Broj riječi: 2199

⚠️⚠️MNOGO EMOTIVNO!!!⚠️⚠️

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

(..nakon pet mjeseci..)

"Jarane mooojjj!" Povikao je Dule, kada su svi posljednji školski dan ušli u učionicu.

"Šta se dereš?" Ukorila ga je Srećka.

"Joj, Srećka, budi sretna." Raširio je ruke i sjeo na svoje mjesto. "Danas je matura. Ima da gorimo svi do zadnjeg." Lupio je šakama od stol.

"Ovaj baš veseo." Promrmljala je Yasmin Ani i Danici.

"Kako mi je drago što je matura!" Rekao je.

"Znaš da još uvijek nisi našao pratilju?" Reče mu Nemanja.

"A znam. Ma ja sam i bez pratilje csss."

Svi su se nasmijali, a Dule je počeo razgledati okolo.

"Šta tražiš?" Pitao ga je Nemanja.

"Pratilju, dijete." Odgovorio je i ustao. Onda je prišao Yasmin, Ani i Danici.

"Ne gledaj mene. Ja idem sa Stefanom." Danica je podigla ruke u zrak.

"Ja sam sa Nemanjom." Rekla je Yasmin pridruživši se Danici.

"Jesi ti slobodna, Ana?" Dule ju je pogledao molećivo.

"Jesam.."

"Ajde, molim te, budi mi pratilja. Mislim, ja tebi. Pliz." Uhvatio ju je za ruku i kleknuo na jedno koljeno, na šta se Ana nasmijala.

ANA

"Ajde, ne možeš to sa odbiješ." Dobacila je Ana Marija.

"Dobro. Važi." Klimnula je glavom, na šta se Dule široko osmijehnuo i ustao. Zagrlio ju je i podigao u zrak.

"Lakše malo, druže." Zakašljala se Ana.

"Izvini. Neće me Marko naružiti, zar ne?"

"Ma neće." Ana je nasmijano odmahnula glavom.

"Šta ćeš obući?" Pitao je povukavši je za ruku do svoje klupe. "Ajde, pričaj mi." Sjeo je na svoje mjesto.

"Pa", Ana je sjela pored njega, "nešto na bež fazon."

"Odlično." Pucnuo je prstima. "I ja sam našao sivo odijelo. Može to? Jelde da može?"

"Ma naravno da može."

"Odlično. Učinila si mi veliku uslugu."

"Ma to je ništa. Također."

"Eh, drago mi je."

"I meni."

YASMIN

"Maturanti smo. Znači ne vjerujem." Rekla je Danica ushićeno.

"Ni ja. Ovih pet mjeseci je brzo prošlo."

"Kako ide sa Pišonjom?"

"Super, hvala Bogu. Idemo ka sedmom mjesecu veze."

"Awww, slatko."

"A ti i Ivan?"

"Skoro pet mjeseci."

"Aiii bebe, kako ste kjut, a Ikica pogotovo."

"Slažem se." Rekla je Yasmin. "Lik nema još ni sedamnaest, a idalje je baby face."

"Istina." Rekle su Ana i Danica klimajući glavom.

"Hoće li on doći na maturu?" Pitala je Yasmin Danicu.

"Ne znam." Slegnula je ramenima. "Nije siguran, ali mi je opet rekao javiti."

"A Luka vjerovatno neće doći. Kad u školu nije dolazio toliko dugo, zašto bi na maturu.." Tiho je promrmljala Yasmin i spustila glavu.

"Razmišljaj pozitivno." Ana je spustila ruku na njeno rame. "Možda i dođe."

"Možda ne znači uvijek da, Ana." Yasmin je prevrnula očima i uzdahnula, na šta je Ana ušutila. "Vidi Ana, izvini ako sam bila nepristojna. Nije mi bila namjera." Rekla je tužno.

"Uredu je." Ana joj se osmijehnula. "Dešava se."

"Samo sam tužna što večeras idem za Njemačku i što neću viđati ni vas dvije, ni Ikicu, ni Nemanju, ni Maju, ni Pišonju i Danijela, kao što neću viđati ni Marakanu."

"Dolazit ćeš, ajde. Nemoj nas zezati ovdje." Rekla je Danica tapšući ju po ramenu. "Rasplakat ćeš me. Ako ne mene, onda Anu definitivno."

"Danica je upravu, Yas. Nemoj."

"Dolazit ću naravno, ali ništa neće biti isto."

