Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

🔹34🔹

Broj riječi: 2083

Dramaa!! 😆😆👌

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!



Sad još više nije mogla spavati. Notifikacije je nisu uznemirile, već su je iznenadile.

"Za laku noć." Promrmljala je i uzvratila im follow.

Onda je otvorila WhatsApp gdje ju je već čekala poruka na grupnom čatu.

danica
Kakva laka noć u 22h?

ana
Zašto se izvinjavaš?

Pa otišla sam onako. Ostavila i tebe i Danicu, a i Ikicu iza sebe. Glupo se osjećam. 🙁

danica
Ja neću da pogađam razlog, jer znam koji je.

ana
Ajde, uredu je. Dešava se. 🙂

Joj Ana, meni to nije uredu.

ana
Ajde bre, ne bediraj se!

danica
Baš. Bilo pa prošlo. 👋

Sjedila sam na nekom zidiću i pričala sa nekim čikom. 😶

danica
Šta kaže čika?

ana
Šta si mu pričala?

Ma pričali o Zvezdi i ja mu kao rekla što sam tužna.

danica
I?

A on meni rekao da ako je Zvezdaš u pitanju onda tu nema greške, da je poseban i da će mnogo da me voli.

danica
Ludi čiko. 😆

ana
Je l' se napio? 🤣

To je i Ali rekao. 😅 Ne, nije. Normalan čovjek. Zvezdaš kao i ja. 😊🔴⚪

danica
Ma samo Zvezda!!!! 👊🔴⚪

ana
Tako je!! Zvezda, alee, alee! 😎😎

Samo Zvezda. ❤️

danica
Da, da.

I znate šta se desilo maloprije?

ana
Javio ti se Luka?

danica
Ne znam.

Yasmin im je poslala screenshot notifikacija sa Instagrama.

ana
Opaa 😗

danica
Sumnjivo. 😂🤔

I meni isto, Danice. 😯

ana
Sutra se vraća.

danica
Ko se vraća? Gdje? Kad?

Objasni, Ana.

ana
Zvezda sutra nema trening, tako da Luka dolazi u školu sutra.

danica
Divno. 🙂

Je l' to sarkazam, Danice?

danica
Za divno čudo, nije. Znaš, Luka je prestao biti onaj Luka od prije par godina, pa mi je draži. Gotovim ga. 😉

ana
Također. ✌️ Njega sve i jedna djevojka gotivi.

danica
Osim naše Yasmin.

Ja sam njega uvijek gotivila na neki način, iako se desilo to što se desilo. I sad je tako. 😶

ana
Istina.

danica
Pa, zaljubljena si u njega, tako da je to i razumljivo. 😛😜

Da...😕

ana
Samo se nemoj šokirati kad ga sutra vidiš.

danica
Ili da se rasplačeš kao večeras.

Neću. Potrudit ću se. 🙂

danica
I sad je možda vrijeme za reći laku noć, jer je skoro ponoć.

ana
To da

E, laku noć onda. 😂❤️

ana
Guten Nacht. 👋

danica
Aufwiedersehen, liebe. Poyy.😘

Odložila je mobitel ispod jastuka i sklopila snene oči.

(...)

Yasmin se spremala za školu, dok je preko poziva na WhatsAppu pričala sa Danicom i Anom. Sve tri su se spremale i pričale.

"Djevojke." Zakukala je Yasmin.

"Šta je bilo?" Povikala je Danica.

"Gdje gori?" Dodala je Ana.

"Ne znam da li da ispeglam kosu ili ju ostavim ovako valovitu. Šta vi mislite?"

"Ispeglaj!" Rekle su obe.

"Hvala."

"Meni je kosa još uvijek valovita od onih lokni što sam pravila kada sam se spremala za utakmicu." Rekla je Danica.

"Meni je ravna. Dvadeset-četiri sedam."

"I meni također, Ana." Rekla je Yasmin i sjela na krevet sa peglom za kosu u ruci.

