Chào các bạn! Vì nhiều lý do từ nay Truyen2U chính thức đổi tên là Truyen247.Pro. Mong các bạn tiếp tục ủng hộ truy cập tên miền mới này nhé! Mãi yêu... ♥

🔹03🔹

Broj riječi: 1818

"Sad kad smo rekle roditeljima gdje ćemo biti..gdje ćemo na kafu?" Pitala je Danica.

"U Pasha Cafe. Meni je super tamo." Odgovorila je Yasmin.

"Joj, vani ćemo sjesti. Predobro je."

"Ja se slažem. Ajmo."

I tako, tri najbolje drugarice su otišle na kafu.
Kada su došle u kafić, sjele su vani i naručile.

"Kad nas tri uslikam, moram objaviti na story." Rekla je Danica ushićeno.

"Mene nemoj označavati."

"Zašto, Yasmin?"

"Pa nemam Instagram, sjećaš se?"

"A da... Uvijek zaboravim."

"Zašto nemaš?" Pitala je Ana.

"Ne znam." Slegnula je ramenima. "Možda ga napravim nekad."

"Okej onda. Ajmo, ptičica." Rekla je Danica držeći mobitel u ruci. "Eh tako. Ovo ide na Insta story odmah." Pjevušila je, na što su se Yasmin i Ana nasmijale.

DANICA

Postavila je sliku na story uz opis:

Trio fantastiko 😎😘 @_anaaa_ i Yas ❤️

Nakon par minuta, ušla je na svoj story da vidi ko ga je pregledao. Kad ono: Nemanja, Teo, ali i Luka.

"E nema od mene followa, seljaci." Promrmljala je za sebe, te odmah blokirala Nemanju i Tea. No, premišljala se oko Luke.

"Ma tebi ću zabraniti da mi gledaš story, iako si najveći debil od svih njih."

"Danice, je l' to pričaš sama sa sobom?" Pitala je Ana.

"A očito."

YASMIN

Svo vrijeme, dok je bila na kafu sa Danicom i Anom, razmišljala je o Luki. Iako je bahat i odvratan prema njoj, idalje joj se sviđa. Danica i Ana se i dan danas čude, ali tako je kako je. Zaljubljena je u njega i sviđa joj se iako ju ne primjećuje. Dobro, primjećuje ju. Samo kada treba vrijeđati.

"Yasmin, je li uopšte slušaš?" Trznula ju je Danica.

"Izvini, šta si rekla?"

"Zar opet razmišljaš o njima?"

"O Luki." Tiho je rekla.

"O gospodinu Famoznom maloumniku nema šta da se razmišlja."

"Očito ima." Dodala je Danica.

"Nažalost ima." Yasmin je klimnula glavom.

"On nije za tebe, a ni ti za njega." Rekla je Ana. "Mislim, ne želim da zvučim bezobrazno, naprotiv, nikada nećete biti zajedno, jer niste jedno za drugo."

"Znam i upravu si, ali ja ne mogu protiv ljubavi. Znate me kakva sam."

"Nažalost." Rekla je Danica. "Nažalost, zato što su tako divnoj djevojci uništili snove."

"Upravu si." Uzdahnula je Yasmin. "Ali, on mi se..."

"Nemoj!" Danica je stavila ruku ispred sebe. "Zaustavi se tu, molim te!"

"Slažem se sa Danicom."

"Uredu. Ajmo više popiti ovu kafu i da idem kući. Nisam ni raspoložena niti išta. Jedino sam raspoložena za spavanje."

(...)

Čim je Yasmin došla doma, skinula je patike i produžila u sobu.

"Dušo, kako je bilo u školi?" Čula je mamu.

"Nikako!" Viknula je i zatvorila vrata.

Presvukla se u trenerku i legla na krevet. Gledala je u plafon i zamišljala kako bi bilo da je sa Lukom u vezi ili da su samo sprijatelji. Nažalost, oni nisu ni samo, a kamoli prijatelji ili nešto više.

"Sad bi on rekao: "Bože sačuvaj"." Promrmljala je.

Skrenula je pogled na školsku sliku, koja je stajala na zidu. Sliku gdje je čitav razred. Koga bi ona drugog gledala nego Luku.

"Bože, Bože." Stavila je ruke preko lica.

Tada je neko otvorio vrata njene sobe.

"Dušo."

Skinula je ruke s lica.

"Reci."

"Ručak je na stolu."

"Dolazim."

"Ajde." Vrata su se zatvorila.

Yasmin je ustala s kreveta i zavezala kosu. Otišla je u kupatilo i oprala ruke, te sjela za stol.

"Gdje je tata?" Pitala je.

"Na poslu, dušo."

"A daa." Yasmin se udarila po čelu. "Totalno sam zaboravila."

Njena mama se samo tiho nasmijala.

"Gdje je onda Ali?"

"Došao je iz škole."