"Hoće. Luka će uvijek ostati tvoj Luka."

"Joj, Ana, on za to vrijeme može naći djevojaka i djevojaka."

"Vjeran ti je, znaš?" Rekla je. "Iako nije tvoj, iako niste zajedno."

"Znam."

"Pa eto onda. I Ikica ti je slao oni glasovnu poruku o kojoj si nam pričala."

"Da, da. Sjećam se toga."

"To ti dosta govori. On tebi vjeruje.."

"Ali Ikica je rekao da ja Luki ne vjerujem."

"Pa ako ne vjeruješ, trebala bi."

"Znam, ali nakon svega što je uradio, teško mi je vjerovati mu."

"Povjerenje se ionako ne može odmah steći. To ide postepeno. Probaj i ti. Uspjet će ti odnosno uspjet će vam."

"Valjda.."

LUKA

"Hoćeš ići danas sa mnom?" Pitao ga je Ivan.

"Gdje?" Luka je odgovorio pitanjem izležavajući se.

"Pa na maturu."

"Aha. To." Klimnuo je glavom i navukao pokrivač do nosa nastavljajući tipkati na mobitelu.

"Pa hoćeš ići ili ne?"

"Kakvo je to pitanje? Naravno da hoću."

"Super. Zvat ću te da te napomenem za maturu."

"Zašto?"

"Pa vjerovatno ćeš zaboraviti."

"Baš ti hvala."

"Baš nema na čemu."

"Nego, gdje se to spremaš?"

"Javio sam Danici da mogu doći na maturu, pa idem sa njom u grad danas."

"Lijepo. Vidimo se." Luka mu je mahnuo.

"Šta si ti tako nezainteresiran?"

"Zato što luda gospođica odlazi u Njemačku večeras." Odgovorio je namršteno.

"A daa.."

"I nisam raspoložen uopšte."

"Idem ja, dok nisam nastradao. Vidimo se."

Ivan je izašao, a Luku je uskoro savladao san.

DANICA

"Ja idem. Vidimo se." Danica je mahnula Ani i Yasmin, te požurila da što prije izađe iz škole i pojuri Ivanu u zagrljaj.

"Najmoje." Rekao je Ivan kada ju je zagrlio.

"Bebaaa." Podigla se na prste i poljubila ga u obraz.

"Pa, idemo li?"

"Naravno. Ne želim da zakasnim na termin." Prihvatila je njegovu ispruženu ruku, te su krenuli.

"Gdje idemo prvo?"

"Frizura i šminka." Prevrnula je očima.

"Što si neraspoložena tako?"

"Jer je sve to proces."

"Pa treba tako."

"Ali vrijedi."

"Baš to."

(...)

Ivan je proveo sa njom skoro tri i pol sata sve ukupno.

"Je l' ličim ja na nešto?" Pitala je.

"Super si. Što?"

"Onako pitam." Rekla je gledajući svoje nadograđene nokte.

"Ličiš na moju djevojku. Najljepšu, najzgodniju." Stavio je ruku oko njenog struka povlačeći je u poljubac.

"Ode mi karmin." Nasmijala se.

"Vrijedan sam toga." Rekao je ponosno.

"Svega." Okrenula se cijelim tijelom ka njemu stavivši ruke na njegova ramena spojivši im usne.

"A da nećeš zakasniti možda."

"Ti si bitniji."

"Ne, ne." Odvojio se od nje. "Idemo kući."

"Znači bit ćeš kod mene?"

"Da. Tako smo se dogovorili."

"Super."

"Koliko ima do mature?"

"Sat i pol."

"Opaa, idemo kući." Uhvatio ju je za ruku, te su požurili ka njenom stanu.

YASMIN

Žene, jeste spremne?

danica
Evo me u stanu sa Ikicom. Frizura, šminka, nokti on point. 😘

ana
Također. 😎

I ja sam spremna. 😃

ana
Šta si uradila s kosom, Yas?

Malo je uvijena. Ništa mnogo ni posebno.

ana
Nego, kakve su vam haljine?

danica
Uh, dobro što pitaš..😃😃

Opaa😍😍😍

ana
Slayyy🔥🔥 evo i moje

danica
😍🔥🔥🔥

😱😱 Evo i moje

danica
I vi ćete štikle, zar ne?

ana
Ja da. Definitivno.

danica
A ti, Yas?

