Jace me pogura prema tamnom mercedesovom džipu i ja tvrdoglavo pokušam da se oslobodim od njega. Još od kada sam rekla tu kobnu riječ da sam silovana njegov stisak nije nimalo jak.

I samo tako oslobodim se njegovog stiska i potrčim prema izlazu garaže ovaj put slušajući Gabrijelov savjet. Trčim ka izlazu a ne autu.

Vazduh mi zastaje u grlu kada osjetim nečiji stisak na ruci ali potrčim brže i osjetim kako ta ista ruka grebe moju nadlakticu ostavljajući mi krvavi trag. Ne obazirem se na to i potrčim pored rampe pokušavajući da se izgubim u gužvi grada. Ali kao da me bogovi mrze rijetko ko hoda ulicom u ovim satima.

Uhvatim sebe kako usporavam osvrćući se oko sebe. Gledajući naprijed prekorim sebe i pokušam da nastavim dalje. Osjetim kako me pluća već bole od manjka kiseonika i poguram se prema nekoj uličici da dođem do istoga.

"Draga Quella ne volim kada se neko igra sa mnom," osjetim Gabrielov vreli dah na mom uhu njegova ruka na mom grlu. Njego prst kruži po mojoj žili kukavici dok polako udišem vazduh bojeći se da će me ugušiti.
"A ti trenutno pokušavaš da me predstaviš kao zlikovca u tvojoj priči," njegov tihi glas nastavi dok mu se prsti polagano obmotavaju oko moga vrata. Polako osjetim sve veći pritisak dok vazduh polako nestaje iz mojih pluća. Srce mi zakuca hiljadu na sat dok je njegov dlan prislonjen o moj vrat prekidajući dovod vazduha.

"I još jedna stvar: nemoj me tjerati da ti nanosim bol. Pođi polako prema parkingu jer odmor će ti zaista goditi Bela," prosikće moje pravo ime dok sve više steže moj vrat.

Činjenica da me ne brine nedostatak vazduha u mojim plućima nego šta će biti kada njegov dlan nestane potvrdi da sam zaista bolesna. Pretvorila sam se u jedno čudovište željno bola.

"I nemoj se praviti da ti ovo ne godi, jer po položaju tvojih kukova mogu zaključiti kako bi me zajahala sad u ovoj uličici." Sa zadnjim şapatom pusti me i hladni vazduh pohrli ka mojim plućima. Ne znam da li je to od nedostatka vazduha ili njegove izjave ali ja pocrvenim. Pocrvenim kao crveno svjetno na božićnim svjetiljkama i kao samo crveno odjelo Isusa.

"Hodaj Quella," upozori me tiho gurajući ruke u džepove.

Bacim jedam pogled na njega i prkosno stupam po ulici ne mareći za poglede nekoliko prolaznika. Vidim ga kako odmahuje glavom ali me pušta da nastavim sa svojom predstavom kao da nešto stvarno izvodim.

Kada me dočeka Jaceov ljutiti pogled samo odgurnem njegovu ruku i pođem prema džipu.
"Pobrinite se za te ogrebotine, naći ćemo se na imanju," začujem Gabriela prije nego što uđem u tamni džip.

Uz dugi uzdah na vozačevo mjesto sjedne David a do njega Jace. Pored mene sjednu još dvojica nepoznatih čuvara i ja uzdahnem.

"Znate momci," započnem gledajući ih, "nemam namjeru više bježati pa možete li me malo pustiti da dišem?" Dvojice pored mene su toliko krupna da svaki vazduh koji uzmem boli u grlu. Ali za to nisu krivi oni. Ne, za to je kriv nihov šef koji se vozi u svome vozilu negdje u gradu.

"Đubrad," progovorim glasno kad niko od njih ne odgovori.
"Ovo se računa kao otmica da znate," kažem pokušavajući da ignorišem pješake koji stoje na semaforu. Gdje ste bili kada sam ja bježala? Nigdje na mapi očigledno jer me je moj bivši uhvatio.

Da, sada je sto posto bivši. Nema šanse da ću nastaviti ikakvu vezu sa njim nakon ovoga. Kada dođem svojoj kući ima da izbrišem svaki mogući trag od njega.