I tako su one pričale pola sata, te su se konačno spremile. I odjeća, kosa, šminka, sve.. Sve je bilo spremno i na svom mjestu.

"Eto, ja idem obuti patike, pa se vidimo za pet."

"Ajde, vidimo se." Prekinula je poziv i mobitel stavila u prednji džep.

Obula je patike, koje je kupila prije početka škole. Iako je jesen, obula je patike, jer je vrijeme vani bilo sunčano i malo prohladno, ali najbitnije je to što je bilo suho.

"Idem ja! Vidimo se!" Mahnula je ostalima, iako je nisu vidjeli, ali su joj odgovorili.

Izašla je iz stana i već za par sekundi se našla ispred zgrade čekajući Anu i Danicu. Njihove zgrade uopšte nisu mnogo udaljene što je odlično. Svaki dan se druže i pričaju. Bilo uživo, bilo preko mobitela.

Yasmin je gledala u svoje patike, dok se ljuljala naprijed-nazad pjevušeći pjesmu poznatog Šabana Šaulića.

"Da ćeš verna, Cveto da mi budeš. Kuću i decu da mi čuvaš."

Onda je osjetila težinu na ramenima i leđima.

"Daj sjaši, ludo jedna." Nasmijala se Yas praveći grimasu, jer joj je Danica bila teška.

"Evo, draga." Danica je skočila sa njenih leđa i poljubila ju u obraz. "Kako si?"

"Super. Gdje je Ana?"

"Na izlazu iz zgrade se okliznula i pala u neku malu blatnu baru, pa se vratila u stan da se presvuče."

"Ajoj. Oćemo li ju čekati?"

"Eh!" Danica je pljesnula rukama. "To sam ju i ja pitala i rekla je da ju ne čekamo."

"Zašto?"

"Ne znam." Danica je slegnula ramenima. "Vjerovatno zbog toga što se desilo."

"Aha."

"I rekla je da će ju mama dovesti autom u školu."

"Okej. Ajmo mi onda. Nego, kako ti nisi pala tu?"

"Pa, Danica je pazila." Rekla je Danica ponosno.

"Drago pažljivo."

(...)


Kada su ušle u učionicu, tamo ih je već čekala Ana. Bila je pomalo namrgođena.

"Drago moje." Danica joj je odmah prišla i zagrlila ju.

"Joj, dan mi se pokvari za čas." Požalila se Ana.

"Ja sam se jednom okliznula na travi i pala na koljena i na onda na glavu."

Ana se malo nasmijala.

"Mislim da je moje gore, Yasmin."

"Pa dobro.. moguće."

"Ajde, nećemo se žaliti više." Danica je ponovo sjela u praznu klupu ispred Ane i Yasmin kako bi mogle pričati. "Pričajte nešto drugo. Zanimljivije i veselije."

"Ne znam." Ana je slegnula ramenima.

"Joj, Yasmin." Danica ju je pogledala.

"Reci."

"Oćeš mi otići u trgovinu preko puta i kupit' sok?"

"Zašto?"

"Pjjiizz?" Danica je napravila preslatki puppy face.

"Dobro." Yasmin je uzdahnula i pružila joj ruku. "Pare na sunce."

"Evo." Danica joj je dala pare.

"Koji ćeš sok?"

"Neki na slamku."

"Stvarno?"

"Da."

"Okej." Yasmin je ustala i krenula.

"Čekaj." Sada ju je Ana zovnula.

"Šta je, Ana?"

"Aj mi kupi žvake. Dat ću ti pare kad se vratiš."

"Imate li još neku želju? Muzičku? Oćete da kolo zaigram ovde?"

"Najbolja si." Danica joj je poslala zračni poljubac.

"Šumadijsko." Nasmijala se Ana.

Yasmin se nasmijala odmahujući glavom, te se zaputila van iz učionice, kako bi svojim drugaricama kupila ono što im treba, a možda i sebi. Samo se nadala da usput neće sresti Luku, jer bi teško podnijela njegovu blizinu. Makar to bilo i na par metara.