Ne znam evo.🤔🤦Imam štikle sa petom od nekih 10cm.

danica
Pa super. Idalje ćeš biti niža od pratilje. 🙈

ana
To je bitno. 😆😅

danica
Kakve su boje?

Kao i haljina. I zatvorene su.

danica
Odlično. 😘

ana
Meni su crne. Zatvorene također.😘🔥

danica
Otvorene crne. Čovječe. Vidjet ćete kakve su. 😆 Ima da budem top. 😎 I da, imate pozdrav od Ivana.😄

ana
Od Marka također. 😊

Vi svi imate pozdrav od mene. 😧

ana
Aww😟

danica
Draga, dok onom proradi mozak..🤦

Ako..🙈😅

ana
Slažem se s tobom, Yas.

Idem obući haljinu, jer sjedim u širokoj pidžami iz razloga da ne pokvarim frizuru.

ana
Ajde😃

danica
Aj zdra'o 😎👋

IVAN

"Ne javlja se." Ivan je uzdahnuo i prevrnuo očima.

"Koji ga put već zoveš?" Pitala je Danica.

"Peti. Sigurno se uspavao. Budala jedna. Događa se šesti put. Samo ne šesti put. Joj, Luka." Ivan se uhvatio za glavu.

"Ivane, smiri se."

"Kako? Nenormalno se trudim da ih spojim ili nešto slično, a šta dobijem? Lik se ne javlja, jer se uspavao. Eto što će vidjeti Yasmin. Malo morgen."

"Smiri se. Nemoj da osijediš tako mlad."

"Kako je krenulo, hoću." Sjeo je i spustio mobitel na stol. "Odustajem. Taj kad zaspi, top ne može da ga probudi."

YASMIN

"Sestrice, predivna si." Ali ju je gledao očarano. Prišao joj je i zagrlio ju. "Danas je taj dan."

"Da. No, nemoj sad. Rasplakat ću se."

"Uredu. Izvini."

"Jesu koferi spremni?"

"Jesu. Moja dva kofera stoje na krevetu još od jutros."

"Moji su pored kreveta. Spakovani, kao i ruksak." Kada se sjetila da će otići i da će ostati bez Luke, počela je drhtati.

"Yas, je l' sve okej?"

"Neću ga više viđati, Ali." Tužno je spustila glavu.

"Hej, nemoj tako. Gledaj to sa pozitivne strane."

"Koje?" Žalosno ga je pogledala. "Ne mogu vjerovati da ga neću viđati, gledati njegove oči, kosu, osmijeh, pa makar i iz daljine."

"Mene ćeš raznježiti. Nemoj." Ali se nasmijao. "A sebi ćeš pokvariti šminku." Pomilovao ju je po kosi.

"Idem obuti štikle." Okrenula se i polako krenula ka hodniku pazeći da ne zapne za haljinu.

Srce joj je ubrzano lupalo, a nije još ni došla pred hotel.

(...)

Ali je vozio njeno auto, gdje su bili i njihovi roditelji. Već se dosta ljudi okupilo ispred hotela. Yasmin je polako izašla držeći malu pismo torbu i haljinu.

"Hoćeš da te ponesem?" Ali je pita šaljivo.

"Ćuti." Nasmijala se i krenula prema ostalima.

U daljini je uočila Anu sa svojim roditeljima i Markom, također i Danicu sa Ivanom i svojima. Tu je također bila i Maja sa Danijelom, kao i dva poznata lica. Terzić i Joveljić. Ona dvojica koja su je zapratila prije par mjeseci. No, najviše ju je iznenadio Ivan. Danica je govorila da postoji mala mogućnost da će on doći, ali ipak se pojavio. Ipak, falio je Luka.

Prišla im je nasmiješeno.

"My princess." Ana joj je prva prišla i zagrlila ju.

"Goriš, Matić."

"Najljepše moje." Marko ju je poljubila u obraz.

"A baš ste slatki."

"Hvala, Yas. I ti si top. Zar dijeliš gene sa Alijem?"

"Čujem te, Pišonja." Rekao je Ali, te su se nasmijali jedan drugom.

"Rekla sam ti da ću biti top." Rekla je Danica ponosno i poljubila Yas u obraz.

"Naravno. Kao i uvijek."

"Moje, pa najljepše." Rekao je Ivan kada im je prišao. Pogledao je Yas, te joj se osmijehnuo i namignuo.

"Kako si uspio doći?" Pitala ga je Yas.

