"Bip, bip, bip!!!" Zvoni budilica na Catherinom noćnom ormariću. "Opet je jutro...opet..." uzdisala je Cat.
(Mama joj ulazi u sobu) "Dobro jutro Catherina, vrijeme je za polazak u školu!"
Cat: "Mama, koliko smo puta razgovarale da me ne zoveš Catherina? Zovi me Cat...!"
Mama: "Da...oprosti Cat...izgledaš tužno zar se nešto dogodilo?"
Cat: "Ma ne, nije ništa mama. Molim te, izađi iz sobe!"
Mama: "Cat, ne laži mi! Reci mi, što se dogodilo?"
Cat: "Ne želim više ići u školu..."
Mama: "Radi čega?"
Cat: "Nepoželjna sam tamo...svi me odguruju od sebe."
Mama: "Ma nije tako. Gledaš sve krivo. Još si im nova! Biti će sve dobro uskoro!"
Mama je odvale Cat do škole. Cat je jako nesretna ušla u školu. Kada je došlo vrijeme ručka, Cat je sama sjedila za stolom i zabijala vilicu u svoj ručak i zatim je čula: "Zar neznaš kako jesti?" Okrenula se i vidjela preslatkog dečka.
Cat: "Ma znam, samo nisam od volje.
Slatki dečko: "Možemo li to promjeniti? Moje ime je Cord. A tvoje?"
Cat: "Moje ime je Cat...znaš, ti si prva osoba u ovoj školi koja mi je prišla."
Cord: "Čekaj, dali me zezaš? To je suludo!"
Cat: "Slažem se. Mislim da sam ovdje nepoželjna..."
Cord: "Ne govori tako! Možda ti samo treba promjena?"
Cat: "Promjena? Kakva promjena?" *Zvoni zvono*
Cord: "Oprosti žurim na sat, vidimo se kasnije!"
Cat: "Bok!"
Kada je Cat došla doma razmišljala je kako je to Cord mislio da joj treba promjena. U međuvremenu Cat je prestala razmišljati o promjenama i počela razmišljati o Cordu. Osjećala se drukčije. Kao da je po prvi put zaljubljena.