                             ****

Nakon nekoliko mojih uzvika da se pusti neka muzika Jace konačno popušta i uključi radio. Pjeva lokalna stanica sa gomilom reklama ali im je muzika odličana. Kada konačno prestane još jedna reklama o kafi začujem taktove G-easy Some Kind of Drug i na trenutak se zapitam šta je to njegova droga? Da li je stvarno bijeli ili žuti prah ili to ima neko dublje značenje kao što je seks ili ljubav?

Sve vrijeme ne mogu da se zaustavim ali derem se na sav glas uz taktove i vidim Davida kako se smije dok noć polako pada te primjetim da smo izašli iz grada. Gdje idemo nemam pojma.

"Quella grozno pjevaš," začujem Jaceov glas kada pjesma prođe i ne mogu da se ne nasmijem.
"Da tebe vidim majstore," kažem, "izazivam te. Sljedeća pjesma je tvoja."

Zacujem kako taktovi od prelijepe pjesme Halsey Strangers i nasmijem se.

"Iskaži se maestro," ponovim dok čekam kada će početi pjesma.
"Mora da me zezaš čak ni ne znam koja je ovo pjesma!" Poviče streljajući me pogledom.

Slegnem ramenima i pustim da me ritam vodi.
"She doesn't kiss me on the lips anymore, " su prvi taktovi pjesme i moje se oči ponovo otvore dok čekam da nastavi.
"Nema jebene šanse," on ponovi krsteći ruke i odlučno gledajući napolje.
"Kukavice," promrmljam i nasmijem se.
"A ti kao znaš svaku pjesmu," on kaže ponovo započenjući raspravu.
"Izazovi me i pjevaću." Dok ga gledma kako vadi telefon iz džepa vidim da mu ogroman osmijeh igra na usnicama.
"Da te vidim sad," promrmlja nekoliko minuta kasnije dok Nigas in the Paris počinje.
"Potrudi se više od Nigas in Paris," kažem dok muzika drma u autu. Ponekad se zapitam zašto slušam one silne balade, ali sjetim se kako se osjećam kao ljudsko biće uz sve njih i protresem glavom. Čak i ja trebam podjsetnik da sam normalna.

Začujem kako mijenja pjesmu i počnem se kikotati dok Purple Lamborghini počinje zamišljajući sebe kao Džokera.

"Ovo mi je omiljena pjesma," kažem kroz smijeh i počnem se smijati još jače.

"Šta je Jace nema nikakvog napretka?" Upitam ga nekoliko minuta kasnije dok vozilo ispuni tišina i njegovi uzdisaji. Do sada svaku pjesmu koju je pustio ja sam znala tako da sam začula gromadu pored mene kako me naziva Shazamom. Kul ali ne znam sve pjesme.

"Znaš za šta bih sada ubila?" Upitam ga kada ostavi telefon i radio ponovo počne pjevati.
Osjetim poglede sve četvorice na sebi i nasmijem se.
"Ne bukvalno," nasmijem se još jednom, "ali za naćose."

Vidim Davida kako vaga moje rijeci ali on je nepokolebljiv. Vozimo se nekoliko sati, barem se meni tako čini, ali nema više od četrdeset minuta pokaže sat na ekranu i kako uzdiše.

"Molim te Davide," promrmljam i vidim kako daje žmigavac za jednu pumpu.
"Najbolji si," povičem dok Jace izlazi.
"Ljute i sa sirom," vičem dok on odmahuje glavom.
"Da li je zabranjeno izaći napolje," upitam nakom dvadeset sekundi pauze i Davidovog dobovanja po volanu.
"Quella," upozori me tiho i podignem ruke u vazduh. "Okej više ništa neću pitati,"

Pogledam kroz prozor pokušvajući da odredim gdje smo.

Mrak, mrak i još mraka je jedino što vidim. Nemam nikakvu predstavu o tome gdje smo i ne namjeravam da se predam tako lako. Pobjeći ću ja odavde ne zvala se ja Quella.

Čitavu minutu čekamo Jacea i kada mi baci nekoliko kesica i sam otvarajući jednu ne mogu da se ne namsijem.
"Njega obožavam," kažem pokazujući na Jeceovu glavu.
"Hvala dušo," on promrmlja dok zvaće punu šaku naćosa.

Cijeli auto smrdi na naćose i vidim kako David ubrzava želeci samo da završi svoj posao.

Deset minuta kasnije koliko kazuje sat u autu zastanemo ispred niza kapija i konačno se pred nama ukaze glavna kuća kako ju je nazvao Gabriel.

I stvarno je predivna. Sva u crnom skoro se ne izdvaja od noći ali jarka svjetla okolo i desetine čuvara koji marširaju je čine stvarnom, mračnom i jezivom.

Kada dvije gorile napuste zadnje sjedište duboko izdahnem još uvijek noseći kesicu naćosa od sira. Nema te teretane ovdje u koju ću ja ići. Sada se ponašam kao da sam na odmoru i ješću šta god poželim.

"Jace misliš li da ima.." moj glas utihne kada vidim crni Lamborghini kako zastaje pored nas i Gabriela kako se uzima telefon iz pretinca.

"Vjerujem da je sve proteklo kako treba," on se okrene prema Davidu i tek shvatim da su se njih četvorica poredala oko mene štiteći svaki moj dio. Čak je i Jace koji se šalio sa mnom sada ozbiljan i tih.

"Quella," konačno se okreće prema meni i hvatajući me za ruku povlači prema kući.
"Upoznaj moj Dom. Mjesto gdje sam odrastao i postao ono što jesam." On polako počne penjući se uz stepenice.

"Zvučiš jezivo," kažem i pogledam okolo. Ne mogu da prestanem da zvjeram okolo koliko god to poricala.

Njegov smijeh odzvoni prednjim dijelom kuće dok me vodi na sprat stepenicama koje se čine kao iz filma. Čak i ja koja sam odrasla u bogatstvu sam zadivljena; nikada nisam vidjela ovoliko ukusa uhvaćenog u crnilu kuće.

"Nadam se da će tvoj boravak ovdje biti prijatan i tebi koliko i meni." Kaže još uvijek me držeći za nadlakticu.
"Meni će biti prijatnije nego tebi," kažem mu, "ovo je raskid. Ne možeš nekoga oteti i očekivati da sve bude u redu." Kažem već sad ljutito pokušavajući se osloboditi stiska.

"Ah Quella, tvoj duh je za divljenje, ali vidjećeš da na kraju svako spozna svoju stranu i raskid nije nešto što dolazi u obzir." Povede me ka visokim dvokrilnim vratima te ih otvori jednom rukom otkrivajući bijelu sobu u kontrastu sa sve vani.

"Ko bi rekao da ćeš sagledati svoj kraj," kažem trljaući mjesto gdje me je držao.
"Uživaj u svome boravku ovdje. Mihael and Kail će biti pred vratima ako nešto trebaš ili mene, za sve ostalo slobodno hodaj gdje te volja."

Njegov ton je onaj smaozadovoljni koji pokazuje da on sve ovdje kontroliše. Moj pogled se izgubi na njegovim očima dok uzimam jedan hrabar korak prema njemu.

"Dan kada slavni Gabriel je izgubio u pokeru je dan kada je sve počelo i sad kriviš mene za ovo. Shvati maleni, je ne poznajem granice. Slomljene stvari ne poznaju pravila i učiniće sve da budu slobodne." Polako liznem njegove usne i nasmijem se.

"I u pravu si. Onaj stisak mi se toliko svidio," sklonim kosu sa vrata otkrivajući modrice oko vrata. Gledam kako mu se oči prošire dok polako dodirujem jednu po jednu. "Ali tek smo počeli. I kraj je onda kada nam smrt dozvoli."

Povučem kosu preko i zapitam se kakvu gomilu sranja sam upravo izgovorila. Stvarno bih mogla pomsliti da sam na drogama.

"Uh i još jedna stvar. Zahvali Jaceu on barem znam zadovoljiti moje želje," nije fino od mene što se istresam na njemu ali trenutno me ne može biti više briga. Oni su mene oteli i mogu i ja malo izigravati opasnicu.

"Polako malena. Ne znaš na kojem terenu igraš." On promrmlja prije nego što uzmakne nekoliko koraka gledajući me.

"Masnice ti stoje," kaže konačno i zalupi vratima.