ono što nisam niti trebao niti smio. Samo želim da mi oprostiš, ako ništa. Samo želim da mi oprostiš, ako već nije namjeravaš da ponovo budeš sa mnom. Sa ljubomornim debilom, koji je izgleda željan pažnje. Frcnuo sam i kajem se. Ti si moja beba, moje sve, jedina kojoj sam se posvetio k'o nikad u životu. Ti si nešto najljepše i najbolje što mi se ikad desilo i ne bih se mogao zamisliti bez tebe. To bi bilo teško. Bilo bi teško naviknuti se da ne slušam tvoj osmijeh i glas ujutru. Bilo uživo ili preko mobitela. Teško bi mi bilo da ne osjetim tvoje malene ruke u svojima i oko mog vrata, tvoje nježne i slatke usne na mojima. Navikao sam na tebe, Ana. Ti si mi i navika i potreba i želja i htijenje i sve. Nemaš pojma koliko te volim i koliko mi značiš.
Ako ne odgovoriš na ovu poruku, barem ju pročitaj do kraja i razmisli, kao što ću i ja, jer mi je to potrebno. Da razmislim koliko i gdje sam pogriješio. Samo da znaš da si mi jedina i da ćeš uvijek biti. U ovih nekoliko mjeseci, koliko smo zajedno, shvatio sam da želim imati sve s tobom. Ljubav, dom i porodicu. Znaš zašto? Zato što si vrijedna svega toga i želim to sve baš s tobom. Samo s tobom i sa nijednom drugom. Volim te, Beograđanko mala.❤️

ANA

Došla je kući, odnosno u prazan stan. Sjela je na kauč i nastavila plakati i tugovati. Tada je čula korake, te je okrenula glavu u tom smjeru i ugledala Feđu. Stan ipak nije prazan.

"Šta je tebi?" Nasmijao se. "Je l' Feđa nije dao gol?" Pitao je.

"Ne." Odgovorila je.

"Nego? Povrijedio se?"

"Marko. Prekinuli smo." Tu je pukla po šavovima. Ponovo je glasno plakala i jecala, kao i kod Marka u stanu.

"Opaa." Tiho je rekao i sjeo pored nje. "Zbog čega? Šta je bilo?"

"Napao me zbog Feđe. Zbog toga što sam htjela gledati Krasnodar i Spartak Moskvu."

"Samo to?"

"Ne."

"Šta ti je još govorio?"

"Bio je tako ljut, ljubomoran i hladan, to je nevjerovatno. Govorio mi je da sam ja dopustila da on bude ljubomoran, da je to i za mene nisko, da sam opsjednuta Feđom. Ja sam mu rekla da Feđa ima 28, a ne 18 kao ja, pa da balim za njim, kao za Markom."

"I?"

"On je rekao: ako nećeš, ne moraš."

"Čekaj. On je već tu skoro prekinuo s tobom."

"Valjda. Mislim, meni je tako izgledalo. Govorio mi je da ga ignorišem i govorio je: ko jebe Marka."

"Je li te još nekako uvrijedio?" Feđa je stiskao šake.

"Jeste. Uvrijedio me tako što mi ne vjeruje. Ispada da nisam dobra djevojka, da se grozno ponašam u vezi. Ujeo me za srce, Feđa. Nemaš pojma koliko. Zaboljelo me je to."

"Joj, samo neka mi se ne pojavljuje pred očima."

"Šta ćeš uraditi?" Pitala je uplašeno.

"Ne brini, neću ga premlatiti. Ne spuštam se ja na taj nivo."

"Joj, Feđa." Zagrlila je svog, tri godine starijeg brata.

"Wow."

"Šta?"

"Nikad me nisi tako čvrsto grlila."

"Trenutno sam jako povrijeđena i tužna i treba mi utjeha."

"Kod mene ćeš je uvijek naći." Obavio je svoje ruke oko njenih ramena. "Neće niko rasplakivati moju baby seku, ko god da je u pitanju."

"Hvala, Feđa."

"Nema na čemu, Ana. Izvini ako češće ne vodim računa o poslu starijeg brata."

"Sve je uredu, Feđa. Super si brat. Ništa ti ne fali. Volim te takvog kakav si."

"Volim i ja tebe, princezo bratova. Zakletvo moja mala." Poljubio ju je u čelo.

Tada je Ani stigla poruka na WhatsAppu.

