Mali update👇:

-Dio je objavljen 30.8., ali sam ga opet objavila iz razloga što sam promijenila cover priče i da vam kažem da priča stiže uskoro. Možda čak i za vikend. 👌

Fala danicamackenzie za cover. 💛😘

Spremite se za ludilo! 😆😂

YASMIN

Počela je druga školska godina srednje škole. 16-godišnja Yasmin je bila uzbuđena, jer će vidjeti svoju najbolje drugarice, Danicu i Anu, nakon tri mjeseca neviđanja zbog ljetnog raspusta. Mogle su se one viđati i preko raspusta, ali su i Danica i Ana otišle na ljetovanje. Ana u Hrvatsku na more, a Danica u Holandiju kod rodbine. Tako da je Yasmin bila sama cijelo ljeto, iako bi kat-kad s roditeljima i starijim bratom Alijem otišla u Niš kod ostale rodbine ili bi nekad otišli na neko fino jezero. Sve u svemu, nije makla iz Srbije. Kretala se na relaciji Niš-Beograd.

Yasmin je porijeklom iz Njemačke tj. rođena je tamo, ali se s roditeljima doselila u Srbiju iz njoj nepoznatih razloga kada je imala 10 godina. No, bilo kako bilo, prilagodila se životu u Beogradu i Srbiji općenito.

U Beogradu je upoznala Anu i Danicu, s kojima se brzo sprijateljila, nevezano što ni po čemu nije bila Srpkinja.
Prijateljice su dugo, jer su išle u istu školu. Yasmin je četvrti razred osnovne škole započela u Srbiji. Osnovna škola je brzo prošla, kao i prvi razred srednje škole. Sada je na redu druga godina.

"Mama!" Povikala je Yasmin iz svoje sobe.

"Šta?"

"Gdje su mi one nove hlače?"

"Suše se na balkonu, zlato!"

"Okej!"

Yasmin je izašla iz sobe i izašla na balkon kako bi uzela svoje tamno-plave hlače. Dok je skidala hlače sa štrika, ispod balkona je prolazila Daničina mama. *valjda se ovako piše*

"Kako ste, gospođo?" Yasmin joj se veselo osmijehnula.

"Dobro sam, hvala na pitanju. Kako si ti, dušo?"

"Super. Spremam se za školu. Gdje je Danica?"

"U stanu. I ona se također sprema."

"Super. Pozdravite ju i recite joj da dolazim po nju za dvadeset minuta."

"Važi."

Yasmin je ušla nazad u stan.

"S kim si ti pričala?" Pitala ju je mama. "Da nisi poludila i počela pričati sama sa sobom?" Nasmijala se.

"Nisam." Yasmin se nasmijala i odmahnula glavom. "To je bila mama od Danice."

"Aha." Njena mama je klimnula glavom.

"Idem se spremiti. Ubrzo idem po nju."

"Ajde, požuri onda."

Yasmin se brzo presvukla u svojoj sobi, te je obavila higijenu i sjela pred ogledalo.

"Još deset minuta." Rekla je zadihano. Doslovno je trčala, dok je obavljala sve što je trebala.

Kada je stavila malo šminke na sebe i sredila si kosu, morala se uslikati.

"Eh, tako." Veselo je rekla stavivši mobitel u džep. "Danice, dolazim."

U hodniku je obula crno-bijele patike. Stvari nije nosila, jer je to ipak prvi dan škole. Na kraju se ipak odlučila da ponese barem svesku i hemijsku.

"Mama, ja idem!"

"Ajde, pamet u glavu i čuvaj se!"

"Kao da imam pameti, ali hoću!"

Brzo je strčala niz stepenice sa petog sprata. Kada je izašla iz zgrade, potrčala je prema zgradi gdje živi Danica.

"Alo!" Čula je poznati glas. "Oćeš još da padneš na prvi dan škole?"

Okrenula se i ugledala Danicu kako se smije.

"Daniii!" Ciknula je Yasmin veselo potrčavši Danici u zagrljaj.

"Kako si, draga?" Pitala je Danica nakon njihovog dugog i čvrstog zagrljaja.

"Super. Ti?"

"Odlično. Sinoć sam stigla iz Holandije. Umorna sam bila strašno, a i sada sam. Samo sam skinula patike i bacila se na krevet."

"Mogu misliti." Nasmijala se Yasmin.

"A ti? Kakav je bio tvoj raspust?"

"Ma ništa posebno. Često sam išla u Niš i tako to.." Yasmin se slegnula ramenima.

"Niš kažeš.."

"Da.." Rekla je Yasmin zbunjeno. "Zašto?"

"Pa od tamo su Ilići."

Yasmin nije dobro čula zadnju riječ.

"Pilići?"

"Ne, ludo." Nasmijala se Danica. "Ilići. Ivan i Luka, bre."

"Aha." Yasmin je klimnula glavom i slegnula ramenima. "Šta s tim?"

"Pa oni nekad idu tamo preko ljeta."

"Danice, baš me i ne zanima za informacija."

"Zašto? Znam da ti se..."

Yasmin ju je prekinula.

"Odmah se tu zaustavi. Kao prvo, to što se on meni sviđa, ne znači ništa. Kao drugo, vrijeđa me otkako sam došla u tu glupu školu. To je meni psihički bol, Danice. Ja sam svaki dan dolazila uplakana kući. Zbog njega!"

"A znam...Nisam ni ja neki njegov fan, ali samo kažem. Lijep je on i zgodan i sve, samo ga ponašanje kvari."

"Znam, ali ja njemu ni ne prilazim, niti pričam s njim, a on me vrijeđa. Ja stvarno ne znam koji je njegov problem."

"Pa znaš da je saznao da ti se sviđa. Još u prvom razredu."

"Da, ali to nije razlog da me tako tretira. Kao idiota." Yasmin je malo falilo da zaplače.

"A ne ne." Danica ju je zaustavila držeći ju za ramena. "Nema suza. Ode maskara, a i prvi dan je škole. Glavu gore i nabaci osmijeh."

"Kakav osmijeh, Danice?" Yasmin ju je pogledala žalosno. "Kad me i zbog mojih zuba i svega drugog ismijava. Nisam ja kriva što sam takva kakva sam."

"Ajde, ima puno ljudi kojima su krivi zubi, kojima propadaju zubi, kojima fale ili koji ih uopšte nemaju. Neki imaju velik nos, klempave uši, ožiljke, krive noge... I ponose se što su takvi kakvi jesu."

"Jeste, ali meni su samo zubi problem i moj prćasti nos. Samo što se eto ne mogu nasmijati na slikama. A on me zeza da su mi zubi kao raspored časova, da bih mogla sa zubima..." Yasmin se tu zaustavila. Suze su je savladale. *true fact što se tiče navedenih uvreda, a bilo ih je još nažalost🙂*

"A drago moje." Yasmin ju je zagrlila. Yasmin je omotala ruke oko njenog struka i plakala. "Nije vrijedan, lutko. Niko nije vrijedan tvojih suza. Ama baš niko."

"Znam, ali boli. Užasno boli." Jecala je.

"Hej, nemoj plakati. Moramo po Anu. Zabrinut će se."

"Uredu." Yasmin je klimnula glavom i obrisala suze.

"Čudo pa ti se maskara nije razmazala."

"To je zato što je vodootporna." Yasmin se nasmijala.

"Eh, pa odlično. Samo ju malo popravi. Ja imam korektor u torbici i možemo samo sakriti to blago crvenilo od plakanja."

"Uredu. Hvala, Danice."

"Ma ništa, draga moja. Sad nabrzinu to popravi i ajmo po Anu."

(...)

"Ma on nije dobar sa sobom." Rekla je Ana nakon što joj je Danica umjesto Yasmin ispričala šta se desilo. "Ako treba, ja ću se obračunati s njim."

"Ne treba, Ana. Hvala."

"Jesi rekla svom bratu?" Pitala je.

"Ne."

"Stvarno? Ni za prvu godinu?"

"Ne." Yasmin je odmahnula glavom.

"Zašto, Yasmin? To nije nešto što se treba prešutiti!"

"Znam, ali... Ali je završna godina i ne želim da ima problema zbog mene."

"Dobro, ali opet..."

"Mene je jedno vrijeme zezao gospodin Famozni." Rekla je Danica.

"Ozbiljno?" Pitale su Yasmin i Ana, na što je Danica klimnula glavom.

"Aha. Jedno vrijeme me je zezala ta elita uključujući gospodina Famoznog."

"I kako si izašla na kraj s tim?" Pitala je Yasmin.

"Moj brat je jednom došao u školu i zaprijetio toj eliti da će im kosti polomiti ako mu se još jednom požalim na njih."

"I? Je li uspjelo?"

"Naravno."

"Blago tebi. Ali ni ne zna za ovo moje."

"Zato bi mu trebala reći!" Ponovo se javila Ana.

"Ne mogu. Ne želim da se brine i da ima probleme zbog mene."

"Yasmin, on je tvoj brat. Mogao bi to riješiti."

"Znam, ali ne mogu."

"Uredu." Ana je odustala.

ANA

Ana je inače uporan i tvrdoglav tip osobe. Kada je ona upravu, tjera do te tačke dok to ne pokaže i dok svi to ne shvate. Sada bi se samo svađala. Sama sa sobom, ne sa Yasmin. Možda malo i sa njom. Ne želi da iko vrijeđa njenu drugaricu i da liječi svoje komplekse na njoj.

-Znam da sam rekla da ću početi objavljivati ovu priču tek nakon što završim Plavooku, ali ništa od toga. 😁 Nisam mogla izdržati.🤷🤦
-Eh, ovako...Prvi dio moje nove priče. Ovu priču prije svega posvećujem Ani ( ilic_luka40 ) i Danici ( danicamackenzie ) mnogo dragim djevojkama i Zvezdašicama naravno. 😉 🔴⚪ Napred Cigani, napred Zvezdo! 😂😎
Dalje..ova priča je također posvećena svima onima koji su možda bili zlostavljani u osnovnoj ili srednjoj školi (verbalno i psihički) i za sve one koji su možda nesigurni u vezi samih sebe, baš kao i ja. Nadam se da mi nećete ništa zamjeriti u priči, jer je skoro sve plod moje mašte i nemam namjeru da nekog uvrijedim odnosno ismijem. Samo prikazujem realnost u današnjim srednjim školama. Ili kako je to kod mene bilo u osnovnoj. Skoro svih 9 godina, koliko sam pohađala osnovnu. 🙈
Ovo je samo nova priča od vaše PDisbae koja će naravno biti dramatična i emotivna. Jer šta je PDisbae bez drame? 😂😂 Ajte molim vas ili kako bi Lošmi Panda rekao: "Ajde Boga ti". 😂😂
Podržite me! 🤗❣️

Priča je započeta 29.7.'18, a zvanično objavljena 18.8.'18.