"Čuj to?"

"Da. Nije imao puno časova, a onda je otišao u grad s prijateljima."

"Blago njemu."

"Zašto? Pa mislim, i ti si bila danas sa prijateljicama."

"Znam, ali ne mislim na to."

"Nego?"

"Ma nebitno." Yasmin je odmahnula rukom i konačno počela jesti svoj gulaš. *btw: volim gulaš 😂😍*

"Yasmin."

"Mama, nemoj. Molim te."

Njena mama nije više ništa pitala. Yasmin je nakon ručka oprala suđe i sjela na kauč, te prebacila na FOX, gdje je gledala Istražitelje iz Majamija.

Tada su se otvorila ulazna vrata i Yasmin je automatski pogledala prema hodniku. Kada je vidjela da je došao Ali, skočila je s kauča i potrčala mu u zagrljaj.

"Aliiii!!" Ciknula je omotavši ruke oko njegovog vrata.

"Hej, hej." Uzvratio je zagrljaj.

"Šta ima?" Pitala je.

"Ma ništa. Kafa kao kafa."

"Je li bilo nekih treba?" Pitala je Yasmin nasmijavaši se.

"Treba? Ma ništa to." Ali je odmahnuo rukom. "Bio sam sa Pišonjom i Žugom."

* Zabranjeno pušenje- "Balada o Pišonji i Žugi" *

*imena u priči se ne odnose na likove u pjesmi, pjesma je tu reda radi🙂*

"Legende."

"Najbolji. Šta ima kod tebe?" Pitao je izuvajući se.

"Kao i uvijek. Ništa pretjerano zanimljivo. Nakon škole sam otišla sa Anom i Danicom na kafu."

"Fino. Idem se presvući i jesti."

"Ajde."

Ali je otišao u svoju sobu, a Yasmin se vratila praćenju serije.

"Mama, došao je Ali."

"Čula sam."

Ali je došao za nekih 10-ak minuta.

"Uhh, evo i mene." Odahnuo je i prišao mami. "Mutti." Poljubio ju je u obraz.

"Ajde sjedi, pa da ti stavim da jedeš."

"Ti sjedi, a ja ću sebi staviti. Ne zamaraj se."

Mama je sjela pored Yasmin.

"Kriminalna serija?"

"Šta drugo?" Nasmijala se Yasmin. "Volim takve serije i emisije."

"Pogledaj Teen Wolf." Javio se Ali iz trpezarije.

"Kakva je to serija?" Pitala je Yasmin okrenuvši glavu ka njemu.

"Ma nešto supernatural. Vukodlaci i to."

"Aha. Otkud to da mi ti preporučiš tu seriju? Ti ni ne gledaš serije."

"Znam, nego se danas Žuga žalio kako njegova djevojka gleda tu seriju, a njemu baš i nije jasna ta serija. Kaže da nije nešto uzbudljiva, jer je fantastika."

"Žuga i njegovi jadi."

"Ma dobar je Žuga. K'o hljeb."

"A njegova djevojka?" Pitala je Yasmin nasmijavši se.

"Draga sestro, ja ne zagledam tuđe djevojke, pogotovo ako su to djevojke mojih najboljih drugova. Bratova djevojka se ne dira. Nebitno bila ona bivša, sadašnja ili buduća."

"Dragi moj biser."

"Hvala, hvala. Znam. Još samo da djevojku nađem i biće super. Mada, ni ne žurim s tim. Fino mi je i ovako samom."

"Pa naravno da ti je fino kada si lijep i zgodan."

"I to što kažeš."

"Ajde vas dvoje, prekinite priču. Yasmin, gledaj seriju, a ti Ali, jedi."

"Dobro, mama." Rekli su u isto vrijeme.

(...)

Yasmin je bila u svojoj sobi. Pogled joj je ponovo stao na slici, koju je danas gledala kada je došla iz škole. Onda je uzela mobitel i otvorila WhatsApp.

Hellouuu 😜

Danica Pozdrav

Ana Pa šta ima djevojke? 😘

Danica Evo, sjedim na balkonu i uživam u predivnom zalasku sunca. 😙

Ja evo ležim na krevetu ponovo gledavši onu glupu školsku sliku.

Danica Ma to treba spalit'. 😔

Ana Danice, zašto bi spaljivala uspomene zbog nekog nebitnog? 😶

Danica Ima i ta mjesta. 🤔

Neću ništa spaljivati, samo ću ju maknuti i to je to.

Ana Naravno.

Danica Ajde, neka ti bude. 🤔😂

Ana Daj, ima li išta zanimljivo ovdje? 😐

Danica Ne bih rekla. Životi nam nisu toliko zanimljivi. 😅🤣

Ali danas imao skroz malo časova.

Danica Aaa blago mu se... 😱

Ana Da je i meni...😭

Danica Ma završna je godina, pa vjerovatno za to...

Ana Moguće

Kaže mama da je došao kući i onda uskoro otišao na kafu sa drugovima.

Danica Gospodin! 👌

Ana Mi baš i nemamo takav luksuz.

Polako, imati ćemo 😅

Ana Ma meni je svejedno..Nisam izlazak manijak. 😶

Danica Ni ja..

Čekajte vi četvrti razred 😂

Ana Mala zna..👌🤔

Danica Pametno, pametno

Ja nisam mala, ja sam niska! Šta se može? Ima i nižih.

Danica Baš

Ana Hoćete u petak navečer u grad?

Ne znam. Ima još do tad.

Danica Yasmin je upravu. No, u ovoj našoj školi je tako dosadno, da će dani ići pilećim tempom.

Ana Upravu si. 😣

"Yasmin, večera!"

Djevojke, ja idem. Mama me zove na večeru.

Ana Ajde prijatno i vidimo se sutra. 😎

Danica Samo se ti debljaj, draga 😚

Ajde, ajde 😁 Vidimo se.

Yasmin je ostavila mobitel i otišla u trpezariju. Zagrlila je svog oca koji je očito u međuvremenu došao s posla.

"Kako si?" Pitao ju je.

"Super. Ti?"

"Umorno, ali dobro. To je normalno."

Mama je na postavljen stol spustila krompir sa piletinom. *iskreno, volim ovo😍😍*

"Prijatno." Rekla je i sjela.

"Pa Ali, kako škola?" Pitao ga je otac.

"Super. Danas nisam imao puno časova, pa sam samo nakratko došao kući i onda otišao na kafu sa Pišonjom i Žugom."

"Fino. Ti završna godina i fajront."

"Hvala Bogu. Učenje mi je solidno, kao i uspjeh, tako da se mnogo i ne brinem."

"Ni brige ni pameti." Našalila se mama.

"Baš." I Ali se nasmijao. "Društvo mi je super. Svi se družimo, zezamo, izlazimo na kafe. Dobr smo ekipa."

Yasmin je to bilo pomalo teško slušati, jer je kod nje sušta suprotnost. Jedino dobro kod škole su Danica i Ana.

"A ti, Yasmin?"

"Ma nije bitno."

"Kako nije? Brinemo za uspjeh naše djece."

"Ne pitajte me ništa. Pričajte sa Alijem." Svo vrijeme, glava joj je bila pognuta ka tanjiru tj. večeri. "Pitajte njega, njemu je lagodnije." Ustala je od stola i otišla u sobu pritom zalupivši vratima i ne obazirući se što ju mama doziva.

Legla je na krevet i počela plakati. Jednostavno, svu bol u duši koju je osjećala je mogla ispoljiti kroz suze. Samo je željela da vrijeđanje prestane, jer je ona ni kriva ni dužna predmet ismijavanja iako joj ništa ne fali, sem što se stidi svojih zuba.

"Koja sam ja budala.. Joj, Bože." Udarila je šakama od krevet.

Neko je otvorio vrata njene sobe i ušao unutra.

"Yasmin?"

"Ali, odlazi! Ne želim nikoga trenutno pored sebe."

"Ne može tako, sestro." Sjeo je na krevet pored nje. Osjetila je to, ako već nije mogla vidjeti, jer je bio mrak u sobi. "Treba ti neko kome ćeš reći šta je problem i ko će ti pomoći."

"Ne možeš mi pomoći, vjeruj mi."

"Yasmin, molim te. Brat sam ti. Želim znati šta nije uredu."

"Stvarno?"

"Da."

"Uredu." Yasmin je upalila lampu i podigla se u sjedeći položaj. "Reći ću ti."

"Hajde."

"Ništa nije uredu! Apsolutno ništa!"

"Kako to misliš?"

"Otkako sam došla u tu glupu školu i glupi razred, postala sam predmet podsmijeha i vrijeđanja."

"Molim?" Pitao je Ali iznenađeno. "Od prve godine."

"Da. I mislila sam da će prestati, ali nije. Svaki dan je tako. Psihički propadam, Ali. Više nemam svoje 'ja'. Ništa im ne radim, a bukvalno mi vraćaju ružnim riječima i smijanjem."

"Zašto mi to nisi rekla?"

"Jer nisam htjela da imaš problema zbog mene. A nisam ti ni namjeravala reći uopšte."

"Zašto?"

"Pa sad si završna godina i da te ne ugrozim."

"Yasmin, to je problem koji se mora riješiti."

"Znam, ali..."

"Ko to radi?"

"Ali.."

"Ko ti radi, Yasmin?!" Pitao je glasno. "Odgovori mi!"

"Natalija, Kristina, Nemanja, Teo i..."

"I?" Ali je podignuo obrvu.

"Luka. Ilić Luka."



-Zanimljiv završetak..🤔

-Ostavite VOTE i KOMENTAR!!😉😛

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen247.Pro