Pretrčala je cestu i ušla u trgovinu. Nadala se da neće zakasniti na čas, jer joj se to desilo svega 2-3 puta i to nenamjerno.

Iz frižidera si je uzela limenku Coca-cole, a sa jedne police sok od narandže sa malom slamčicom sa strane. Otišla je s tim na kasu i usput sa kase nabavila Anine žvake. Sve je to brzo obavila odnosno platila, jer nije bilo nikoga u redu osim nje.

Anine žvake je stavila u džep hlača, a Daničin sok u džep baby roze dukserice na navlačenje. Kada je prešla ulicu i ušla u školsko dvorište, ponovo je počela pjevušiti istu pjesmu Šabana Šaulića.

"Ja u tebe, Cveto veru nemah, brzo kući ja se vratih. Sad se sećam, Cveto šta sve videh, ponoć beše, davno prošla..."

Mnogo lijepa pjesma.  *a/n: al' fakat 😍*

"Da ćeš verna, Cveto da mi budeš.." Pjevušila je, dok je pokušavala otvoriti limenku kole.

"Gdje su sad nadograđeni nokti kad ih trebam?" Promrmljala je.

"Kuću i decu da mi čuvaaaaš.." Konačno je uspjela otvoriti limenku. "To!" Veselo je rekla, no tada se sudarila s nekim i većina kole je završila na njenom dukserici koja je svijetle boje.

"A koji vrag.." Odmah se namrgodila. Ubrzo je shvatila s kim se sudarila. Ni sa kim drugim, nego sa njenom divnom simpatijom, Lukom Ilićem.

"Opaa.." To je jedino što je on rekao.

"Jebi se." Promrmljala je ljutito. "Ne mogu da vjerujem." Limenku coca-cole, koju je držala u ruci, bacila je u smeće. Izgubila je volju i za pijenjem coca-cole.

"Hej, izvini."

"Ma daj, Luka." Na peti se okrenula i ušla u učionicu proklinjajući njihov susret.

"Evo još jedna namrgođena." Rekla je Danica.

"Izvoli." Dala joj je njen sok, a Ani je dala žvake, a Ana njoj pare.

"Hvala. Šta ti se desilo da duksericom?" Pitala je ona.

"Luka se desio."

"Kako?"

"Otvorila sam sebi limenku coca-cole i sudarila se sa njim i sve se to isprosipalo po meni i onda sam bacila limenku u smeće, mada je u njoj još bilo kole." Prevrnula je očima i skinula duksericu.

Ispod joj je bila Zvezdina crna majica.

"Dobra majica."

"Hvala. Pa, da sam ovu majicu zbog njega isprskala, spucala bih ga."

"Zašto?" Nasmijala se Ana.

"Ana, to je Zvezda. A ja ne Zvezdu ne dam!"

"Opasna mala." Danica je klimala glavom, dok je srkala sok. Doslovno srkala, na šta su je Yasmin i Ana pogledale. "Šta? Doprinosi drami."

Yasmin je pogledala u svoju duksericu, na kojoj su se jasno mogla vidjeti fleke od coca-cole.

"Hvala, Luka Iliću." Promrmljala je i ostavila duksericu na radijatoru, da se osuši, ako ništa drugo.

Sjela je na svoje mjesto.

"Nije ti hladno?" Upitala je Ana.

"Ne. Još uvijek nije."

Tada se Danica zakašljala.

"Je l' si se to zagrcnula?" Ana je skočila.

"Nisam. Nego..." Tada je počela očima pokazivati u stranu.

"Eno, šlog je uhvatio." Rekla je Ana panično.

"Danice, jesi dobro?" Pitala je Yasmin.

"Jesam. Jeste ćorave." Prevrnula je očima.

"Šta hoćeš da kažeš?" Pitala je Ana.

