🔹23🔹
Broj riječi: 1968
Ostavite VOTE i KOMENTAR!!
(...)
Pa, stigao je i raspust. Sada je kraj šestog mjeseca i već se osjećaju velike temperaturne promjene. Čas je pljusak, čas upekne i tako se smjenjuje. Sve je ostalo isto. Ništa se nije značajno promijenilo, osim što su neki već 'puhnuli' na ljetovanje. Da se koliko toliko sklone od ovolike vrućine i opuste u finom moru. Što se tiče Beograđanske raje, Ana je ove godine promijenila destinaciju i otišla u Sutomore, a Danica je sa svojima otišla u Dubrovnik, koji je zaista fascinirajući primorski grad. Nakon toga planira u ponovo u Holandiju.
Yasmin je sa svojim porodicom posjećivala Niš, družila se sa Ivanom i njegovim društvom, a najviše je izlazila sa Alijem, Pišonjom, Žugom i Majom, koji su stara raja. Što se tiče dvojice Alijevih najboljih drugova, već se pripremaju za fakultet. Pišonja za medicinski fakultet smjer zubotehničar, a Žuga planira upisati informatički fakultet, jer je oduvijek volio računare i programiranje.
Što se tiče Luke, situacija je nepromijenjena. Idalje se ne podnose. Ona beznadežno zaljubljena, a on ignorira po običaju. Čak i kada ga sretne u gradu, zaobilazi ga. Kao i Nemanju i ostatak te ekipe.
"Yasmin, beeil dich! Ich will ins Badezimmer gehen!" Vikao je Ali s druge strane vrata, odnosno iz hodnika.
"In einer Minute!" Viknula je Yasmin, dok je namještala frizuru, koja je bila u vidu kovrča.
Ubrzo je izašla iz kupaonice, a Ali je s olakšanjem odahnuo.
"Konačno." Prevrnuo je očima i utrčao u kupaonicu.
Yasmin se nasmijala i izašla u dvorište kuće u Nišu, gdje žive roditelji njenog tate. Bilo je tu još nekih rođaka. Svi su se zajedno družili uz dobar roštilj.
"Ah, kako je samo porasla." Zagrlio ju je godinu dana mlađi rođak, Nidal, koji je također rođen u inostranstvu, tačnije u Švedskoj, gdje i dan danas živi.
"Nidi!" Zagrlila ga je. "Kad si ti stigao?"
"Maloprije."
"Nisam te ni vidjela."
"Pa kad si namještala kosu u WC-u, više od dvadeset minuta!" Dobacio je Ali, koji je upravo ušetao u dvorište.
Svi su se nasmijali.
"Zamalo da se uneredim zbog tebe, sestrice."
"Izvini." Iskezila se.
"Opaa, Nidal!" Ali se pozdravio sa Nidalom.
"Ali Ali!" Nasmijao se Nidal.
"Pa ima li te djevojke na vidiku?" Pitao je Ali.
"Naravno da ima. Zajedno smo već sedam mjeseci."
"Opaa! Fino, fino."
"Nego, Yasmin." Okrenuo se Nidal ka njoj.
"Reci."
"Hoćeš da idemo na lokalni teren da se izigramo?"
"Ti to ozbiljno?"
"Da, zašto ne?" Slegnuo je ramenima.
"Ali nemamo loptu."
"Pa zašto ja služim?" Nasmijao se.
"Ponio si loptu?"
"Pa naravno."
"Ti si lud." Nasmijala se. "Pristajem."
"Super!"
"Nene, jesu moje kopačke još uvijek ovdje?"
"Naravno, dušo. U cipelarniku su u plavoj kutiji."
"Super."
Yasmin je otišla u hodnik i izvadila plavu kutiju i otvorila ju. Tu su stajale tirkizno bijele Nike Mercurial kopačke. Kao da su bile netaknute iako ih je Yasmin nosila svaki put kad bi došla u Niš. Sreća, pa se njen broj obuće nije promijenio.
Uzela je kopačke iz kutije, a kutiju je vratila u cipelarnik.
"Nidal, idemo!"
"Stižem!"
Nidal je ponio svoje kopačke i loptu. Javili su se ostalima da idu, te su polako krenuli prema fudbalskom igralištu sa umjetnom travom.
"Wow, dobre kopačke."
"Hvala."
"Čekaj, jesi i prije imala takve?"
"Jesam. Zadnju godinu i kusur mjeseci ih imam."
"I nisu ti tijesne?"
"Ne." Yasmin se nasmijala. "Za divno čudo nisu."
"Ali gore. Sviđa mi se boja."
"Da, da. I meni se sviđaju, mada razmišljam da kupim one duboke. Znaš, sa onom čarapom."
"Da. Meni su takve kopačke najbolje. Koliko toliko ti štite skočni zglob."
"Ma ove će sigurno izdržati do kraja godine i to je to."
"Eto, taman da ti za rođendan pošaljem nove."
"Stvarno? Učinio bi to?"
"Naravno."
"Aww, hvala." Zagrlila ga je.
"Nema na čemu. Znam da voliš tirkiznu i fudbal."
"Fudbal manje više, ali eto."
"Jesu u pitanju ljubavne vode?"
"Nažalost."
"Ma pusti sad to." Odmahnuo je rukom. "Nećemo o tome."
"Upravu si."
Ubrzo su došli do terena. Tu je već bilo par njih, a drugi su sjedili na tribinama očito čekajući svoj red ili tako nešto.
"Hej, ima li još mjesta?" Pitao je Nidal.
"Naravno. Zar će i djevojka igrati s nama?" Pitao je neki momak.
"Da. Zna ona baratati sa loptom."
"Dobro onda. Da vidimo šta znaš." Nasmijao se momak.
Yasmin i Nidal su sjeli na tribine i obuli kopačke.
"Mala ima ukusa." Rekao je neki drugi momak pokazujući na njene kopačke.
"Hvala." Yasmin im se ljubazno osmijehnula i zavezala kosu u rep.
"Hoćemo li?" Pitao je prvi momak.
"Naravno." Odgovorio je Nidal spustivši svoju loptu na zemlju.
"Oh, konačno nova lopta!" Javio se neki treći momak. Bilo ih je ukupno četvorica.
"Ovako. Igramo ona i ja." Nidal je pokazao na Yasmin i sebe.
"Znači Marino i ja igramo zajedno, a vas dvojica se dogovorite oko golova." Rekao je prvi momak.
"Ja idem gore." Rekao je drugi momak i otišao na lijevi gol. "Vasiljeviću, ti brani za ove novajlije!" Viknuo je momak, koji je stao na gol.
"A da se svi upoznamo prvo?" Predložio je Nidal.
"Može." Prvi momak je klimnuo glavom. "Ja sam Timur, sa mnom igra Marino. Na našem golu je Brzi odnosno Ante, a na vašem Vasiljević."
"Ja sam Nidal, a ovo je moja rodica Yasmin."
"Drago mi je." Osmijehnula im se.
Svi su se fino upoznali, ali je Yasmin toliko poznato zvučao momak sa prezimenom Vasiljević.
"Timur." Prišla mu je.
"Reci."
"Je li se možda naš golman zove Mile?"
"Da, zašto?" Klimnuo je glavom.
"Aha. Hvala. Ma onako." Odmahnula je rukom i prišla mu.
"Hej mala, ja branim."
"Znam, ali.." Zastala je. "Zar me se ne sjećaš?"
"Ne." Odmahnuo je glavom. "A mi se kao poznajemo?"
"Da." Nasmijala se.
"Ne bih rekao."
"Sjećaš se izleta u devetom osnovne i harema u autobusu?"
"Aa daa, sjećam se. Sjećam se kad mi je Danica istresla kolu na glavu."
"Da. Bilo je ludilo."
"Čekaj, kako ti to znaš?"
"Pa išli smo zajedno u razred, budalo. Ja sam Yasmin."
Tada se Mile iznenadio.
"Ozbiljno?"
"Da." Klimnula je glavom.
"Pa, draga Yasmin." Zagrlio ju je. "Promijenila si se."
"Čuj to?"
"Da. Malo si porasla. Slađa si."
"Baš ti hvala, Mile."
"Drago mi je što sam te sreo."
"Također."
"Šta tebe dovodi u Niš?"
"Ovdje žive moj dedo i nene."
"Aha." Klimnuo je glavom. "Hej, pozdravi Danicu."
"Obavezno." Nasmijala se.
"A sad, idi. Pokaži šta znaš."
"Naravno."
(...)
I na kraju igre je bilo izjednačeno. Timur i ostatak momaka su aplaudirali Nidalu i Yasmin.
"Svaka čast. Dobra igra."
"Da, nego šta." Rekao je Nidal zadihano. "S obzirom da smo igrali sat vremena."
"Pokazala si se." Reče Timur Yasmin.
"Hvala."
"Trebali bi nekada revanš. Da sljedeći put bude pobjednika odnosno gubitnika."
"Ne znam." Nasmijala se Yasmin sliježući ramenima. "Vidjet ćemo."
"Hoćete još ostati?" Pitao je Marino.
"Nećemo." Odgovorila je Yasmin. "Umorili smo se."
"Uostalom, naša familija roštilja. Ako ne odemo, pojest će sve."
Timur i ostali su se nasmijali.
"Vidimo se. Hoćete i sutra biti ovdje?" Pitao je.
"Naravno. Za revanš uvijek raspoloženi." Nidal se pozdravio s njima, te su polako krenuli kući.
"Čekaj." Nidal je zastao.
"Šta je bilo?"
"Nije li upravo došao onaj lik što si zaljubljena u njega?"
"Šta ba?" Okrenula je glavu i ugledala Luku kako sa druge strane ulazi na teren u pratnji Ivana. "O, Bože." Promrmljala je.
"Da ubrzamo?"
"Da! Čitaš mi misli." Yasmin je ubrzala korak.
"Dobro, ne moraš trčati." Našalio se Nidal.
"Hajde, požuri."
(...)
"Evo nas!" Povikali su sa vrata.
Ostavili su kopačke na mjesto i pridružili se ostalima u dvorištu.
"Opaa, stigli ste!" Rekao je dedo.
"Jesmo. Bilo je vrh." Rekao je Nidal veselo.
"Taman smo za vas sačuvali roštilj." Nasmijao se Ali.
"Ma to mi reci!"
"Na a." Nidala je zaustavila njegova mama. "Ruke?"
"Oprao sam ruke, mor." *mor-mama (švedski)*
"Super. Onda oboje sjedite za stol i navalite."
"Boga mi, hoćemo." Yasmin je sjela do Nidala, te su počeli jesti ukusna krilca.
Nakon finog ručka, Yasmin je oprala ruke, uzela mobitel i sjela na veliku ljuljačku.
Pozdrav iz Niša. 😎
ana
Pozdrav iz hotela u Sutomoru. 😂
danica
Ide pozdrav za Niš i Sutomore iz Rotterdama. 😜💖
Šta ima?
ana
Ja maloprije došla s plaže. Crvena sam k'o rak!
danica
Ja jedem. 😚
Ništa novo za tebe, Danice. 😂
ana
Šta ti radiš?
Bila vani. Igrala fudbal sa rođakom, i ručala i tako to.
ana
Je l' fin rođak? 😂😂😆
Zauzet je, Ana.
ana
Šteta. 😛
Joj, Danice, nećeš vjerovat' koga sam srela i ko te je pozdravio. 😆😆
danica
Ko?
Mile!! 😂😂
danica
Onaj Mile koji me spucao flašicom u glavu?
Pa ko drugi?! 😂
danica
O, Bože. 🤣
On branio za moj i rođakov tim.
danica
Otkud on u Nišu?
Nemam blage. Ima valjda dedu i nenu ovdje.
danica
Hvala onda. Pozdravi i ti njega. Reci mu da ne žalim one kole. 😂😂
Budem. I znate koga sam još srela kada sam sa Nidalom krenula kući? 🤐
ana
Iliće 💯%.