"Daj ti otvori poruku." Rekla je Feđi.

"Okej." Uzeo je mobitel i otvorio poruku.

"Ko je?"

"Tvoj bivši." Odgovorio je mrzovoljno.

Kako je bilo čudno čuti tu riječ. Bivši...

"Šta hoće?"

"Ma neka dugačka poruka."

"Aj pročitaj." Rekla je promuklo brišući suze.

Kada je nakon minut dva, Feđa iščitao Markovu poruku, Ana je duboko uzdahnula zatvorivši oči, a Feđa je šutio, očito čekajući šta će mu ona reći.

"Zatvori chat. Ne odgovaraj."

"Okej." Feđa je to uradio i ostavio mobitel na stol, te ponovo zagrlio Anu. "Je l' ti fino ovako? Smiruje te?"

"Da."

"Super. Onda te ne puštam."

YASMIN

Kada je ulazila u dvorište sa Cezarom, idalje je osjećala trnce u desnom obrazu, jer je tu Luka ostavio svoj poljubac, kada je svako krenuo svojim putem. Čučnula je pored Cezara i skinula mu uzicu, te je on odmah počeo trčati po dvorištu, a ubrzo je završio u svojoj kućici.

Izula se i ušla u kuću. U samom predsoblju je sjedila Danica.

"Da li je saznala?" Pitala se.

"Kako ti je prošao dan sa Cezarom?" Pitala je Danica.

"Super."

"I Lukom." Dodala je, na šta ju je Yasmin iznenađeno pogledala.

"Kako..."

"Story, draga moja, a i Ivan mi je rekao."

"Jao." Nasmijala se.

"Imaš nešto da kažeš?"

"Istina je."

"Znam."

"Jeste zajedno?"

"Ne. Treba mi vremena da saberem utiske i to sam mu rekla, što je i on potvrdio. I on se isto osjeća."

"Aha. Pa dobro, samo se nadam da opet nećete nešto zabrljati. Vi ili neko treći."

"I ja se također nadam. Šest mjeseci se nismo niti vidjeli niti čuli. Mnogo je to."

"Znam kako ti je. Ja bez Ikice eto izdržim nekih šest minuta, tako nešto." Slegnula je ramenima.

"A koliko si najduže izdržala?" Pitala je Yasmin kroz smijeh.

"Sedam."

"Sati?"

"Minuta."

"Wow, rekord."

"Gdje nije? Čak nekad moram izdržati i po sat i pol ili više kada ima utakmicu, pa ga onda smaram dugo nakon toga, iako on kaže da ga ne smaram."

"Bebe slatke."

"Hvala. Volim pričati s njim u kasne sate kao i on sa mnom, bez obzira što mora ujutro rano ustati zbog obaveza."

"Koji ste vi goals."

"I ti i Luka ste. Onaj story gori."

"Da, zar ne?" Yasmin se zacrvenila.

"Mnogo mi je drago zbog tebe."

"Hvala, Danice. Znaš, Luka misli da ga ti nećeš prihvatiti, jer ga još nisi svarila kao prijatelja."

"Hoću vremenom."

"On idalje nije siguran u to." Nasmijala se Yas.

"Što to?"

"Pa zbog svega što je uradio."

"Aha." Danica je klimnula glavom.

"I ne želi da se podsjeća na to."

"Pa razumljivo. Ne bih ni ja htjela, da sam na njegovom mjestu."

"Definitivno sada ne odustajem od pokušaja da ga zadržim."

"Neće ni on. Tvrdoglav je on jako."

ANA

Nakon što se smirila i ispričala sa Feđom, uzela je mobitel i prelistavala Instagram. I naravno, odmah je naletjela na Instagram story korisničkog profila marko_p.

Ova slika je uslikana sinoć, jer je Ana sinoć prenoćila kod Marka i trebala je nakon ručka kući, ali to se očito nije desilo po planiranom. Ovaj put nije dozvolila suzama da poteku. Samo ju je srce boljelo idalje, kao i onda kada joj je Marko rekao: "Ako nećeš, ne moraš."

Jednostavno joj je bilo teško zamisliti da će proći sati i sati bez njegove poruke i poziva. Neke njegove šale, koja nema veze s vezom ili njegovog "volim te", kojeg zna napisati mnogo puta u toku jednog dopisivanja.

Tada, kada se desio prelomni trenutak, nije imala drugog izbora nego da kaže ono što inače ne bi rekla ni u šali. Ponovo je pogledala poruku, koju joj je poslao, ali najviše ju je dotukla i raznježila rečenica kada je napisao da mi sa njom sve. I ljubav i dom i porodicu, jer je ona vrijedna svega toga. Jedina je.

"Psst, Ana." Čula je Feđu.

"Zašto šapćeš?" Pitala ga je.

"Ne znam." Odgovorio je idalje šaptajući.

"Šta hoćeš?"

"Ajmo u grad večeras."

"Nisi me ni pitao."

"Zato što znam da hoćeš. Ajde ustaj, spremaj se."

Brzo se spremila i sa Feđom krenula u neki kafić.

"Je l' idemo u neki kafić?" Pitala je, dok su se vozili.

"Kafić? HA!" Nasmijao se Feđa.

"Nego gdje idemo? Feđa, nemoj izigravati budalu sada."

"Kasina by Community, draga Ana." Odgovorio je Feđa nasmijano.

"Divno."

"Što? Ne sviđa ti se?"

"Ne znam. Nikad nisam bila tamo, pa ne znam šta bi da mislim."

"Fino mjesto. Otvoreno od osam ujutro do pet ujutro."

"Zaista?"

"Da."

"Onda mogu misliti kakva je atmosfera tu."

"Top!" Naglasio je zadnje slovo. "Eto kakva je."

Ubrzo su stigli u taj klub, a ne kafić.

"Dobrodošla, sestrice." Rekao je Feđa hodajući pored nje.

Unutra je bilo pomalo mračno, iako je napolju dan i ima 13 sati i kusur minuta.

"Biraj šta god oćeš." Rekao je i sjeo za šank, kao i ona.

Kada je dobila neki koktel, malo je razgledala po klubu. Nije bilo nešto mnogo ljudi. Pa vjerovatno zato što će tek početi stizati oko deset navečer, pa nadalje.

"Fino, zar ne?" Pitao je Feđa.

"Da. Zanimljivo je." Odgovorila je lagano ispijajući svoj koktel.

(...)

Popila je tri koktela, ali je ostala sjediti na svom mjestu, dok je Feđa puhnuo negdje uz rečenicu da je vidio nekog svog poznatog.
Pogledala je na sat na mobitelu i vidjela da je tek 15 sati.

"Uff.." Uzdahnula je i spustila ruke na šank.

Konobar je usluživao ostale ljude, neki su sjedili i pričali, neki su pjevali, plesali.. Uglavnom, svi su uživali na neki način, samo je ona sjedila i blejala k'o izgubljena.

Odjednom je počela pjesma od Saše Kovačevića "Noć do podne"... Pridružila se ostalima koji su plesali i pjevali i veselili se.

"Sipaj mi sve sem vode, pa nek' mi pamet ode!" Vikali su.

Tada ju je neko uhvatio za ruku i okrenuo ka sebi. Nije mogla dobro vidjeti ko je to, ali je prihvatila i drugu ruku koju joj je taj neko pružio. Ruke su spuštene na njen struk i oboje se pomjeraju u ritmu muziku.

"Mnogo si lijepa, znaš?" Pitao ju je totalno nepoznat glas.

"Hvala." Tada je pogledala tog momka i šokirala se kada je vidjela ko je. "Teo.."

"Pa Ana.." Nasmijao se. "Šta tebe dovodi u ove krajeve?"

"Došla sam s bratom!" Odgovorila je glasno zbog muzike.

"Gdje ti je brat?"

"Odlutao je negdje!"

"Super. Možemo razgovarati, dok ga nema."

"Ne bih, Teo." Spustila je svoje ruke na njegove, kako bih ih maknula sa svog struka.

"Zašto? Zabavi se, Ana." Osmijehnuo se i krenuo spuštati ruke niže njenih leđa.

Tada ju je u sekundi neko povukao u ruku, tako da se u treptaju oka udaljila od Tea. Našla se kako stoji uz zid, s nečijim rukama oko struka. Uplašila se da nije neko nepoznat.

"A ti mi fališ, da usnama ti dodirnem kožu nežnu k'o svila." Uprkos buci, uspjela je čuti taj glas. Ubrzo je nakon toga osjetila usne na svom vratu, pa je spustila ruke u njegovu kosu. "Ne ostavljaj me." Rekao je i zagnjurio glavu u njen vrat.