Broj riječi: 2236

Ovdje je malo više akcenat na Nemanji. Njegova strana priče i sve to. 🤗

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

A i spremite se za sljedeći nastavak. Biće jaaakooo turbulentan i naravno, trebat će vam maramice.😘😘

Inače, sinoć mi je bila matura i bilo je luudiilooo!!!😆😆😆

Kada se isplakao u sestrinom zagrljaju, otišao je skinuti mokru odjeću sa sebe. Obukao je majicu dugih rukava i trenerku, te je malo osušio kosu, koja ja također uspjela da pokisne. Sjeo je u dnevni pored sestre.

"Hoćeš jesti nešto?"

"Neću, hvala." Odgovorio je. Tupo je gledao u jednu tačku, dok mu se na licu prepoznavala praznina i tuga. "Zapravo ću ići spavati. Želim se malo odmoriti."

"Ajde." Mila ga je poljubila u čelo, te je on otišao na spavanje.

Mila je starija od njega nekih sedam godina. Ima 24 godine i najbolja je sestra, koju je Nemanja mogao poželjeti.

Legao je na svoj krevet i pokrio se. Pokušao se suzdržati da ne uzme mobitel i ne gleda slike, ali je to ipak uradio. Otvorio je sve chatove sa Stašom i obrisao sve i jedan razgovor, kao i nadimke. Samo što ne može obrisati njen broj, jer je na SIM kartici. Otvorio je i galeriju sa slikama, te obrisao par albuma pod nazivima:

N&S💝 (253)

Rođendanko #17😍 (36)

1year of N&S💑 (48)

Moje najslađe😊 (86)

U posljednjem (četvrtom) albumu su bile slike njihovih slatkih i romantičnih razgovora. Sve ih je obrisao bez da je pogledao ijednu sliku. No, kada je to uradio, uvidio je da mu je na pozadini slika gdje su njih dvoje zagrljeni. Tužno i teško je uzdahnuo i promijenio pozadinu stavivši neku jednobojnu.

Onda je odlučio uraditi i posljednji korak. Skinuo je oklop mobitela i izvukao SIM karticu, koju je slomio i bacio u kantu za smeće u sobi. Vratio je oklop na mobitel i ponovo legao na krevet pogledavši u plafon.

"Šta si mi uradila.."

(...)

Odjednom mu je usred noći postalo jako hladno. Opipao je stomak i prsa. Bio je znojan. Skinuo je majicu i obukao drugu, koja mu je bila pod rukom i otišao u Milinu sobu.

"Mila!" Rekao je nešto glasnije.

"Reci, bato." Rekla je sanjivo.

"Mislim da ima groznicu." Rekao je umorno drhteći.

Mila je ubrzo ustala i opipala mu čelo.

"I temperaturu." Dodala je. "Ajde, obuj patike, idemo u hitnu."

Mila je zgrabila ključeve od auta i mobitel. Navukla je duksericu i patike.

"Jesi spreman?"

"Jesam." Odgovorio je Nemanja kada je obuo patike.

"Idemo." Povukla ga je za ruku. Bila je u pidžami, dukserici i patikama. Koga briga uostalom?

Brzo su se dovezli do hitne pomoći, gdje je Nemanja primljen odmah. Čak se i onesvijestio kad je ušao u sobu za hitne slučajeve. Spustili su ga na krevet, te mu dali određene lijekove za smanjenje temperature. Pokrili su ga dekom, kad je ubrzo počeo buncati i jako se znojiti, te su ga zbog toga odlučili zadržati preko noći.

End of flashback....

Pogledao je svoj odraz u ekranu mobitela. Nije se mnogo promijenio.

Obrisao je chat sa Stašom.

"E, nećeš." Rekao je aludirajući na to da mu neće ponovo slomiti srce.

Malo se zapitao zašto je uopšte tražila pomirenje. Nakon nekih šest mjeseci. Zbog čega? Šta joj sad fali?

"Hajde Nemanja, ta ženska nije vrijedna razmišljanja." Prošao je rukama kroz kosu.

(...)

YASMIN

Drugi dan drugog polugodišta...
"A daj, što ne možete sa mnom kući?" Pitala je Yasmin.

"Izlazimo obje." Odgovorila je Danica.

"Aha. Mogle ste mi odmah reći, a ne da pogađam. Nego, sa Ivanom i Markom?"

"Da." Odgovorile su.

Ispred škole su bili Marko i Ivan, te su im Ana i Danica odmah poletjele u zagrljaj, na šta su ih oni dočekali nasmiješeno. Yasmin ih je posmatrala sa osmijehom na licu.

"Zamišljena si?" Čula je poznati glas. Prepoznala je Nemanju.

"Da." Odgovorila je gledajući ka njima. "Voljela bih i ja ovako."

"Biće ako Bog da." Rekao joj je. "Ideš kući?"

"Naravno." Klimnula je glavom. "Što?"

"Ako hoćeš da idemo zajedno."

"Može. Ana i Danica ionako izlaze sa Markom i Ivanom."

"Pa super eto."

"Samo da se ja pozdravim s njima, pa da idemo."

"Može, ajde."

Yasmin je došla do četvorke. Prvo je zagrlila Marka.

"Onaj Tadić te prati kući, a?" Pitao je Marko nakon zagrljaja.

"Da. Valjda." Zbunjeno se nasmijala.

"Neka te čuva k'o oči u glavi."

"Ne brini se."

Prišla je Ikici i snažno ga zagrlila.

"Kako si?" Pitao je. Nisu se vidjeli od onog okupljanja kod nje u stanu.

"Super." Odgovorila je veselo. "Ti?"

"Odlično."

"A..Luka?"

"Dobro je, kako će biti?" Slegnuo je ramenima. "Znaš kako je."

"Da. Nažalost." Uzdahnula je i stavila kapu na glavu.

"Pa, drago mi je što sam te vidio."

"I meni isto. Sretno." Obratila im se svima, zagrlila Anu i Danicu i krenula kući sa Nemanjom.

"Kako to da u istom smjeru idemo kući?"

"Pa eto..da te otpratim. Da ne ideš sama, jer sam čuo da će Danica i Ana ići van nakon škole."

"Aha." Klimnula je glavom. "Nisi trebao."

"Nema veze. Neka." Namignuo joj je i stavio ruke u džep.

Još uvijek se nije smračilo, ali je bilo blizu mraka.

"Još malo i matura." Rekao je.

"Da. Još nekih pet mjeseci ili manje."

"Baš vala. Brzo će to proći."

"S kim ćeš na maturu?"

"Ne znam." Odgovorila je iskreno. "Ko me pozove valjda.."

"Odlično. Yasmin Bal, hoćeš ići sa mnom na maturu?" Osmijehnuo se.

"Naravno." Klimnula je glavom.

"Super."

"Hvala. Nego, kakvu ćeš haljinu?" Nasmijao se kao i Yasmin.

"Ima još do mature. Ne znam koji ću." Odgovorila je nasmijano. "Što?"

"Pa da mogu uskladiti svoje odijelo s tvojim haljinom."

"Samo obuci crno odijelo. Crna boja ide uz sve."

"Istina. Dobro zboriš."

"Pa naravno. Nego, hoće li Luka dolaziti?"

"Ne bih rekao. Ne." Iskrivio je usta odmahnuvši glavom.

"Tako sam i mislila." Tiho je izustila.

"I meni je žao. Drugovi smo već dugo."

"Kako će on nastaviti sa školom?"

"Ne znam. Možda batali školu, a možda mu testovi budu dolazili kući na adresu da ih uradi."

"Aha."

"Šteta što ćeš u Njemačku."

"Što to?"

"Ode mi još jedan dobar prijatelj."

"Ajde, Boga ti, ne budali. Dolaziti ću u Beograd. Možda ne često, ali ću dolaziti. Nekad u Niš, nekad u Beograd."

"Lijepo. Ne dolazi bez Luke." Rekao je Nemanja šaljivo.

"Vidjet ćemo." Nasmijala se.

Tada je Nemanjin smijeh naglo prestao, na šta je Yasmin zbunjeno skupila obrve.

"Nemanja, jesi dobro?"

"Ne znam." Odgovorio je tiho.

"Šta si vidio?"

"Staša."

"Gdje?"

"Ravno ispred nas."

Yasmin je podignula glavu i ugledala vitku žensku figuru koja ide u njihovom smjeru.

"Jesi siguran da je ona?"

"Jesam. Prekinuli smo prije šest mjeseci, a ne prije šest godina. Mislim da bih ju svugdje prepoznao." Govorio je tiho i brzo.

"Samo polako i jako."

"Naravno. Ponosno."

"Upravo tako."

