Broj riječi: 2115

Y&A drama!! I također očekujte jaaakooo veliku dramu u sljedećem nastavku.😘

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

Kada ju je Yasmin odvezla doma, nije mogla skinuti osmijeh s lica. Upravo zbog Ivana. 2018.godina joj je stvarno super počela. Čak se ponovo prisjetila tog trenutka.

(00:00)

Stajali su jedno pored drugog i posmatrali vatromet. Ivanova ruka je bila prebačena preko njenog ramena, dok su njene promrzle ruke bile u džepovima zimske jakne.

"Sretna Nova godina!" Povikala su zajedno sa ostalima.

"Zaželi želju." Rekao joj je.

"Želim da na lijep način započnem 2018. godinu." Zatvorila je oči, dok je to izgovarala.

"Želja ti se već ispunila." Tada je otvorila oči i pogledala Ivana, koji ju je gledao sa osmijehom.

"Sada ti." Rekla je.

"Nemam šta. Već imam sve što sam poželio."

-------

Bilo joj je predivno i došlo joj je da skače i vrišti po stanu, ali nije. Ipak je pola 5 ujutro i treba imati razumijevanja, mada sigurno pola stanara nije tu. Legla je sa osmijehom na licu i Ivanom u mislima.

YASMIN

Kada je došla kući, presvukla je hlače obukavši trenerku. Jaknu je bacila na stolicu i odmah se zavukla ispod pokrivača umorna i tijelom i dušom. Lagano je uzdahnula i zatvorila snene oči.

LUKA

Par minuta nakon razgovora sa Nemanjom, u stan je ušao Ivan.

"Hej, Luka." Mahnuo mu je.

"Kako je bilo?"

"Fino, ali sam mnogo umoran i pospan." Odgovorio je izuvajući se.

"Također, ali ne mogu spavati."

Ivan se nasmijao.

"To je zato što si u nečijim mislima budan. Znam ja, a i ti, šta tebi treba." Onda je zijevnuo i malo se zateturao.

"Ona ide iz Srbije nakon mature, zar ne?"

"Pričat ćemo ujutro." Ivan je odmahnuo rukom i ušao u svoju sobu.

"Pa skoro je jutro." Promrmljao je Luka naslonivši se na naslon kauča. "Spavaj, Luka. Spavaj." Prevrnuo je očima i polako ustao i otišao u svoju sobu.

ANA

I ona se divno provela. Poljubac se desio nedugo nakon vatrometa.

"Ljubavi moja!" Povikao je Marko šireći ruke. "Želim da ti ova godina bude još bolja i uspješnija nego prethodna, da te sreća i zdravlje prate gdje god da kreneš. Usrećuješ me mnogo, a nadam se da i ja tebe usrećujem. Mnogo te volim, Ana!" Zagrlio ju je i podigao u zrak usput je zavrtivši, na šta se ona glasno nasmijala.

"Hvala, Pišonja. Amin. Također. Volim i ja tebe, luđače." Štipnula ga je za obraze.

"Hej, s tobom želim biti Marko. Samo Marko. Uvijek ću biti i Pišonja, ali s tobom želim biti Marko. Onakav kakvog si vidjela onu noć kad sam te otpratio kući i upoznao se sa tvojim bratom i tatom. Želim ti pokazati da nemam samo onu luđu stranu, da nisam samo Pišonja, već da sam i Marko."

"Ma ti si sve." Ana ga je povukla u poljubac.

"Također." Uzvratio je poljubac. "Anica Pelenica." Nasmijao se u toku poljupca.

"Joj, Danica baš voli da priča." Nasmijala se.

"Da. Dobra je djevojka."

"Zaista jeste."

MARKO

Čim je ustao, postavio je novogodišnje story-e, ali i neke mimo novogodišnjih. Bili su vezani za njegovu dragu djevojku Anu, bez kojih izdrži nekih par sati.

Sjedio je u dnevnom i nasmiješeno gledao u mobitel.

marko_p story

"Sine." Čuo je glas svoje majke.

"Reci, mama." Spustio je mobitel na stol i okrenuo glavu ka njoj.

"Kad ćemo mi upoznati tu tvoju djevojku?" Pitala je nasmiješeno. Sjela je na ćošak kauča, pored njega i zagrlila ga preko ramena.