"Vrata. Samo pogledajte vrata." Onda se udarila dlanom po čelu, jer u ovoj situaciji su i Ana i Yasmin ispale glupe, ali na smiješan način. Ne daj Bože da se desilo ono što je Ana govorila maloprije.

Yasmin i Ana su okrenule glavu i vidjele Luku kako ulazi u učionicu sa svojom dvojicom debila. Obje su okrenule glavu ka Danici.

"O Bože." Rekle su.

LUKA

Stvarno nije imao namjeru da prospe coca-colu po njoj. Mada, da se to desilo prije par godina odnosno mjeseci, uživao bi u tome. Stajao bi tu i podlo joj se smiješio u lice, ali ovako.. Nije htio. Čak se izvinuo. Nešto što joj nije rekao nikad. Sve do sad.

Kada je ušao u učionicu sa Teom i Nemanjom, prvo je primijetio nju. Primijetio je njenu namrgođenu facu, na koju je, može se reći i navikao. Tapkala je prstima od stol. Kao da je znala da je on tu blizu.

Nećkao se da li da joj priđe ili ne. Zašto bi? Pa Luka Ilić to ne radi. On ne prilazi djevojkama. Djevojke prilaze njemu.

"Brate." Lupio ga je Nemanja po ramenu. "Šta se dešava? Koga to gledaš?"

"Yasmin očito." Odgovorio je Teo, glasnije nego što je trebao na što je Yasmin samo začepila uši. 

"Teo, ti i kad bi šaptao, čuo bi se odavde, pa do Ade Ciganlije." Luka je prevrnuo očima.

"I dalje." Dodao je Nemanja.

"Ajde da sjednemo." Luka je prvi sjeo i fiksirao svoj pogled na Yasmin.

Razmišljao je šta se dešava u njenoj glavi.

A razmišljao je i o tome zašto uopšte razmišlja o njoj i o tome šta se dešava u njenoj glavi.

Ubrzo je došao profesor historije, te je odmah krenuo pričati, a nije ni sjeo za katedru.

"Djeco, da znate da su danas grupe u pitanju."

"Kakve, profesore?" Pitala je Danica.

"Super što pitaš, Danice. Naime, danas ću vas baš izmiješati. Nećete biti redoslijed po dnevniku, niti redoslijed po klupama ili redovima."

"Pa nego?"

"Govorit ću brojeve u dnevniku. Učenici iz prve grupe će sjesti u prvu klupu do prozora i tako ćete se redati, koliko bude bilo grupa. Pa da počnemo." Otvorio je dnevnik.

"Jedan." Ustala je Kristina i sjela u prvu klupu. "Tri."

"O Bože." Promrmljala je Yasmin i ustala, te sjela u prvu klupu. Nažalost pored Kristine.

"Zatim...petnaest."

"Ja." Nemanja je podignuo ruku i sjeo naspram Yasmin. Yasmin je samo prevrtala očima.

"I..deset."

Yasmin se okrenula i vidjela Luku kako ide prema prvoj klupi. I prije nego što je prišao, Yasmin je podignula ruku.

"Izvoli, Yasmin."

"Profesore, mogu li promijeniti grupu?"

"Zašto? Ti si jedna od najboljih učenica i možeš pomoći ovima što su s tobom u grupi."

"Moguće, ali ja bih radije promijenila grupu."

"Pa zašto?"

"Ne odgovaraju mi pojedini članovi ili bolje rečeno član."

"Ja ću draga srca otići." Rekla je Kristina.

"Nigdje ti ne ideš." Rekao joj je profesor. "Kao ni ti Yasmin."

"Dobro." Mrzovoljno je rekla i prekrižila ruke.

Luka je sjeo preko puta nje i odmah ga je pogledala. Navika.

"Ispast će ti oči." Tiho joj je rekla Kristina.

"Ma nemoj da tebi.." Yasmin se baš krenula svađati, ali ju je zaustavila Nemanjina ruka.

"Hej, lujko. Smiri."

"Makni tu ruku s mene, ako je želiš idalje imati." Rekla mu je ljutito.

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro