Broj riječi: 2068

YASMIN

Nakon ponovnog slikanja, maturanti su se konačno poredali jedan iza drugog sa svojim pratnjama, te su ušli u hotel. Yasmin im je mahala zajedno sa Majom, svojim roditeljima i roditeljima od Marka i Danijela.

"Ah, ova djeca tako brzo rastu." Rekla je Danijelova mama.

"Slažem se." Tu se ubacila i Markova mama.

"Još malo pa ćemo i mi maturirati." Yasmin se nasmijala. "Ja za dvije godine, a Maja za jednu."

"Uff, plakat ću koliko sjećanja naviru." Danijelova mama je obrisala suze, prije nego što su potekle.

"Pa, gdje ćemo, šta ćemo?" Pitala je Yasmin.

"Ajmo ti i ja prošetati." Rekla joj je Maja. "Može li, gospođo?" Pitala je Maja mamu od Yasmin.

"Naravno, dušo. Idite vi i čuvajte se!"

"Hoćemo!"

Yasmin i Maja su laganim korakom napustile područje Crown Plaza Hotela u Beogradu i uputile se u neki kafić.

"Gdje ćemo?"

"U Aviator Coffee Explorer." Odgovorila je Maja.

"A gdje je to?"

"Gundulićev venac."

"Baš ja znam gdje je to.."

"Djevojko, ovdje živiš skoro sedam godina i ne znaš gdje je Gundulićev venac?" Maja je bila iznenađena.

"Da znam, ne bih te ni pitala, vjeruj mi."

"Sada idemo tamo i vidjet ćeš gdje je Gundulićev venac."

"Okej, okej."

LUKA

Stajao je sa Nemanjom ispred hotela ispraćajući maturante. Slikao se par momaka i djevojaka kao i Nemanja. Pogledao je u stranu i vidio Ivana sa svojim društvom, pa mu je prišao.

"Brate, ajmo negdje na kafu."

"Ja? S tobom?" Pitao je Ivan.

"Da. Ajde. Povedi i svoje društvo."

"Oće biti i Nemanja tamo?"

"Da."

"Dobro." Ivan je prevrnuo očima. "Idemo."

Kada su se svi sastali, mogli su konačno krenuti negdje na kafu.

"Gdje ćemo, brate?" Pitao ga je Nemanja.

"Ne znam." Luka je slegnuo ramenima. "Skoro svaki drugi dan blejimo po gradu, gdje još nismo bili?"

"Hmm.." Nemanja se malo zamislio.

"Nećemo cijeli dan uokolo hodati ne znajući gdje otići!" Dobacio je Ivan.

"Znam!" Rekao je Nemanja naposljetku. "Gundulićev venac."

"Kakav je to kafić?" Pitao je Ivanov prijatelj, Dule.

"Mislim, to nije kafić, već ulica gdje se nalazi kafić."

"Aha."

"Tako da, idemo tamo."

"Konačno." Ponovo se javio iznervirani Ivan.

YASMIN

"Hm, lijepo je ovdje." Rekla je Yasmin sjedajući za stol.

"Bila sam ovdje par puta sa Danijelom. Zaista je sve super i na svom mjestu."

Do njih je došao konobar.

"Zdravo, izvolite."

"Ja ću mali makijato."

Yasmin je još uvijek gledala u meni, a onda je podigla glavu i pogledala konobara.

"Produžena sa šlagom."

"Stiže." Konobar je klimnuo glavom i otišao.

Yasmin je tapkala prstima od stol.

"Pa, ti i Žuga?" Pitala je Yasmin.

"Šta s nama?" Maja se zbunjeno nasmijala.

"Kako vam ide?"

"Predobro. Stvarno sam sretna s njim. Prava je duša i raja."

"To si upravu."

"Ne bih ga nikad mijenjala. Ove dvije godine koliko smo u vezi su stvarno brzo prošle, ali na tako lijep način."

"A duše, baš mi je drago. Zar ima dvije godine?"

"Da. Nevjerovatno."

"Baš."

"A ti?"

"Šta ja?"

"Ti i Marko."

"Misliš Marko kao Pišonja Marko?"

"Da. Pa ko drugi?"

"Ništa s nama. Šta bi bilo? Prijatelji smo i to je to."

"Hmm.."

"Stvarno! A meni se ionako sviđa drugi."

"Luka Ilić?"

"Da, on."

"Pa kad smo već kod njega..." Yasmin je primijetila da Maja gleda preko njenog ramena.

"Znači da se ne okrećem?"

"Ne. Upravo je ušetao sa rajom."

"O Bože."

LUKA

"O Bože." Izustio je kada je s leđa shvatio da Yasmin sjedi nedaleko od njih.

"Šta je bilo, brate?" Pitao ga je Nemanja.

"Došla ona Yasmin." Prevrnuo je očima.

"Opaa! Da sam znao da je ona ovdje izlazi, ne bih ni dolazio, vjeruj mi."

Tada je pored Nemanje prošao Ivan i zakačio ga ramenom uputivši mu mrzovoljan pogled.

"Ma, šta me briga za nju." Slegnuo je ramenima i sjeo za neki veći stol pošto ih je tu bilo sedmoro. I baš kad su se svi smjestili u ćošak, koji je bio širok, Luka je shvatio da ima pogled na stol za kojim je Yasmin.

"Aa, eno Yasmin." Ivanu se pojavio osmijeh na licu. "Idem ju pozdraviti." Ivan je ustao od stola i prišao njenom. Luka je prevrnuo očima.

"Ee, moj Ivane." Odmahivao je glavom.

YASMIN

"Hej." Ivan je prišao njihovom stolu, te se sagnuo da ju zagrli.

"Otkud tebe?" Nasmiješeno je uzvratila zagrljaj.

"Ma evo došao sa svojim društvom odnosno sa Lukom i onim Nemanjom."

"Aha. Skontala sam. Nego Ivane, ovo je Maja. Maja, ovo je Ivan."

"Zdravo." Ivan joj je mahnuo i ona njemu.

Tada je konobar spustio njihove kafe na stol.

"Idem ja. Vidimo se." Ivan joj je mahnuo i otišao.

"Fin momak. Pristojan je."

"I jeste." Yasmin je potvrdno kimnula glavom.

amneeria story

LUKA

Luka je većinu vremena provodio uz mobitel. Povremeno bi progovorio sa ostalima. Vidio je i story od Yasmin, te je automatski pogledao prema njoj. Ona je također već gledala u njega. Gledali su se tako nekoliko trenutaka, sve dok ona nije okrenula glavu, jer ju je prijateljica zvala odnosno nešto joj je govorila.

"Konačno." Pomislio je i prevrnuo očima.

YASMIN

Nisu joj bili jasni njegovi pogledi.

"Hej, vas dvoje ste se čudno gledali svo vrijeme."

"Znam i ne znam zašto nije okrenuo glavu i prevrnuo očima kao i inače."

"Možda se dešava nešto." Maja je slegnula ramenima.

"Hmm, možda... Ali, ne. Ne vjerujem."

A/N

Razmišljali su koliko će se još dugo poprijeko gledati, dok konačno i jednom za svagda ne napuste ovu školu i nikada se više ne vrate.

YASMIN

Čudno, ali i društvo koje je došlo nakon nje i Maje je krenulo van u isto vrijeme kad i one. Čim su one napustile objekat  i oni su iza njih. Tačnije, Luka i Nemanja su samo izašli.

"Pitam se zašto sad ne otvori usta." Yasmin je prevrnula očima mrmljajući Maji.

"Ma pusti ih. I kad bi pričali, isključi ih. Na jedno uđe, a na drugo izađe." Maja je pokazivala na uši.

"Njih je stvarno ponekad nemoguće isključiti i ignorirati."

"Sve se može, kad se hoće."

"Yasmin, poooyyyyy!" Viknuo je Nemanja, na šta se Yasmin okrenula.

"Look at those eyesss!" Dodao je na to sve.

"Čudi me da imaš toliko znanja iz engleskog u toliko malom mozgu!"

"Hvala što si primijetila! Pogledaj sebe malo."

"Meni ništa ne fali, a pogotovo ne mozak!"

Nemanja se nasmijao.

"To ti misliš!"

Vidjela je da ga je Luka primirivao.

"Evo oće moj drug da preuzme!"

Yasmin ih je namršteno gledala.

"Tvoj drug nema šta da kaže!"

"Ajde, ćuti!" Odbrusio joj je Luka.

"Ma ti ćuti, dosado jedna!"

"U ovu dosadu si zaljubljena." Tada ju je gledao sa podsmijehom, a ona nije znala šta da kaže.

"Daj bre, šta vam je?!" Maja se ubacila u sve to. "Ostavite ju na miru! Gledajte svoja posla, dangube jedne!"

"Evo još neke osobe koja te brani!" Nemanja se ponovo javio.

"Pa šta će drugo?" Rekao mu je Luka.

"Znaš li išta sama?!"

"Ma vidjet ćeš ti.." Yasmin je krenula prema Nemanji da ga udari, ali ju je Maja uhvatila oko struka i vratila nazad. "Majo, pusti me! Pusti me da ga puknem posred one odvratne face!" Gledala je Nemanju ljutito.

Nemanja se smijao.

"Ohoho, što smo opasni." Izazivao je. On i Luka su se okrenuli i pošli dalje.

Tada joj je doslovno došla žuta minuta gdje ju čak ni Maja nije mogla zaustaviti. Potrčala je prema Nemanji i oborila ga s leđa, tako da mu je sad sjedila na leđima i udarala ga po glavi i vukla za kosu.

"Luđakinjo jedna poremećena! Jesi normalna?" Pokušao je zaštititi glavu, ali mu nije išlo baš najbolje.

"Jesi ti normalan, debilu maloumni?" Pitala ga je.

"Glupačo, silazi s mene!"

"Neću, debilu glupi!"

Tada je osjetila nečije ruke kako ju odmiču od Nemanje, dok se ona idalje otimala.

"Centriraj se, bre!" Rekao joj je Luka kada se odmaknuo od nje.

"Centrirajte se vi obojica!" Ljutito im je rekla. "Dosta mi vas je više! Na vrh ste mi se glave popeli!" Oči su joj se zacaklile, pa je počela tiho jecati.

Maja je došla do nje i zagrlila ju.

"Šš, nemoj sad." Tiho joj je rekla. "Nemoj da ti vide suze."

"Kasno je sad."

"Je l' to ona plače?" Pitao je Nemanja obrativši se Maji. "Kad nije normalna."

"Začepi, seljačino." Yasmin je ponovo pokušala krenuti ka njemu.

Uskoro ga je Luka odvukao za sobom prevrčući očima.

LUKA

Iznenadio se kada je vidio kako je Yasmin doslovno prekipjelo i kada je skočila na Nemanju. Nikada ju nije vidio tako ljutu i bijesnu otkad je zna.

"Ona će mene udarati. Bože sačuvaj, koja luda djevojka." Nemanja je idalje gunđao, kao i kad su krenuli.

"Neka je, brate."

"Čuj neka je. Luka, ne brani je."

"Ne branim. Samo kažem." Reče mu Luka otresito. "Znaš je kakva je."

"Plačljivica mala." Nemanja je prevrnuo očima.

"Ako za ovaj incident sazna njen brat.."

"Ma šta će mi uraditi?"

"Ja ti samo kažem."

"Dobro!"

"I Ivan te je onaj dan mogao malo srediti kada ste ti i Teo zezali malu plačljivicu."

"Ne želim da pričam o tome."

"To je samo usporedbe radi."

"Kako god. Vidimo se." Nemanja se pozdravio s njim i skrenuo u svoju ulicu.

YASMIN

Noć je polako prostrla svoj crni tamni plašt nad Beogradom, koji je bio ukrašen hiljadama sićušnih sjajnih zvijezda.

Maja je insistirala da doprati Yasmin do zgrade.

"Hvala." Yasmin se osmijehnula i zagrlila ju.

"Nema na čemu."

"Hoćeš moći sama kući? Mogu tati reći da te odveze.."

"Nema potrebe, hvala. Mogu ja to sama."

"Okej."

"Vidimo se, Yasmin."

"Vidimo se, Majo." Mahnula joj je i ušla u zgradu.

Kada je ušla u stan, sjetila se da nije ni vidjela Anu i Danicu ispred hotela niti im je ispričala za scenu sa Nemanjom. Već ju je čekala poruka na WhatsAppu.

danica
Gdje si ti danas nestala ispred hotela??

ana
Mi te tražile, nigdje te.

Žao mi je, djevojke. 😖 Bila sam sa roditeljima i bratom i ostalima, pa sam i zaboravila. Stvarno mi je žao. Izvinute.

danica
Duša draga.

ana
Pa gdje si bila?

Sa Majom u nekom Aviator kafiću.

ana
Aha.

danica
Znam ko je još bio tamo.

Vidjela sam. Bila sam tamo, a i desilo se nešto.

danica
Šta?

ana
Je l' drama? 😜

Da, jeste.

ana
Onda pričaj!

Krenula sam kući sa Majom, a baš tada su izašli Luka i Nemanja. Nemanja me zezao i htjela sam ga udariti, ali me Maja spriječila, dok mi nije pukao film. Skočila sam na Nemanju, sjedila mu na leđima i udarala ga.

ana
AHAHHAHA 😂😂

danica
To, mala! 😎 Samo jako!!!

ana
Pričaj dalje.

Nemanja je vikao na mene. Govorio mi kako sam luda, glupa itd. Onda me Luka maknuo od njega.

ama
Opaaa..🤣

Joj, mogla sam u njega udariti koliko sam bila ljuta.

danica
A ne bi ti Luku...😚

Joj, Danice...😧
I onda me Nemanja ponovo zezao i zaplakala sam.

danica
Uff, dokle ćeš plakati? 😒

ana
You should stop, girl. 😚

Znam. Ali, Nemanja je tako surov i bezobrazan.

danica
Ništa, onda ga opet istuci. Pa da.

ana
Čuj ove. Ova bi samo da se udara.

danica
Prava se javila. 😝

Ma ovo je sve ludo. Drago mi je što će raspust za par dana, pa ga neću morati gledati.

danica
Pa ići ćeš u Niš.

Znam, ali mislila sam na Nemanju.

danica
Ja sam i na njega i na Luku.

Još mi i Luka fali, pa da patnja bude potpuna. 😖😧

ana
Ma bježat ćemo mi sa Danicom u Holandiju.

Ja nakon škole bježim u Njemačku. 👋

danica
Pametno. Dolazit ćemo ti u posjetu.

ana
Obavezno!! 😚🤙

Također. Držimo se zajedno.

danica
Naravno. I nadam se da se više neću zaglaviti u toaletima i razvaljivati ručke na vratima.

Da ja više neću promašivati vrata, dok sam još uvijek u srednjoj.

ana
A da ja više neću..ma nebitno.

danica
Draga pelenaaa!! 😆😆❤️

ana
To je bio vrtić, Danice. Vrtić!

danica
Ma samo neka je prošlo.

ana
I ja kažem. 😌

Idem se osvježiti. Da razbistrim misli. 😧

danica
Ajde. Samo polako. Ne brini se, draga. Sve će ovo proći, zaboraviti ćeš na sve.

Teško, Danice. Teško.

ana
Vidimo se sutra, draga. 😘

Vidimo se. ❤️

danica
Pošto je ovo zadnja sedmica pohađanja drugog razreda, ne moramo nositi stvari. Mislim, trebali bi, ali ja neću. 😚

ana
Također.

Isto. 😛 Vidimo se sutra. Volim vas.❤️

danica
Srce za tebe. 😜❤️

ana
💖💖

Yasmin je ostavila mobitel, uzela pidžamu i otišla u kupaonicu da se istušira. Dosta joj je svega za danas.

Nastavak i nije nešto zanimljiv, ali eto.. uživajte. 🙂