"Kad god oćeš." Odgovorio je.

"Drago mi je. Skoro svaki dan pričaš o njoj, pa je red i da je upoznamo, nakon ovih par mjeseci." Nasmijala se.

"Joj, upravu si. Ako želiš, mogu ju pozvati da svrati danas." Slegnuo je ramenima.

"Prvo ju pitaj može li.."

"Joj, mama", Marko je prevrnuo očima, "to se podrazumijeva. Nisam nametljiv momak."

"Znam, ali opet napominjem." Prošla je drugom rukom kroz njegovu kosu.

"Mama, ja sam džentlmen."

"Naravno da jesi." Štipnula ga je za obraz.

"Mama, prerastao sam štipanje za obraze." Pobunio se.

"Ja sam ti mama. Ćuti." Nasmijala se, te ju je on zagrlio.

"Samo ti i Ana imate pravo na to."

"Fino. Onda je Ana prava sretnica. Ali možda ne zna kolika napast možeš biti."

"Ima nas i takvih. Rekao sam joj da će upoznati Marka, a ne Pišonju."

"Zar te još uvijek zovu tako?"

"Nisu ni prestali, majko."

"Ma dragi moj Marko Pišonja Ivana Petrović." Nasmijao se.

"Tvoj, mama. Tvoj."

"I Anin." Dodala je.

"Naravno. I Anin."

YASMIN

Osjetila je nešto na svom licu. Malo je otvorila oči i shvatila je da neko sjedi na njenom krevetu i miluje ju po licu. Ponovo je zatvorila oči i nastavila spavati.

"Dušo, hajde ustani."

"Koliko je sati?"

"Pola dvanaest."

"Joj, tako sam umorna. Mrzi me da ustajem, mama." Navukla si je pokrivač preko glave.

"Hajde. Tvoj tata i ja smo i ustali i doručkovali."

"A dobro vi." Promrmljala je ispod pokrivača.

"Yasmin, ustani, hajde."

"Gdje je Ali?"

"Tata je u njegovoj sobi. Valjda ga je probudio i uspio natjerati da ustane."

"Dobro." Prevrnula je očima i maknula pokrivač sa sebe.

"Eh, tako. Ustani, umij se i idi doručkovati."

"Ili ručati." Nasmijala se.

"Hajde, hajde."

"Idem."

Ustala je i popravila krevet, te svezala kosu u rep. Onda je otišla da se umije.

"Hej, kako si?" Pitao je Ali sanjivo zagrlivši ju.

"Ne znam. Umorno." Slegnula je ramenima. "Ti?"

"Umorno naravno, ali spavao sam nešto više od osam sati, tako da je ovo odlično."

"Ma ja." Okrenula se i ušla u kupaonicu.

Čim se umila, bilo joj je lakše. Bila je više razbuđena. Pozdravila je tatu i mamu, te sjela za trpezarijski stol preko puta Alija. Na stolu je bio fini omlet i čaša soka.

"Mama, je li ovo iz frižidera?" Pitala je Yasmin protrljavši oči.

"Jeste."

"Super."

"Stvarno ćeš piti sok iz frižidera na temperaturi manjoj od deset stepeni Celzijusa?" Pitao je Ali.

"Da. U stanu nije hladno, tako da..Pijem ovo." Slegnula je ramenima i doručak započela sa par gutljaja soka. "Mm, breskva."

"Nemoj se prehladiti."

"Valjda neću."

"Hoćemo danas igdje ići?"

"Ne vjerujem." Uzdahnula je odmahujući glavom. "Ne radi ništa prvog i drugog januara. Prvog definitivno ništa, a drugog tu i tamo."

"Uff i to što kažeš." Ali je spustio dlan na čelo. "A da zovemo društvance ovdje? Možemo li?" Ali je pogled sa nje skrenuo na roditelje.

"Kako god vi hoćete." Tata je slegnuo ramenima. "Koliko će vas doći?"

"Ne znam. Trebam vidjeti sa ostalima; ko može doći, a ko ne."

"Važi. Ja danas ionako imam slobodan dan, kao i vaša mama."

"Bićete ovdje?"

"Idemo u novogodišnju posjetu vašem ujaku na kraj Beograda."

"Siiiineee." Reče Yasmin. "Valja vam se voziti do tamo."

"Polako ćemo." Nasmijala se njena mama. "Ne žuri nam se."

Nakon doručka, Ali je pomogao Yasmin da opere suđe, odnosno ona je prala, a on je slagao.

"Prava si domaćica." Nasmijala se.

"Znam, zar ne?"

"Hvala."

"Ma ništa, sekice. Koga ćemo zvati?"

"Sve ćemo pitati, pa ko mogne."

"Fino."

(...)

"Doći će Danica, Ivan, Danijel, Maja.."

"A Ana i Marko?"

"On je rekao da će Ana danas upoznati njegove roditelje."

"Fino. Ajde nema veze, drugi put."

"Ma da."

"A može li i Nemanja doći?" Pitala je tiho.

"Zašto?" Pitao je namršteno i pomalo otresito.

"Zato. Sada se spametovao i mnogo je bolji nego što je prije bio."

"Dobro." Ali je brzo popustio i prevrnuo očima. "Može i on doći."

"Super."

"Kako se on preziva?"

"Tadić. Što?"

"Onako." Slegnuo je ramenima. "Takav krele ne zaslužuje nositi to prezime."

*izjava by: ilic_luka40 😂 ovako nekako je išlo*

"Šta ćeš? Tako je, kako je."

"Dušan Tadić, Nemanja Tadić. Ccc." Coknuo je odmahujući glavom.

"Molim te, Ali. Nemanja je dobar sada."

"I bolje mu je, jer..Danijel i Marko se ne znaju suzdržavati baš najbolje."

"Nemaju se oni potrebe suzdržavati i za šta. Nemanja i ja smo zakopali ratne sjekire."

"Za sad." Promrmljao je.

"Ali!"

"Samo kažem." Podignuo je ruke u znak odbrane. "Prije si njemu oprostila, nego Luki."

"Kakve veze Luka ima s ovim?"

"Kakve nema?"

"Da smo se Luka i ja trebali pomiriti i da smo trebali biti zajedno, bili bi. Nije došlo ni do čega od to dvoje, tako da.."

"Tako da šta? Oboje ćete se patiti k'o debili?"

"Molim? Ponovi to!" Rekla mu je oštro.

"Oboje ste debili, ali stvarno."

"Ma znaš ti šta?" Povikala je. "Ti si još veći debil, debilu jedan glupi."

"Hej, stariji sam! Nemaš mi to pravo govoriti."

"A ti imaš, je li?"

"Stariji sam dvije godine."

"Ma i da si dvadeset, ne zanima me!" Ljutito ga je pogledala. "Više nisam dijete!"

"Ali se patiš tako."

"Ako se patim, patim sebe! Nije tvoj problem!"

"Itekako jeste. Sestra si mi!"

"Neka sam! Nemaš pravo!"

"Imam!"

"Nemaš!"

"Imam!"

"Nemaš!" Yasmin je tanjir, koji je držala u ruci, bacila od pod.

"Daj, Yas! Zar ćeš biti toliko.."

"Toliko šta? Hajde, reci! Pošto imaš pravo na to! Ma, na sve!"

"Zar ćeš biti toliko glupa i čekati nekoga ko neće nikada doći?" Pitao ju je.

Kompletna rečenica ju je uvrijedila. Zasuzile su joj oči, pa se malo udaljila od njega.

"Nisi to upravo rekao." Tiho je promrmljala.

"Yas.."

"Odjebi!" Odbrusila mu je i izjurila iz kuhinje.

Sjela je u sobu i počela plakati. Tada je Ali zakucao.

"Odlazi, debilu!" Povikala je.

Nakon toga, vrata su se otvorila i u sobu je ušao Ali, te sjeo pored nje.

"Yas..izvini." Prešao je rukom preko njenog ramena, na šta ga je ona pogledala ljutito i udarila po ruci.

"Ne diraj me!"

"Izvini. Nisam htio da onako ispadne. Imao sam najbolje namjere."

"Aha." Rekla je sarkastično. "Najbolje namjere da mi kažeš da sam debil i glupača. Hvala."

"Hej, nisam htio. Desilo se. Samo ne želim da se lomiš zbog njega." Spustio je ruke na njene obraze. "Volim te, sekice moja." Povukao ju je u zagrljaj, na što ona nije ostala čvrsta i ravnodušna. Uzvratila je zagrljaj.

"Znam." Promrmljala je.

"Hajde, obriši te suze. Nemoj da te drugi gledaju tako uplakanu."

"Dobro. No, ne dozvoli sebi da ti se ovo ponovi."

"Neće. Boga mi. Ne brini se." Ustao je sa kreveta i izašao iz sobe.

Yasmin je obrisala suze, te sjela ispred ogledala kako bi nanijela malo pudera zbog crvenila od plakanja i malo maskare.

"Eto ga." Presvukla je duksericu i obukla majicu dugih rukava, a donji dio trenerke je ostavila. "Ne može bez storya." Nasmijala se samoj sebi, dok je tipkala po mobitelu.

LUKA

Naravno, prvo što je vidio na Instagramu je njen story.

amneeria story

"Tako lijepa i tako moja nesuđena."

"Evo i mene." Ivan je sjeo pored njega. "Pa da počnemo. Ta početak, čuo sam ovo što si maloprije rekao."

"Aj' fino."

"Pa, pitao si me šta? Da li će ona otići iz Srbije nakon mature?"

"Bravo, Ikica."

"Da. Istina je."

"Wow. Stvarno se nećemo viđati."

"Pa ne viđate se ni sad." Ivan ga je zbunjeno pogledao.

"Istina, ali...dvije različite države."

"Šta ćeš? Ja nemam problema s tim." Slegnuo je ramenima. "Moja srećica se nalazi u Beogradu."

"Koja?"

"Ovdje ne pričamo o meni, nego o tebi, tvojim jadima i mukama."

"Dobro, dobro." Luka je prevrnuo očima.

"Pa, Njemačka i Holandija su blizu."

"Koliko blizu?"

"Pa, na sjeveru graniči sa Sjevernim morem, Danskom i Baltičkim morem, na istoku sa Poljskom i Češkom, na jugu sa Austrijom i Švicarskom, a na zapadu sa Francuskom, Luksemburgom, Belgijom i Holandijom."

Luka ga je upitno gledao.

"Brate, mene zanima koliko ćemo mi biti blizu, a ne sa kojim državama graniči Njemačka." Udario se dlanom po čelu.

"Nešto sam i zapamtio iz geografije. Uglavnom, udaljeni ste sat vremena vožnje avionom."

"Super."

"Šta? Ići ćeš joj pod prozor?" Ivan je pitao kroz smijeh.

"Ha ha. Jako smiješno."

"Velik je Berlin."

"Znam. A isto znam kako se možemo sresti."

"Kako?"

"Kažeš joj da ćeš joj doći u posjetu. Dogovorite mjesto susreta i onda pošalješ mene umjesto da ti ideš."

"Stvarno?" Ivan je podignuo obrvu, dok ga je iznenađeno gledao.

"Da."

"A zašto ja uvijek?" Ivan je napravio pekmezastu facu stavivši glavu u šake.

"To je samo prijedlog."

"Hvala Bogu!" Ivan je odmah podignuo glavu, te mu se osmijeh iscrtao na licu.

"Mada ne bi bilo loše da dođe do realizacije."

"Ćuti, molim te. Ne mogu te slušati. Sve preko Ivana. Okanite se Ivana. Ivan je u cvijetu mladosti. Treba da uživa, jer je još dijete! Nemojte!"

"Dobro, Ikica. Mir."

"Kakav crni mir pored tebe i Yas? Ljubavni baksuzi! Ja otkako se bavim vama ne znam šta je mir."

"Šta ćeš..."

"Izvući vam uši. Ili te silom odvući do njenog stana."

"Kako god oćeš. Mada, ne bismo imali snage da se nosimo jedno s drugim." Nezainteresirano je slegnuo ramenima.

"Uhh, kad smo kod toga..Koliko je sati?"

"Dvanaest. Što?"

"Pa trebam ići sad!" Ivan je brzo ustao.

"Gdje?"

"Kod Yasmin. Prijateljsko okupljanje."

"Aha." Reče Luka tiho, klimnuvši glavom. To ga je zaboljelo. On joj nije ni prijatelj, a kamoli nešto drugo.