"Prije svega, top si, sestro slatka. Fino. Organizirao sam se, a i..moja djevojka je u pitanju."

"Draga moja beba."

"A Luka?" Pitala je sa ogromnom i bolnom knedlom u grlu.

"Trebao je doći."

"Trebao?" Pitala je drhtavim glasom.

"Da. Ali se gospodin uspavao. Zvao sam ga, ali mi se nije javio."

"Aha." Klimnula je glavom. "Idem da pozdravim Žugu i Maju i da nađem Nemanju. Izvinite." Prošla je pored njih, te se pozdravila sa Žugom i Majom.

"Pa gdje si ti?" S leđa ju je zagrlio Nemanja.

"Pa evo me. Gdje si ti? Baš sam pošla da te tražim." Okrenula se ka njemu uzvrativši zagrljaj.

"Jesam dobar?"

Yasmin ga je odmjerila od glave do pete.

"Odličan si."

"Hvala. I ti si super."

"Hvala."

Tada ju je neko potapšao po ramenu. Okrenula se i ugledala Ivana.

"Neko te želi upoznati i hajde da se slikamo usput."

"Ko?"

"Ova dvojica." Pokazao je na Terzića i Joveljića.

"Opa.." Tiho je rekla i osmijehnula im se.

"A ti si Lukina mala." Prišao joj je Aleksa.

"Nisam, čovječe." Nasmijala se.

"Aleksa." Pružio joj je ruku.

"Yasmin, drago mi je."

"De Aleksa, mrdaj se." Joveljić ga je pomaknuo u stranu, što je Yasmin nasmijalo.

"Dejan." Pružio joj je ruku.

"Yasmin. Drago mi je, Dejane."

"I meni. Stvarno si fina. Baš onakva kakvom te Luka predstavio."

Tu se malo zacrvenila.

"Pričao vam je o meni?"

"Da. Ajde da se slikamo."

Prvo se uslikala sa Dejanom, pa sa Aleksom, pa sa Ivanom i ostalim društvom (Marko&Ana, Danica, Ali, Nemanja, Danijel& Maja..), a onda se na kraju uslikala sa Dejanom, Aleksom i Ivanom zajedno.

"Baš si niska. Čak i sa tim štiklama." Nasmijao se Aleksa.

"Koje mogu skinuti i lupiti te u glavu njima."

"Dobro, neću više." Nasmijao se.

"Yas, ulazimo." Rekao je Nemanja.

"To je to, djevojke. Idemo."

"Ja ne idem još." Rekla je Ana. "Marko još uvijek priča sa Duletom."

"O čemu?"

"Daje mu instrukcije."

"Kakve?"

"Vezane za mene."

DULE

"Brate, čuvaj ju k'o oči u glavi. Bude li joj šta, odgovoran ćeš biti ti, jasno?"

"Naravno, druže. Ne brini."

"Ne daj joj da pije."

"Prije ću se ja napiti nego ona."

"Ozbiljno ti kažem."

"Uredu. Pazit ću na Anu."

"Hvala puno. Valjda si zapamtio sve do sad."

"Jesam. Vidimo se."

"Vidimo se." Pozdravili su se, te je Dule uzeo Anu pod ruku, te su zajedno sa ostalima polako krenuli ulaziti u hotel.

LUKA

Otvorio je umorne oči. Idalje osjeća umor, jer ga je trening smirio. Dohvatio je mobitel da pogleda koliko je sati.

Sat je pokazivao 19:40.

Onda ga je opalilo. Kasni. Onda je uvidio i pet propuštenih poziva od Ivana. Brzo je ustao, navukao patike i krenuo trčati do hotela. Trčao je koliko su ga noge nosile. Ubrzano je disao, dok je trčao prema hotelu.

Onda je doživio razočaranje. Plato ispred hotela je bio prazan.

"Ne, ne." Tiho je rekao. Nije mogao vjerovati da je zakasnio.

Sjeo je na klupu i uhvatio se za glavu spustivši ju. Bilo je jasno. Šesta propuštena prilika se desila. Obrisao je iskre u svojim očima i ustao. Nije znao kuda će koliko se izgubio i umorio.

"Eh, vilo tužnih očiju. Tvoj Luka nije stigao na vrijeme." Uzdahnuo je i polako krenuo kući.

Kada je došao kući, sjeo je u svoju sobu i zabuljio se u grb Crvene Zvezde.

"Eh, Zvezdo moja, barem ti još nisi otišla."