Kada su prolazili pored nje, zbunjeno i začuđeno ih je pogledala.

"Nemanja?" Zaustavila ga je.

Yasmin i Nemanja su stali.

"Staša." Izgovorio je hladno i ravnodušno, da se čak i Yasmin začudila.

"Kako si?"

"Super."

"Fino."

"Šta ti radiš ovdje?"

"Doselila sam se ovdje."

"Jesi li možda zato tražila pomirenje?"

"Da."

"E, pa neće moći." Odgovorio je nabacivši veliki osmijeh na lice.

"U vezi si? To ti je djevojka?" Pitala je pokazujući na Yasmin.

"Ne. Uostalom, ne bi te trebalo zanimati. Ti si ta koja je mene ostavila i to preko poruke. Toliko i hrabrosti."

"Nemanja, ja.."

"Gdje je onaj tvoj s kojim si me zamijenila?"

"Nema ga."

"Zašto? I on je ostavljen preko poruke?" Cinično se osmijehnuo.

"Ne. On je mene ostavio."

"Neka je. A što?"

"Saznao je da sam bila s tobom u ono vrijeme kad sam bila i sa njim."

"Pametan momak. Svaka mu čast."

"Zar je moguće da si postao tako hladan i ravnodušan?"

"Zar je moguće da sam zbog tebe prešao skoro sto četrdeset kilometara i potrošio zadnje pare koje sam imao samo da bi tebi došao? Nakon sve te šarade i pravljenja budale od sebe, zaradio sam groznicu i temperaturu."

"Nisam znala."

"Sada znaš. A sad, nije doviđenja, već zdravo." Okrenuo se povukavši Yasmin za ruku.

"Svaka čast." Rekla mu je Yasmin.

"Hvala."

Na Nemanjom licu se vidjelo da mu nije bilo lako reći sve ovo i da nije bilo lako odglumiti hladnoću i ravnodušnost prema osobi koju je toliko volio.

"Jesi dobro?" Pitala ga je.

"Gdje ću biti? Ponovo sam ju vidio nakon šest mjeseci. Idalje je prelijepa. O Bože, pomozi mi." Stavio je glavu u ruke.

"Idalje ju voliš?"

"Ne. Možda malo. No, znam da me je prevarila i raskinula sa mnom, tako da ju upravo zbog toga trebam i moram zaboraviti. Neću se vraćati na staro."

"Biće to sve dobro. Samo polako."

"Beznadežan sam slučaj, Yasmin."

"Ima i gorih. Samo pogledaj mene i sve će ti biti jasno." Nasmijala se.

"Duo beznadežnih." Nasmijao se.

"Baš."

"A volio sam ju, bio joj vjeran..."

"Hej, hej, nećemo o tome." Spustila je ruku na njegovo rame. "Bilo je i završilo. Neće se ponoviti."

"Amin." Rekao je.

"Amin." Yasmin ga je pogledala sa osmijehom. "Uz tebe sam. Možeš ti to."

"Hvala. Nikad nisam imao takvog ženskog prijatelja."

"Kakvog?" Pitala je radoznalo.

"S kojim sam se brzo sprijateljio i koji me donekle kapira, koji mi daje savjete, riječi podrške i utjehe."

Yasmin se malo zacrvenila.

"Pa nema na čemu. Uvijek sam nastojala da pomognem nekome i da saslušam nekoga. Drago mi je što misliš tako."

"I meni. Ko bi rekao da ćemo ti i ja biti prijatelji?"

"Eh, vala baš." Yasmin se glasno nasmijala. "Ili ko bi rekao da će se meni Luka idalje sviđati? Nakon svega."

"I ja kažem. Čudim se."

"Isto."

"A to je ljubav valjda.." Slegnuo je ramenima. "Pogotovo sada kada je obostrano."

"Da... A zamisli da on nađe djevojku."

"Ne da mi se zamišljati. Bilo bi mi čudno čak vidjeti i vas dvoje zajedno."

"Što to?"

"Onako." Slegnuo je ramenima. "Mislim ono, vidio sam vas da pričate, ali nikad da ste se zagrlili ili poljubili."

"Aha..pa.."

"Zar jeste?" Prekinuo ju je.

"Da. Samo zagrljaj."

"Ozbiljno?"

"Pa da. I poljubac na dočeku i to je to."

"A da, sjećam se. Luka mi je pričao."

"Ti u sve moraš biti upućen."

"A šta ću?" Nasmijao se.

"Ti si stvarno lijep i divan momak." Rekla je Yasmin najednom.

"Hvala. Čemu to?"

"Zato što ne kontam što je Staša ostavila takvog momka."

"Ne znam ni ja." Slegnuo je ramenima.

"Izvini što sam pokrenula temu o njoj."

"Nema veze. Pokrenuo bih ja to prije ili kasnije; sam sa sobom."

"S djevojkom si bio fin, a sa mnom k'o da sam ti učinila neko zlo."

"Yas, ako o nekoj temi ne bih pričao, onda je to definitivno ta."

"Znam, ali ja to jednostavno ne mogu lako zaboraviti."

"Znam kako ti je."

"Mislim, oprostila sam, ali nisam zaboravila."

"Kao što nećeš zaboraviti ni Luki?" Nešto tiše je upitao.

"Da. Tako je." Klimnula je glavom.

"Žao mi je."

"Zbog čega?"

"Zbog svega. A možda će vam to što se desilo praviti problem ako se smuvate."

"Možda, a možda i neće."

"Zašto ne?"

"Pa nećemo biti zajedno i zato nam to neće praviti problem."

"Vidiš?"

"Šta to?"

"Kako god okreneš, u rečenici upotrijebiš to nas, mi, nam, nama."

"Pa kako ću drugačije?"

"I ti bi voljela biti sa njim."

"Da, bih." Uzdahnula je.

"Kao i on s tobom."

"Ali ima nekih prepreka."

"Neće biti, ako se sretnete jednog dana i ne pobjegnete. Ako ne pustite jedno drugo kao prethodnih par puta."

"On je mene pustio, Nemanja, a ne ja njega."

"Kako god. Opet oboje bježite jedno od drugog."

"To će se stvarno desiti. Uskoro. Nakon mature."

"Biće vam još teže."

"Kako znaš?"

"Lično iskustvo."

LUKA

Tadić Brat😎
Danas sam se vraćao kući sa Yas.

Fino.

Tadić Brat😎
Otpratio sam ju do zgrade, kako ne bi išla sama, a i trebalo mi je društvo.

Nešto se desilo? Činiš se čudnim.

Tadić Brat😎
Sreo sam Stašu, brate.

Auuu, kad to? 😯

Tadić Brat😎
Kad sam se vraćao sa Yas iz škole.

Šta je rekla?

Tadić Brat😎
Izvinjavala se. Doselila se ovdje, pa je zato tražila pomirenje.

Luda djevojka.

Tadić Brat😎
I tek je danas saznala šta se sa mnom desilo taj dan kad je raskinula sa mnom.

Pa šta je sa tim njenim momkom?

Tadić Brat😎
Ostavio ju je, kaže.

Zašto? 😆

Tadić Brat😎
Zato što je saznao da je bila sa mnom, kada je bila s njim.

Opaaa😆😆 neka neka. Pametan čovjek.

Tadić Brat😎
I ja sam joj to rekao, a i rekao sam joj da sada nije "doviđenja" nego "zdravo".

Ma to, TADIĆU😂😂

Tadić Brat😎
Da ti sada pričam o tvojoj Yas, jer znam da te zanima. 😏

Znaš me, znam te. 😅

Tadić Brat😎
Kaže da si ti nju pustio, a ne ona tebe. Da će stvarno "bježanje" jednog od drugog biti nakon mature.

😔😔 Šta je još rekla?

Tadić Brat😎
Da bi voljela biti s tobom i da neće biti problema, jer nećete biti zajedno.

Ma ko to kaže?

Tadić Brat😎
Ona, brate. 😶

Ona je luda, ako misli da ću ju tako lako pustiti. Ako do sad ni u čemu nisam posustao, neću i u tome da bude moja.

Tadić Brat😎
Brate, kada ti ideš u Holandiju?

Na ljeto. Mislim, kad počne ljetni prijelazni rok.

Tadić Brat😎
Pa ona će poslije mature u Njemačku, a matura je negdje krajem maja, početkom juna.

Znam.

Tadić Brat😎
Pa šta ćeš onda?

Ne znam. Vidjet ću. Vjerovatno neću moći doći na maturu, zbog obaveza i toga, ali znam da će biti lijepa kao i do sada i da će biti slika. 😂

Tadić Brat😎
Naravno. 😆 Slat ću ti.

Tenks. 😁

Tadić Brat😎
Nema na čemu. 😎