Daa...
danica
I? Šta je bilo?
Ubrzala korak i maknula se prije nego što su me skontali.
danica
Hahaha, pametno. 🤣😂
ana
Dokle ćeš ga ti izbjegavati?
Dokle budem htjela.
ana
Znači zauvijek odnosno do odlaska u Njemačku. 🤐
danica
I kad se vrati, zaobilaziće ga, Ana.
Šta ću? Ne želim da mi lik pokvari dan.
LUKA
On i Ivan su došli u Niš na par dana kod porodice, s tim da on i Ivan žive sami u Beogradu, a roditelji ponekad svrate. Otišli su na lokalni fudbalski teren i odigrali nekoliko partija sa nekim momcima, kojih je bilo oko desetak.
"Joj, šteta što su ono dvoje otišli." Rekao je golman.
"Ajde, Mile, doći će oni opet sutra. Rekli su."
"A ko to?" Pitao je Luka znatiželjno.
"Moja drugarica iz osnovne, Yasmin, i njen rođak." Odgovorio je golman Mile.
"O Bože." Luki je prošlo kroz glavu, pa je prevrnuo očima.
"Daj, neka te." Ivan mu je tiho rekao tapšući ga po ramenu.
"Ne daj Bože da je sretnem negdje."
"Okani se ogorčenosti, brate. Živi svoj život. Pusti djevojku na miru."
"Joj, Ivane." Luka je odmahnuo glavom.
"Ajde da odigramo još jednu partiju i ajmo. Vidiš da polako pada mrak."
"Dobro, dobro. Još jednu."
"Too!" Povikali su ostali momci.
YASMIN
Dobila je poruku od Danice na privatnom WhatsApp chatu.
danica
yasmiiiin
Gdje gori?
danica
Nešto sam shvatila.
Šta to??
danica
Ako se ikad spetljaš sa Ilićem starijim, možeš ga nagovorit' da mi sredi slikanje sa Radonjom. 😆
Nisam znala da voliš Radonju. 😅
danica
Volim??!! He's my husband, girl! 😍😍😍
Aww, slatko. 😄😄
danica
Znam da ću čekati na slikanje zato što je pitanje vremena kada ćete ti i Luka biti zajedno. 😗
Draga Danice...
danica
Šta?
Pa poznajem Ivana. Mogu njega zamoliti.
danica
Ajojjj, Ikica mi nije ni pao na pamet. 🙈
Vidim. 😛
danica
Još bolje onda. 😃 Što prije, to bolje!! 😆😆
Ali morat ćeš čekati da im počne sezona.
danica
Ljubav vrijedi čekati, draga. 😍 Pa ću tako i ja svog Radonju. 😆
Potrudit ću se. 🤗
danica
Hvala, hvala!!!! 😆😆😆😆 Častim te kad se vratim u Beograd.
Ne moraš. 😅🙈
danica
Neka, neka. Trebam ti se nekako odužiti. 🤣🤣
Mogu misliti tvog uzbuđenja sada. 😂
danica
Iako će to slikanje biti tek za par mjeseci, ja neću moći spavati večeras.
A tek pred slikanje...
danica
Jojj, ne spominji! 😆🙈🙈 Biće ludilo.
Sigurno. Samo, probaj ostati mirna.
danica
Aha. Par sekundi mi je maksimalno.
😂😂😂 Kraljica si, e!
danica
Znam. 😚 Fala. ❤️
Evo jedne za laku noć..😆
danica
Joj, joj🙈🙈
danica
Awwwww😍😍 Pa čak i ker ima više sreće od mene. 🤐😫
Pa, slatka je slika.
danica
Naravno da jeste, nema govora! Čim je Radonja, to valja!
😂😂😂 Ajde, laku noć. ❤️
danica
Laku noć. ❤️ Tenksss
Nema na čemu. 💖
Zanimljive stvari će se izdešavati ovdje u Nišu samo da znate. 😉😁✌️
Inače, kako vam se dopada novi cover priče? Zahvale idu @just_madi 💜😚
Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro